Pesma nad pesmama

¹Solomunova pjesma nad pjesmama. ²Da me hoæe poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina. ³Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito; zato te ljube djevojke. ⁴Vuci me, za tobom æemo trèati; uvede me car u ložnicu svoju; radovaæemo se i veseliæemo se tobom, spominjaæemo ljubav tvoju više nego vino; pravi ljube te. ⁵Crna sam, ali lijepa, kæeri Jerusalimske, kao šatori Kidarski, kao zavjesi Solomunovi. ⁶Ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo; sinovi matere moje rasrdivši se na me postaviše me da èuvam vinograde, i ne èuvah svojega vinograda, koji ja imam. ⁷Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? jer zašto bih lutala meðu stadima drugova tvojih? ⁸Ako ne znaš, najljepša izmeðu žena, poði tragom za stadom, i pasi jariæe svoje pokraj stanova pastirskih. ⁹Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem. ¹⁰Obrazi su tvoji okiæeni grivnama, i grlo tvoje nizovima. ¹¹Naèiniæemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem. ¹²Dok je car za stolom, narad moj pušta svoj miris. ¹³Dragi mi je moj kita smirne, koja meðu dojkama mojim poèiva. ¹⁴Dragi mi je moj grozd kiprov iz vinograda Engadskih. ¹⁵Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si! oèi su ti kao u golubice. ¹⁶Lijep ti si, dragi moj, i ljubak! i postelja naša zeleni se. ¹⁷Grede su nam u kuæama kedrove, daske su nam jelove.

¹Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu. ²Što je ljiljan meðu trnjem, to je draga moja meðu djevojkama. ³Što je jabuka meðu drvetima šumskim, to je dragi moj meðu momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu. ⁴Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni. ⁵Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi. ⁶Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli. ⁷Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. ⁸Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova. ⁹Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku. ¹⁰Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. ¹¹Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše. ¹²Cvijeæe se vidi po zemlji, doðe vrijeme pjevanju, i glas grlièin èuje se u našoj zemlji. ¹³Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. ¹⁴Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da èujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno. ¹⁵Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu. ¹⁶Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase meðu ljiljanima. ¹⁷Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenèe po gorama razdijeljenijem.

¹Na postelji svojoj noæu tražih onoga koga ljubi duša moja, tražih ga, ali ga ne naðoh. ²Sada æu ustati, pa idem po gradu, po trgovima i po ulicama tražiæu onoga koga ljubi duša moja. Tražih ga, ali ga ne naðoh. ³Naðoše me stražari, koji obilaze po gradu. Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja? ⁴Malo ih zaminuh, i naðoh onoga koga ljubi duša moja; i uhvatih ga, i neæu ga pustiti dokle ga ne odvedem u kuæu matere svoje i u ložnicu roditeljke svoje. ⁵Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. ⁶Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkaðena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim? ⁷Gle, odar Solomunov, a oko njega šezdeset junaka izmeðu junaka Izrailjevijeh. ⁸Svi imaju maèeve, vješti su boju, u svakoga je maè o bedru radi straha noænoga. ⁹Odar je naèinio sebi car Solomun od drveta Livanskoga; ¹⁰Stupce mu je naèinio od srebra, uzglavlje od zlata, nebo od skerleta, a iznutra nastrt ljubavlju za kæeri Jerusalimske. ¹¹Izidite, kæeri Sionske, i gledajte cara Solomuna pod vijencem kojim ga mati njegova okiti na dan svadbe njegove i na dan veselja srca njegova.

¹Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si, oèi su ti kao u golubice izmeðu vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza koje se vide na gori Galadu; ²Zubi su ti kao stado ovaca jednakih, kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. ³Usne su ti kao konac skerleta, a govor ti je ljubak; kao kriška šipka jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih; ⁴Vrat ti je kao kula Davidova sazidana za oružje, gdje vise tisuæama štitovi i svakojako oružje junaèko; ⁵Dvije su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu meðu ljiljanima. ⁶Dok dan zahladi i sjenke otidu, iæi æu ka gori smirnovoj i ka humu tamjanovu. ⁷Sva si lijepa draga moja, i nema nedostatka na tebi. ⁸Hodi sa mnom s Livana, nevjesto, hodi sa mnom s Livana, da gledaš s vrha Amanskoga, s vrha Senirskoga i Ermonskoga, iz peæina lavovskih, s gora risovskih. ⁹Otela si mi srce, sestro moja nevjesto, otela si mi srce jednijem okom svojim i jednijem lanèiæem s grla svojega. ¹⁰Lijepa li je ljubav tvoja, sestro moja nevjesto, bolja je od vina ljubav tvoja, i miris ulja tvojih od svijeh mirisnijeh stvari. ¹¹S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko, i miris je haljina tvojih kao miris Livanski. ¹²Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto, izvor zatvoren, studenac zapeèaæen. ¹³Bilje je tvoje voænjak od šipaka s voæem krasnijem, od kipra i narda. ¹⁴Od narda i šafrana, od iðirota i cimeta sa svakojakim drvljem za kad, od smirne i aloja i sa svakim prekrasnim mirisima. ¹⁵Izvore vrtovima, studenèe vode žive i koja teèe s Livana! ¹⁶Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi; neka doðe dragi moj u vrt svoj, i jede krasno voæe svoje.

¹Doðoh u vrt svoj, sestro moja nevjesto, berem smirnu svoju i mirise svoje, jedem sat svoj i med svoj, pijem vino svoje i mlijeko svoje; jedite, prijatelji, pijte, i opijte se, mili moji! ²Ja spavam, a srce je moje budno; eto glasa dragoga mojega, koji kuca: otvori mi, sestro moja, draga moja, golubice moja, bezazlena moja; jer je glava moja puna rose i kosa moja noænijeh kapi. ³Svukla sam haljinu svoju, kako æu je obuæi? oprala sam noge svoje, kako æu ih kaljati? ⁴Dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu, a što je u meni ustrepta od njega. ⁵Ja ustah da otvorim dragome svojemu, a s ruku mojih prokapa smirna, i niz prste moje poteèe smirna na držak od brave. ⁶Otvorih dragomu svome, ali dragoga mojega ne bješe, otide. Bijah izvan sebe kad on progovori. Tražih ga, ali ga ne naðoh; vikah ga, ali mi se ne odazva. ⁷Naðoše me stražari, koji obilaze po gradu, biše me, raniše me, uzeše prijevjes moj s mene stražari po zidovima. ⁸Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, ako naðete dragoga mojega, šta æete mu kazati? Da sam bolna od ljubavi. ⁹Što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, o najljepša meðu ženama? što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, te nas tako zaklinješ? ¹⁰Dragi je moj bio i rumen, zastavnik izmeðu deset tisuæa; ¹¹Glava mu je najbolje zlato, kosa mu je kudrava, crna kao gavran; ¹²Oèi su mu kao u goluba na potocima vodenijem, mlijekom umivene, i stoje u obilju; ¹³Obrazi su mu kao lijehe mirisnoga bilja, kao cvijeæe mirisno; usne su mu kao ljiljan, s njih kaplje smirna žitka; ¹⁴Na rukama su mu zlatni prsteni, na kojima su ukovani virili; trbuh mu je kao svijetla slonova kost obložena safirima. ¹⁵Gnjati su mu kao stupovi od mramora, uglavljeni na zlatnom podnožju; stas mu je Livan, krasan kao kedri. ¹⁶Usta su mu slatka i sav je ljubak. Taki je moj dragi, taki je moj mili, kæeri Jerusalimske. ¹⁷Kuda otide dragi tvoj, najljepša meðu ženama? kuda zamaèe dragi tvoj, da ga tražimo s tobom?

¹Dragi moj siðe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane. ²Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase meðu ljiljanima. ³Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama. ⁴Odvrati oèi svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu. ⁵Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. ⁶Jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih kao kriška šipka. ⁷Šezdeset ima carica i osamdeset inoèa, i djevojaka bez broja; ⁸Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazivaše je blaženom; i carice i inoèe hvališe je. ⁹Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, èista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama? ¹⁰Siðoh u orašje da vidim voæe u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci. ¹¹Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova. ¹²Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta æete gledati na Sulamci? kao èete vojnièke.

¹Kako su lijepe noge tvoje u obuæi, kæeri kneževska; sastavci su bedara tvojih kao grivne, djelo ruku umjetnièkih. ²Pupak ti je kao èaša okrugla, koja nije nikad bez piæa; trbuh ti je kao stog pšenice ograðen ljiljanima; ³Dvije dojke tvoje kao dva blizanca srnèeta; ⁴Vrat ti je kao kula od slonove kosti; oèi su ti kao jezera u Esevonu na vratima Vatravimskim; nos ti je kao kula Livanska koja gleda prema Damasku; ⁵Glava je tvoja na tebi kao Karmil, i kosa na glavi tvojoj kao carska porfira u bore nabrana. ⁶Kako si lijepa i kako si ljupka, o ljubavi u milinama! ⁷Uzrast ti je kao palma, i dojke kao grozdovi. ⁸Rekoh: popeæu se na palmu, dohvatiæu grane njezine; i biæe dojke tvoje kao grozdovi na vinovoj lozi, i miris nosa tvojega kao jabuke; ⁹I grlo tvoje kao dobro vino, koje ide pravo dragomu mojemu i èini da govore usne onijeh koji spavaju. ¹⁰Ja sam dragoga svojega, i njega je želja za mnom. ¹¹Hodi, dragi moj, da idemo u polje, da noæujemo u selima. ¹²Raniæemo u vinograde da vidimo cvate li vinova loza, zameæe li se grožðe, cvatu li šipci; ondje æu ti dati ljubav svoju. ¹³Mandragore puštaju miris, i na vratima je našim svakojako krasno voæe, novo i staro, koje za te dohranih, dragi moj.

¹O da bi mi brat bio, da bi sao sise matere moje! našavši te na polju poljubila bih te, i ne bih bila prijekorna. ²Povela bih te i dovela bih te u kuæu matere svoje; ti bi me uèio, a ja bih te pojila vinom mirisavijem, sokom od šipaka. ³Lijeva je ruka njegova meni pod glavom a desnom me grli. ⁴Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dokle joj ne bude volja. ⁵Ko je ona što ide gore iz pustinje naslanjajuæi se na dragoga svoga? Pod jabukom probudih te, gdje te rodi mati tvoja, gdje te rodi roditeljka tvoja. ⁶Metni me kao peèat na srce svoje, kao peèat na mišicu svoju. Jer je ljubav jaka kao smrt, i ljubavna sumnja tvrda kao grob; žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji. ⁷Mnoga voda ne može ugasiti ljubavi, niti je rijeke potopiti. Da ko daje sve imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi se. ⁸Imamo sestru malenu, koja još nema dojaka. Šta æemo èiniti sa sestrom svojom kad bude rijeè o njoj? ⁹Ako je zid, sagradiæemo na njemu dvor od srebra; ako li vrata, utvrdiæemo ih daskama kedrovijem. ¹⁰Ja sam zid i dojke su moje kao kule. Tada postah u oèima njegovijem kao ona koja naðe mir. ¹¹Vinograd imaše Solomun u Valamonu; dade vinograd èuvarima da svaki donosi za rod njegov po tisuæu srebrnika. ¹²Moj vinograd koji ja imam, preda mnom je. Neka tebi, Solomune, tisuæa, i dvije stotine onima koji èuvaju rod njegov. ¹³Koja nastavaš u vrtovima! drugovi slušaju glas tvoj, daj mi da ga èujem. ¹⁴Brže, dragi moj! i budi kao srna ili kao jelenèe na gorama mirisnijem.