Rimljanima

Poslanica Rimljanima

¹Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevanðelje Božije, ²Koje Bog naprijed obeæa preko proroka svojijeh u svetijem pismima ³O sinu svojemu, koji je po tijelu roðen od sjemena Davidova, ⁴A posvjedoèen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu, ⁵Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo, da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegovoga; ⁶Meðu kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu, ⁷Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. ⁸Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu. ⁹Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanðelju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka, ¹⁰Moleæi se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da doðem k vama; ¹¹Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrðenje, ¹²To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom. ¹³Ali vam neæu zatajiti, braæo, da sam mnogo puta htio da vam doðem, pa bih zadržan doslije, da i meðu vama imam kakav plod, kao i meðu ostalijem neznabošcima. ¹⁴Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima. ¹⁵Zato, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjediti jevanðelje. ¹⁶Jer se ne stidim jevanðelja Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku. ¹⁷Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik æe od vjere živ biti. ¹⁸Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi. ¹⁹Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio; ²⁰Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vjeèna sila i božanstvo, da nemaju izgovora. ²¹Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo. ²²Kad se graðahu mudri, poludješe, ²³I pretvoriše slavu vjeènoga Boga u oblièje smrtnoga èovjeka i ptica i èetvoronožnijeh životinja i gadova. ²⁴Zato ih predade Bog u željama njihovijeh srca u neèistotu, da se pogane tjelesa njihova meðu njima samima; ²⁵Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i veæma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven vavijek. Amin. ²⁶Zato ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno. ²⁷Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima èinjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi. ²⁸I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da èine što ne valja, ²⁹Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloæe, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svaðe, lukavstva, zloæudnosti; ³⁰Šaptaèi, opadaèi, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljaèi zala, nepokorni roditeljima, ³¹Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi. ³²A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to èine zaslužuju smrt, ne samo to èine, nego pristaju na to i onima koji èine.

¹Zato se ne možeš izgovoriti, o èovjeèe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuðuješ; jer to èiniš sudeæi. ²A znamo da je sud Božij prav na one koji to èine. ³Nego pomišljaš li, o èovjeèe koji sudiš onima koji to èine, i sam èiniš to! da æeš ti pobjeæi od suda Božijega? ⁴Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajuæi da te dobrota Božija na pokajanje vodi? ⁵Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji æe se pokazati pravedni sud Boga, ⁶Koji æe dati svakome po djelima njegovijem: ⁷Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i èast i neraspadljivost, život vjeèni; ⁸A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev. ⁹Nevolja i tuga na svaku dušu èovjeka koji èini zlo, a najprije Jevrejina i Grka; ¹⁰A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku; ¹¹Jer Bog ne gleda ko je ko. ¹²Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu æe se osuditi ¹³Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore; ¹⁴Jer kad neznabošci ne imajuæi zakona sami od sebe èine što je po zakonu, oni zakona ne imajuæi sami su sebi zakon: ¹⁵Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se èini po zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi, i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju) ¹⁶Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista. ¹⁷Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom, ¹⁸I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si nauèen od zakona; ¹⁹I misliš da si voð slijepima, vidjelo onima koji su u mraku, ²⁰Nakazatelj bezumnima, uèitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu. ²¹Uèeæi dakle drugoga sebe ne uèiš; ²²Propovijedajuæi da se ne krade, kradeš; govoreæi: ne èini preljube, èiniš preljubu; gadeæi se na idole, kradeš svetinju; ²³Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga. ²⁴Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano. ²⁵Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo. ²⁶Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo? ²⁷I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiæe tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. ²⁸Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu; ²⁹Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga.

¹Šta je dakle bolji Jevrejin od drugijeh ljudi? Ili šta pomaže obrezanje? ²Mnogo svakojako; prvo što su im povjerene rijeèi Božije. ³A što neki ne vjerovaše, šta je za to? Eda æe njihovo nevjerstvo vjeru Božiju ukinuti? ⁴Bože saèuvaj! nego Bog neka bude istinit, a èovjek svaki laža, kao što stoji napisano: da se opravdaš u svojijem rijeèima, i da pobijediš kad ti stanu suditi. ⁵Ako li nepravda naša Božiju pravdu podiže, šta æemo reæi? Eda li je Bog nepravedan kad se srdi? Po èovjeku govorim: ⁶Bože saèuvaj! Jer kako bi mogao Bog suditi svijetu? ⁷Jer ako istina Božija u mojoj laži veæa postane na slavu njegovu, zašto još i ja kao grješnik da budem osuðen? ⁸Zašto dakle kao što vièu na nas, i kao što kažu neki da mi govorimo) da ne èinimo zla da doðe dobro? Njima æe sud biti pravedan. ⁹Šta dakle? Jesmo li bolji od njih? Nipošto! Jer gore dokazasmo da su i Jevreji i Grci svi pod grijehom, ¹⁰Kao što stoji napisano: ni jednoga nema pravedna; ¹¹Ni jednoga nema razumna, i ni jednoga koji traži Boga; ¹²Svi se ukloniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji èini dobro, nema ni jednoga ciglog. ¹³Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojima varaju, i jed je aspidin pod usnama njihovima. ¹⁴Njihova su usta puna kletve i grèine. ¹⁵Njihove su noge brze da proljevaju krv. ¹⁶Na putovima je njihovima raskopavanje i nevolja; ¹⁷I puta mirnoga ne poznaše. ¹⁸Nema straha Božijega pred oèima njihovima. ¹⁹A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatisnu, i sav svijet da bude kriv Bogu; ²⁰Jer se djelima zakona nijedno tijelo neæe opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha. ²¹A sad se bez zakona javi pravda Božija, posvjedoèena od zakona i od proroka; ²²A pravda Božija vjerom Isusa Hrista u sve i na sve koji vjeruju; jer nema razlike. ²³Jer svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju, ²⁴I opravdaæe se zabadava blagodaæu njegovom, otkupom Isusa Hrista. ²⁵Kojega postavi Bog oèišæenje vjerom u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu oproštenjem preðašnjijeh grijeha; ²⁶U podnošenju Božijemu, da pokaže pravdu svoju u sadašnje vrijeme da je on pravedan i da pravda onoga koji je od vjere Isusove. ²⁷Gdje je dakle hvala? Proðe. Kakijem zakonom? je li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere. ²⁸Mislimo dakle da æe se èovjek opravdati vjerom bez djela zakona. ²⁹Ili je samo Jevrejski Bog, a ne i neznabožaèki? Da, i neznabožaèki. ³⁰Jer je jedan Bog koji æe opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom. ³¹Kvarimo li dakle zakon vjerom? Bože saèuvaj! nego ga još utvrðujemo.

¹Šta æemo dakle reæi za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao? ²Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga. ³Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu. ⁴A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu. ⁵A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu. ⁶Kao što i David govori da je blago èovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona: ⁷Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše. ⁸Blago èovjeku kome Gospod ne prima grijeha. ⁹Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu. ¹⁰Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju. ¹¹I primi znak obrezanja kao peèat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu; ¹²I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama. ¹³Jer obeæanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere. ¹⁴Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obeæanje. ¹⁵Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa. ¹⁶Zato od vjere da bude po milosti da obeæanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama, ¹⁷Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest: ¹⁸On vjerova na nad kad se nije bilo nièemu nadati da æe on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe reèeno: tako æe biti sjeme tvoje. ¹⁹I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje veæ umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. ²⁰I za obeæanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojaèa u vjeri, i dade slavu Bogu. ²¹I znadijaše jamaèno da što obeæa kadar je i uèiniti. ²²Zato se i primi njemu u pravdu. ²³Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi, ²⁴Nego i za nas, kojima æe se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh, ²⁵Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše.

¹Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, ²Kroz kojega i pristup naðosmo vjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije. ³Ne samo pak to, nego se hvalimo i nevoljama, znajuæi da nevolja trpljenje gradi; ⁴A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje; ⁵A nadanje neæe se osramotiti, jer se ljubav Božija izli u srca naša Duhom svetijem koji je dat nama. ⁶Jer Hristos još kad slabi bjesmo umrije u vrijeme svoje za bezbožnike. ⁷Jer jedva ko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko usudio umrijeti. ⁸Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grješnici umrije za nas. ⁹Mnogo æemo dakle veæma biti kroza nj spaseni od gnjeva kad smo se sad opravdali krvlju njegovom. ¹⁰Jer kad smo se pomirili s Bogom smræu sina njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo æemo se veæma spasti u životu njegovu kad smo se pomirili. ¹¹Ne samo pak to, nego se hvalimo i Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, kroz kojega sad primismo pomirenje. ¹²Zato kao što kroz jednoga èovjeka doðe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uðe u sve ljude, jer svi sagriješiše. ¹³Jer grijeh bješe na svijetu do zakona; ali se grijeh ne primaše kad ne bješe zakona; ¹⁴Nego carova smrt od Adama tja do Mojsija i nad onima koji nijesu sagriješili prestupivši kao Adam, koji je prilika onoga koji šæadijaše doæi. ¹⁵Ali dar nije tako kao grijeh; jer kad kroz grijeh jednoga pomriješe mnogi, mnogo se veæa blagodat Božija i dar izli izobilno na mnoge blagodaæu jednoga èovjeka Isusa Hrista. ¹⁶I dar nije kao grijeh jednoga: jer za grijeh jednoga bi osuðenje, a dar od mnogijeh grijehova opravdanje. ¹⁷Jer kad za grijeh jednoga carova smrt kroz jednoga, koliko æe veæma oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravde u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista! ¹⁸Zato dakle kao što za grijeh jednoga doðe osuðenje na sve ljude, tako i pravdom jednoga doðe na sve ljude opravdanje života. ¹⁹Jer kao što neposlušanjem jednoga èovjeka postaše mnogi grješni, tako æe i poslušanjem jednoga biti mnogi pravedni. ²⁰A zakon doðe uz to da se umnoži grijeh; jer gdje se umnoži grijeh ondje se još veæma umnoži blagodat, ²¹Da kao što carova grijeh za smrt, tako i blagodat da caruje pravdom za život vjeèni, kroz Isusa Hrista Gospoda našega.

¹Šta æemo dakle reæi? Hoæemo li ostati u grijehu da se blagodat umnoži? Bože saèuvaj! ²Jer koji umrijesmo grijehu kako æemo još življeti u njemu? ³Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt njegovu krstismo se? ⁴Tako se s njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvijeh slavom oèinom, tako i mi u novom životu da hodimo. ⁵Jer kad smo jednaki s njim jednakom smræu, biæemo i vaskrsenijem; ⁶Znajuæi ovo da se stari naš èovjek razape s njime, da bi se tijelo grješno pokvarilo, da više ne bismo služili grijehu. ⁷Jer koji umrije oprosti se od grijeha. ⁸A ako umrijesmo s Hristom, vjerujemo da æemo i življeti s njim, ⁹Znajuæi da Hristos usta iz mrtvijeh, veæ više ne umire; smrt više neæe obladati njime. ¹⁰Jer što umrije, grijehu umrije jedanput; a što živi, Bogu živi. ¹¹Tako i vi dakle držite sebe da ste mrtvi grijehu a živi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našemu. ¹²Da ne caruje dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da ga slušate u slastima njegovijem; ¹³Niti dajite udova svojijeh grijehu za oružje nepravde; nego dajite sebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvijeh, i ude svoje Bogu za oružje pravde. ¹⁴Jer grijeh neæe vama obladati, jer nijeste pod zakonom nego pod blagodaæu. ¹⁵Šta dakle? Hoæemo li griješiti kad nijesmo pod zakonom nego pod blagodaæu? Bože saèuvaj! ¹⁶Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušanje, sluge ste onoga koga slušate, ili grijeha za smrt, ili poslušanja za pravdu? ¹⁷Hvala dakle Bogu što bivši robovi grijehu poslušaste od srca tu nauku kojoj se i predadoste. ¹⁸Oprostivši se pak od grijeha postaste sluge pravdi. ¹⁹Kao èovjek govorim, za slabost vašega tijela. Jer kao što dadoste ude svoje za robove neèistoti i bezakonju na bezakonje, tako sad dajite ude svoje za sluge pravdi na posveæenje. ²⁰Jer kad bijaste robovi grijehu, prosti bijaste od pravde. ²¹Kakav dakle onda imadoste plod za koji se sad stidite? Jer je onoga kraj smrt. ²²A sad oprostivši se od grijeha, i postavši sluge Božije, imate plod svoj na posveæenje, a kraj život vjeèni. ²³Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božij je život vjeèni u Hristu Isusu Gospodu našemu.

¹Ili ne znate, braæo jer govorim onima koji znadu zakon da zakon vlada nad èovjekom dokle je živ? ²Jer je udata žena privezana zakonom za muža dokle god on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega. ³Zato dakle dok joj je muž živ biva preljuboèinica ako poðe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljuboèinica ako poðe za drugoga. ⁴Zato, braæo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovijem, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da plod donesemo Bogu. ⁵Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grjehovne, koje zakon raðahu u udima našima da se smrti plod donosi. ⁶A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova. ⁷Šta æemo dakle reæi? Je li zakon grijeh? Bože saèuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: ne zaželi. ⁸A grijeh uze poèetak kroz zapovijest, i naèini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav. ⁹A ja življah nekad bez zakona; a kad doðe zapovijest, onda grijeh oživlje, ¹⁰A ja umrijeh, i naðe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život. ¹¹Jer grijeh uzevši poèetak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome. ¹²Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra. ¹³Dobro li dakle bi meni smrt? Bože saèuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom èineæi mi smrt, da bude grijeh odviše grješan zapoviješæu. ¹⁴Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh: ¹⁵Jer ne znam šta èinim, jer ne èinim ono šta hoæu, nego na što mrzim ono èinim. ¹⁶Ako li ono èinim šta neæu, hvalim zakon da je dobar. ¹⁷A ovo više ja ne èinim nego grijeh koji živi u meni. ¹⁸Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali uèiniti dobro ne nalazim. ¹⁹Jer dobro šta hoæu ne èinim, nego zlo što neæu ono èinim. ²⁰A kad èinim ono što neæu, veæ ja to ne èinim nego grijeh koji živi u meni. ²¹Nalazim dakle zakon, kad hoæu dobro da èinim, da me na zlo nagoni. ²²Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu èovjeku; ²³Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima. ²⁴Ja nesreæni èovjek! Ko æe me izbaviti od tijela smrti ove? ²⁵Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.

¹Nikakva dakle sad nema osuðenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu. ²Jer zakon duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti. ³Jer što zakonu bješe nemoguæe, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u oblièju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu, ⁴Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po duhu; ⁵Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle. ⁶Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir. ⁷Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može. ⁸A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi. ⁹A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božij u vama živi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov. ¹⁰A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radi a Duh živ pravde radi. ¹¹A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeæe i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama. ¹²Tako dakle, braæo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo. ¹³Jer ako živite po tijelu, pomrijeæete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življeæete. ¹⁴Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji. ¹⁵Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinaèkoga, kojijem vièemo: Ava, oèe! ¹⁶Ovaj Duh svjedoèi našemu duhu da smo djeca Božija. ¹⁷A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo da se s njim i proslavimo. ¹⁸Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi koja æe nam se javiti. ¹⁹Jer èekanje tvari èeka da se jave sinovi Božiji. ²⁰Jer se tvar pokori propadljivosti ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad, ²¹Da æe se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije. ²²Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad. ²³A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo èekajuæi posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu. ²⁴Jer se nadom spasosmo. A nad koji se vidi nije nad; jer kad ko vidi što, kako æe mu se nadati? ²⁵Ako li se nadamo onome što ne vidimo, èekamo s trpljenjem. ²⁶A tako i Duh pomaže nam u našijem slabostima: jer ne znamo za što æemo se moliti kao što treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem. ²⁷A onaj što ispituje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božijoj moli se za svete. ²⁸A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju. ²⁹Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki oblièju sina njegova, da bi on bio prvoroðeni meðu mnogom braæom. ³⁰A koje odredi one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi. ³¹Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako je Bog s nama, ko æe na nas? ³²Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje? ³³Ko æe optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda? ³⁴Ko æe osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas? ³⁵Ko æe nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili maè? kao što stoji napisano: ³⁶Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje. ³⁷Ali u svemu ovome pobjeðujemo onoga radi koji nas je ljubio. ³⁸Jer znam jamaèno da ni smrt, ni život, ni anðeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduæe, ³⁹Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu.

¹Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoèi savjest moja Duhom svetijem: ²Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; ³Jer bih željeo da ja sam budem odluèen od Hrista za braæu svoju koja su mi rod po tijelu, ⁴Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obeæanja; ⁵Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin. ⁶A nije moguæe da rijeè Božija proðe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja; ⁷Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reèe, nazvaæe ti se sjeme. ⁸To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obeæanja primaju se za sjeme. ⁹Jer je ovo rijeè obeæanja: u ovo vrijeme doæi æu i u Sare æe biti sin. ¹⁰Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega. ¹¹Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni uèinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru, ¹²Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reèe joj se: veæi æe služiti manjemu, ¹³Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh. ¹⁴Šta æemo dakle na to reæi? Eda li je nepravda u Boga? Bože saèuvaj! ¹⁵Jer Mojsiju govori: koga æu pomilovati, pomilovaæu, i na koga æu se smilovati, smilovaæu se. ¹⁶Tako dakle niti stoji do onoga koji hoæe, ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji pomiluje. ¹⁷Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. ¹⁸Tako dakle koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi. ¹⁹Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj? ²⁰A ko si ti, o èovjeèe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako naèinio? ²¹Ili zar lonèar nema vlasti nad kalom da od jedne guke naèini jedan sud za èast a drugi za sramotu? ²²A kad šæaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao. ²³I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu; ²⁴Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca, ²⁵Kao što i u Josiji govori: nazvaæu narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom. ²⁶I biæe na mjestu, gdje im se reèe: vi nijeste moj narod; tamo æe se nazvati sinovi Boga živoga. ²⁷A Isaija vièe za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak æe se spasti. ²⁸Jer æe on izvršiti rijeè svoju, i naskoro æe izvršiti po pravdi, da, ispuniæe Gospod naskoro rijeè svoju na zemlji. ²⁹I kao što proreèe Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor. ³⁰Šta æemo dakle reæi? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokuèiše pravdu, ali pravdu od vjere. ³¹A Izrailj tražeæi zakon pravde ne dokuèi zakona pravde. ³²Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja, ³³Kao što stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neæe se postidjeti.

¹Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja. ²Jer im svjedoèim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. ³Jer ne poznajuæi pravde Božije i gledajuæi da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj. ⁴Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je. ⁵Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji èovjek to èini življeæe u tom. ⁶A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne reèeš u srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? to jest da svede Hrista; ⁷Ili: ko æe siæi u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh. ⁸Ali šta govori pismo? Blizu ti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest rijeè vjere koju propovijedamo. ⁹Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, biæeš spasen. ¹⁰Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije. ¹¹Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti. ¹²Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. ¹³Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se. ¹⁴Kako æe dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako æe vjerovati koga ne èuše? A kako æe èuti bez propovjednika? ¹⁵A kako æe propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro! ¹⁶Ali svi ne poslušaše jevanðelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju? ¹⁷Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje rijeèju Božijom. ¹⁸Nego velim: zar ne èuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta rijeèi njihove. ¹⁹Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja æu vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiæu vas. ²⁰A Isaija govori slobodno: naðoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju. ²¹A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.

¹Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože saèuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova. ²Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreæi: ³Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade. ⁴A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom. ⁵Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati. ⁶Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat veæ ne bi bila blagodat; ako li je od djela nije više blagodat, jer djelo veæ ne bi bilo djelo. ⁷Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše. ⁸Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oèi da ne vide, i uši da ne èuju do samoga današnjega dana. ⁹I David govori: da bude trpeza njihova zamka i gvožða, i sablazan i plata njima; ¹⁰Da se njihove oèi zaslijepe da ne vide, i leða njihova jednako da su pognuta. ¹¹Govorim dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože saèuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili. ¹²A kad je pogrješka njihova bogatstvo svijetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, akamoli da se ispune? ¹³Jer vama govorim neznabošcima; jer, buduæi da sam ja apostol neznabožaca, hoæu da hvalim svoju službu; ¹⁴Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih. ¹⁵Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh? ¹⁶Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane. ¹⁷Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajednièar u korijenu i u masti od masline; ¹⁸Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe. ¹⁹A reæi æeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim. ²⁰Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj. ²¹Jer kad Bog roðenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi. ²²Gledaj dakle dobrotu i nepošteðenje Božije: nepošteðenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti æeš biti otsjeèen. ²³A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiæe se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti. ²⁴Jer kad si ti otsjeèen od roðene divlje masline, i pricijepio se na neroðenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji æe se pricijepiti na roðenu svoju maslinu! ²⁵Jer vam, braæo, neæu zatajiti tajne ove da ne budete ponositi da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uðe neznabožaca koliko treba. ²⁶I tako æe se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doæi æe od Siona izbavitelj i odvratiæe bezbožnost od Jakova. ²⁷I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe. ²⁸Po jevanðelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi. ²⁹Jer se Bog neæe raskajati za svoje darove i zvanje. ³⁰Jer kao i vi što se nekad suproæaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproæenja, ³¹Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani. ³²Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje. ³³O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi! ³⁴Jer ko pozna misao Gospodnju? ³⁵Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati? ³⁶Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin.

¹Molim vas dakle, braæo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo. ²I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija. ³Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je meðu vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere. ⁴Jer kao u jednom tijelu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao, ⁵Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugome. ⁶A imamo razlièite darove po blagodati koja nam je dana: ako proroštvo, neka bude po mjeri vjere; ⁷Ako li službu, neka služi; ako je uèitelj, neka uèi; ⁸Ako je tješitelj, neka tješi; koji daje neka daje prosto; koji upravlja neka se brine; koji èini milost neka èini s dobrom voljom. ⁹Ljubav da ne bude lažna. Mrzeæi na zlo držite se dobra. ¹⁰Bratskom ljubavi budite jedan k drugome ljubazni. Èašæu jedan drugoga veæeg èinite. ¹¹Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu. ¹²Nadanjem veselite se, u nevolji trpite, u molitvi budite jednako. ¹³Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike. ¹⁴Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite. ¹⁵Radujte se s radosnima, i plaèite s plaènima. ¹⁶Budite jedne misli meðu sobom. Ne mislite o visokijem stvarima, nego se držite niskijeh. Ne mislite za sebe da ste mudri. ¹⁷A nikome ne vraæajte zla za zlo; promišljajte o tom što je dobro pred svijem ljudima. ¹⁸Ako je moguæe, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima. ¹⁹Ne osveæujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod. ²⁰Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer èineæi to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu. ²¹Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom.

¹Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene. ²Tako koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božijoj; a koji se suprote primiæe grijeh na sebe. ³Jer knezovi nijesu strah dobrijem djelima nego zlijem. Hoæeš li pak da se ne bojiš vlasti, èini dobro, i imaæeš hvalu od nje; ⁴Jer je sluga Božij tebi za dobro. Ako li zlo èiniš, boj se; jer uzalud ne nosi maèa, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo èini. ⁵Tako se valja pokoravati ne samo od straha nego i po savjesti. ⁶Jer zato i poreze dajete; jer su sluge Božije koje su za to isto postavljene. ⁷Podajte dakle svakome šta ste dužni: kome dakle porezu, porezu; a kome carinu, carinu; a kome strah, strah; a kome èast, èast. ⁸I ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni. ⁹Jer ovo: ne èini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoèi lažno, ne zaželi, i ako ima još kakva druga zapovijest, u ovoj se rijeèi izvršuje, to jest: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. ¹⁰Ljubav ne èini zla bližnjemu; daklem je ljubav izvršenje zakona. ¹¹I znajuæi ovo vrijeme da je veæ èas došao da ustanemo od sna; jer nam je sad bliže spasenije negoli kad vjerovasmo. ¹²Noæ proðe a dan se približi: da odbacimo dakle sva djela tamna, i da se obuèemo u oružje vidjela. ¹³Da hodimo pošteno kao po danu: ne u žderanju i pijanstvu, ne u kurvarstvu i neèistoti, ne u svaðanju i zavisti; ¹⁴Nego se obucite u Gospoda našega Isusa Hrista; i tijelu ne ugaðajte po željama.

¹A slaboga u vjeri primajte lijepo, da se ne smeta savjest. ²Jer jedan vjeruje da smije svašta jesti, a koji je slab jede zelje. ³Koji jede neka ne ukorava onoga koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuðuje onoga koji jede; jer ga Bog primi. ⁴Ko si ti koji sudiš tuðemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada. Ali æe ustati; jer je Bog kadar podignuti ga. ⁵Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki da bude uvjeren za svoju misao. ⁶Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu ne razlikuje. Koji jede, Gospodu jede: jer hvali Boga; i koji ne jede, Gospodu ne jede, i hvali Boga. ⁷Jer nijedan od nas ne živi sebi, i nijedan ne umire sebi. ⁸Jer ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo. ⁹Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživlje da oblada i mrtvima i živima. ¹⁰A ti zašto osuðuješ brata svojega? Ili ti zašto ukoravaš brata svojega? Jer æemo svi iziæi na sud pred Hrista. ¹¹Jer je pisano: tako mi života, govori Gospod, pokloniæe mi se svako koljeno, i svaki jezik slaviæe Boga. ¹²Tako æe dakle svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe. ¹³Zato da ne osuðujemo više jedan drugoga, nego mjesto toga ovo gledajte da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni. ¹⁴Znam i uvjeren sam u Hristu Isusu da ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je što pogano, onome je pogano. ¹⁵A ako je brat tvoj jela radi žalostan, veæ se ne vladaš po ljubavi: ne gubi jelom svojijem onoga za kojega Hristos umrije. ¹⁶Gledajte dakle da se ne huli na vaše dobro. ¹⁷Jer carstvo Božije nije jelo i piæe, nego pravda i mir i radost u Duhu svetome. ¹⁸Jer koji ovijem služi Hristu ugodan je Bogu i mio ljudima. ¹⁹Tako dakle da se staramo za mir i za ono èim vodimo na bolje jedan drugoga. ²⁰Ne raskopavaj djela Božijega jela radi; jer je sve èisto; nego je pogano za èovjeka koji jede sa spoticanjem. ²¹Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne èiniti na što se tvoj brat spotièe, ili oda šta gori postaje ili slabi. ²²Ti imaš vjeru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuðuje sebe za ono šta naðe za dobro. ²³A koji se sumnja osuðen je ako jede, jer ne èini po vjeri: a šta god nije po vjeri grijeh je.

¹Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugaðati. ²I svaki od vas da ugaða bližnjemu na dobro za dobar ugled. ³Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me. ⁴Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo. ⁵A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite meðu sobom po Hristu Isusu, ⁶Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista. ⁷Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju. ⁸Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obeæanje ocevima, ⁹A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: zato æu te hvaliti meðu neznabošcima, Gospode, i pjevaæu ime tvoje. ¹⁰I opet govori: veselite se neznabošci s narodom njegovijem. ¹¹I opet: hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi. ¹²I opet Isaija govori: biæe korijen Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u onoga æe se uzdati neznabošci. ¹³A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga. ¹⁴A ja sam i sam uvjeren za vas, braæo, da ste i vi sami puni blagodati, napunjeni svakoga razuma, da možete druge nauèiti. ¹⁵Ali vam opet, braæo, slobodno pisah nekoliko da vam napomenem radi blagodati koja mi je dana od Boga, ¹⁶Da budem sluga Isusa Hrista u neznabošcima, da služim jevanðelju Božijemu, da budu neznabošci prinos povoljan i osveæen Duhom svetijem. ¹⁷Imam dakle hvalu u Hristu Isusu kod Boga. ¹⁸Jer ne smijem govoriti što koje Hristos ne uèini kroza me za poslušanje neznabožaca rijeèju i djelom, ¹⁹U sili znaka i èudesa silom Duha Božijega; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanðeljem Hristovijem. ²⁰I tako se potrudih da propovjedim jevanðelje ne gdje se spominjaše Hristos, da na tuðoj zakopini ne zidam; ²¹Nego kao što je pisano: kojima se ne javi za njega, vidjeæe; i koji ne èuše razumjeæe. ²²To me i zadrža mnogo puta da ne doðem k vama. ²³A sad više ne imajuæi mjesta u ovijem zemljama, a imajuæi želju od mnogo godina da doðem k vama, ²⁴Ako poðem u Španjolsku, doæi æu vam; jer se nadam da æu tuda proæi i vas vidjeti, i vi æete me otpratiti onamo kad se najprije nekoliko nasitim vas. ²⁵A sad idem u Jerusalim služeæi svetima. ²⁶Jer Maæedonija i Ahaja uèiniše dragovoljno neku porezu za siromahe svete koji žive u Jerusalimu. ²⁷Oni uèiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše dijel u njihovijem duhovnijem imanjima, dužni su i oni njima u tjelesnima poslužiti. ²⁸Kad ovo dakle svršim, i ovaj im plod zapeèatim, poæi æu preko vas u Španjolsku. ²⁹A znam da kad doðem k vama, doæi æu s obilnijem blagoslovom jevanðelja Hristova. ³⁰Ali vas molim, braæo, zaradi Gospoda našega Isusa Hrista, i zaradi ljubavi Duha, pomozite mi u molitvama za me k Bogu; ³¹Da se izbavim od onijeh koji se protive u Judeji, i da služba moja za Jerusalim bude po volji svetima; ³²Da s radošæu doðem k vama, s voljom Božijom, i da se razveselim s vama. ³³A Bog mira sa svima vama. Amin.

¹Preporuèujem vam pak Fivu sestru našu, koja je sluškinja kod crkve u Kenhreji, ²Da je primite u Gospodu kao što prilikuje svetima, i da joj budete u pomoæi u svakoj stvari koju od vas zatreba; jer je ona mnogima pomogla, i samome meni. ³Pozdravite Priskilu i Akilu, pomoænike moje u Hristu Isusu, ⁴Koji za dušu moju svoje vratove položiše, kojima ne ja jedan zahvaljujem, nego i sve crkve neznabožaèke, i domašnju crkvu njihovu. ⁵Pozdravite Epeneta, meni ljubaznoga, koji je novina iz Ahaje u Hrista. ⁶Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za nas. ⁷Pozdravite Andronika i Juniju, rodbinu moju, i moje drugare u sužanjstvu, koji su znameniti meðu apostolima, koji i prije mene vjerovaše Hrista. ⁸Pozdravite Amplija, meni ljubaznoga u Gospodu. ⁹Pozdravite Urbana, pomoænika našega u Hristu, i Stahija, meni ljubaznoga. ¹⁰Pozdravite Apelija, okušanoga u Hristu. Pozdravite domaæe Aristovulove. ¹¹Pozdravite Irodijona, roðaka mojega. Pozdravite domaæe Narkisove, koji su u Gospodu. ¹²Pozdravite Trifenu i Trifosu, koje se trude u Gospodu. Pozdravite Persidu ljubaznu, koja se mnogo trudila u Gospodu. ¹³Pozdravite Rufa izbranoga u Gospodu, i mater njegovu i moju. ¹⁴Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Erma, Patrova, Ermija, i braæu koja su s njima. ¹⁵Pozdravite Filologa i Juliju, Nireja i sestru njegovu, i Olimpana, i sve svete koji su s njima. ¹⁶Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. Pozdravljaju vas sve crkve Hristove. ¹⁷Molim vas pak, braæo, èuvajte se od onijeh koji èine raspre i razdore na štetu nauke koju vi nauèiste, i uklonite se od njih; ¹⁸Jer takovi ne služe Gospodu našemu Isusu Hristu nego svojemu trbuhu, i blagijem rijeèima i blagoslovima prelašæuju srca bezazlenijeh. ¹⁹Jer vaše slušanje razglasi se svuda. I radujem se za vas; ali hoæu da ste vi mudri na dobro a prosti na zlo. ²⁰A Bog mira da satre sotonu pod noge vaše skoro. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Amin. ²¹Pozdravlja vas Timotije, pomoænik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, roðaci moji. ²²Pozdravljam vas i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu u Gospodu. ²³Pozdravlja vas Gaj, domaæin moj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, haznadar gradski, i brat Kvart. ²⁴Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin. ²⁵A onome koji vas može utvrditi po jevanðelju mojemu i propovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenju tajne koja je bila sakrivena od postanja svijeta, ²⁶A sad se javila i obznanila kroz pisma proroèka, po zapovijesti vjeènoga Boga, za poslušanje vjere meðu svima neznabošcima, ²⁷Jedinome premudrome Bogu, kroz Isusa Hrista, slava vavijek. Amin.