Psalmi

Psalmi

¹Blago èovjeku koji ne ide na vijeæe bezbožnièko, i na putu grješnièkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi, ²Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noæ! ³On je kao drvo usaðeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje. ⁴Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar. ⁵Zato se neæe bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravednièkom. ⁶Jer Gospod zna put pravednièki; a put bezbožnièki propašæe.

¹Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? ²Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. ³“Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.” ⁴Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva. ⁵Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih: ⁶“Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.” ⁷Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih. ⁸Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. ⁹Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.” ¹⁰Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske! ¹¹Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. ¹²Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!

¹Gospode! kako je mnogo neprijatelja mojih! Mnogi ustaju na me. ²Mnogi govore za dušu moju: nema mu pomoæi od Boga. ³Ali ti si, Gospode, štit koji me zaklanja, slava moja; ti podižeš glavu moju. ⁴Glasom svojim vièem ka Gospodu, i èuje me sa svete gore svoje. ⁵Ja liježem, spavam i ustajem, jer me Gospod èuva. ⁶Ne bojim se mnogo tisuæa naroda što sa svijeh strana navaljuje na me. ⁷Ustani, Gospode! pomozi mi, Bože moj! jer ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje; razbijaš zube bezbožnicima. ⁸Od Gospoda je spasenje; neka bude na narodu tvom blagoslov tvoj!

¹Kad te zovem, èuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju. ²Sinovi èovjeèiji! dokle æe slava moja biti u sramoti? dokle æete ljubiti ništavilo i tražiti laži? ³Znajte da Gospod divno èuva svetoga svojega; Gospod èuje kad ga zovem. ⁴Gnjeveæi se ne griješite; razmislite u srcima svojim na posteljama svojim, i utolite. ⁵Prinesite žrtvu za pravdu, i uzdajte se u Gospoda. ⁶Mnogi govore: ko æe nam pokazati što je dobro? Obrati k nama, Gospode, svijetlo lice svoje. ⁷A meni si dao u srce radost veæu nego što je oni imaju, kad im rodi pšenica i vino. ⁸Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospode, sam daješ mi te sam bez straha.

¹Èuj, Gospode, rijeèi moje, razumij pomisli moje. ²Slušaj viku moju, care moj i Bože moj! jer se tebi molim, Gospode! ³Ujutru slušaš glas moj, ujutru stojim pred tobom, i èekam. ⁴Jer si ti Bog koji neæe bezakonja; u tebe nema mjesta ko je zao. ⁵Bezbožnici neæe izaæi pred oèi tvoje; ti nenavidiš sve koji èine bezakonje. ⁶Potireš lažljivce; na krvopioce i lukave mrzi Gospod. ⁷A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj, i klanjam se u svetoj crkvi tvojoj sa strahom tvojim. ⁸Gospode! vodi me u pravdi svojoj; radi neprijatelja mojih poravni preda mnom put svoj. ⁹Jer nema u ustima njihovijem istine; u njima je nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren; na jeziku im je dvolièenje. ¹⁰Bože! ne daj im napretka, neka se razbiju pomisli njihove. Za mnoga nevaljalstva njihova obori ih, jer se pobuniše na tebe. ¹¹Pa æe se radovati svi koji se u te uzdaju; dovijeka æe se veseliti koje ti zaklanjaš; dièiæe se koji ljube ime tvoje. ¹²Jer ti, Gospode, blagosiljaš pravednika, kao štitom zaklanjaš ga milošæu svojom.

¹Gospode! nemoj me pokarati u jarosti svojoj, niti me u gnjevu svojem nakazati. ²Smiluj se na me, Gospode, jer sam iznemogao; iscijeli me, jer su kosti moje ustreptale, ³I duša se moja vrlo uzdrhtala. A ti, Gospode, dokle æeš? ⁴Obrati se, Gospode, izbavi dušu moju, pomozi mi radi milosti svoje. ⁵Jer mrtvi ne spominju tebe; u grobu ko æe te slaviti? ⁶Iznemogoh uzdišuæi; svaku noæ kvasim odar svoj, suzama svojim natapam postelju svoju. ⁷Usahnu od žalosti oko moje, postara se od množine neprijatelja mojih. ⁸Idite od mene svi koji èinite bezakonje, jer Gospod èu plaè moj. ⁹Èu Gospod molbu moju, Gospod molitvu moju primi. ¹⁰Nek se postide i prepadnu svi neprijatelji moji, neka se povrate i postide odmah.

¹Gospode, Bože moj! u tebe se uzdam, saèuvaj me od svijeh koji me gone, i izbavi me. ²Da mi neprijatelj ne išèupa duše kao lav. Èupa, a nema ko da izbavi. ³Gospode, Bože moj! ako sam to uèinio, ako je nepravda u rukama mojima, ⁴Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu, ili krivo uèinio onima koji na me na pravdi napadahu; ⁵Neka goni neprijatelj dušu moju, i neka je stigne, i pogazi na zemlju život moj i slavu moju u prah obrati. ⁶Ustani, Gospode, u gnjevu svojem; digni se na žestinu neprijatelja mojih; probudi se meni na pomoæ, i otvori sud. ⁷I ljudstvo æe se sleæi oko tebe; iznad njega izaði u visinu. ⁸Gospod sudi narodima. Sudi mi, Gospode, po pravdi mojoj, i po bezazlenosti mojoj neka mi bude. ⁹Nek se prekine zloæa bezbožnika, a pravednika potpomozi, jer ti ispituješ srca i utrobe, Bože pravedni! ¹⁰Štit je meni u Boga, koji èuva one koji su prava srca. ¹¹Bog je pravedan sudija, i Bog je svaki dan gotov na gnjev. ¹²Ako se neæe bezbožnik da obrati, on oštri maè svoj, nateže luk svoj, i naperuje ga; ¹³I zapinje smrtnu strijelu, èini strijele svoje da pale. ¹⁴Gle, bezbožnik zaèe nepravdu, trudan bijaše zloèinstvom, i rodi sebi prijevaru. ¹⁵Kopa jamu i iskopa, i pade u jamu koju je naèinio. ¹⁶Zloba njegova obrati se na njegovu glavu, i zloèinstvo njegovo pade na tjeme njegovo. ¹⁷Hvalim Gospoda za pravdu njegovu, i pjevam imenu Gospoda višnjega.

¹Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji! Podigao si slavu svoju više nebesa. ²U ustima male djece i koja sisaju èiniš sebi hvalu nasuprot neprijateljima svojim, da bi uèinio da zamukne neprijatelj i nemirnik. ³Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; ⁴Šta je èovjek, te ga se opominješ, ili sin èovjeèji, te ga polaziš? ⁵Uèinio si ga malo manjega od anðela, slavom i èašæu vjenèao si ga; ⁶Postavio si ga gospodarom nad djelima ruku svojih, sve si metnuo pod noge njegove, ⁷Ovce i volove sve, i divlje zvjerinje, ⁸Ptice nebeske i ribe morske, što god ide morskim putovima. ⁹Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji!

¹Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva èudesa tvoja. ²Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji! ³Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega; ⁴Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni. ⁵Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda. ⁶Neprijatelju nesta maèeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov. ⁷Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj. ⁸On æe suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiæe narodima pravo. ⁹Gospod je utoèište ubogome, utoèište u nevolji. ¹⁰U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode! ¹¹Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova; ¹²Jer on osveæuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh. ¹³Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh, ¹⁴Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionove, i slavio spasenje tvoje. ¹⁵Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova. ¹⁶Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik. ¹⁷Vratiæe se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga; ¹⁸Jer neæe svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neæe nigda poginuti. ¹⁹Ustani, Gospode, da se ne posili èovjek, i da prime narodi sud pred tobom. ²⁰Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.

¹Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja? ²S oholosti bezbožnikove muèe se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici. ³Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje. ⁴Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem. ⁵Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda. ⁶U srcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæe doæi nigda. ⁷Usta su mu puna nevaljalijeh rijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao. ⁸Sjedi u zasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga. ⁹Sjedi u potaji kao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju. ¹⁰Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove. ¹¹Kaže u srcu svome: “Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe vidjeti nigda.” ¹²Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh. ¹³Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti? ¹⁴Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik. ¹⁵Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne naðe bezbožnost njegova. ¹⁶Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove. ¹⁷Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje, ¹⁸Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje.

¹U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: “leti u goru kao ptica; ²Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem. ³Kad su raskopani temelji, šta æe uèiniti pravednik?” ⁴Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije. ⁵Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova. ⁶Pustiæe na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biæe im dio iz èaše; ⁷Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovo vidjeti pravednici.

¹Pomagaj, Gospode; jer nesta svetijeh, jer je malo vjernijeh meðu sinovima èovjeèijim. ²Laž govore jedan drugome, usnama lažljivijem govore iz srca dvolièna. ³Istrijebiæe Gospod sva usta lažljiva, jezik velièavi, ⁴Ljude, koji govore: jezikom smo jaki, usta su naša u nas, ko je gospodar nad nama? ⁵Videæi stradanje nevoljnih i uzdisanje ništih, sad æu ustati, veli Gospod, i izbaviti onoga kome zlobe. ⁶Rijeèi su Gospodnje rijeèi èiste, srebro u vatri oèišæeno od zemlje, sedam puta pretopljeno. ⁷Ti æeš nas, Gospode, odbraniti, i saèuvati nas od roda ovoga dovijeka. ⁸Bezbožnici idu naokolo; kad se oni podižu, sramote se sinovi èovjeèiji.

¹Dokle æeš me, Gospode, sasvijem zaboravljati? dokle æeš odvraæati lice svoje od mene? ²Dokle æu se domišljati u duši svojoj, mutiti se u srcu svom dan i noæ? dokle æe se neprijatelj moj podizati nada mnom? ³Pogledaj, usliši me, Gospode, Bože moj! Prosvijetli oèi moje da ne zaspim na smrt. ⁴Da ne reèe neprijatelj moj: nadvladao sam ga; da se ne raduju koji me gone, ako posrnem. ⁵A ja se uzdam u milost tvoju; radovaæe se srce moje za spasenje tvoje. ⁶Pjevaæu Gospodu, koji mi dobro èini.

¹Reèe bezumnik u srcu svojem: nema Boga; nevaljali su, gadna su djela njihova; nema nikoga dobro da tvori. ²Gospod pogleda s neba na sinove èovjeèije, da vidi ima li koji razuman, traži li koji Boga. ³Svi su zašli, svi se pokvarili, nema nikoga dobro da tvori, nema nijednoga. ⁴Zar se neæe opametiti koji èine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, ne prizivaju Gospoda? ⁵Ondje æe zadrhtati od straha; jer je Gospod u rodu pravednom. ⁶Smijete se onome što ubogi radi; ali Gospod njega zaklanja. ⁷Ko æe poslati sa Siona pomoæ Izrailju? Kad Gospod povrati zarobljeni narod svoj, onda æe se radovati Jakov i veseliæe se Izrailj.

¹Gospode! ko može sjedjeti u sjenici tvojoj? ko može nastavati na svetoj gori tvojoj? ²Ko hodi bez mane, tvori pravdu, i govori istinu iz srca svojega; ³Ko ne opada jezikom svojim, ne èini drugome zla, i ne ruži bližnjega svojega; ⁴Ko ne gleda onoga koga je Bog odbacio, nego poštuje one koji se boje Gospoda; ko se kune bližnjemu pa ne porièe; ⁵Ko ne daje srebra svojega na dobit, i ne prima mita na pravoga. Ko ovako radi, neæe posrnuti dovijeka.

¹Èuvaj me, Bože; jer se u te uzdam. ²Rekoh Gospodu: ti si Gospod moj, nemam dobra osim tebe. ³U svetima koji su na zemlji i u velikima sva je utjeha moja. ⁴Neka drugi umnožavaju idole svoje, neka trèe k tuðima; ja im neæu ljevati krvavih naljeva, niti æu metnuti imena njihovijeh u usta svoja. ⁵Gospod je moj dio našljedstva i èaše; ti podižeš dostojanje moje. ⁶Uže mi je zahvatilo prekrasna mjesta, i dio mi je moj mio. ⁷Blagosiljam Gospoda, koji me urazumljuje; tomu me i noæu uèi što je u meni. ⁸Svagda vidim pred sobom Gospoda: on mi je s desne strane da ne posrnem. ⁹Toga radi raduje se srce moje, i veseli se jezik moj, još æe se i tijelo moje smiriti u uzdanju; ¹⁰Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhlost. ¹¹Pokazaæeš mi put životni: obilje je radosti pred licem tvojim, utjeha u desnici tvojoj dovijeka.

¹Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh. ²Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu. ³Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje. ⁴Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih. ⁵Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji. ⁶Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje. ⁷Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj. ⁸Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me ⁹Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili. ¹⁰Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo. ¹¹Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju. ¹²Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji. ¹³Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika, ¹⁴Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci. ¹⁵A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje.

¹Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja, ²Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje! ³Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih. ⁴Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. ⁵Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. ⁶U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju. ⁷Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti. ⁸Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega. ⁹Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem. ¹⁰Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem. ¹¹Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh. ¹²Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. ¹³Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje. ¹⁴Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih. ¹⁵I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega. ¹⁶Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike. ¹⁷Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene. ¹⁸Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. ¹⁹Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio. ²⁰Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me. ²¹Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega, ²²Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe. ²³Bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega. ²⁴Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih pred oèima njegovima. ²⁵Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernim vjerno, ²⁶S èistim èisto, a s nevaljalim nasuprot njemu. ²⁷Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oèi ponosite ponižavaš. ²⁸Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju. ²⁹S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skaèem preko zida. ³⁰Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju. ³¹Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega? ³²Ovaj Bog opasuje me snagom, i èini mi vjeran put. ³³Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me. ³⁴Uèi ruke moje boju, i mišice moje èini da su luk od mjedi. ³⁵Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja èini me velika. ³⁶Ti širiš korak moj, te se ne spotièu noge moje. ³⁷Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ih ne istrijebim. ³⁸Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje. ³⁹Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom. ⁴⁰Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje. ⁴¹Oni vièu, ali nema pomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša. ⁴²Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih. ⁴³Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuðim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi. ⁴⁴Po samome èuvenju slušaju me, tuðini pokorni su mi. ⁴⁵Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim. ⁴⁶Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega, ⁴⁷Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode, ⁴⁸Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od èovjeka žestoka izbavlja me! ⁴⁹Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu, ⁵⁰Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.

¹Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski. ²Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja. ³Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov. ⁴Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima; ⁵I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem. ⁶Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove. ⁷Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome. ⁸Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi. ⁹Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki. ¹⁰Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata. ¹¹I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu. ¹²Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh; ¹³I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa. ¹⁴Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj!

¹Da te usliši Gospod u dan žalosti, da te zaštiti ime Boga Jakovljeva. ²Da ti pošlje pomoæ iz svetinje, i sa Siona da te potkrijepi. ³Da se opomene svijeh prinosa tvojijeh, i žrtva tvoja paljenica da se naðe pretila. ⁴Da ti da Gospod po srcu tvojemu; što god poèneš, da ti izvrši. ⁵Radovaæemo se za spasenje tvoje, i u ime Boga svojega dignuæemo zastavu. Da ispuni Gospod sve molbe tvoje. ⁶Sad vidim da Gospod èuva pomazanika svojega; sluša ga sa svetoga neba svojega; jaka je desnica njegova, koja spasava. ⁷Jedni se hvale kolima, drugi konjma, a mi imenom Gospoda Boga svojega. ⁸Oni posræu i padaju, a mi stojimo i ne kolebamo se. ⁹Gospode! pomozi caru, i usliši nas kad te zovemo.

¹Gospode! s tvoje se sile veseli car; i kako mu je velika radost što ti pomažeš! ²Što mu je srce željelo, dao si mu, i molitve usta njegovijeh nijesi odbio. ³Jer si ga doèekao blagoslovima milosnim, metnuo si mu na glavu vijenac od dragoga kamenja. ⁴Molio te je za život i dao si mu da mu se produlje dani dovijeka. ⁵Velika je slava njegova tvojom pomoæu; slavu si i krasotu metnuo na nj. ⁶Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošæu lica svojega. ⁷Jer se car uzda u Gospoda i u milost višnjega; i ne koleba se. ⁸Naæi æe ruka tvoja sve neprijatelje tvoje, naæi æe desnica tvoja one koji mrze na tebe. ⁹Uèiniæeš ih kao peæ zažarenu, kad se razgnjeviš; gnjev æe ih Gospodnji progutati, i oganj æe ih proždrijeti. ¹⁰Rod njihov istrijebiæeš sa zemlje, i sjeme njihovo izmeðu sinova èovjeèijih; ¹¹Jer podigoše na tebe zlo, smisliše i ne mogoše izvršiti. ¹²Jer æeš ih metnuti za biljegu, iz lukova svojijeh pustiæeš strijele u lice njihovo. ¹³Podigni se, Gospode, silom svojom; mi æemo pjevati i slaviti jakost tvoju.

¹Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje? ²Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira. ³Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim! ⁴U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao. ⁵Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti. ⁶A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu. ⁷Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, ⁸I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje. ⁹Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje. ¹⁰Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj. ¹¹Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika. ¹²Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me; ¹³Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe. ¹⁴Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni. ¹⁵Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me. ¹⁶Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. ¹⁷Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje. ¹⁸Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb. ¹⁹Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ. ²⁰Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju. ²¹Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me. ²²Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te. ²³Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo! ²⁴Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva. ²⁵Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje. ²⁶Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka. ²⁷Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka. ²⁸Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima. ²⁹Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu. ³⁰Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu. ³¹Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo.

¹Gospod je pastir moj, ništa mi neæe nedostajati. ²Na zelenoj paši pase me, vodi me na tihu vodu. ³Dušu moju oporavlja, vodi me stazama pravednim imena radi svojega. ⁴Da poðem i dolinom sjena smrtnoga, neæu se bojati zla; jer si ti sa mnom; štap tvoj i palica tvoja tješi me. ⁵Postavio si preda mnom trpezu na vidiku neprijateljima mojim; namazao si uljem glavu moju, i èaša je moja preopuna. ⁶Da! dobrota i milost tvoja pratiæe me u sve dane života mojega, i ja æu nastavati u domu Gospodnjem zadugo.

¹Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vasiljena i sve što živi na njoj. ²Jer je on na morima osnova, i posred rijeka utvrdi je. ³Ko æe izaæi na goru Gospodnju? i ko æe stati na svetom mjestu njegovu? ⁴U koga su èiste ruke i srce bezazleno, ko ne izrièe imena njegova uzalud i ne kune se lažno. ⁵On æe dobiti blagoslov od Gospoda, i milost od Boga spasa svojega. ⁶Taki je rod onijeh koji ga traže, i koji su radi stajati pred licem tvojim, Bože Jakovljev! ⁷Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vjeèna! Ide car slave. ⁸Ko je taj car slave? Gospod krjepak i silan, Gospod silan u boju. ⁹Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vjeèna! Ide car slave. ¹⁰Ko je taj car slave? Gospod nad vojskama; on je car slave.

¹K tebi, Gospode, podižem dušu svoju. ²Bože moj! u tebe se uzdam; ne daj da se osramotim, da mi se ne svete neprijatelji moji. ³I koji se god u te uzdaju, neæe se osramotiti; osramotiæe se oni koji se odmeæu od tebe besputno. ⁴Pokaži mi, Gospode, putove svoje, nauèi me hoditi stazama tvojim. ⁵Uputi me istini svojoj, i nauèi me; jer si ti Bog spasenja mojega, tebi se nadam svaki dan. ⁶Opomeni se milosrða svojega, Gospode, i milosti svoje; jer su otkako je vijeka. ⁷Grijehova mladosti moje, i mojih prijestupa ne pominji; po milosti svojoj pomeni mene, radi dobrote svoje, Gospode! ⁸Dobar je i pravedan Gospod; toga radi pokazuje grješnicima put. ⁹Upuæuje krotke istini, uèi krotke hoditi putem njegovijem. ¹⁰Svi su putovi Gospodnji milost i istina onima koji drže zavjet njegov i otkrivenje njegovo. ¹¹Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik. ¹²Koji se èovjek boji Gospoda? On æe mu pokazati koji put da izbere. ¹³Duša æe njegova u dobru poèivati, i sjeme æe njegovo vladati zemljom. ¹⁴Tajna je Gospodnja u onijeh koji ga se boje, i zavjet svoj javlja im. ¹⁵Oèi su mi svagda upravljene ka Gospodu, jer on izvlaèi iz zamke noge moje. ¹⁶Pogledaj me i smiluj se na me, jer sam inokosan i nevoljnik. ¹⁷Nek se raširi stisnuto srce moje, iz tjeskobe moje izvadi me. ¹⁸Vidi jade moje i muku moju, i oprosti mi sve grijehe moje. ¹⁹Pogledaj neprijatelje moje kako ih je mnogo i kakvom me pakosnom nenavišæu nenavide. ²⁰Saèuvaj dušu moju i izbavi me; ne daj da se osramotim, jer se u tebe uzdam. ²¹Bezazlenost i pravda neka me saèuva, jer se u tebe uzdam. ²²Izbavi, Bože, Izrailja od svijeh nevolja njegovijeh.

¹Sudi mi, Gospode, jer u prostoti svojoj hodim i u Gospoda se uzdam; neæu se pokolebati. ²Ispitaj me, Gospode, i iskušaj me; pretopi što je u meni i srce moje. ³Jer je milost tvoja pred oèima mojima, i hodim u istini tvojoj. ⁴Ne sjedim s bezumnicima, i s lukavima se ne miješam. ⁵Nenavidim društvo bezakonièko, i s bezbožnicima ne sjedim. ⁶Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko žrtvenika tvojega, Gospode, ⁷Da razglašujem hvalu tvoju i kazujem sva èudesa tvoja. ⁸Gospode! omilio mi je stan doma tvojega, i mjesto naselja slave tvoje. ⁹Nemoj duše moje pogubiti, ni života mojega s krvopilcima, ¹⁰Kojima je zloèinstvo u rukama, i kojima je desnica puna mita. ¹¹A ja hodim u prostoti svojoj, izbavi me, i smiluj se na me. ¹²Noga moja stoji na pravom putu; na skupštinama æu blagosiljati Gospoda.

¹Gospod je vidjelo moje i spasenje moje; koga da se bojim? Gospod je krjepost života mojega; koga da se strašim? ²Ako navale na me zlikovci da pojedu tijelo moje, protivnici i neprijatelji moji, spotaæi æe se i pašæe. ³Ako protiv mene vojska u oko stane, neæe se uplašiti srce moje; ako se na me rat digne, ja se ni onda neæu bojati. ⁴Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju i ranim u crkvu njegovu. ⁵Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom šatora svojega; na kamenu goru popeo bi me. ⁶Tada bih podigao glavu svoju pred neprijateljima koji bi me opkolili; prinio bih u njegovu šatoru žrtvu hvale; zapjevao bih i hvalio Gospoda. ⁷Èuj, Gospode, glas moj, tebe prizivljem, smiluj se na me i usliši me. ⁸Srce moje govori pred tobom što si rekao: “tražite lice moje”; tražim lice tvoje, Gospode! ⁹Nemoj odvratiti od mene lica svojega, nemoj u gnjevu ostaviti sluge svojega; budi pomoænik moj; nemoj me odbiti, i nemoj me ostaviti, Bože, spasitelju moj! ¹⁰Jer otac moj i mati moja ostaviše me; ali Gospod neka me prihvati. ¹¹Uputi me, Gospode, na put svoj i vodi me pravom stazom poradi onijeh koji me vrebaju. ¹²Nemoj me dati na volju neprijateljima mojim; jer ustaše na me lažni svjedoci; ali zloba govori sama protiv sebe. ¹³Vjerujem da æu vidjeti dobrotu Gospodnju na zemlji živijeh. ¹⁴Uzdaj se u Gospoda, budi slobodan; neka bude srce tvoje krjepko, uzdaj se u Gospoda.

¹K tebi, Gospode, vièem; grade moj, nemoj mi muèati, da ne bih, ako uzmuèiš, bio kao oni koji odlaze u grob. ²Èuj molitveni glas moj, kad vapijem k tebi, kad dižem ruke svoje k svetoj crkvi tvojoj. ³Nemoj me zahvatiti s grješnicima, i s onima koji èine nepravdu, koji s bližnjima svojima mirno govore, a u srcu im je zlo. ⁴Podaj im, Gospode, po djelima njihovijem, po zlomu postupanju njihovu; po djelima ruku njihovijeh podaj im, podaj im što su zaslužili. ⁵Jer ne paze na djela Gospodnja, i na djela ruku njegovijeh. Da ih razori i ne sazida. ⁶Da je blagosloven Gospod, jer usliši glas moljenja mojega! ⁷Gospod je krjepost moja i štit moj; u njega se pouzda srce moje, i on mi pomože. Zato se veseli srce moje, i pjesmom svojom slavim ga. ⁸Gospod je krjepost naroda svojega, i obrana koja spasava pomazanika njegova. ⁹Spasi narod svoj, blagoslovi dostojanje svoje; spasi ih i uzdiži ih dovijeka.

¹Dajte Gospodu, sinovi Božiji, dajte Gospodu slavu i èast. ²Dajte Gospodu slavu imena njegova. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. ³Glas je Gospodnji nad vodom, Bog slave grmi, Gospod je nad vodom velikom. ⁴Glas je Gospodnji silan, glas je Gospodnji slavan. ⁵Glas Gospodnji lomi kedre, Gospod lomi kedre Livanske. ⁶Kao tele skaèu od njega; Livan i Sirion kao mlad bivo. ⁷Glas Gospodnji sipa plamen ognjeni. ⁸Glas Gospodnji potresa pustinju, potresa Gospod pustinju Kades. ⁹Glas Gospodnji oprašta košute bremena, i sa šuma skida odijelo; i u crkvi njegovoj sve govori o slavi njegovoj. ¹⁰Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeæe Gospod kao car uvijek. ¹¹Gospod æe dati silu narodu svojemu, Gospod æe blagosloviti narod svoj mirom.

¹Uzvišivaæu te, Gospode, jer si me oteo, i nijesi dao neprijateljima mojim da mi se svete. ²Gospode, Bože moj! zavikah k tebi, i iscijelio si me. ³Gospode! izveo si iz pakla dušu moju, i oživio si me da ne siðem u grob. ⁴Pojte Gospodu, sveci njegovi, i slavite sveto ime njegovo. ⁵Gnjev je njegov za trenuæe oka, a do života milost njegova, veèerom dolazi plaè, a jutrom radost. ⁶I ja rekoh u dobru svom: neæu posrnuti dovijeka. ⁷Ti šæaše, Gospode, te gora moja stajaše tvrdo. Ti odvrati lice svoje, i ja se smetoh. ⁸Tada tebe, Gospode, zazivah, i Gospoda molih: ⁹“Kakva je korist od krvi moje, da siðem u grob? hoæe li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju? ¹⁰Èuj, Gospode, i smiluj se na me; Gospode! budi mi pomoænik.” ¹¹I ti promijeni plaè moj na radost, skide s mene vreæu, i opasa me veseljem. ¹²Zato æe ti pjevati slava moja i neæe umuknuti; Gospode, Bože moj! dovijeka æu te hvaliti.

¹U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me. ²Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao. ³Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom. ⁴Izvadi me iz mreže, koju mi tajno zamjestiše; jer si ti krjepost moja. ⁵U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini! ⁶Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam. ⁷Radovaæu se i veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledaš na moju muku, poznaš tugu duše moje, ⁸Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu. ⁹Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje. ¹⁰Išèilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše. ¹¹Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene. ¹²Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud. ¹³Jer slušam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle išèupati dušu moju. ¹⁴A ja se, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj. ¹⁵U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone. ¹⁶Pokaži svijetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me milošæu svojom. ¹⁷Gospode! nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezbožnici, neka zamuknu i padnu u pakao. ¹⁸Neka onijeme usta lažljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo i s porugom. ¹⁹Kako je mnogo u tebe dobra, koje èuvaš za one koji te se boje, i koje daješ onima koji se u te uzdaju pred sinovima èovjeèijim! ²⁰Sakrivaš ih pod krov lica svojega od buna ljudskih; sklanjaš ih pod sjen od svadljivijeh jezika. ²¹Da je blagosloven Gospod, što mi pokaza divnu milost kao da me uvede u tvrd grad! ²²Ja rekoh u smetnji svojoj: odbaèen sam od oèiju tvojijeh; ali ti èu molitveni glas moj, kad te prizvah. ²³Ljubite Gospoda svi sveti njegovi; Gospod drži vjeru; i uvršeno vraæa onima koji postupaju oholo. ²⁴Budite slobodni, i neka bude jako srce vaše, svi koji se u Gospoda uzdate.

¹Blago onome, kojemu je oproštena krivica, kojemu je grijeh pokriven. ²Blago èovjeku, kojemu Gospod ne prima grijeha i u èijem duhu nema lukavstva. ³Kad muèah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan. ⁴Jer dan i noæ tištaše me ruka tvoja; nesta soka u meni kao na ljetnoj pripeci. ⁵Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih; rekoh: ispovijedam Gospodu prijestupe svoje; i ti skide s mene krivicu grijeha mojega. ⁶Zato neka ti se moli svaki svetac, kad se možeš naæi; i onda potop velike vode neæe ga stignuti. ⁷Ti si zaklon moj, ti me èuvaš od tjeskobe; okružavaš me radostima u izbavljanju. ⁸Urazumiæu te, i pokazaæu ti put kojim da ideš; svjetovaæu te, oko je moje na tebi. ⁹Nemojte biti kao konj, kao mazga bez razuma, kojima uzdom i žvalama valja obuzdati gubicu, kad ne idu k tebi. ¹⁰Mnogo muke ima bezbožnik, a koji se uzda u Gospoda, oko njega je milost. ¹¹Radujte se o Gospodu, i pjevajte, pravednici; veselite se svi koji ste prava srca.

¹Veselite se pravednici pred Gospodom; pravednima dolikuje slaviti. ²Slavite Gospoda guslama, udarajte mu u psaltir od deset žica. ³Pjevajte mu pjesmu novu, složno udarajte podvikujuæi; ⁴Jer je prava rijeè Gospodnja, i svako djelo njegovo istinito. ⁵On ljubi pravdu i sud, dobrote je Gospodnje puna zemlja. ⁶Rijeèju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova. ⁷Kao u gomilu sabra vodu morsku, i propasti metnu u spreme. ⁸Nek se boji Gospoda sva zemlja, i neka strepi pred njim sve što živi po vasiljenoj; ⁹Jer on reèe, i postade; on zapovjedi, i pokaza se. ¹⁰Gospod razbija namjere neznabošcima, uništava pomisli narodima. ¹¹Namjera je Gospodnja tvrda dovijeka, misli srca njegova od koljena na koljeno. ¹²Blago narodu, kojemu je Bog Gospod, plemenu, koje je on izabrao sebi za naslijeðe. ¹³S neba gleda Gospod, vidi sve sinove ljudske; ¹⁴S prijestola, na kome sjedi, pogleda na sve koji žive na zemlji. ¹⁵On je stvorio sva srca njihova, on i zna sva djela njihova. ¹⁶Neæe pomoæi caru velika sila, neæe zaštititi jakoga velika snaga; ¹⁷Nije u konju uzdanje da æe pomoæi; ako mu je i velika snaga, neæe izbaviti. ¹⁸Gle, oko je Gospodnje na onima koji ga se boje, i na onima koji èekaju milost njegovu. ¹⁹On æe dušu njihovu izbaviti od smrti, i prehraniti ih u gladne godine. ²⁰Duša se naša uzda u Gospoda; on je pomoæ naša i štit naš. ²¹O njemu se veseli srce naše; jer se u sveto ime njegovo uzdamo. ²²Da bude milost tvoja, Gospode, na nama, kao što se uzdamo u tebe.

¹Blagosiljam Gospoda u svako doba, hvala je njegova svagda u ustima mojima. ²Gospodom se hvali duša moja; neka èuju koji stradaju, pa neka se raduju. ³Velièajte Gospoda sa mnom, uzvišujmo ime njegovo zajedno. ⁴Tražih Gospoda, i èu me, i svijeh nevolja mojih oprosti me. ⁵Koji u njega gledaju prosvjetljuju se, i lica se njihova neæe postidjeti. ⁶Ovaj stradalac zavika, i Gospod ga èu, i oprosti ga svijeh nevolja njegovijeh. ⁷Anðeli Gospodnji stanom stoje oko onijeh koji se njega boje, i izbavljaju ih. ⁸Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago èovjeku koji se uzda u nj. ⁹Bojte se Gospoda, sveti njegovi; jer koji se njega boje, njima nema oskudice. ¹⁰Lavovi su ubogi i gladni, a koji traže Gospoda, ne premièe im se nijednoga dobra. ¹¹Hodite, djeco, poslušajte me; nauèiæu vas strahu Gospodnjemu. ¹²Koji èovjek želi života, ljubi dane da bi vidio dobro? ¹³Ustavljaj jezik svoj oda zla, i usta svoja od prijevarne rijeèi. ¹⁴Kloni se oda zla, i èini dobro, traži mira i idi za njim. ¹⁵Oèi su Gospodnje obraæene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov. ¹⁶Ali je strašno lice Gospodnje za one koji èine zlo, da bi istrijebio na zemlji spomen njihov. ¹⁷Vièu pravedni, i Gospod ih èuje, i izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh. ¹⁸Gospod je blizu onijeh koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha. ¹⁹Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospod. ²⁰Èuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih neæe slomiti. ²¹Bezbožnika ubiæe zlo, i koji nenavide pravednika prevariæe se. ²²Gospod iskupljuje dušu sluga svojih, i koji se god u njega uzdaju, neæe se prevariti.

¹Gospode! budi suparnik suparnicima mojim; udri one koji udaraju na me. ²Uzmi oružje i štit, i digni se meni u pomoæ. ³Potegni koplje, i presijeci put onima koji me gone, reci duši mojoj: ja sam spasenje tvoje. ⁴Neka se postide i posrame koji traže dušu moju; neka se odbiju natrag i postide koji mi zlo hoæe. ⁵Neka budu kao prah pred vjetrom, i anðeo Gospodnji neka ih progoni. ⁶Neka bude put njihov taman i klizav, i anðeo Gospodnji neka ih tjera. ⁷Jer ni za što zastriješe mrežom jamu za mene, ni za što iskopaše jamu duši mojoj. ⁸Neka doðe na njega pogibao nenadna, i mreža koju je namjestio neka ulovi njega, neka on u nju padne na pogibao. ⁹A duša æe se moja radovati o Gospodu, i veseliæe se za pomoæ njegovu. ¹⁰Sve æe kosti moje reæi: Gospode! ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosaðuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašæuje? ¹¹Ustaše na me lažni svjedoci; što ne znam, za ono me pitaju. ¹²Plaæaju mi zlo za dobro, i sirotovanje duši mojoj. ¹³Ja se u bolesti njihovoj oblaèih u vreæu, muèih postom dušu svoju, i molitva se moja vraæaše u prsima mojima. ¹⁴Kao prijatelj, kao brat postupah; bijah sjetan i s oborenom glavom kao onaj koji za materom žali. ¹⁵A oni se raduju kad se ja spotaknem, i kupe se, kupe se na me, zadaju rane, ne znam zašto, èupaju i ne prestaju. ¹⁶S nevaljalijem i podrugljivijem besposlièarima škrguæu na me zubima svojima. ¹⁷Gospode! hoæeš li dugo gledati? Otmi dušu moju od napadanja njihova, od ovijeh lavova jedinicu moju. ¹⁸Priznavaæu te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliæu te: ¹⁹Da mi se ne bi svetili koji mi zlobe nepravedno, i namigivali oèima koji mrze na me ni za što. ²⁰Jer oni ne govore o miru, nego na mirne na zemlji izmišljaju lažne stvari. ²¹Razvaljuju na me usta svoja, i govore: dobro! dobro! vidi oko naše. ²²Vidiš, Gospode! nemoj muèati; Gospode! nemoj otstupiti od mene. ²³Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju. ²⁴Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, da mi se ne svete. ²⁵Ne daj da govore u srcu svojem: dobro! to smo htjeli! Ne daj da govore: proždrijesmo ga. ²⁶Nek se postide i posrame svi koji se raduju zlu mojemu, nek se obuku u stid i u sram koji se razmeæu nada mnom. ²⁷Neka se raduju i vesele koji mi žele pravdu, i govore jednako: velik Gospod, koji želi mira sluzi svojemu! ²⁸I moj æe jezik kazivati pravdu tvoju, i hvalu tebi svaki dan.

¹Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu; nema straha Božijega pred oèima njegovijem. ²Ali laže sebi u oèi, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj. ³Rijeèi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neæe da se opameti da tvori dobro. ⁴Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nije mrsko. ⁵Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. ⁶Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode! ⁷Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se. ⁸Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš. ⁹Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost. ¹⁰Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca. ¹¹Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja. ¹²Onamo neka padnu koji èine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati.

¹Nemoj se žestiti gledajuæi nevaljale, nemoj zavidjeti onima koji èine bezakonje. ²Jer se kao trava brzo kose, i kao zeleno bilje venu. ³Uzdaj se u Gospoda i tvori dobro; živi na zemlji i hrani istinu. ⁴Tješi se Gospodom, i uèiniæe ti što ti srce želi. ⁵Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se u njega, on æe uèiniti. ⁶I izvešæe kao vidjelo pravdu tvoju, i pravicu tvoju kao podne. ⁷Osloni se na Gospoda, i èekaj ga. Nemoj se žestiti gledajuæi koga gdje napreduje na putu svojem, èovjeka, koji radi što namisli. ⁸Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo èiniš. ⁹Jer æe se istrijebiti koji èine zlo, a koji èekaju Gospoda naslijediæe zemlju. ¹⁰Još malo, pa neæe biti bezbožnika; pogledaæeš na mjesto njegovo, a njega nema. ¹¹A smjerni æe naslijediti zemlju, i naslaðivaæe se množinom mira. ¹²Zlo misli bezbožnik pravedniku, i škrguæe na nj zubima svojim. ¹³Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primièe dan njegov. ¹⁴Maè potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga i ništega i pokolju one koji idu pravim putem. ¹⁵Maè æe njihov udariti u njihovo srce, i lukovi njihovi polomiæe se. ¹⁶Bolje je malo u pravednika nego bogatstvo mnogih bezbožnika. ¹⁷Jer æe se mišice bezbožnicima potrti, a pravednike utvrðuje Gospod. ¹⁸Zna Gospod dane bezazlenima, i dio njihov traje dovijeka. ¹⁹Neæe se postidjeti u zlo doba, u dane gladne biæe siti. ²⁰A bezbožnici ginu, i neprijatelji Gospodnji kao ljepota šumska prolaze, kao dim prolaze. ²¹Bezbožnik uzaima i ne vraæa, a pravednik poklanja i daje. ²²Jer koje on blagoslovi, oni naslijede zemlju, a koje on prokune, oni se istrijebe. ²³Gospod utvrðuje korake svakoga èovjeka i mio mu je put njegov. ²⁴Kad posrne da padne, neæe pasti, jer ga Gospod drži za ruku. ²⁵Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba. ²⁶Svaki dan poklanja i daje u zajam, i na natražju je njegovu blagoslov. ²⁷Uklanjaj se oda zla, i èini dobro, i živi dovijeka. ²⁸Jer Gospod ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca svojijeh; uvijek se oni èuvaju; a pleme æe se bezbožnièko istrijebiti. ²⁹Pravednici æe naslijediti zemlju, i živjeæe na njoj dovijeka. ³⁰Usta pravednikova govore mudrost, i jezik njegov kazuje istinu. ³¹Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotièu. ³²Bezbožnik vreba pravednika, i traži da ga ubije; ³³Ali ga Gospod neæe pustiti u ruke njegove, niti æe dati da ga okrive kad se stanu suditi. ³⁴Èekaj Gospoda i drži se puta njegova, i on æe te postaviti da vladaš zemljom; vidjeæeš kako æe se istrijebiti bezbožnici. ³⁵Vidjeh bezbožnika strašna koji se raširivaše kao granato drvo; ³⁶Ali proðe, i evo nema ga; tražim ga i ne nahodim. ³⁷Hrani èistotu i pazi pravdu, jer æe u èovjeka mirna ostati natražje. ³⁸A bezakonika æe nestati sasvijem; natražje æe se bezbožnièko zatrti. ³⁹Od Gospoda je spasenje pravednicima; on je krjepost njihova u nevolji. ⁴⁰Gospod æe im pomoæi, i izbaviæe ih; izbaviæe ih od bezbožnika, i saèuvaæe ih, jer se u njega uzdaju.

¹Gospode! nemoj me karati u gnjevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj. ²Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka me tvoja tišti. ³Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega. ⁴Jer bezakonja moja izaðoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi. ⁵Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega. ⁶Zgrèio sam se i pogurio veoma, vas dan idem sjetan; ⁷Jer sam iznutra pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem. ⁸Iznemogoh i veoma oslabih, rièem od trzanja srca svojega. ⁹Gospode! pred tobom su sve želje moje, i uzdisanje moje nije od tebe sakriveno. ¹⁰Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid oèiju mojijeh, ni njega mi nema. ¹¹Drugovi moji i prijatelji moji videæi rane moje otstupiše, daleko stoje bližnji moji. ¹²Koji traže dušu moju namještaju zamku, i koji su mi zlu radi, govore o pogibli i po vas dan misle o prijevari. ¹³A ja kao gluh ne èujem i kao nijem koji ne otvora usta svojijeh. ¹⁴Ja sam kao èovjek koji ne èuje ili nema u ustima svojim pravdanja. ¹⁵Jer tebe, Gospode, èekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj! ¹⁶Jer rekoh: da mi se ne svete, i da se ne razmeæu nada mnom, kad se spotakne noga moja. ¹⁷Jer sam gotov pasti, i tuga je moja svagda sa mnom. ¹⁸Priznajem krivicu svoju, i tužim radi grijeha svojega. ¹⁹Neprijatelji moji žive, jaki su, i sila ih ima što me nenavide na pravdi. ²⁰Koji mi vraæaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim. ²¹Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! nemoj se udaljiti od mene. ²²Pohitaj u pomoæ meni, Gospode, spasitelju moj!

¹Rekoh: èuvaæu se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaæu usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom. ²Bijah nijem i glasa ne pustih; muèah i o dobru. Ali se tuga moja podiže, ³Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim: ⁴Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle æe trajati dani moji? da znam kako sam ništa. ⁵Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki èovjek živ. ⁶Baš hodi èovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome æe dopasti. ⁷Pa šta da èekam, Gospode? Nad je moj u tebi. ⁸Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh. ⁹Nijem sam, neæu otvoriti usta svojijeh; jer si me ti udario. ¹⁰Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me. ¹¹Ako æeš karati èovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki èovjek. ¹²Slušaj molitvu moju, Gospode, i èuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemoj muèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji. ¹³Nemoj me više gnjevno gledati, pa æu odahnuti prije nego otidem i više me ne bude.

¹Dugo èekah Gospoda, i saže se k meni, i èu viku moju. ²Izvadi me iz jame, koja buèi, i iz gliba, i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje. ³I metnu u usta moja pjesmu novu, hvalu Bogu našemu. Vide mnogi, i poèinju se bojati Gospoda, i uzdati se u njega. ⁴Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje, i ne obraæa se oholima i onijem koji teže na laž. ⁵Mnoga su èudesa tvoja, koja si uèinio, Gospode, Bože moj, i mnoge su misli tvoje s nama. Nema ti ravna. Htio bih javljati i kazivati, ali im broja nema. ⁶Žrtve i darova neæeš; ti si mi uši otvorio; žrtve paljenice i koja se za grijeh prinosi ne tražiš. ⁷I po tome rekoh: evo idem, kao što je u knjizi pisano za mene; ⁸Hoæu èiniti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu. ⁹Kazujem pravdu na saboru velikom; evo, usta svojih ne ustavljam; Gospode, ti znaš. ¹⁰Pravde tvoje ne sakrivam u srcu svom, kazujem vjernost tvoju i spasenje tvoje; i ne tajim milosti tvoje i istine tvoje od sabora velikog. ¹¹Gospode, nemoj zatvoriti srca svojega od mene; milost tvoja i istina tvoja jednako neka me èuvaju. ¹²Jer me opkoliše zla nebrojena; stigoše me nepravde moje, da ne mogu gledati; ima ih više nego kose na glavi mojoj, srce me moje ostavi. ¹³Gospode, voljan budi izbaviti me, Gospode, pohitaj mi u pomoæ. ¹⁴Nek se postide i posrame svi koji traže pogibao duši mojoj! Nek se vrate natrag i postide koji mi žele zlo! ¹⁵Nek se povrate u smetnji svojoj koji mi govore: ha! ha! ¹⁶Neka se tješe i vesele tobom svi koji traže tebe, Gospode, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik Gospod! ¹⁷Ja sam nesreæan i ništ, neka se Gospod postara za me! Ti si pomoæ moja i izbavitelj moj, Bože moj, ne èasi.

¹Blago onome koji razumije ništemu! Gospod æe ga izbaviti u zli dan. ²Gospod æe ga saèuvati i poživiæe ga; biæe blažen na zemlji. Neæeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem. ³Gospod æe ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj. ⁴Ja vièem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti. ⁵Neprijatelji moji govore zlobno za mene: “kad æe umrijeti, i ime njegovo poginuti?” ⁶I ako ko doðe da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, i otišavši kazuje. ⁷Šapæu o meni meðu sobom neprijatelji moji, i misle mi zlo: ⁸“Zla stvar doðe na njega, legao je; neæe više ustati.” ⁹I èovjek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeðaše hljeb moj, podiže na me petu. ¹⁰Ali ti, Gospode, smiluj se na me, i podigni me; a ja æu im vratiti. ¹¹Po tome æu poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom. ¹²A mene cijela saèuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka. ¹³Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin.

¹Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože! ²Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad æu doæi i pokazati se licu Božijemu? ³Suze su mi hljeb dan i noæ, kad mi svaki dan govore: gdje je Bog tvoj? ⁴Duša se moja proljeva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogoga ljudstva, stupao u dom Božji, a ljudstvo praznujuæi pjevaše i podvikivaše. ⁵Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. ⁶Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj. ⁷Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; sve vode tvoje i vali tvoji na mene navališe. ⁸Danju je javljao Gospod milost svoju, a noæu mu je pjesma u mene, molitva Bogu života mojega. ⁹Reæi æu Bogu, gradu svojemu: zašto si me zaboravio? zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve? ¹⁰Koji mi pakoste, prebijajuæi kosti moje, rugaju mi se govoreæi mi svaki dan: gdje ti je Bog? ¹¹Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.

¹Sudi mi, Bože, i raspravi parbu moju s narodom rðavim! od èovjeka nepravednoga i lukavoga izbavi me. ²Jer si ti Bog krjeposti moje; zašto si me odbacio? Zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve? ³Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. ⁴Onda æu pristupiti k žrtveniku Božijemu, k Bogu radosti i veselja svojega, i uz gusle slaviæu te, Bože, Bože moj! ⁵Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.

¹Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si uèinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme. ²Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio. ³Jer ne zadobiše zemlje svojim maèem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli. ⁴Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoæ Jakovu! ⁵S tobom æemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgaziæemo one koji ustaju na nas. ⁶Jer se ne uzdam u luk svoj, niti æe mi maè moj pomoæi. ⁷Nego æeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramiæeš. ⁸Bogom æemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slaviæemo dovijeka. ⁹Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom. ¹⁰Obraæaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju. ¹¹Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas. ¹²U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene. ¹³Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas. ¹⁴Naèinio si od nas prièu u naroda, gledajuæi nas mašu glavom tuðinci. ¹⁵Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje ¹⁶Od rijeèi potsmjevaèevih i rugaèevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivèevih. ¹⁷Sve ovo snaðe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega. ¹⁸Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zaðoše s puta tvojega. ¹⁹Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem, ²⁰Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuðemu, ²¹Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu. ²²A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama. ²³Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda. ²⁴Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu? ²⁵Duša naša pade u prah, tijelo je naše baèeno na zemlju. ²⁶Ustani, pomoæi naša, i izbavi nas radi milosti svoje.

¹Teèe iz srca mojega rijeè dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara. ²Ti si najljepši izmeðu sinova ljudskih, blagodat teèe iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka. ³Pripaši, junaèe, uz bedru svoju maè svoj, èast svoju i krasotu svoju. ⁴I tako okiæen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica æe tvoja pokazati èudesa. ⁵Oštre su strijele tvoje; narodi æe pasti pod vlast tvoju; prostrijeliæe srca neprijatelja carevijeh. ⁶Prijesto je tvoj, Bože, vjeèan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice. ⁷Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. ⁸Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, oni te vesele. ⁹Carske kæeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu. ¹⁰Èuj, kæeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. ¹¹I caru æe omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni. ¹²Kæi Tirova doæi æe s darovima, najbogatiji u narodu tebe æe moliti. ¹³Sva je ukrašena kæi careva iznutra, haljina joj je zlatom iskiæena. ¹⁴U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine. ¹⁵Vode ih veselo i radosno, ulaze u dvor carev. ¹⁶Mjesto otaca tvojih biæe sinovi tvoji, postaviæeš ih knezovima po svoj zemlji. ¹⁷Uèiniæu da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; po tom æe te slaviti narodi vavijek vijeka.

¹Bog nam je utoèište i sila, pomoænik, koji se u nevoljama brzo nalazi. ²Zato se neæemo bojati, da bi se zemlja pomjestila, i gore se prevalile u srce morima. ³Neka buèi i kipi voda njihova, nek se planine tresu od vala njihovijeh; ⁴Potoci vesele grad Božji, sveti stan višnjega. ⁵Bog je usred njega, neæe se pomjestiti, Bog mu pomaže od zore. ⁶Uzbuèaše narodi, zadrmaše se carstva; ali on pusti glas svoj i zemlja se rastapaše. ⁷Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš Bog Jakovljev. ⁸Hodite i vidite djela Gospoda, koji uèini èudesa na zemlji, ⁹Prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, i kola sažeže ognjem. ¹⁰Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji. ¹¹Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš bog Jakovljev.

¹Svi narodi, zaplještite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnijem. ²Jer je višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom. ³Pokori nam narode i plemena pod noge naše. ⁴Izbra nam dostojanje naše, krasotu Jakova, koji mu omilje. ⁵Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. ⁶Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; ⁷Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. ⁸Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom. ⁹Knezovi narodni sastavljaju se s narodom Boga Avramova. Jer su štitovi zemaljski Božiji. Da je uzvišen!

¹Velik je Gospod i slavan veoma u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj. ²Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad cara velikoga. ³Bog u dvorima njegovijem zna se da je braniè. ⁴Jer, gle, carevi se zemaljski sabraše, ali proðoše svi. ⁵Vidješe i zaèudiše se, prepadoše se i pobjegoše. ⁶Trepet obuze ih ondje, muèiše se kao porodilja. ⁷Vjetrom istoènim razbio si korablje Tarsiske. ⁸Što slušamo to i vidimo u gradu Gospoda nad vojskama, u gradu Boga našega. Bog ga utvrdi dovijeka. ⁹Kazujemo, Bože, milost tvoju usred crkve tvoje. ¹⁰Kao što je ime tvoje, Bože, tako je i hvala tvoja na krajevima zemaljskim; pravde je puna desnica tvoja. ¹¹Nek se veseli gora Sion, nek se raduju kæeri Judejske sudova radi tvojijeh. ¹²Poðite oko Siona i obiðite ga, izbrojte kule njegove; ¹³Pogledajte bedeme njegove, razmotrite dvorove njegove, da pripovijedate mlaðim naraštajima. ¹⁴Jer je ovaj Bog naš Bog uvijek i dovijeka, on æe biti voð naš dovijeka.

¹Slušajte ovo svi narodi, pazite svi koji živite po vasiljenoj, ²Prostaci i gospodo, bogati i siromasi. ³Usta æe moja kazati premudrost, i srce moje reæi æe razum. ⁴Prignuæu uho svoje k prièi, uz gusle æu otvoriti zagonetku svoju. ⁵Èega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli? ⁶Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim! ⁷Èovjek neæe nikako brata osloboditi, neæe dati Bogu otkupa za nj. ⁸Velik je otkup za dušu, i neæe biti nigda ⁹Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba. ¹⁰Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. ¹¹Oni misle da æe kuæe njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; ¹²Ali èovjek u èasti neæe dugo ostati, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju. ¹³Ovaj im se put èini probitaèan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; ¹⁴Ali æe ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt æe im biti pastir; i ujutru hodiæe po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaæe pakao rastavivši ih s naseljem. ¹⁵Ali æe Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima. ¹⁶Ne boj se kad se ko bogati; kad raste slava doma njegova. ¹⁷Jer kad umre, neæe ništa ponijeti, niti æe poæi za njim slava njegova. ¹⁸Jer dušu njegovu blagosiljaju za života njegova, i slave tebe, što ugaðaš sebi. ¹⁹Ali æe on otiæi u stan otaca svojih, gdje svijeta nigda ne vide. ²⁰Èovjek u èasti, ako nije razuman, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju.

¹Bog nad bogovima, Gospod, govori, i doziva zemlju od istoka sunèanoga do zapada. ²Sa Siona, koji je vrh krasote, javlja se Bog. ³Ide Bog naš, i ne muèi; pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. ⁴Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu: ⁵“Skupite mi svece moje, koji su uèinili sa mnom zavjet na žrtvi. ⁶I nebesa oglasiše pravdu njegovu, jer je taj sudija Bog.) ⁷Slušaj, narode moj, što æu ti kazati, Izrailju, što æu ti javiti. Ja sam Bog, Bog tvoj. ⁸Neæu te za žrtve tvoje karati; tvoje žrtve paljenice svagda su preda mnom. ⁹Ne treba mi uzimati teleta iz doma tvojega, ni jariæa iz torova tvojih. ¹⁰Jer je moje sve gorsko zvijerje, i stoka po planinama na tisuæe. ¹¹Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je. ¹²Da ogladnim, ne bih tebi rekao, jer je moja vasiljena i sve što je u njoj. ¹³Zar ja jedem meso volujsko, ili krv jareæu pijem? ¹⁴Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje. ¹⁵Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviæu te, i ti me proslavi.” ¹⁶A bezbožniku reèe Bog: zašto kazuješ uredbe moje i nosiš zavjet moj u ustima svojima? ¹⁷A sam mrziš na nauku, i rijeèi moje bacaš za leða. ¹⁸Kad vidiš lupeža, pristaješ s njim, i s preljuboèincima imaš dijel. ¹⁹Usta si svoja pustio da govore zlo, i jezik tvoj plete prijevare. ²⁰Sjediš i govoriš na brata svojega, sina matere svoje opadaš. ²¹Ti si to èinio, ja muèah, a ti pomisli da sam ja kao ti. Oblièiæu te, metnuæu ti pred oèi grijehe tvoje. ²²Razumijte ovo koji zaboravljate Boga! inaèe æu zgrabiti, pa neæe niko izbaviti. ²³Onaj mene poštuje koji prinosi hvalu na žrtvu i koji je putem na opazu. Ja æu mu pokazati spasenje Božije.

¹Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj oèisti bezakonje moje. ²Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega oèisti me. ³Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom. ⁴Samome tebi zgriješih, i na tvoje oèi zlo uèinih, a ti si pravedan u rijeèima svojim i èist u sudu svojem. ⁵Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom. ⁶Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost. ⁷Pokropi me isopom, i oèistiæu se; umij me, i biæu bjelji od snijega. ⁸Daj mi da slušam radost i veselje, da se prenu kosti koje si potro. ⁹Odvrati lice svoje od grijeha mojih, i sva bezakonja moja oèisti. ¹⁰Uèini mi, Bože, èisto srce, i duh prav ponovi u meni. ¹¹Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene. ¹²Vrati mi radost spasenja svojega, i duh vladalaèki neka me potkrijepi. ¹³Nauèiæu bezakonike putovima tvojim, i grješnici k tebi æe se obratiti. ¹⁴Izbavi me od krvi, Bože, Bože, spasitelju moj, i jezik æe moj glasiti pravdu tvoju. ¹⁵Gospode! otvori usta moja, i ona æe kazati hvalu tvoju. ¹⁶Jer žrtve neæeš: ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš. ¹⁷Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože. ¹⁸Po dobroti svojoj, Gospode, èini dobro Sionu, podigni zidove Jerusalimske. ¹⁹Onda æe ti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtve paljenice; onda æe metati na žrtvenik tvoj teoce.

¹Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom. ²Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi! ³Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti. ⁴Ljubiš svakojake rijeèi od pogibli, i jezik lukav. ⁵Toga radi Bog æe te poraziti sasvijem, izbaciæe te i išèupaæe te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh. ⁶Vidjeæe pravednici i pobojaæe se, i potsmijevaæe mu se: ⁷Gle èovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u velièinu bogatstva svojega i utvrðivaše se zloæom svojom. ⁸A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka. ⁹Dovijeka æu hvaliti tebe, jer dobro èiniš, i uzdaæu se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.

¹Reèe bezumnik u srcu svojemu: nema Boga; pronevaljališe se i zagrdješe u bezakonju, nema nikoga dobro da tvori. ²Bog s neba pogleda na sinove èovjeèije da vidi ima li koji razuman, i traži li koji Boga. ³Svi zastraniše, svi se pokvariše, nema nikoga dobro da tvori, nema ni jednoga. ⁴Zar neæe da se orazume koji god èine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, i ne prizivaju Boga? ⁵Drktaæe od straha gdje straha nema. Jer æe Bog rasuti kosti onijeh koji ustaju na tebe. Ti æeš ih posramiti, jer ih Bog odvrže. ⁶Ko æe poslati sa Siona spasenje Izrailju? Kad Bog povrati zarobljeni narod svoj, radovaæe se Jakov, veseliæe se Izrailj.

¹Bože! imenom svojim pomozi mi, i krjepošæu svojom odbrani me na sudu. ²Bože! usliši molitvu moju, èuj rijeèi usta mojih. ³Jer tuðini ustaše na me, i silni traže dušu moju; nemaju Boga pred sobom. ⁴Gle, Bog je pomoænik moj, Gospod daje snagu duši mojoj. ⁵Obratiæe zlo na neprijatelje moje, istinom svojom istrijebiæe ih. ⁶Rado æu prinijeti žrtvu, proslaviæu ime tvoje, Gospode, jer je dobro. ⁷Jer me izbavljaš od svake nevolje, i na neprijatelje moje bez straha gleda oko moje.

¹Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega. ²Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem ³Od vike neprijateljske i od dosade bezbožnièke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me. ⁴Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me; ⁵Strah i trepet doðe na me, i groza poduze me. ⁶I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i poèinuo; ⁷Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji. ⁸Pohitao bih da uteèem od vihora i od bure. ⁹Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svaðu u gradu; ¹⁰Danju i noæu to hodi po zidovima njegovijem; zloèinstvo je i muka posred njega. ¹¹Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo. ¹²Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio. ¹³Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj. ¹⁴S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni. ¹⁵Neka ih ugrabi smrt, neka živi siðu u pakao, jer je zloèinstvo u stanu njihovu i u njima. ¹⁶Ja Boga prizivljem, i Gospod æe me spasti. ¹⁷Veèerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i èuæe glas moj; ¹⁸Uèiniæe, te æe duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam. ¹⁹Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga. ²⁰Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu. ²¹Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Rijeèi su im blaže od ulja, ali su goli maèevi. ²²Stavi na Gospoda breme svoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe dati dovijeka pravedniku da posrne. ²³Ti æeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neæe sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam.

¹Smiluj se na me, Bože, jer èovjek hoæe da me proguta, neprijatelj me svaki dan pritješnjuje. ²Neprijatelji moji svaki dan traže da me progutaju; jer mnogi napadaju na me oholo. ³Kad me je strah, ja se u tebe uzdam. ⁴Bogom se hvalim za rijeè njegovu; u Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti tijelo? ⁵Svaki dan izvræu rijeèi moje; što god misle, sve meni o zlu. ⁶Skupljaju se, prikrivaju se, paze za petama mojima; jer traže dušu moju. ⁷Kod ovake zloæe izbavi od njih, u gnjevu obori narode, Bože. ⁸U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje èuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj. ⁹Neprijatelji moji ustupaju natrag, kad tebe prizivljem; po tom znam da je Bog sa mnom. ¹⁰Bogom se hvalim za rijeè njegovu, Gospodom se hvalim za rijeè njegovu. ¹¹U Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek? ¹²Tebi sam se, Bože, zavjetovao; tebe æu hvaliti; ¹³Jer si izbavio dušu moju od smrti, noge moje od spoticanja, da bih hodio pred licem Božjim, u svjetlosti živijeh.

¹Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje. ²Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini; ³Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju. ⁴Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar. ⁵Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja! ⁶Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju. ⁷Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu. ⁸Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano. ⁹Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima. ¹⁰Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. ¹¹Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!

¹Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi èovjeèiji? ²Ta, bezakonja sastavljate u srcu, meæete na mjerila zloèinstva ruku svojih na zemlji. ³Od samoga roðenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreæi laž. ⁴U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluhe aspide, koja zatiskuje uho svoje, ⁵Koja ne èuje glasa bajaèu, vraèaru, vještu u vraèanju. ⁶Bože! polomi im zube u ustima njihovijem; razbij èeljusti lavovima, Gospode! ⁷Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strijele, neka budu kao slomljene. ⁸Kao puž, koji se rašèinja, neka išèile; kao dijete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca. ⁹Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od potpaljena trnja, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor. ¹⁰Obradovaæe se pravednik kad vidi osvetu, opraæe noge svoje u krvi bezbožnikovoj. ¹¹I reæi æe ljudi: zaista ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudija na zemlji!

¹Izbavi me od neprijatelja mojih, Bože moj, i od onijeh, što ustaju na me, zakloni me. ²Izbavi me od onijeh koji èine bezakonje, i od krvopija saèuvaj me. ³Evo zlo namišljaju duši mojoj, skupljaju se na me silni, bez krivice moje i bez grijeha mojega, Gospode. ⁴Bez krivice moje stjeèu se i oružaju se; ustani za mene, i gledaj. ⁵Ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izrailjev, probudi se, obiði sve ove narode, nemoj požaliti odmetnika. ⁶Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada. ⁷Evo ruže jezikom svojim, maè im je u ustima, jer, vele, ko æe èuti? ⁸Ali ti æeš se, Gospode, smijati njima i posramiti sve ove narode. ⁹Oni su jaki, ali ja na tebe pogledam, jer si ti Bog èuvar moj. ¹⁰Bog, koji me miluje, ide preda mnom, Bog mi daje bez straha da gledam neprijatelje svoje. ¹¹Nemoj ih pobiti, da ne bi zaboravio narod moj; raspi ih silom svojom i obori ih, Gospode, branièu naš, ¹²Za grijeh usta njihovijeh, za rijeèi jezika njihova; nek se uhvate u oholosti svojoj za kletvu i laž koju su govorili. ¹³Raspi u gnjevu, raspi, da ih nema; i neka poznadu da Bog vlada nad Jakovom i do krajeva zemaljskih. ¹⁴Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada. ¹⁵Neka tumaraju tražeæi hrane, i ne nasitivši se neka noæi provode. ¹⁶A ja æu pjevati silu tvoju, rano ujutru glasiti milost tvoju; jer si mi bio obrana i utoèište u dan nevolje moje. ¹⁷Silo moja! tebi æu pjevati, jer si ti Bog èuvar moj, Bog koji me miluje.

¹Bože, rasrdio si se na nas, rasuo si nas, gnjevio si se; povrati nas. ²Zatresao si zemlju, i razvalio si je; stegni rasjeline njezine, jer se njiha. ³Dao si narodu svojemu da pozna ljutu nevolju, napojio si nas vina od kojega se zanesosmo. ⁴Podigni zastavu za one koji te se boje, da uteku od luka, ⁵Da se izbave mili tvoji. Pomozi desnicom svojom i usliši me. ⁶Bog reèe u svetinji svojoj: veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu. ⁷Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj, ⁸Moav èaša moja, iz koje se umivam, na Edoma pružiæu obuæu svoju. Pjevaj mi, Filistejska zemljo! ⁹Ko æe me odvesti u tvrdi grad? Ko æe me otpratiti do Edoma? ¹⁰Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskom našom? ¹¹Daj nam pomoæ u tjeskobi. A obrana je èovjeèija uzalud. ¹²Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše.

¹Èuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu moju. ²Od kraja zemlje vièem k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na goru, gdje se ne mogu popeti. ³Jer si ti utoèište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja. ⁴Da živim u stanu tvom dovijeka, i poèinem pod krovom krila tvojih. ⁵Jer ti, Bože, èuješ zavjete moje i daješ mi dostojanje onijeh koji poštuju ime tvoje. ⁶Dodaj dane k danima carevijem, i godine njegove produlji od koljena na koljeno. ⁷Neka caruje dovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti i istini neka ga èuvaju. ⁸Tako æu pjevati imenu tvojemu svagda, izvršujuæi zavjete svoje svaki dan.

¹Ta, u Boga je mir duši mojoj, od njega je spasenje moje! ²Ta, on je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti nimalo. ³Dokle æete napadati na èovjeka? Svi hoæete da ga oborite kao zid navaljen, kao ogradu isprovaljivanu. ⁴Baš naumiše da ga svrgnu s visine, omilje im laž, ustima blagosiljaju a u srcu kunu. ⁵Da, u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u njemu nad moj. ⁶On je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti. ⁷U Bogu je spasenje moje i slava moja, tvrdi grad i pristanište meni je u Bogu. ⁸Narode! uzdaj se u njega u svako doba; izlivajte pred njim srce svoje; Bog je naše utoèište. ⁹Ta, sinovi su prostaèki ništa, sinovi su gospodski laž, da se metnu na mjerila, bili bi lakši nego ništa. ¹⁰Ne uzdajte se u vlast ni u otimanje, nemojte biti ništavi; kad raste bogatstvo, ne dajte da vam srce prione za nj. ¹¹Jednom reèe Bog i više puta èuh, da je krjepost u Boga. ¹²I u tebe je, Gospode, milost; jer ti plaæaš svakome po djelima njegovijem.

¹Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom èezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj. ²Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju. ³Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe; ⁴Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje. ⁵Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja. ⁶Kad te se sjeæam na postelji, sve noæne straže razmišljam o tebi. ⁷Jer si ti pomoæ moja, i u sjenu krila tvojih veselim se. ⁸Duša se moja prilijepila za tebe, desnica tvoja drži me. ⁹Koji traže pogibao duši mojoj, oni æe otiæi pod zemlju. ¹⁰Izginuæe od maèa, i dopašæe lisicama. ¹¹A car æe se veseliti o Bogu, hvaliæe se svaki koji se kune njim, kad se zatisnu usta onima koji govore laž.

¹Èuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja saèuvaj život moj. ²Sakrij me od gomile bezakonika, od èete zloèinaca, ³Koji naoštriše jezik svoj kao maè, strijeljaju rijeèima, koje zadaju rane, ⁴Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se; ⁵Utvrðuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako æe zamke sakriti, vele: ko æe ih vidjeti? ⁶Izmišljaju zloèinstva i govore: svršeno je! šta æe se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u èovjeka duboko je. ⁷Ali æe ih Bog poraziti; udariæe ih strijela iznenada. ⁸Oboriæe jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaæe od njih. ⁹Svi æe se ljudi bojati i kazivaæe èudo Božije, i poznaæe u tome djelo njegovo. ¹⁰A pravednik æe se veseliti o Gospodu i uzdaæe se u njega, i hvaliæe se svi koji su prava srca.

¹U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti. ²Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo. ³Bezakonja me pritiskuju, ti æeš oèistiti grijehe naše. ⁴Blago onome koga izbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Nasitiæemo se dobrom doma tvojega, svetinjom crkve tvoje. ⁵Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko. ⁶Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jaèinom, ⁷Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima! ⁸Boje se tvojih èudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i veèerom ti budiš da slavi tebe. ⁹Nadgledaš zemlju i zalivaš je, obilno je obogaæavaš; potok je Božji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio. ¹⁰Brazde njezine napajaš, ravniš grude njezine, kišnim kapljama razmekšavaš je, blagosiljaš je da raða. ¹¹Ti vjenèavaš godinu, kojoj dobro èiniš; stope su tvoje pune masti. ¹²Tiju paše po pustinjama, i humovi se opasuju radošæu. ¹³Luke se osipaju stadima, i polja se zaodijevaju pšenicom; vesele se i pjevaju.

¹Poklikni Bogu, sva zemljo! ²Zapjevajte slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu i slavu. ³Recite Bogu: kako si strašan u djelima svojim! radi velike sile tvoje laskaju ti neprijatelji tvoji. ⁴Sva zemlja nek se pokloni tebi i poje tebi, neka poje imenu tvojemu. ⁵Hodite i vidite djela Boga strašnoga u djelima svojim nad sinovima ljudskim. ⁶On je pretvorio more u suhotu, preko rijeke prijeðosmo nogama; ondje smo se veselili o njemu; ⁷Vlada silom svojom uvijek, oèi njegove gledaju na narode. Buntovnici, da se nijeste podigli! ⁸Blagosiljajte, narodi, Boga našega, i glasite hvalu njemu. ⁹On je darovao duši našoj život, i nije dao da poklizne noga naša. ¹⁰Ti si nas okušao, Bože, pretopio si nas, kao srebro što se pretapa. ¹¹Uveo si nas u mrežu, metnuo si breme na leða naša. ¹²Dao si nas u jaram èovjeku, uðosmo u oganj i u vodu; ali si nas izveo na odmor. ¹³Uæi æu u dom tvoj sa žrtvama što se sažižu, izvršiæu ti zavjete svoje, ¹⁴Koje rekoše usta moja, i kaza jezik moj u tjeskobi mojoj. ¹⁵Žrtve paljenice pretile æu ti prinijeti s dimom od pretiline ovnujske, prinijeæu ti teoce s jariæima. ¹⁶Hodite, èujte svi koji se bojite Boga, ja æu vam kazati šta je uèinio duši mojoj. ¹⁷K njemu zavikah ustima svojim, i jezikom svojim proslavih ga. ¹⁸Da sam vidio u srcu svom bezakonje, ne bi me uslišio Gospod. ¹⁹Ali Bog usliši, primi glas moljenja mojega. ²⁰Blagosloven Bog, koji ne odvrže molitve moje i ne ostavi me bez milosti svoje!

¹Bože, budi nam milostiv i blagosiljaj nas, obasjavaj nas licem svojim, ²Da bi se znao na zemlji put tvoj, po svima narodima spasenje tvoje. ³Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! ⁴Da se vesele i raduju plemena; jer sudiš narodima pravo, i plemenima na zemlji upravljaš. ⁵Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! ⁶Zemlja dade plod svoj. Da nas blagosilja Bog, Bog naš! ⁷Da nas blagosilja Bog, i da ga se boje svi krajevi zemaljski!

¹Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj. ²Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega. ³A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti. ⁴Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se. ⁵Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom. ⁶Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša. ⁷Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje, ⁸Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva. ⁹Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio. ¹⁰Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome. ¹¹Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo. ¹²Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen. ¹³Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni. ¹⁴Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu. ¹⁵Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita. ¹⁶Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka. ¹⁷Kola Božijih ima sila, tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji. ¹⁸Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože! ¹⁹Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže. ²⁰Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna. ²¹Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem. ²²Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske, ²³Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže. ²⁴Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj. ²⁵Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima: ²⁶“Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!” ²⁷Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi. ²⁸Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas! ²⁹U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare. ³⁰Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve. ³¹Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu. ³²Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, ³³Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim. ³⁴Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima. ³⁵Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!

¹Pomozi mi, Bože, jer doðe voda do duše. ²Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju. ³Iznemogoh vièuæi, promuèe mi grlo, pobijelješe mi oèi pogledajuæi Boga. ⁴Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim. ⁵Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe. ⁶Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev! ⁷Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje. ⁸Tuðin postadoh braæi svojoj, i neznan sinovima matere svoje. ⁹Jer revnost za kuæu tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me. ¹⁰Plaèem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo; ¹¹Mjesto haljine oblaèim vreæu, i bivam im prièa. ¹²O meni se razgovaraju sjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevaju me. ¹³A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje. ¹⁴Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode; ¹⁵Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre puèina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega. ¹⁶Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me. ¹⁷Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me. ¹⁸Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me. ¹⁹Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi neprijatelji moji. ²⁰Sramota satr srce moje, iznemogoh; èekam hoæe li se kome sažaliti, ali nema nikoga; hoæe li me ko potješiti, ali ne nalazim. ²¹Daju mi žuè da jedem, i u žeði mojoj poje me octom. ²²Trpeza njihova neka im bude mreža i zamka, to neka im bude plata. ²³Neka im potamne oèi njihove, da ne vide, i njihove bedre raslabi zasvagda. ²⁴Izlij na njih jarost svoju, i plamen gnjeva tvojega neka ih obuzme! ²⁵Stan njihov neka opusti, i u njihovijem šatorima neka ne bude nikoga da živi. ²⁶Jer koga si ti porazio, oni gone, i umnožavaju jade onima koje si ti ranio. ²⁷Meæi na njih krivicu za krivicom, da ne doðu do pravde tvoje. ²⁸Neka se izbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicima nek ne budu zapisani. ²⁹A ja sam ništ i bolan; pomoæ tvoja, Bože, nek me zakloni. ³⁰Slaviæu ime Božije u pjesmi, velièaæu ga u hvali. ³¹To je Bogu milije od vola, od teleta s rogovima i s papcima. ³²Vidjeæe ništi i radovaæe se. Koji tražite Boga, oživjeæe srce vaše. ³³Jer Bog èuje uboge, i sužanja svojih ne ogluša se. ³⁴Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe! ³⁵Jer æe Bog spasti Sion, sazidaæe gradove Judine; i ljudi æe se ondje naseliti i naslijediæe ga. ³⁶I natražje æe se sluga njegovijeh utvrditi u njemu, i koji ljube ime njegovo nastavaæe na njemu.

¹Bože, pohitaj da me izbaviš, Gospode, da mi pomožeš! ²Nek se postide i posrame koji traže dušu moju! Nek ustupe natrag, i osramote se koji mi zlo žele! ³Sa stidom nek se vrate natrag koji mi govore: ha! ha! ⁴Nek se tješe i vesele tobom koji traže tebe, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik je Bog! ⁵A ja sam ništ i ubog, Bože, pohitaj k meni! ti si pomoæ moja i izbavitelj moj, Gospode, ne èasi!

¹U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom. ²Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi. ³Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja. ⁴Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove. ⁵Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje. ⁶Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda. ⁷Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako. ⁸Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan. ⁹Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti. ¹⁰Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se, ¹¹Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti. ¹²Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ. ¹³Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla! ¹⁴A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi. ¹⁵Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja. ¹⁶Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu. ¹⁷Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja. ¹⁸Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju. ¹⁹Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti? ²⁰Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio. ²¹Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe. ²²I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev! ²³Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio. ²⁴I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla.

¹Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: ²On æe suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. ³Rodiæe narodu gore mirom, i humovi pravdom. ⁴On æe suditi nevoljnima u narodu, pomoæi æe sinovima ništega, i nasilnika æe oboriti, ⁵Bojaæe se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. ⁶Siæi æe kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. ⁷Procvjetaæe u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teèe mjeseca. ⁸Vladaæe od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. ⁹Pred njim æe popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah æe lizati. ¹⁰Carevi Tarsiski i ostrvljani donijeæe dare, carevi Šavski i Savski daæe danak. ¹¹Klanjaæe mu se svi carevi, svi narodi biæe mu pokorni. ¹²Jer æe izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoænika. ¹³Biæe milostiv ništemu i ubogom, i duše æe jadnima spasti. ¹⁴Od prijevare i nasilja iskupiæe duše njihove, i skupa æe biti krv njihova pred oèima njegovima. ¹⁵Oni æe dobro živjeti, i donijeæe mu zlato iz Šave; i svagda æe se moliti za njega, i svaki æe ga dan blagosiljati. ¹⁶Biæe pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaæe se klasje njezino kao Livanska šuma, i po gradovima cvjetaæe ljudi kao trava na zemlji. ¹⁷Ime æe njegovo biti uvijek; dokle teèe sunca, ime æe njegovo rasti. Blagosloviæe se u njemu, svi æe ga narodi zvati blaženim. ¹⁸Blagosloven Gospod Bog, Bog Izrailjev, koji jedan èini èudesa! ¹⁹I blagosloveno slavno ime njegovo uvijek! slave njegove napuniæe se sva zemlja. Amin i amin. ²⁰Svršiše se molitve Davida, sina Jesejeva.

¹Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su èista srca. ²A noge moje umalo ne zaðoše, umalo ne popuznuše stopala moja, ³Jer se rasrdih na bezumnike videæi kako bezbožnici dobro žive. ⁴Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo. ⁵Na poslovima èovjeèijim nema ih, i ne muèe se s drugim ljudima. ⁶Toga radi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom, i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho. ⁷Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape. ⁸Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore. ⁹Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov. ¹⁰I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora. ¹¹I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna? ¹²Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo. ¹³Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje, ¹⁴Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro? ¹⁵Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih. ¹⁶I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima. ¹⁷Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov. ¹⁸Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast! ¹⁹Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote! ²⁰Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu. ²¹Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi, ²²Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom. ²³Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku. ²⁴Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu. ²⁵Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji. ²⁶Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka. ²⁷Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èini preljubu ostavljajuæi tebe. ²⁸A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja.

¹Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje? ²Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona, na kojoj si se naselio. ³Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji. ⁴Rièu neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje obièaje postavljaju mjesto naših obièaja. ⁵Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta. ⁶Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama. ⁷Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega. ⁸Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji. ⁹Obièaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle æe to trajati. ¹⁰Dokle æe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu? ¹¹Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih. ¹²Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje! ¹³Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama. ¹⁴Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu. ¹⁵Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu. ¹⁶Tvoj je dan i tvoja je noæ, ti si postavio zvijezde i sunce. ¹⁷Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio. ¹⁸Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, i narod bezumni ne mari za ime tvoje. ¹⁹Ne daj zvijerima duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih zasvagda. ²⁰Pogledaj na zavjet; jer su sve peæine zemaljske pune stanova bezakonja. ²¹Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, ništi i ubogi neka hvale ime tvoje. ²²Ustani, Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan! ²³Ne zaboravi obijesti neprijatelja svojih, vike, koju jednako dižu protivnici tvoji!

¹Hvalimo te, Bože, hvalimo; blizu je ime tvoje. Za tebe kazuju èudesa tvoja. ²“Kad vidim da je vrijeme, sudiæu pravo. ³Njiha se zemlja sa svijema koji žive na njoj, ja utvrðujem stupove njezine.” ⁴Kažem hvališama: ne hvalite se, i bezakonicima: ne dižite roga. ⁵Ne dižite u vis roga svojega, ne govorite tvrdoglavo. ⁶Jer uzvišivanje ne dolazi ni od istoka ni od zapada ni od pustinje; ⁷Nego je Bog sudija, jednoga ponižuje a drugoga uzvišuje. ⁸Jer je èaša u ruci Gospodu, vino vri, natoèio je punu, i razdaje iz nje. I talog æe njezin progutati, ispiæe svi bezbožnici na zemlji. ⁹A ja æu kazivati dovijeka, pjevaæu Bogu Jakovljevu. ¹⁰“Sve æu rogove bezbožnicima polomiti, a rogovi pravednikovi uzvisiæe se.”

¹Zna se u Judeji za Boga, u Izrailja je veliko ime njegovo. ²U Salimu je stan njegov i naselje njegovo na Sionu. ³Ondje je polomio krilate strijele luku, štit i maè i rat. ⁴Ti si svijetao; divniji od gora hajduèkih. ⁵Koji su junaèkog srca postaše plijen, zaspaše snom svojim, i junaci ne naðoše ruku svojih. ⁶Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, drijemlju kola i konj. ⁷Ti si strašan, i ko æe se održati pred licem tvojim kad se razgnjeviš? ⁸S neba javljaš sud; zemlja se prepada i muèi, ⁹Kad Bog ustaje na sud, da pomože svima koji stradaju na zemlji. ¹⁰I gnjev ljudski obraæa se u slavu tebi, kad se jednom opašeš gnjevom. ¹¹Polažite i izvršujte zavjete Gospodu Bogu svojemu; svi koji ste oko njega, nosite dare strašnome. ¹²On ukroæava duh knezovima, on je strašan carevima zemaljskim.

¹Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti. ²U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi. ³Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj. ⁴Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. ⁵Prebrajam stare dane i godine od vijekova. ⁶Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: ⁷“Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti? ⁸Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno? ⁹Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?” ¹⁰I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega. ¹¹Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje. ¹²Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj; ¹³Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? ¹⁴Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima; ¹⁵Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove. ¹⁶Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. ¹⁷Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu. ¹⁸Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše. ¹⁹Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se. ²⁰Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.

¹Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih. ²Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke. ³Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, ⁴Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio. ⁵Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj; ⁶Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci ⁷Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže; ⁸I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim. ⁹Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj. ¹⁰Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi. ¹¹Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao, ¹²Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu; ¹³Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid; ¹⁴I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem; ¹⁵Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; ¹⁶Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama. ¹⁷Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji. ¹⁸I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj, ¹⁹I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? ²⁰Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?” ²¹Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja. ²²Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu. ²³Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, ²⁴I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. ²⁵Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im jela do sitosti. ²⁶Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; ²⁷I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; ²⁸Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh. ²⁹I najedoše se i dade im što su željeli. ³⁰Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem, ³¹Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi. ³²Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem. ³³I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu. ³⁴Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga; ³⁵I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov. ³⁶Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. ³⁷A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. ³⁸Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. ³⁹Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se. ⁴⁰Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! ⁴¹Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. ⁴²Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje, ⁴³U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu; ⁴⁴I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. ⁴⁵Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. ⁴⁶Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. ⁴⁷Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. ⁴⁸Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. ⁴⁹Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela. ⁵⁰Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. ⁵¹Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. ⁵²I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. ⁵³Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. ⁵⁴I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova. ⁵⁵Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. ⁵⁶Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše. ⁵⁷Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk. ⁵⁸Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga. ⁵⁹Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma. ⁶⁰Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma. ⁶¹I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. ⁶²I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se. ⁶³Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama; ⁶⁴Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše. ⁶⁵Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina. ⁶⁶I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih. ⁶⁷I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra. ⁶⁸Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje. ⁶⁹I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka. ⁷⁰I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih, ⁷¹I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja. ⁷²I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.

¹Bože! neznabošci doðoše u dostojanje tvoje; oskvrniše svetu crkvu tvoju, Jerusalim pretvoriše u zidine. ²Truplje sluga tvojih dadoše pticama nebeskijem da ih jedu, tijela svetaca tvojih zvijerima zemaljskim. ³Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalima, i ne bješe ko da pogrebe. ⁴Postadosmo potsmijeh u susjeda svojih, rugaju nam se i sramote nas koji su oko nas. ⁵Dokle æeš se, Gospode, jednako gnjeviti, jarost tvoja gorjeti kao oganj? ⁶Izlij gnjev svoj na narode koji te ne znaju, i na carstva koja ne prizivlju tvojega imena. ⁷Jer izjedoše Jakova, i naselje njegovo opustiše. ⁸Ne pominji preðašnjih bezakonja naših, veæ pohitaj da nas presreteš milosrðem svojim, jer smo veoma ološali. ⁹Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i oèisti od grijeha naših radi imena svojega. ¹⁰Zašto da govore neznabošci: gdje je Bog njihov? Neka se pokaže pred oèima našim osveta nad neznabošcima za prolitu krv sluga tvojih! ¹¹Neka izaðu pred lice tvoje uzdasi sužanjski, silom mišice svoje saèuvaj namijenjene smrti. ¹²Sedminom vrati u njedra susjedima našim ruženje, kojim te ružiše, Gospode! ¹³A mi narod tvoj i ovce paše tvoje dovijeka æemo tebe slaviti i od koljena na koljeno kazivati hvalu tvoju.

¹Pastire Izrailjev, èuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se! ²Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš. ³Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! ⁴Gospode, Bože nad vojskama! dokle æeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj? ⁵Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom. ⁶Uèinio si da se oko nas svaðaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju meðu sobom. ⁷Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! ⁸Iz Misira si prenio èokot, izagnao narode, i posadio ga. ⁹Okrèio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju. ¹⁰Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji. ¹¹Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke. ¹²Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god proðe? ¹³Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga. ¹⁴Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj, ¹⁵Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi! ¹⁶Popaljen je ognjem, isjeèen, od strašnoga pogleda tvojega propade. ¹⁷Neka bude ruka tvoja nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèijim kojega si utvrdio sebi! ¹⁸I neæemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaæemo. ¹⁹Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo!

¹Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu. ²Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom. ³Trubite o mijeni u trubu, o uštapu radi praznika našega. ⁴Jer je taki zakon u Izrailja, naredba od Boga Jakovljeva. ⁵Za svjedoèanstvo postavi Josifu ovo, kad iðaše na zemlju Misirsku. Jezik, kojega ne znah, èuh: ⁶“Uklonio sam ramena njegova od bremena, ruke njegove oprostiše se kotarica. ⁷U nevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Merivi iskušah te. ⁸Slušaj, narode moj, i zasvjedoèiæu ti, Izrailju, o kad bi me poslušao: ⁹Da ne bude u tebe tuðega Boga, i Bogu stranome nemoj se klanjati. ¹⁰Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske; otvori usta svoja, i ja æu ih napuniti. ¹¹Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me. ¹²I ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima. ¹³O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim! ¹⁴Brzo bih pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju; ¹⁵Koji mrze na Gospoda, bili bi im pokorni, i dobri dani njihovi bili bi dovijeka; ¹⁶Najboljom bi pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih.”

¹Bog stade na saboru Božijem, usred bogova izreèe sud: ²“Dokle æete suditi nepravo, i bezbožnicima gledati ko je ko? ³Sudite ubogome i siroti, onoga koga gone i ništega pravdajte. ⁴Izbavljajte ubogoga i ništega, iz ruke bezbožnièke otimajte. ⁵Ne poznaše, niti razumješe, hode po tami; zadrmaše se zemlji svi temelji. ⁶Rekoh: bogovi ste, i sinovi višnjega svi. ⁷Ali æete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knez pašæete.” ⁸Ustani, Bože, sudi zemlji; jer su tvoji po našljedstvu svi narodi.

¹Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti, niti poèivaj, Bože! ²Jer evo neprijatelji tvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigoše glavu. ³Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje. ⁴Rekoše: hodite da ih istrijebimo izmeðu naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo. ⁵Složno pristaše i suprot tebi vjeru uhvatiše: ⁶Naselja Edomova i Ismailovci, Moav i Agareni, ⁷Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima; ⁸I Asur udruži se s njima; postadoše mišica sinovima Lotovijem. ⁹Uèini im onako kao Madijamu, kao Sisari, kao Javinu na potoku Kisonu, ¹⁰Koji su istrijebljeni u Aendoru, nagnojiše sobom zemlju. ¹¹Uradi s njima, s knezovima njihovijem, kao s Orivom i Zivom, i sa svima glavarima njihovijem kao sa Zevejem i Salmanom. ¹²Jer govore: osvojimo naselja Božija. ¹³Bože moj! zapovjedi neka budu kao prah, kao pijesak pred vjetrom. ¹⁴Kao što oganj sažiže šumu, i kao plamen što zapaljuje gore, ¹⁵Tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih. ¹⁶Pokrij lice njihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje, Gospode! ¹⁷Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu! ¹⁸I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.

¹Kako su mili stanovi tvoji, Gospode nad silama! ²Gine duša moja želeæi u dvore Gospodnje; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome. ³I ptica nahodi kuæu, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiæe svoje, kod oltara tvojih, Gospode nad silama, care moj i Bože moj! ⁴Blago onima koji žive u domu tvom! Oni te hvale bez prestanka. ⁵Blago onima kojima je sila u tebi, i kojima su u srcu putovi tvoji! ⁶Iduæi dolinom plaèevnom, pretvaraju je u izvore, i dažd je odijeva blagoslovima. ⁷Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bogom na Sionu. ⁸Gospode, Bože nad silama! usliši molitvu moju, Bože Jakovljev! ⁹Bože, branièu naš! sagni se i vidi lice pomazanika svojega! ¹⁰Jer je bolje jedan dan u dvorima tvojim od hiljade. Volim biti na pragu doma Božijega nego živjeti u šatorima bezbožnièkim. ¹¹Jer je Gospod Bog sunce i štit, Gospod daje blagodat i slavu; onima koji hode u bezazlenosti ne ukraæuje nijednoga dobra. ¹²Gospode nad silama! blago èovjeku, koji se u te uzda!

¹Smilovao si se, Gospode, na zemlju svoju, povratio si roblje Jakovljevo. ²Prostio si nepravdu narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njegove. ³Ustavio si svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjeva svojega. ⁴Povrati nas, Bože spasitelju naš, prekini srdnju svoju na nas. ⁵Zar æeš se dovijeka gnjeviti na nas, i protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno? ⁶Zar se neæeš povratiti i oživiti nas, da bi se narod tvoj radovao o tebi? ⁷Pokaži nam, Gospode, milost svoju, i pomoæ svoju daj nam. ⁸Da poslušam što govori Gospod Bog. On izrièe mir narodu svojemu i svecima svojim, i onima koji se obraæaju srcem k njemu. ⁹Da, blizu je onijeh koji ga se boje pomoæ njegova, da bi naselio slavu u zemlji našoj! ¹⁰Milost i istina srešæe se, pravda i mir poljubiæe se. ¹¹Istina æe niknuti iz zemlje i pravda æe s neba priniknuti. ¹²I Gospod æe dati dobro, i zemlja naša daæe plod svoj. ¹³Pravda æe pred njim iæi, i postaviæe na put stope svoje.

¹Prigni, Gospode! uho svoje i usliši me, jer sam nevoljan i ništ. ²Saèuvaj dušu moju, jer sam tvoj poklonik. Spasi slugu svojega, Bože moj, koji se u te uzda. ³Smiluj se na me, Gospode, jer k tebi vièem vas dan. ⁴Obeseli dušu sluge svojega, jer k tebi, Gospode, podižem dušu svoju. ⁵Jer si ti, Gospode, dobar i milosrdan i veoma milostiv svima koji te prizivlju. ⁶Èuj, Gospode, molitvu moju, i slušaj glas moljenja mojega. ⁷U dan tuge svoje prizivljem te, jer æeš me uslišiti. ⁸Nema meðu bogovima takoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takijeh kakva su tvoja. ⁹Svi narodi, koje si stvorio, doæi æe i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. ¹⁰Jer si ti velik i tvoriš èudesa; ti si jedan Bog. ¹¹Pokaži mi, Gospode, put svoj, i iæi æu u istini tvojoj; uèini neka se mili srcu mojemu bojati se imena tvojega. ¹²Slaviæu te, Gospode Bože moj, svijem srcem svojim, i poštovaæu ime tvoje dovijeka. ¹³Jer je milost tvoja velika nada mnom, i izvadio si dušu moju iz pakla najdubljega. ¹⁴Bože, oholice ustaše na mene, i gomila nasilnika traži dušu moju, i nemaju tebe pred sobom. ¹⁵Ali ti, Gospode, Bože milostivi i blagi, strpljivi i bogati dobrotom i istinom, ¹⁶Pogledaj na me i smiluj mi se, daj silu svoju sluzi svojemu, i pomozi sinu sluškinje svoje; ¹⁷Uèini sa mnom èudo dobrote. Neka vide koji me nenavide, i postide se, što si mi, Gospode, pomogao i utješio me.

¹Što je sam osnovao na gorama svetijem, ²Vrata Sionska ljubi Gospod više svijeh stanova Jakovljevijeh. ³Slavno kazuju za tebe, grade Božji! ⁴“Meðu one, koji me znaju, brojiæu Misir i Vavilon. Gle i Filisteji i Tir s Etiopskom ondje su se rodili.” ⁵O Sionu æe se govoriti: taj se i taj rodio u njemu; sam višnji utvrðuje ga. ⁶Gospod æe u prijepisu naroda zavikati: ovaj se rodio u njemu. ⁷I koji pjevaju i vesele se, svi su izvori moji u tebi.

¹Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom. ²Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu; ³Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu. ⁴Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile, ⁵Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko. ⁶Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu. ⁷Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me. ⁸Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi. ⁹Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje. ¹⁰Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti? ¹¹Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju? ¹²Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja? ¹³Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te. ¹⁴Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene? ¹⁵Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam. ¹⁶Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me. ¹⁷Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda. ¹⁸Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.

¹Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima. ²Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši: ³“Uèinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: ⁴Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena. ⁵Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. ⁶Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim? ⁷Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. ⁸Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. ⁹Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš. ¹⁰Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. ¹¹Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj. ¹²Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. ¹³Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. ¹⁴Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim. ¹⁵Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode; ¹⁶Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se. ¹⁷Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš. ¹⁸Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš. ¹⁹Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. ²⁰Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. ²¹Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga. ²²Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi. ²³Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu. ²⁴Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov. ²⁵Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. ²⁶On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. ²⁷I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. ²⁸Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. ²⁹Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. ³⁰Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; ³¹Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju, ³²Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; ³³Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom; ³⁴Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi. ³⁵Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu? ³⁶Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; ³⁷On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.” ³⁸A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega; ³⁹Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov. ⁴⁰Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. ⁴¹Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh. ⁴²Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove. ⁴³Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju; ⁴⁴Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju; ⁴⁵Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. ⁴⁶Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj? ⁴⁷Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? ⁴⁸Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? ⁴⁹Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom. ⁵⁰Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda, ⁵¹Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega. ⁵²Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin.

¹Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena. ²Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog. ³Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski! ⁴Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna. ⁵Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene, ⁶Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši. ⁷Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo. ⁸Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega. ⁹Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas. ¹⁰Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo. ¹¹Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao? ¹²Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro. ¹³Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje. ¹⁴Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje. ¹⁵Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju. ¹⁶Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem. ¹⁷Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.

¹Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva. ²Govori Gospodu: ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj, u kojega se uzdam. ³On æe te izbaviti iz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora; ⁴Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilima njegovijem zakloniæeš se; istina je njegova štit i ograda. ⁵Neæeš se bojati strahote noæne, strijele, koja leti danju, ⁶Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori. ⁷Pašæe pored tebe tisuæa i deset tisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæe dotaæi. ⁸Samo æeš gledati oèima svojima, i vidjeæeš platu bezbožnicima. ⁹Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utoèište. ¹⁰Neæe te zlo zadesiti, i udarac neæe dosegnuti do kolibe tvoje. ¹¹Jer anðelima svojim zapovijeda za tebe da te èuvaju po svijem putovima tvojim. ¹²Na ruke æe te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. ¹³Na lava i na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæa i zmaja. ¹⁴“Kad me ljubi, izbaviæu ga; zakloniæu ga, kad je poznao ime moje. ¹⁵Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga. ¹⁶Duga života nasitiæu ga, i pokazaæu mu spasenje svoje.”

¹Lijepo je hvaliti Gospoda, i pjevati imenu tvojemu, višnji, ²Javljati jutrom milost tvoju, i istinu tvoju noæu, ³Uz deset žica i uz psaltir, i uz jasne gusle! ⁴Jer si me razveselio, Gospode, djelima svojim, s djela ruku tvojih radujem se. ⁵Kako su velika djela tvoja, Gospode! Veoma su duboke pomisli tvoje. ⁶Bezumnik ne zna, i neznalica ne razumije toga. ⁷Kad bezbožnici nièu kao trava i cvjetaju svi koji èine bezakonje, to biva zato da bi se istrijebili dovijeka. ⁸A ti si, Gospode, visok uvijek. ⁹Jer evo neprijatelji tvoji, Gospode, jer evo neprijatelji tvoji ginu, i rasipaju se svi koji èine bezakonje; ¹⁰A moj rog ti uzvišuješ kao rog u jednoroga, ja sam pomazan novijem uljem. ¹¹I oko moje vidi neprijatelje moje, i o bezakonicima, koji ustaju na mene, slušaju uši moje. ¹²Pravednik se zeleni kao finik, kao kedar na Livanu uzvišuje se. ¹³Koji su zasaðeni u domu Gospodnjem, zelene se u dvorovima Boga našega; ¹⁴Rodni su i u starosti, jedri i zeleni, ¹⁵Javljajuæi da je pravedan Gospod, braniè moj, i da nema u njemu nepravde.

¹Gospod caruje. Obukao se u velièanstvo, obukao se Gospod u silu, i opasao se. Zato je vasiljena tvrda, i neæe se pomjeriti. ²Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si. ³Podižu rijeke, Gospode, podižu rijeke glas svoj, podižu rijeke vale svoje: ⁴Od hujanja vode mnoge i silne, od vala morskih silniji je na visini Gospod. ⁵Svjedoèanstva su tvoja veoma tvrda; domu tvojemu pripada svetost, Gospode, na dugo vrijeme.

¹Bože od osvete, Gospode, Bože od osvete, pokaži se! ²Podigni se, sudijo zemaljski, podaj zaslugu oholima. ³Dokle æe se bezbožnici, Gospode, dokle æe se bezbožnici hvaliti? ⁴Ruže i oholo govore, velièaju se svi koji èine bezakonje. ⁵Gaze narod tvoj, Gospode, i dostojanje tvoje muèe. ⁶Udovicu i došljaka ubijaju, i sirote more. ⁷I govore: neæe vidjeti Gospod, i neæe doznati Bog Jakovljev. ⁸Orazumite se, preludi ljudi! budale! kad æete biti pametni? ⁹Koji je stvorio uho, zar ne èuje? i koji je oko naèinio, zar ne vidi? ¹⁰Zar neæe oblièiti koji narode urazumljuje, koji uèi èovjeka da zna? ¹¹Gospod zna misli ljudima kako su ništave. ¹²Blago èovjeku koga ti, Gospode, urazumljuješ, i zakonom svojim uèiš; ¹³Da bi mu dao mir u zle dane, dok se iskopa jama bezbožniku. ¹⁴Jer neæe odbaciti Gospod naroda svojega, i dostojanja svojega neæe ostaviti. ¹⁵Jer æe se sud vratiti na pravdu, i njega æe naæi svi prava srca. ¹⁶Ko æe ustati za mene suprot zlima? ko æe stati za mene suprot onima koji èine bezakonje? ¹⁷Kad mi Gospod ne bi bio pomoænik, brzo bi se duša moja preselila onamo gdje se muèi. ¹⁸Kad reèem: drkæe mi noga, milost tvoja, Gospode, prihvata me. ¹⁹Kad se umnože brige u srcu mom, utjehe tvoje razgovaraju dušu moju. ²⁰Eda li æe blizu tebe stati prijesto krvnièki, i onaj koji namišlja nasilje nasuprot zakonu? ²¹Spremaju se na dušu pravednikovu, i krv pravu okrivljuju. ²²Ali je Gospod moje pristanište, i Bog je moj tvrdo utoèište moje. ²³On æe im vratiti za bezakonje njihovo, za njihovu zloæu istrijebiæe ih, istrijebiæe ih Gospod, Bog naš.

¹Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega! ²Izaðimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu! ³Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima. ⁴U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. ⁵Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove naèinile. ⁶Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. ⁷Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: ⁸“Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji, ⁹Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje. ¹⁰Èetrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih; ¹¹I zato se zakleh u gnjevu svom da neæe uæi u mir moj.”

¹Pjevajte Gospodu pjesmu novu, pjevaj Gospodu, sva zemljo! ²Pjevajte Gospodu, blagosiljajte ime njegovo, javljajte od dana na dan spasenje njegovo. ³Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova. ⁴Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti: strašniji je od svijeh bogova. ⁵Jer su svi bogovi u naroda ništa: a Gospod je nebesa stvorio. ⁶Slava je i velièanstvo pred licem njegovijem, sila i krasota u svetinji njegovoj. ⁷Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast. ⁸Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. ⁹Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo! ¹⁰Recite narodima: Gospod caruje; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti; on æe suditi narodima pravo. ¹¹Nek se vesele nebesa, i zemlja se raduje; nek pljeska more i što je u njemu; ¹²Neka skaèe polje i sve što je na njemu; tada nek se raduju sva drveta šumska ¹³Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiæe vasiljenoj po pravdi, i narodima po istini svojoj.

¹Gospod caruje: nek se raduje zemlja! nek se vesele ostrva mnoga. ²Oblak je i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje prijestolu njegovu. ³Oganj pred njim ide, i pali naokolo neprijatelje njegove. ⁴Munje njegove sijevaju po vasiljenoj; vidi i strepi zemlja. ⁵Gore kao vosak tope se od lica Gospodnjega, od lica Gospoda svoj zemlji. ⁶Nebesa kazuju pravdu njegovu, i svi narodi vide slavu njegovu. ⁷Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi. ⁸Èuje i raduje se Sion, i kæeri se Judejske vesele radi sudova tvojih, Gospode! ⁹Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvišuješ sve bogove. ¹⁰Koji ljubite Gospoda, mrzite na zlo. On èuva duše svetaca svojih; iz ruku bezbožnièkih otima ih. ¹¹Svjetlost se prosipa na pravednika, i veselje na one koji su prava srca. ¹²Radujte se pravedni o Gospodu, i slavite sveto ime njegovo.

¹Pojte Gospodu pjesmu novu, jer uèini èudesa. Pomože mu desnica njegova i sveta mišica njegova. ²Javi Gospod spasenje svoje, pred narodima otkri pravdu svoju. ³Opomenu se milosti svoje i vjernosti svoje k domu Izrailjevu. Vidješe svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega. ⁴Raduj se Gospodu, sva zemljo; pjevajte, poklikujte i popijevajte! ⁵Udarajte Gospodu u gusle, u gusle i s glasom psalamskim. ⁶U trube i rogove zatrubite pred carem Gospodom. ⁷Neka pljeska more i što je u njemu, vasiljena i koji u njoj žive; ⁸Rijeke neka pljeskaju rukama; skupa gore nek se raduju ⁹Pred licem Gospodnjim; jer ide da sudi zemlji; sudiæe vasiljenoj pravedno, i narodima vjerno.

¹Gospod caruje: neka strepe narodi; sjedi na heruvimima: nek se drma zemlja! ²Gospod je na Sionu velik, i visok nad svima narodima. ³Neka slave veliko i strašno ime tvoje; da je svet! ⁴Neka slave silu cara koji ljubi pravdu. Ti si utvrdio pravdu; sud i pravdu ti si uredio u Jakovu. ⁵Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je svet! ⁶Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. ⁷U stupu od oblaka govoraše njima; oni èuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade. ⁸Gospode, Bože naš, ti si ih uslišio; ti si im bio Bog blag i plaæao za djela njihova. ⁹Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se na svetoj gori njegovoj, jer je svet Gospod Bog naš.

¹Raduj se Gospodu, sva zemljo! ²Služite Gospodu veselo; idite pred lice njegovo pjevajuæi! ³Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove. ⁴Ulazite na vrata njegova sa slavom, u dvore njegove s hvalom. Slavite ga, i blagosiljajte ime njegovo. ⁵Jer je dobar Gospod; milost je njegova uvijek, i istina njegova od koljena na koljeno.

¹Milost i pravdu pjevam; tebe, Gospode, slavim. ²Razmišljam o putu pravom, kad bi god došao k meni, hodim u bezazlenosti srca svojega u domu svom. ³Ne stavljam pred oèi svoje rijeèi nepotrebne, mrzim na djela koja su protiv zakona, ne pristajem za njima. ⁴Srce pokvareno daleko je od mene; zlijeh ne znam. ⁵Ko tajno opada bližnjega svojega, toga izgonim; ko je ohola oka i naduta srca, toga ne trpim. ⁶Oèi su moje obraæene na vjerne na zemlji, da bi sjedjeli sa mnom. Ko hodi putem pravijem, taj služi meni. ⁷Ne živi u domu mojem koji radi lukavo; koji govori laž, ne stoji pred oèima mojima. ⁸Jutrom zatirem sve bezbožnike na zemlji, da bih istrijebio iz grada Gospodnjega sve koji èine bezakonje.

¹Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te. ²Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. ³Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. ⁴Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. ⁵Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. ⁶Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. ⁷Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. ⁸Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. ⁹Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama ¹⁰Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me. ¹¹Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se. ¹²A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. ¹³Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; ¹⁴Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. ¹⁵Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; ¹⁶Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; ¹⁷Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove. ¹⁸Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda, ¹⁹Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, ²⁰Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; ²¹Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu, ²²Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. ²³Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. ²⁴Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. ²⁵Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. ²⁶To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se. ²⁷Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi. ²⁸Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.

¹Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. ²Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je uèinio. ³On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; ⁴Izbavlja od groba život tvoj, vjenèava te dobrotom i milošæu; ⁵Ispunja dobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja. ⁶Gospod tvori pravdu i sud svima kojima se krivo èini. ⁷Pokaza putove svoje Mojsiju, sinovima Izrailjevim djela svoja. ⁸Milostiv je i dobar Gospod, spor na gnjev i veoma blag. ⁹Ne gnjevi se jednako, niti se dovijeka srdi. ¹⁰Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraæa po nepravdama našim. ¹¹Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost njegova k onima koji ga se boje. ¹²Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša. ¹³Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje. ¹⁴Jer zna graðu našu, opominje se da smo prah. ¹⁵Dani su èovjeèiji kao trava; kao cvijet u polju, tako cvjeta. ¹⁶Dune vjetar na nj, i nestane ga, niti æe ga više poznati mjesto njegovo. ¹⁷Ali milost Gospodnja ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje, i pravda njegova na sinovima sinova, ¹⁸Koji drže zavjet njegov, i pamte zapovijesti njegove, da ih izvršuju. ¹⁹Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. ²⁰Blagosiljajte Gospoda anðeli njegovi, koji ste silni krjepošæu, izvršujete rijeè njegovu slušajuæi glas rijeèi njegove. ²¹Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu. ²²Blagosiljajte Gospoda sva djela njegova, po svijem mjestima vlade njegove! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!

¹Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu. ²Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator; ³Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem. ⁴Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge. ⁵Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka. ⁶Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode. ⁷Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku. ⁸Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio. ⁹Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju. ¹⁰Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode. ¹¹Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju. ¹²Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov. ¹³Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja. ¹⁴Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje. ¹⁵I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi. ¹⁶Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio. ¹⁷Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama. ¹⁸Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima. ¹⁹Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj. ²⁰Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko; ²¹Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi. ²²Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje. ²³Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera. ²⁴Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. ²⁵Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; ²⁶Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu. ²⁷Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme. ²⁸Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra. ²⁹Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se. ³⁰Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji. ³¹Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja! ³²On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se. ³³Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god. ³⁴Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu. ³⁵Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!

¹Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. ²Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva èudesa njegova. ³Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. ⁴Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka. ⁵Pamtite èudesa njegova koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. ⁶Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi. ⁷On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. ⁸Pamti uvijek zavjet svoj, rijeè, koju je dao na tisuæu koljena, ⁹Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku. ¹⁰To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vjeèni, ¹¹Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio. ¹²Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci. ¹³Iðahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu. ¹⁴Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve: ¹⁵“Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla.” ¹⁶I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu. ¹⁷Posla pred njima èovjeka; u roblje prodan bi Josif. ¹⁸Okovima stegoše noge njegove, gvožðe tištaše dušu njegovu, ¹⁹Dok se steèe rijeè njegova, i rijeè Gospodnja proslavi ga. ²⁰Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga. ²¹Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše. ²²Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje. ²³Tada doðe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu. ²⁴I namnoži Bog narod svoj i uèini ga jaèega od neprijatelja njegovijeh. ²⁵Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i èiniše lukavstvo slugama njegovijem. ²⁶Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega. ²⁷Pokazaše meðu njima èudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj. ²⁸Pusti mrak i zamraèi, i ne protiviše se rijeèi njegovoj. ²⁹Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu. ³⁰Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh. ³¹Reèe, i doðoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem. ³²Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu. ³³I pobi èokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem. ³⁴Reèe, i doðoše skakavci i gusjenice nebrojene; ³⁵I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu. ³⁶I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova. ³⁷Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem. ³⁸Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao. ³⁹Razastrije im oblak za pokrivaè, i oganj da svijetli noæu. ⁴⁰Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani. ⁴¹Otvori kamen i proteèe voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji. ⁴²Jer se opominjaše svete rijeèi svoje k Avramu, sluzi svojemu. ⁴³I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju. ⁴⁴I dade im zemlju naroda i trud tuðinaca u našljedstvo. ⁴⁵Da bi èuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja.

¹Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. ²Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu? ³Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda! ⁴Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom, ⁵Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim. ⁶Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici. ⁷Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora. ⁸Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. ⁹Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; ¹⁰I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. ¹¹Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta. ¹²Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu. ¹³Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove. ¹⁴Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi. ¹⁵On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu. ¹⁶Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio. ¹⁷Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu. ¹⁸I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike. ¹⁹Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. ²⁰Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu. ²¹Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru, ²²Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru. ²³I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi. ²⁴Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj. ²⁵Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega. ²⁶I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji, ²⁷Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama. ²⁸I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. ²⁹I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao. ³⁰I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao. ³¹I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka. ³²I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi; ³³Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima. ³⁴Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao; ³⁵Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova. ³⁶Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. ³⁷Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima. ³⁸Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima. ³⁹Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim. ⁴⁰I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov. ⁴¹I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima. ⁴²Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu. ⁴³Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje. ⁴⁴Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu, ⁴⁵I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj; ⁴⁶I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili. ⁴⁷Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom! ⁴⁸Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!

¹Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova. ²Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve, ³Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora. ⁴Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše; ⁵Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima; ⁶Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove. ⁷I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni. ⁸Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! ⁹Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra. ¹⁰Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe; ¹¹Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega. ¹²On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože. ¹³Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove; ¹⁴Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove. ¹⁵Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! ¹⁶Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi. ¹⁷Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje. ¹⁸Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh. ¹⁹Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove. ²⁰Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova. ²¹Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! ²²I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama! ²³Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, ²⁴Oni su vidjeli djela Gospodnja, i èudesa njegova u dubini. ²⁵Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, ²⁶Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva; ²⁷Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. ²⁸Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. ²⁹On obraæa vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. ³⁰Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele. ³¹Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! ³²Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga! ³³On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu, ³⁴Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj. ³⁵On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene, ³⁶I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje; ³⁷Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu. ³⁸Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje. ³⁹Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše. ⁴⁰On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova. ⁴¹On izvlaèi ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado. ⁴²Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja. ⁴³Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.

¹Gotovo je srce moje, Bože; pjevaæu i hvaliæu zajedno sa slavom svojom. ²Preni se psaltire i gusle, ustaæu rano. ³Slaviæu tebe, Gospode, po narodima, pojaæu tebi po plemenima. ⁴Jer je svrh nebesa milost tvoja i do oblaka istina tvoja. ⁵Uzvisi se više nebesa, Bože, i po svoj zemlji neka bude slava tvoja! ⁶Da bi se izbavili mili tvoji, pomozi desnicom svojom, i usliši me. ⁷Bog reèe u svetinji svojoj: “veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu. ⁸Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj. ⁹Moav je èaša iz koje se umivam, Edomu æu pružiti obuæu svoju; nad zemljom Filistejskom popijevaæu.” ¹⁰Ko æe me odvesti u tvrdi grad? ko æe me otpratiti do Edoma? ¹¹Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskama našim? ¹²Daj nam pomoæ u tjeskobi, obrana je èovjeèija uzalud. ¹³Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše.

¹Bože, slavo moja, nemoj muèati, ²Jer se usta bezbožnièka i usta lukava na me otvoriše; govore sa mnom jezikom lažljivijem. ³Rijeèima zlobnijem sa svijeh strana gone me, i oružaju se na me ni za što. ⁴Za ljubav moju ustaju na mene, a ja se molim. ⁵Vraæaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju. ⁶Postavi nad njim starješinu bezbožnika, i protivnik neka mu stane s desne strane. ⁷Kad se stane suditi, neka izaðe kriv, i molitva njegova neka bude grijeh. ⁸Neka budu dani njegovi kratki, i vlast njegovu neka dobije drugi. ⁹Djeca njegova nek budu sirote, i žena njegova udovica. ¹⁰Djeca njegova nek se potucaju i prose, i neka traže hljeba izvan svojih pustolina. ¹¹Neka mu uzme dužnik sve što ima, i neka razgrabe tuðini muku njegovu. ¹²Nek se ne naðe niko ko bi ga ljubio, ni ko bi se smilovao na sirote njegove. ¹³Natražje njegovo nek se zatre, u drugom koljenu neka pogine ime njihovo. ¹⁴Bezakonje starijeh njegovijeh nek se spomene u Gospoda, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše. ¹⁵Neka budu svagda pred Gospodom, i on neka istrijebi spomen njihov na zemlji; ¹⁶Zato što se nije sjeæao èiniti milost, nego je gonio èovjeka ništega i ubogoga, i tužnome u srcu tražio smrt. ¹⁷Ljubio je kletvu, neka ga i stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od njega. ¹⁸Nek se obuèe u kletvu kao u haljinu, i ona nek uðe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove. ¹⁹Nek mu ona bude kao haljina, u koju se oblaèi, i kao pojas, kojim se svagda paše. ²⁰Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju. ²¹A meni, Gospode, Gospode, uèini što prilièi imenu tvojemu. Ti si dobar, milošæu svojom izbavi me. ²²Jer sam nevoljan i ništ, i srce je moje ranjeno u meni. ²³Nestaje me kao sjena, kad se odmièe; tjeraju me kao skakavce. ²⁴Koljena moja iznemogoše od posta, i tijelo moje omrša. ²⁵Postadoh potsmijeh njima; videæi me mašu glavom svojom. ²⁶Pomozi mi, Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj. ²⁷Neka poznadu da je ovo tvoja ruka, i ti, Gospode, da si ovo uèinio. ²⁸Oni kunu, a ti blagoslovi; ustaju, ali nek se postide, i sluga se tvoj obraduje. ²⁹Nek se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom nek se pokriju stidom svojim. ³⁰Hvaliæu Gospoda veoma ustima svojima, i usred mnogih slaviæu ga, ³¹Jer stoji s desne strane ubogome, da bi ga spasao od onijeh koji osuðuju dušu njegovu.

¹Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. ²Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. ³U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, taka je u tebe mladost tvoja. ⁴Gospod se zakleo, i neæe se pokajati: ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu. ⁵Gospod je tebi s desne strane. Pobiæe u dan gnjeva svojega careve; ⁶Sudiæe narodima, napuniæe zemlju trupova; satræe glavu na zemlji širokoj. ⁷Iz potoka æe na putu piti, i zato æe podignuti glavu.

¹Hvalim te, Gospode, od svega srca na vijeæu pravednièkom i na saboru. ²Velika su djela Gospodnja, draga svima koji ih ljube. ³Djelo je njegovo slava i krasota, i pravda njegova traje dovijeka. ⁴Èudesa je svoja uèinio da se ne zaborave; dobar je i milostiv Gospod. ⁵Hranu daje onima koji ga se boje, pamti uvijek zavjet svoj. ⁶Silu djela svojih javio je narodu svojemu davši im našljedstvo naroda. ⁷Djela su ruku njegovijeh istina i pravda; vjerne su sve zapovijesti njegove; ⁸Tvrde su za vavijek vijeka, osnovane na istini i pravdi. ⁹Izbavljenje posla narodu svojemu; postavi zavavijek zavjet svoj. Ime je njegovo sveto, i valja mu se klanjati. ¹⁰Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; dobra su razuma svi koji ih tvore. Hvala njegova traje dovijeka.

¹Blago èovjeku koji se boji Gospoda, kome su veoma omiljele zapovijesti njegove. ²Silno æe biti na zemlji sjeme njegovo, rod pravednièki biæe blagosloven. ³Obilje je i bogatstvo u domu njegovu, i pravda njegova traje dovijeka. ⁴U tami sjaje vidjelo pravednicima od dobroga, milostivoga i pravednoga. ⁵Blago onome koji je milostiv i daje u zajam! On æe dati tvrðu rijeèima svojim na sudu. ⁶Jer neæe posrnuti dovijeka, pravednik æe se spominjati uvijek. ⁷Ne boji se zla glasa; srce je njegovo stalno, uzda se u Gospoda. ⁸Utvrðeno je srce njegovo, neæe se pobojati, i vidjeæe kako padaju neprijatelji njegovi. ⁹Prosipa, daje ubogima; pravda njegova traje dovijeka, rog se njegov uzvišuje u slavi. ¹⁰Bezbožnik vidi i jedi se, škrguæe zubima svojim, i sahne. Želja æe bezbožnicima propasti.

¹Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje, ²Da bude ime Gospodnje blagosloveno otsad i dovijeka. ³Od istoka sunèanoga do zapada da se slavi ime Gospodnje. ⁴Uzvišen je nad svima narodima Gospod; svrh nebesa je slava njegova. ⁵Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini; ⁶Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji; ⁷Koji iz praha podiže ubogoga, i iz kala uzvišuje ništega; ⁸I posaðuje ga s knezovima, s knezovima u narodu njegovu; ⁹Od nerotkinje naseljava kuæu, uèinivši je radosnom majkom sinovima. Aliluja!

¹Kad izaðe Izrailj iz Misira, dom Jakovljev iz naroda tuðega, ²Judeja postade svetinja Božija, Izrailj oblast njegova. ³More vidje i pobježe; Jordan se obrati natrag. ⁴Gore skakaše kao ovnovi, brdašca kao jaganjci. ⁵Što ti bi, more, te pobježe i tebi, Jordane, te se obrati natrag? ⁶Gore, što skaèete kao ovnovi, i brdašca, kao jaganjci? ⁷Pred licem Gospodnjim drkæi, zemljo, pred licem Boga Jakovljeva. ⁸Koji pretvara kamen u jezero vodeno, granit u izvor vodeni.

¹Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj. ²Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov? ³Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoæe. ⁴Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih. ⁵Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide; ⁶Uši imaju, a ne èuju; nozdrve imaju, a ne mirišu; ⁷Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega. ⁸Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. ⁹Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit. ¹⁰Dome Aronov, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit. ¹¹Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda; on im je pomoæ i štit. ¹²Gospod nas se opominje, blagosilja nas, blagosilja dom Izrailjev, blagosilja dom Aronov; ¹³Blagosilja one koji se boje Gospoda, male i velike. ¹⁴Da vam Gospod umnoži blagoslove, vama i sinovima vašim! ¹⁵Gospod da vas blagoslovi, tvorac neba i zemlje! ¹⁶Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima èovjeèijim. ¹⁷Neæe te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji siðu onamo gdje se muèi. ¹⁸Nego æemo mi blagosiljati Gospoda otsad i dovijeka. Aliluja!

¹Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj; ²Što prignu k meni uho svoje; i zato æu ga u sve dane svoje prizivati. ³Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiðoh na tugu i muku; ⁴Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode! izbavi dušu moju! ⁵Dobar je Gospod i pravedan, i Bog je naš milostiv; ⁶Èuva proste Gospod; bijah u nevolji, i pomože mi. ⁷Vrati se, dušo moja, u mir svoj! jer je Gospod dobrotvor tvoj! ⁸Ti si izbavio dušu moju od smrti, oko moje od suza, nogu moju od spoticanja. ⁹Hodiæu pred licem Gospodnjim po zemlji živijeh. ¹⁰Vjerovah kad govorih: u ljutoj sam nevolji. ¹¹Rekoh u smetnji svojoj: svaki je èovjek laža. ¹²Šta æu vratiti Gospodu za sva dobra što mi je uèinio? ¹³Uzeæu èašu spasenja, i prizvaæu ime Gospodnje. ¹⁴Izvršiæu obeæanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem. ¹⁵Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh. ¹⁶O Gospode! ja sam sluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje; raskovao si s mene okove moje. ¹⁷Žrtvu za hvalu prinijeæu tebi, i ime Gospodnje prizvaæu. ¹⁸Izvršiæu obeæanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem, ¹⁹U dvoru doma Gospodnjega, usred tebe, Jerusalime. Aliluja!

¹Hvalite Gospoda svi narodi, slavite ga sva plemena; ²Jer je velika milost njegova k nama, i istina Gospodnja traje dovijeka. Aliluja!

¹Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. ²Neka reèe Izrailj da je dovijeka milost njegova; ³Neka reèe dom Aronov da je dovijeka milost njegova; ⁴Neka reku svi koji se boje Gospoda da je dovijeka milost njegova. ⁵Iz tjeskobe povikah ka Gospodu i usliši me, izvede me na prostrano mjesto Gospod. ⁶Gospod je sa mnom, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek? ⁷Gospod mi je pomoænik: slobodno æu gledati u neprijatelje svoje. ⁸Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na èovjeka; ⁹Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na knezove. ¹⁰Svi me narodi opkoliše; ali ih u ime Gospodnje razbih. ¹¹Optekoše, opkoliše me; ali ih u ime Gospodnje razbih. ¹²Opkoliše me kao pèele sat, i ugasiše se kao oganj u trnju: u ime ih Gospodnje razbih. ¹³Otisnuo si me da padnem, ali me Gospod prihvati. ¹⁴Gospod je hvala moja i pjesma; on mi postade spasitelj. ¹⁵Glas radosti i spasenja èuje se u kolibama pravednièkim: “desnica Gospodnja daje silu; ¹⁶Desnica Gospodnja uzvišuje, desnica Gospodnja daje silu.” ¹⁷Neæu umrijeti, nego æu živ biti, i kazivati djela Gospodnja. ¹⁸Karajuæi pokara me Gospod; ali me smrti ne dade. ¹⁹Otvorite mi vrata od pravde, uæi æu na njih, slaviæu Gospoda. ²⁰“Evo vrata Gospodnja, na koja ulaze pravednici!” ²¹Hvalim te, što si me uslišio, i postao mi spasitelj. ²²Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. ²³To bi od Gospoda i divno je u našim oèima. ²⁴Evo dan, koji stvori Gospod! Radujmo se i veselimo se u nj! ²⁵O Gospode, pomozi! o Gospode, daj da bude u napredak! ²⁶Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Blagosiljamo vas iz doma Gospodnjega. ²⁷Gospod je Bog krjepak, i on nas obasja; žrtvu prazniènu, vezanu vrvcama, vodite k rogovima žrtveniku. ²⁸Ti si Bog moj, tebe hvalim, Bože moj, tebe uzvišujem. ²⁹Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je milost njegova dovijeka.

¹Blago onima kojima je put èist, koji hode u zakonu Gospodnjem. ²Blago onima koji èuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga; ³Koji ne èine bezakonja, hode putovima njegovijem! ⁴Ti si dao zapovijesti svoje, da se èuvaju dobro. ⁵Kad bi putovi moji bili upravljeni da èuvam naredbe tvoje! ⁶Onda se ne bih postidio, pazeæi na zapovijesti tvoje; ⁷Hvalio bih te s pravijem srcem, uèeæi se pravednijem zakonima tvojim. ⁸Èuvaæu naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem. ⁹Kako æe mladiæ oèistiti put svoj? Vladajuæi se po tvojim rijeèima. ¹⁰Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zaðem od zapovijesti tvojih. ¹¹U srce svoje zatvorio sam rijeè tvoju, da ti ne griješim. ¹²Blagosloven si, Gospode! nauèi me naredbama svojim. ¹³Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih. ¹⁴Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo. ¹⁵O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje. ¹⁶Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam rijeèi tvoje. ¹⁷Uèini milost sluzi svojemu, da bih živio i èuvao rijeè tvoju. ¹⁸Otvori oèi moje, da bih vidio èudesa zakona tvojega; ¹⁹Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih. ²⁰Iznemože duša moja želeæi bez prestanka poznati sudove tvoje. ²¹Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih. ²²Odvrati od mene rug i sramotu, jer èuvam otkrivenja tvoja. ²³Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim. ²⁴Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji. ²⁵Duša moja leži u prahu; oživi me po rijeèi svojoj. ²⁶Kazujem putove svoje, i èuješ me; nauèi me naredbama svojim. ²⁷Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaæu o èudesima tvojim. ²⁸Suze proliva duša moja od tuge, okrijepi me po rijeèi svojoj. ²⁹Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi. ³⁰Put istini izbrah, zakone tvoje tražim. ³¹Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti. ³²Putem zapovijesti tvojih trèim, jer si raširio srce moje. ³³Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja. ³⁴Urazumi me, i držaæu se zakona tvojega, i èuvati ga svijem srcem. ³⁵Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela. ³⁶Privij srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu. ³⁷Odvrati oèi moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me. ³⁸Ispuni sluzi svojemu rijeè svoju da te se boji. ³⁹Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi. ⁴⁰Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me. ⁴¹Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj. ⁴²I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju. ⁴³Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje. ⁴⁴I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka. ⁴⁵Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje. ⁴⁶Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti. ⁴⁷Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim. ⁴⁸Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim. ⁴⁹Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam. ⁵⁰U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava. ⁵¹Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega. ⁵²Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se. ⁵³Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj. ⁵⁴Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem. ⁵⁵Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj. ⁵⁶To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje. ⁵⁷Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje. ⁵⁸Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj. ⁵⁹Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim. ⁶⁰Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje. ⁶¹Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam. ⁶²U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje. ⁶³U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje. ⁶⁴Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me. ⁶⁵Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj. ⁶⁶Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem. ⁶⁷Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju. ⁶⁸Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim. ⁶⁹Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih. ⁷⁰Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim. ⁷¹Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim. ⁷²Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra. ⁷³Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim. ⁷⁴Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè. ⁷⁵Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš. ⁷⁶Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu. ⁷⁷Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja. ⁷⁸Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim. ⁷⁹Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja. ⁸⁰Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim. ⁸¹Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam. ⁸²Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti? ⁸³Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih. ⁸⁴Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone? ⁸⁵Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu. ⁸⁶Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi. ⁸⁷Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih. ⁸⁸Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih. ⁸⁹Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima, ⁹⁰Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji. ⁹¹Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi. ⁹²Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj. ⁹³Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš. ⁹⁴Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje. ⁹⁵Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima. ⁹⁶Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka. ⁹⁷Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu. ⁹⁸Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek. ⁹⁹Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima. ¹⁰⁰Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam. ¹⁰¹Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju. ¹⁰²Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio. ¹⁰³Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima! ¹⁰⁴Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni. ¹⁰⁵Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj. ¹⁰⁶Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu. ¹⁰⁷Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj. ¹⁰⁸Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me. ¹⁰⁹Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam. ¹¹⁰Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih. ¹¹¹Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu. ¹¹²Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja. ¹¹³Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim. ¹¹⁴Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam. ¹¹⁵Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega. ¹¹⁶Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom. ¹¹⁷Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka. ¹¹⁸Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž. ¹¹⁹Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja. ¹²⁰Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se. ¹²¹Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone. ¹²²Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi. ¹²³Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje. ¹²⁴Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me. ¹²⁵Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja. ¹²⁶Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj. ¹²⁷Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje. ¹²⁸Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim. ¹²⁹Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja. ¹³⁰Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste. ¹³¹Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih. ¹³²Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje. ¹³³Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom. ¹³⁴Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje. ¹³⁵Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim. ¹³⁶Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega. ¹³⁷Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji. ¹³⁸Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu. ¹³⁹Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje. ¹⁴⁰Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi. ¹⁴¹Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam. ¹⁴²Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina. ¹⁴³Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja. ¹⁴⁴Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ. ¹⁴⁵Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje. ¹⁴⁶Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih. ¹⁴⁷Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam. ¹⁴⁸Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj. ¹⁴⁹Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me. ¹⁵⁰Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega. ¹⁵¹Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina. ¹⁵²Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek. ¹⁵³Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega. ¹⁵⁴Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me. ¹⁵⁵Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih. ¹⁵⁶Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me. ¹⁵⁷Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih. ¹⁵⁸Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje. ¹⁵⁹Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me. ¹⁶⁰Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje. ¹⁶¹Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji rijeèi tvoje. ¹⁶²Radujem se rijeèi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen. ¹⁶³Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj. ¹⁶⁴Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje. ¹⁶⁵Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja. ¹⁶⁶Èekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem. ¹⁶⁷Duša moja èuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma. ¹⁶⁸Èuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom. ¹⁶⁹Neka izaðe tužnjava moja preda te, Gospode! Po rijeèi svojoj urazumi me. ¹⁷⁰Neka doðe moljenje moje preda te! Po rijeèi svojoj izbavi me. ¹⁷¹Usta æe moja pjevati hvalu, kad me nauèiš naredbama svojim. ¹⁷²Jezik æe moj kazivati rijeè tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne. ¹⁷³Neka mi bude ruka tvoja u pomoæi; jer mi omilješe zapovijesti tvoje; ¹⁷⁴Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja. ¹⁷⁵Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu. ¹⁷⁶Zaðoh kao ovca izgubljena: traži slugu svojega; jer zapovijesti tvojih ne zaboravih.

¹Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj, i usliši me. ²Gospode! izbavi dušu moju od usta lažljivijeh i od jezika lukavoga. ³Šta æe ti dati i šta æe ti prinijeti jezik lukavi? ⁴On je kao oštre strijele u jakoga, kao ugljevlje smrekovo. ⁵Teško meni kad sam tuðin kod Meseha, živim kod šatora Kidarskih. ⁶Dugo je živjela duša moja s onima koji mrze na mir. ⁷Ja sam miran; ali kad stanem govoriti, u njih je rat.

¹Podižem oèi svoje ka gorama, odakle mi dolazi pomoæ. ²Pomoæ je meni od Gospoda, koji je stvorio nebo i zemlju. ³Neæe dati da popuzne noga tvoja; ne drijemlje èuvar tvoj. ⁴Gle, ne drijemlje i ne spava èuvar Izrailjev. ⁵Gospod je èuvar tvoj, Gospod je sjen tvoj, on ti je s desne strane. ⁶Danju te neæe sunce ubiti ni mjesec noæu. ⁷Gospod æe te saèuvati od svakoga zla, saèuvaæe dušu tvoju Gospod. ⁸Gospod æe èuvati ulazak tvoj i izlazak tvoj, otsad i dovijeka.

¹Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji! ²Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime! ³Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu. ⁴Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje. ⁵Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova. ⁶Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe! ⁷Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim! ⁸Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti! ⁹Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro.

¹K tebi podižem oèi svoje, koji živiš na nebesima! ²Kao što su oèi slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh, kao oèi sluškinjine u ruku gospoðe njezine, tako su oèi naše u Gospoda Boga našega, dok se smiluje na nas. ³Smiluj se na nas, Gospode, smiluj se na nas, jer smo se dovoljno napitali sramote; ⁴Dovoljno se napitala duša naša ruga od ponositijeh, i sramote od oholijeh.

¹Da nije bio Gospod s nama, neka reèe Izrailj, ²Da nije bio Gospod s nama, kad ljudi ustaše na nas, ³Žive bi nas proždrli, kad se raspali gnjev njihov na nas; ⁴Potopila bi nas voda, rijeka bi pokrila dušu našu; ⁵Pokrila bi dušu našu silna voda. ⁶Blagosloven Gospod, koji nas ne dade zubima njihovijem da nas rastržu! ⁷Duša se naša izbavi kao ptica iz zamke lovaèke; zamka se raskide, i mi se izbavismo. ⁸Pomoæ je naša u imenu Gospodnjem, koji je stvorio nebo i zemlju.

¹Ko se uzda u Gospoda, on je kao gora Sion, ne pomješta se, ostaje dovijeka. ²Oko Jerusalima su gore, i Gospod je oko naroda svojega otsad i dovijeka. ³Jer neæe ostati skiptar bezbožnièki nad dijelom pravednièkim, da ne bi pravednici pružili ruke svoje na bezakonje. ⁴Uèini, Gospode, dobro dobrima i onima koji su prava srca. ⁵A koji svræu na krive pute, otjeraæe Gospod s onima koji èine bezakonje. Mir Izrailju!

¹Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu. ²Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima. ³Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se. ⁴Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju. ⁵Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem. ⁶Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

¹Ako Gospod neæe graditi doma, uzalud se muèe koji ga grade; ako neæe Gospod èuvati grada, uzalud ne spava stražar. ²Uzalud ranite, dockan liježete, jedete hljeb umorni; milome svojemu on daje san. ³Evo našljedstva od Gospoda: djeca, porod je dar od njega. ⁴Što su strijele u ruci jakome, to su sinovi mladi. ⁵Blago èovjeku koji je njima napunio tul svoj! Neæe se osramotiti kad se stanu razgovarati s neprijateljima na vratima.

¹Blago svakome, koji se boji Gospoda, koji hodi putovima njegovijem! ²Jer æe jesti od trudova ruku svojih. Blago tebi, i dobro ti je. ³Žena je tvoja kao rodna loza usred doma tvojega; sinovi tvoji kao grane maslinove oko stola tvojega. ⁴Gle, tako æe biti blagosloven èovjek koji se boji Gospoda. ⁵Blagosloviæe te Gospod sa Siona, i gledaæeš dobro Jerusalimsko u sve dane života svojega; ⁶Vidjeæeš sinove u sinova svojih. Mir Izrailju!

¹Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, neka reèe Izrailj, ²Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, ali me ne svladaše. ³Na leðima mojim oraše oraèi, i vodiše duge brazde svoje. ⁴Gospod je pravedan; isijeèe konopce bezbožnièke. ⁵Postidjeæe se, odbiæe se svi koji nenavide Sion. ⁶Biæe kao trava na krovovima, koja se sasušuje prije nego se poèupa, ⁷Od koje neæe žetelac napuniti ruke svoje, niti naruèja svojega vezilac; ⁸I koji prolaze neæe reæi: “Blagoslov Gospodnji na vama! blagosiljamo vas imenom Gospodnjim.”

¹Iz dubine vièem k tebi, Gospode! ²Gospode! èuj glas moj. Neka paze uši tvoje na glas moljenja mojega. ³Ako æeš na bezakonje gledati, Gospode: Gospode, ko æe ostati? ⁴Ali je u tebe praštanje, da bi te se bojali. ⁵Èekam Gospoda; èeka duša moja; uzdam se u rijeè njegovu. ⁶Duša moja èeka Gospoda veæma nego straže jutrnje, koje straže jutrom. ⁷Neka èeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. ⁸I on æe otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.

¹Gospode! ne nadima se srce moje, niti se uznose oèi moje; niti idem na veliko, ni na ono što je više od mene. ²Smjeran sam i krotak dušom svojom, kao dijete kraj matere; kao dijete duša je moja u meni. ³Nek se uzda Izrailj u Gospoda otsad i dovijeka.

¹Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, ²Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: ³“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega; ⁴Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema; ⁵Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.” ⁶Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim. ⁷Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. ⁸Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje. ⁹Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. ¹⁰Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. ¹¹Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu. ¹²Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. ¹³Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. ¹⁴Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo. ¹⁵Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba. ¹⁶Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati. ¹⁷Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu. ¹⁸Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.

¹Kako je lijepo i krasno kad sva braæa žive zajedno! ²Kao dobro ulje na glavi, koje se staèe na bradu, bradu Aronovu, koje se staèe na skut od haljine njegove; ³Kao rosa na Ermonu, koja slazi na gore Sionske. Jer je ondje utvrdio Gospod blagoslov i život dovijeka.

¹Sad blagosiljajte Gospoda, sve sluge Gospodnje, koje stojite u domu Gospodnjem noæu. ²Podignite ruke svoje k svetinji, i blagosiljajte Gospoda. ³Blagosloviæe te sa Siona Gospod, koji je stvorio nebo i zemlju.

¹Hvalite ime Gospodnje, hvalite, sluge Gospodnje, ²Koji stojite u domu Gospodnjem, u dvorima doma Boga našega. ³Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; pojte imenu njegovu, jer je slatko. ⁴Jer Jakova izabra sebi Gospod, Izrailja za dostojanje svoje. ⁵Jer poznah da je velik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh bogova. ⁶Što god hoæe, sve Gospod èini, na nebesima i na zemlji, u morima i u svima bezdanima. ⁷Izvodi oblake od kraja zemlje, munje èini usred dažda, izvodi vjetar iz staja njegovijeh. ⁸On pobi prvence u Misiru od èovjeka do živinèeta. ⁹Pokaza znake i èudesa usred tebe, Misire, na Faraonu i na svijem slugama njegovijem. ¹⁰Pobi narode velike, i izgubi careve jake: ¹¹Siona, cara Amorejskoga, i Oga, cara Vasanskoga, i sva carstva Hananska; ¹²I dade zemlju njihovu u dostojanje, u dostojanje Izrailju, narodu svojemu. ¹³Gospode! ime je tvoje vjeèno; Gospode! spomen je tvoj od koljena do koljena. ¹⁴Jer æe suditi Gospod narodu svojemu, i na sluge svoje smilovaæe se. ¹⁵Idoli su neznabožaèki srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih; ¹⁶Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide; ¹⁷Uši imaju, a ne èuju; niti ima dihanja u ustima njihovijem. ¹⁸Kakvi su oni onaki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. ¹⁹Dome Izrailjev, blagosiljaj Gospoda; dome Aronov, blagosiljaj Gospoda; ²⁰Dome Levijev, blagosiljaj Gospoda; koji se bojite Gospoda, blagosiljajte Gospoda. ²¹Blagosloven Gospod na Sionu, koji živi u Jerusalimu! Aliluja!

¹Slavite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova; ²Slavite Boga nad bogovima; jer je dovijeka milost njegova. ³Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova; ⁴Onoga, koji jedan tvori èudesa velika; jer je dovijeka milost njegova; ⁵Koji je stvorio nebesa premudro; jer je dovijeka milost njegova; ⁶Utvrdio zemlju na vodi; jer je dovijeka milost njegova; ⁷Stvorio velika vidjela; jer je dovijeka milost njegova; ⁸Sunce, da upravlja danom; jer je dovijeka milost njegova; ⁹Mjesec i zvijezde, da upravljaju noæu; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁰Koji pobi Misir u prvencima njegovijem; jer je dovijeka milost njegova; ¹¹Izvede iz njega Izrailja; jer je dovijeka milost njegova; ¹²Rukom krjepkom i mišicom podignutom; jer je dovijeka milost njegova; ¹³Koji razdvoji Crveno More; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁴I provede Izrailja kroz sred njega; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁵A Faraona i vojsku njegovu vrže u More Crveno; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁶Prevede narod svoj preko pustinje; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁷Pobi careve velike; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁸I izgubi careve znatne; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁹Siona cara Amorejskoga; jer je dovijeka milost njegova; ²⁰I Oga cara Vasanskoga; jer je dovijeka milost njegova; ²¹I dade zemlju njihovu u dostojanje; jer je dovijeka milost njegova; ²²U dostojanje Izrailju, sluzi svojemu; jer je dovijeka milost njegova; ²³Koji nas se opomenu u poniženju našem; jer je dovijeka milost njegova; ²⁴I izbavi nas od neprijatelja naših; jer je dovijeka milost njegova; ²⁵Koji daje hranu svakomu tijelu; jer je dovijeka milost njegova; ²⁶Slavite Boga nebeskoga; jer je dovijeka milost njegova.

¹Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona. ²O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje. ³Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.” ⁴Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj? ⁵Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja. ⁶Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega. ⁷Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja. ⁸Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila! ⁹Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.

¹Slavim te, Gospode, od svega srca svojega, pred bogovima pjevam tebi. ²Poklanjam se pred svetom crkvom tvojom, i slavim ime tvoje, za dobrotu tvoju i za istinu tvoju; jer si po svakom imenu svom podigao rijeè svoju. ³U dan, u koji zazvah, ti si me uslišio, dunuo slobodu u dušu moju. ⁴Slaviæe te, Gospode, svi carevi zemaljski, kad èuju rijeèi usta tvojih; ⁵I pjevaæe putove Gospodnje, jer je velika slava Gospodnja. ⁶Jer je visok Gospod, i vidi niskoga, i visokoga izdaleka poznaje. ⁷Ako poðem u tuzi, ti æeš me oživiti; na zloæu neprijatelja mojih pružiæeš ruku svoju i zakloniæe me desnica tvoja. ⁸Gospod æe svršiti za mene. Gospode! milost je tvoja dovijeka; djela ruku svojih ne ostavljaj.

¹Gospode! ti me kušaš i znaš. ²Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka; ³Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš. ⁴Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš. ⁵Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju. ⁶Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim. ⁷Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? ⁸Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. ⁹Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora: ¹⁰I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. ¹¹Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene. ¹²Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo. ¹³Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. ¹⁴Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro. ¹⁵Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj. ¹⁶Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga. ¹⁷Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj! ¹⁸Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom. ¹⁹Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene. ²⁰Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji. ²¹Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe? ²²Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi. ²³Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. ²⁴I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.

¹Izbavi me, Gospode, od èovjeka zloga, saèuvaj me od nasilnika, ²Koji pomišljaju zlo u srcu i svaki dan podižu rat; ³Oštre jezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustima njihovijem. ⁴Saèuvaj me, Bože, od ruku bezbožnièkih, od nasilnika sahrani me, koji misle da potkinu noge moje. ⁵Oholi mi namjestiše zamke i prugla, metnuše mi mrežu na put, preðu razapeše mi. ⁶Rekoh Gospodu: ti si Bog moj, usliši, Gospode, glas moljenja mojega. ⁷Gospode, Gospode, krjepki spasitelju moj, zakloni glavu moju u dan ratni! ⁸Ne daj, Gospode, bezbožniku što želi, ne daj mu da dokuèi što je naumio, da se ne uznose. ⁹Otrov onijeh što su oko mene, pogibao usta njihovijeh neka se obrati na njih. ¹⁰Neka padne na njih živo ugljevlje; neka ih on baci u oganj, u propasti, da ne ustanu. ¹¹Èovjek jezièan neæe se utvrditi na zemlji, nepravednoga æe zloæa uvaliti u pogibao. ¹²Znam da æe Gospod pokazati pravdu nevoljnome i pravicu ubogima. ¹³Da! pravedni æe slaviti ime tvoje, pravi æe ostati pred licem tvojim.

¹Gospode, vièem k tebi, pohiti k meni, èuj glas moljenja mojega, kad vièem k tebi. ²Nek izaðe molitva moja kao kad pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos veèernji. ³Postavi, Gospode, stražu kod jezika mojega, èuvaj vrata usta mojih. ⁴Ne daj srcu mojemu da zastrani na zle pomisli, da èini djela bezbožna s ljudima koji postupaju nepravedno; i da ne okusim sladosti njihovijeh. ⁵Neka me bije pravednik, to je milost; neka me kara, to je ulje za glavu moju; glava moja neæe odbaciti, ako æe i više; nego je molitva moja protiv zloæe njihove. ⁶Rasuše se po kamenijem vrletima sudije njihove, i èuše rijeèi moje kako su blage. ⁷Kao kad ko sijeèe i teše, tako se razletješe kosti naše do èeljusti paklenijeh. ⁸Ali su k tebi, Gospode, Gospode, upravljene oèi moje, u tebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje. ⁹Saèuvaj me od zamke, koju mi metnuše, od lukavstva onijeh, koji èine bezakonje. ¹⁰Pašæe u mreže svoje bezbožnici, a ja æu jedan proæi.

¹Glasom svojim ka Gospodu vièem, glasom svojim Gospodu se molim. ²Izlivam pred njim moljenje svoje, tugu svoju pred njim kazujem, ³Kad iznemogne u meni duh moj. Ti znaš stazu moju. Na putu, kojim hodim, sakriše mi zamku. ⁴Pogledam nadesno, i vidim da me niko ne zna; nestade mi utoèišta, niko ne mari za dušu moju. ⁵Vièem k tebi, Gospode; velim: ti si utoèište moje, dio moj na zemlji živijeh. ⁶Èuj tužnjavu moju; jer se muèim veoma. Izbavi me od onijeh koji me gone, jer su jaèi od mene. ⁷Izvedi iz tamnice dušu moju, da slavim ime tvoje. Oko mene æe se skupiti pravednici, kad mi uèiniš dobro.

¹Gospode, usliši molitvu moju, primi moljenje moje po istini svojoj, usliši me po pravdi svojoj. ²I ne idi na sud sa slugom svojim, jer se neæe opravdati pred tobom niko živ. ³Neprijatelj goni dušu moju, gazi u prah život moj, posaðuje me u mrak, kao davno pomrle. ⁴Trne u meni duh moj, nestaje u meni srca mojega. ⁵Pominjem dane stare, prebrajam sve poslove tvoje, razmišljam o djelima ruku tvojih. ⁶Pružam k tebi ruke svoje; duša je moja kao suha zemlja pred tobom. ⁷Pohitaj, usliši me; Gospode, nestaje duha mojega, nemoj odvratiti lica svojega od mene; jer æu biti kao oni koji odlaze u grob. ⁸Rano mi javi milost svoju, jer se u tebe uzdam. Pokaži mi put, kojim da idem, jer k tebi podižem dušu svoju. ⁹Izbavi me od neprijatelja mojih, Gospode, k tebi pritjeèem. ¹⁰Nauèi me tvoriti volju tvoju, jer si ti Bog moj; duh tvoj blagi neka me vodi po stazi pravoj. ¹¹Imena radi svojega, Gospode, oživi me, po pravdi svojoj izvedi iz muke dušu moju. ¹²I po milosti svojoj istrijebi neprijatelje moje, i pogubi sve koji muèe dušu moju, jer sam tvoj sluga.

¹Blagosloven Gospod, grad moj, koji uèi ruke moje boju, prste moje ratu, ²Dobrotvor moj i ograda moja, utoèište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj. ³Gospode! šta je èovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš? ⁴Èovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi. ⁵Gospode! savij nebesa svoja, i siði; dotakni se gora, i zadimiæe se. ⁶Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih. ⁷Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuðinaca, ⁸Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna. ⁹Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltir od deset žica udaraæu tebi, ¹⁰Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga maèa. ¹¹Izbavi me i otmi me iz ruke tuðinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna. ¹²Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kæeri naše kao stupovi prekrasno izraðeni u dvoru; ¹³Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuæe i na sto tisuæa po stanovima našim. ¹⁴Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim. ¹⁵Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!

¹Uzvišivaæu te, Bože moj, care moj, blagosiljaæu ime tvoje od vijeka do vijeka. ²Svaki æu te dan blagosiljati, i hvaliæu ime tvoje dovijeka i bez prestanka. ³Velik je Gospod, i valja ga slaviti, i velièanstvo njegovo ne može se dosegnuti. ⁴Od koljena do koljena hvaliæe djela tvoja, i silu tvoju kazivati. ⁵O visokoj slavi tvojega velièanstva, i o divnim djelima tvojim razmišljam. ⁶Pripovijedaæe silu èudesa tvojih, i ja æu velièanstvo tvoje kazivati. ⁷Hvaliæe veliku dobrotu tvoju i pravdu tvoju pjevaæe. ⁸Podatljiv je i milosrdan Gospod, dugo trpi i velike je milosti. ⁹Dobar je Gospod prema svima, i žalostiv na sva djela svoja. ¹⁰Neka te slave, Gospode, sva djela tvoja, i sveci tvoji neka te blagosiljaju. ¹¹Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju. ¹²Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju, i visoku slavu carstva tvojega. ¹³Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena. ¹⁴Gospod prihvata sve koji padaju, i ispravlja sve pognute. ¹⁵Oèi su svijeh k tebi upravljene, i ti im daješ hranu na vrijeme; ¹⁶Otvoraš ruku svoju, i sitiš svašta živo po želji. ¹⁷Pravedan je Gospod u svijem putovima svojim, i svet u svijem djelima svojim. ¹⁸Gospod je blizu svijeh koji ga prizivaju, svijeh, koji ga prizivaju u istini. ¹⁹Želju ispunja onima koji ga se boje, tužnjavu njihovu èuje, i pomaže im. ²⁰Èuva Gospod sve koji ga ljube, a bezbožnike sve æe istrijebiti. ²¹Hvalu Gospodu neka govore usta moja, i neka blagosilja svako tijelo sveto ime njegovo uvijek i bez prestanka.

¹Hvali, dušo moja, Gospoda. ²Hvaliæu Gospoda za života svojega, pjevaæu Bogu svojemu dok me je god. ³Ne uzdajte se u knezove, u sina èovjeèijega, u kojega nema pomoæi. ⁴Iziðe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove. ⁵Blago onome, kojemu je pomoænik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Gospodu, Bogu njegovu, ⁶Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru uvijek, ⁷Èini sud onima, kojima se èini krivo; daje hranu gladnima. Gospod driješi svezane, ⁸Gospod otvora oèi slijepcima, podiže oborene, Gospod ljubi pravednike. ⁹Gospod èuva došljake, pomaže siroti i udovici; a put bezbožnièki prevraæa. ¹⁰Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja.

¹Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala. ²Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve; ³Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove; ⁴Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom. ⁵Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere. ⁶Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje. ⁷Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle. ⁸On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava; ⁹Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu. ¹⁰Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji. ¹¹Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu. ¹²Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione! ¹³Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi. ¹⁴Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice. ¹⁵Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova. ¹⁶Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo. ¹⁷Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati? ¹⁸Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode. ¹⁹On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju. ²⁰Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!

¹Hvalite Gospoda na nebesima, hvalite ga na visini. ²Hvalite ga, svi anðeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! ³Hvalite ga, sunce i mjeseèe, hvalite ga, sve zvijezde sjajne! ⁴Hvalite ga, nebesa nad nebesima i vodo nad nebesima! ⁵Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi i stvoriše se. ⁶Postavi ih zasvagda i zavavijek, dade naredbu, koja neæe proæi. ⁷Hvalite Gospoda na zemlji, velike ribe i sve bezdane; ⁸Oganj i grad, snijeg i magla, vjetar silni, koji izvršuje rijeè njegovu, ⁹Gore i svi humovi, rodna drveta i svi kedri, ¹⁰Zvijeri i sva stoka, bubine i ptice krilate, ¹¹Carevi zemaljski i svi narodi, knezovi i sve sudije zemaljske, ¹²Momci i djevojke, starci i djeca, ¹³Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu. ¹⁴On je uzvisio rog naroda svojega, slavu svijeh svetaca svojih, sinova Izrailjevih, naroda, koji je blizu njega.

¹Pojte Gospodu pjesmu novu; hvala da mu je na saboru svetijeh. ²Neka se veseli Izrailj o stvoritelju svom, sinovi Sionski nek se raduju o caru svom. ³Neka hvale ime njegovo poklikujuæi, u bubanj i gusle neka mu udaraju. ⁴Jer je mio Gospodu narod njegov, ukrašava smjerne spasavajuæi ih. ⁵Nek se vesele sveci u slavi, i nek se raduju na posteljama svojim. ⁶Slava je Božija u ustima njihovijem, i maè s obje strane oštar u ruci njihovoj, ⁷Da se osvete narodima, i pokaraju plemena; ⁸Da svežu careve njihove u lance, i vlastelu njihovu u okove gvozdene, ⁹I izvrše na njima napisani sud. Ova je èast svima svecima njegovijem. Aliluja!

¹Hvalite Boga u svetinji njegovoj, hvalite ga na tvrði slave njegove. ²Hvalite ga prema sili njegovoj, hvalite ga prema visokome velièanstvu njegovu. ³Hvalite ga uz glas trubni, hvalite ga uz psaltir i gusle. ⁴Hvalite ga s bubnjem i veseljem, hvalite ga uz žice i organ. ⁵Hvalite ga uz jasne kimvale, hvalite ga uz kimvale gromovne. ⁶Sve što diše neka hvali Gospoda! Aliluja!