Poslovice

Poslovice

¹Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, ²Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne, ³Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, ⁴Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost. ⁵Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost, ⁶Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove. ⁷Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. ⁸Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. ⁹Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom. ¹⁰Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; ¹¹Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; ¹²Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; ¹³Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena; ¹⁴Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema; ¹⁵Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove. ¹⁶Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv. ¹⁷Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici; ¹⁸A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši. ¹⁹Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima. ²⁰Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj; ²¹U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede: ²²Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje? ²³Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje. ²⁴Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, ²⁵Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; ²⁶Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite; ²⁷Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka. ²⁸Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi. ²⁹Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; ³⁰Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. ³¹Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih. ³²Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova. ³³Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

¹Sine moj, ako primiš rijeèi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe, ²Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu, ³Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj, ⁴Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; ⁵Tada æeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naæi æeš. ⁶Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum. ⁷Èuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti, ⁸Da bi se držali staza pravijeh, a on èuva put svetaca svojih. ⁹Tada æeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put. ¹⁰Kad doðe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, ¹¹Pomnjivost æe paziti na te, razum æe te èuvati, ¹²Izbavljajuæi te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari, ¹³Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mraènijem, ¹⁴Koji se raduju zlo èineæi, i igraju u zlijem opaèinama; ¹⁵Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim; ¹⁶Izbavljajuæi te od žene tuðe, od tuðinke, koja laska svojim rijeèima, ¹⁷Koja ostavlja voða mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega. ¹⁸Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine. ¹⁹Ko god uðe k njoj ne vraæa se, niti izlazi na put životni. ²⁰Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravednièkih. ²¹Jer æe pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj. ²²A bezbožni æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje.

¹Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijesti moje neka hrani srce tvoje. ²Jer æe ti donijeti dug život, dobre godine i mir. ³Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploèi srca svojega. ⁴Te æeš naæi milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima. ⁵Uzdaj se u Gospoda svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. ⁶Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on æe upravljati staze tvoje. ⁷Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla. ⁸To æe biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim. ⁹Poštuj Gospoda imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega; ¹⁰I biæe pune žitnice tvoje obilja, i presipaæe se vino iz kaca tvojih. ¹¹Sine moj, ne odbacuj nastave Gospodnje, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo. ¹²Jer koga ljubi Gospod onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio. ¹³Blago èovjeku koji naðe mudrost, i èovjeku koji dobije razum. ¹⁴Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata. ¹⁵Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednaèiti s njom. ¹⁶Dug život u desnici joj je, a u ljevici bogatstvo i slava. ¹⁷Puti su njezini mili puti i sve staze njezine mirne. ¹⁸Drvo je životno onima koji se hvataju za nju, i ko je god drži sreæan je. ¹⁹Gospod je mudrošæu osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom. ²⁰Njegovom mudrošæu razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom. ²¹Sine moj, da ti to ne odlazi iz oèiju; èuvaj pravu mudrost i razboritost; ²²I biæe život duši tvojoj i nakit grlu tvojemu. ²³Tada æeš iæi bez brige putem svojim, i noga tvoja neæe se spotaæi. ²⁴Kad liježeš, neæeš se plašiti, i kad poèivaš, sladak æe ti biti san. ²⁵Neæeš se plašiti od nagle strahote ni od pogibli bezbožnièke kad doðe. ²⁶Jer æe ti Gospod biti uzdanica i èuvaæe ti nogu da se ne uhvati. ²⁷Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš uèiniti. ²⁸Ne govori bližnjemu svojemu: idi, i doði drugi put, i sjutra æu ti dati, kad imaš. ²⁹Ne kuj zla bližnjemu svojemu koji živi s tobom bez brige. ³⁰Ne svaðaj se ni s kim bez uzroka, ako ti nije uèinio zla. ³¹Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova. ³²Jer je mrzak Gospodu zlikovac, a u pravednih je tajna njegova. ³³Prokletstvo je Gospodnje u kuæi bezbožnikovoj, a stan pravednièki blagosilja. ³⁴Jer potsmjevaèima on se potsmijeva, a krotkima daje milost. ³⁵Mudri æe naslijediti slavu, a bezumnike æe odnijeti sramota.

¹Slušajte, djeco, nastavu oèinu, i pazite da biste poznali mudrost. ²Jer vam dobru nauku dajem, ne ostavljajte zakona mojega. ³Kad bijah sin u oca svojega mlad, i jedinac u matere svoje, ⁴On me uèaše i govoraše mi: neka primi srce tvoje rijeèi moje, drži zapovijesti moje i biæeš živ. ⁵Pribavi mudrost, pribavi razum; ne zaboravljaj i ne otstupaj od rijeèi usta mojih. ⁶Nemoj je ostaviti, i èuvaæe te, ljubi je, i hraniæe te. ⁷Mudrost je glavno; pribavi mudrost, i za sve imanje svoje pribavi razum. ⁸Podiži je i ona æe te uzvisiti, proslaviæe te kad je zagrliš. ⁹Metnuæe ti na glavu vijenac od milina, krasnu krunu daæe ti. ¹⁰Slušaj, sine moj, i primi rijeèi moje, i umnožiæe ti se godine životu. ¹¹Uèim te putu mudrosti, vodim te stazama pravijem. ¹²Kad ushodiš, neæe se stezati koraci tvoji, i ako potrèiš neæeš se spotaknuti. ¹³Drži se nastave i ne puštaj, èuvaj je, jer ti je život. ¹⁴Ne idi na stazu bezbožnièku i putem nevaljalijeh ljudi ne stupaj. ¹⁵Ostavi ga, ne hodi po njemu, ukloni se od njega i mini ga. ¹⁶Jer ne spavaju ako ne uèine zla, i ne dolazi im san ako koga ne obore. ¹⁷Jer jedu hljeb bezbožnosti i piju vino nasilja. ¹⁸A put je pravednièki kao svijetlo vidjelo, koje sve veæma svijetli dok ne bude pravi dan. ¹⁹A put je bezbožnièki kao mrak, ne znaju na što æe se spotaknuti. ²⁰Sine moj, slušaj rijeèi moje, prigni uho svoje besjedi mojoj. ²¹Da ti ne odlaze iz oèiju; èuvaj ih usred srca svojega. ²²Jer su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu. ²³Svrh svega što se èuva èuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život. ²⁴Ukloni od usta svojih opaèinu i od usana svojih nevaljalstvo udalji. ²⁵Oèi tvoje neka gledaju upravo i vjeðe tvoje neka se upravljaju pravo pred tobom. ²⁶Mjeri stazu nogama svojim, i svi putovi tvoji neka su poravnjeni. ²⁷Ne svræi ni nadesno ni nalijevo, odvraæaj nogu svoju oda zla.

¹Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje, ²Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje. ³Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja; ⁴Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar. ⁵Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. ⁶Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš. ⁷Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih. ⁸Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine, ⁹Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome, ¹⁰Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi, ¹¹I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje, ¹²I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje! ¹³I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu! ¹⁴Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine. ¹⁵Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora. ¹⁶Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama. ¹⁷Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom. ¹⁸Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje; ¹⁹Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako. ²⁰A zašto bi, sine, posrtao za tuðinkom i golio njedra tuðoj, ²¹Kad su pred oèima Gospodu putovi svaèiji, i mjeri sve staze njegove? ²²Bezbožnika æe uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešæe se; ²³Umrijeæe bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaæe.

¹Sine moj, kad se podjemèiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuðincu, ²Vezao si se rijeèima usta svojih, uhvatio si se rijeèima usta svojih. ³Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega. ⁴Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema. ⁵Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru. ⁶Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj. ⁷Nema voða ni upravitelja ni gospodara; ⁸I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju. ⁹Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega? ¹⁰Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš, ¹¹Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek. ¹²Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima; ¹³Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima; ¹⁴Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu. ¹⁵Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka. ¹⁶Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj: ¹⁷Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu, ¹⁸Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo, ¹⁹Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom. ²⁰Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. ²¹Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla. ²²Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te; ²³Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava; ²⁴Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða. ²⁵Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim. ²⁶Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu. ²⁷Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale? ²⁸Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže? ²⁹Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne. ³⁰Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan; ³¹Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega. ³²Ali ko uèini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako èini; ³³Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati. ³⁴Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete; ³⁵Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako æeš i mnogo darova davati.

¹Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe. ²Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih. ³Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega. ⁴Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost, ⁵Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima. ⁶Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah, ⁷I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa, ⁸Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj, ⁹U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe; ¹⁰A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca, ¹¹Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe, ¹²Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše. ¹³I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu: ¹⁴Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje; ¹⁵Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te. ¹⁶Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim. ¹⁷Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom. ¹⁸Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem. ¹⁹Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni, ²⁰Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan. ²¹Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga. ²²Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan, ²³Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život. ²⁴Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih. ²⁵Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem. ²⁶Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila. ²⁷Kuæa je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne.

¹Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj? ²Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, ³Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe: ⁴Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim. ⁵Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se. ⁶Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo. ⁷Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. ⁸Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno. ⁹Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje. ¹⁰Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. ¹¹Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom. ¹²Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim. ¹³Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. ¹⁴Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. ¹⁵Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. ¹⁶Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. ¹⁷Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. ¹⁸U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. ¹⁹Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. ²⁰Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, ²¹Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. ²²Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. ²³Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje. ²⁴Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. ²⁵Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; ²⁶Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom; ²⁷Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. ²⁸Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; ²⁹Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji; ³⁰Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; ³¹Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. ³²Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. ³³Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. ³⁴Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih. ³⁵Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. ³⁶A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.

¹Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova; ²Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. ³Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih: ⁴Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli: ⁵Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila. ⁶Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma. ⁷Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug. ⁸Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te. ⁹Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više. ¹⁰Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum. ¹¹Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu. ¹²Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti. ¹³Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna; ¹⁴I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim, ¹⁵Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem: ¹⁶Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori: ¹⁷Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan. ¹⁸A on ne zna da su ondje mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njezine.

¹Mudar je sin radost ocu svojemu, a lud je sin žalost materi svojoj. ²Ne pomaže nepravedno blago, nego pravda izbavlja od smrti. ³Ne da Gospod da gladuje duša pravednikova, a imanje bezbožnièko razmeæe. ⁴Nemarna ruka osiromašava, a vrijedna ruka obogaæava. ⁵Ko zbira u ljeto, sin je razuman; ko spava o žetvi, sin je sramotan. ⁶Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta bezbožnièka pokriva nasilje. ⁷Spomen pravednikov ostaje blagosloven, a ime bezbožnièko truhne. ⁸Ko je mudra srca, prima zapovijesti; a ko je ludijeh usana, pašæe. ⁹Ko hodi bezazleno, hodi pouzdano; a ko je opak na putovima svojim, poznaæe se. ¹⁰Ko namiguje okom, daje muku; i ko je ludijeh usana, pašæe. ¹¹Usta su pravednikova izvor životu, a usta bezbožnièka pokriva nasilje. ¹²Mrzost zameæe svaðe, a ljubav prikriva sve prijestupe. ¹³Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a za leða je bezumnoga batina. ¹⁴Mudri sklanjaju znanje, a usta ludoga blizu su pogibli. ¹⁵Bogatstvo je bogatima tvrd grad, siromaštvo je siromasima pogibao. ¹⁶Rad je pravednikov na život, dobitak bezbožnikov na grijeh. ¹⁷Ko prima nastavu, na putu je k životu; a ko odbacuje kar, luta. ¹⁸Ko pokriva mržnju, lažljivih je usana; i ko iznosi sramotu, bezuman je. ¹⁹U mnogim rijeèima ne biva bez grijeha; ali ko zadržava usne svoje, razuman je. ²⁰Jezik je pravednikov srebro odabrano; srce bezbožnièko ne vrijedi ništa. ²¹Usne pravednikove pasu mnoge, a bezumni umiru s bezumlja. ²²Blagoslov Gospodnji obogaæava a bez muke. ²³Bezumniku je šala èiniti zlo, a razuman èovjek drži se mudrosti. ²⁴Èega se boji bezbožnik, ono æe ga snaæi; a što pravednici žele, Bog æe im dati. ²⁵Kao što prolazi oluja, tako bezbožnika nestaje; a pravednik je na vjeèitom temelju. ²⁶Kakav je ocat zubima i dim oèima, taki je ljenivac onima koji ga šalju. ²⁷Strah Gospodnji dodaje dane, a bezbožnicima se godine prekraæuju. ²⁸Èekanje pravednijeh radost je, a nadanje bezbožnijeh propada. ²⁹Put je Gospodnji krjepost bezazlenomu, a strah onima koji èine bezakonje. ³⁰Pravednik se neæe nigda pokolebati, a bezbožnici neæe nastavati na zemlji. ³¹Usta pravednikova iznose mudrost, a jezik opaki istrijebiæe se. ³²Usne pravednikove znaju što je milo, a bezbožnièka su usta opaèina.

¹Lažna su mjerila mrska Gospodu, a prava mjera ugodna mu je. ²Kad doðe oholost, doðe i sramota; a u smjernijeh je mudrost. ³Pravedne vodi bezazlenost njihova, a bezakonike satire zloæa njihova. ⁴Neæe pomoæi bogatstvo u dan gnjeva, a pravda izbavlja od smrti. ⁵Pravda bezazlenoga upravlja put njegov, a bezbožnik pada od svoje bezbožnosti. ⁶Pravedne izbavlja pravda njihova, a bezakonici hvataju se u svojoj zloæi. ⁷Kad umire bezbožnik, propada nadanje, i najjaèe uzdanje propada. ⁸Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto. ⁹Licemjer kvari ustima bližnjega svojega; ali se pravednici izbavljaju znanjem. ¹⁰Dobru pravednijeh raduje se grad; a kad propadaju bezbožnici, biva pjevanje. ¹¹Blagoslovima pravednijeh ljudi podiže se grad, a s usta bezbožnièkih raskopava se. ¹²Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu, a razuman èovjek muèi. ¹³Opadaè tumarajuæi izdaje tajnu; a ko je vjerna srca, taji stvar. ¹⁴Gdje nema savjeta, propada narod, a pomoæ je u mnoštvu savjetnika. ¹⁵Zlo prolazi ko se jamèi za tuðina; a ko mrzi na jamstvo, bez brige je. ¹⁶Žena mila dobija èast, a silni dobijaju bogatstvo. ¹⁷Milostiv èovjek èini dobro duši svojoj, a nemilostiv udi svojemu tijelu. ¹⁸Bezbožni radi posao prijevaran; a ko sije pravdu, pouzdana mu je plata. ¹⁹Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je. ²⁰Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu. ²¹Zao èovjek neæe ostati bez kara ako i druge uzme u pomoæ; a sjeme pravednijeh izbaviæe se. ²²Žena lijepa a bez razuma zlatna je brnjica u gubici svinji. ²³Želja je pravednijeh samo dobro, a oèekivanje bezbožnijeh gnjev. ²⁴Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji. ²⁵Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam æe biti napojen. ²⁶Ko ne da žita, proklinje ga narod, a ko prodaje, blagoslov mu je nad glavom. ²⁷Ko traži dobro, dobija ljubav; a ko traži zlo, zadesiæe ga. ²⁸Ko se uzda u bogatstvo svoje, propašæe; a pravednici æe se kao grana zelenjeti. ²⁹Ko zatire kuæu svoju, naslijediæe vjetar; i bezumnik æe služiti mudromu. ³⁰Plod je pravednikov drvo životno, i mudri obuèava duše. ³¹Gle, pravedniku se na zemlji plaæa, akamoli bezbožniku i grješniku?

¹Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud. ²Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje. ³Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi. ⁴Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima. ⁵Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara. ⁶Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova. ⁷Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje. ⁸Prema razumu svom hvali se èovjek; a ko je opaka srca, prezreæe se. ⁹Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se velièa a hljeba nema. ¹⁰Pravednik se brine za život svojega živinèeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo. ¹¹Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je. ¹²Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je. ¹³Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe. ¹⁴Od ploda usta svojih siti se èovjek dobra, i platu za djela svoja prima èovjek. ¹⁵Bezumniku se èini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je. ¹⁶Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu. ¹⁷Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru. ¹⁸Ima ko govori kao da maè probada, a jezik je mudrijeh lijek. ¹⁹Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za èas. ²⁰Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir. ²¹Nikaka nesreæa neæe zadesiti pravednika, a bezbožnici æe se napuniti zla. ²²Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu. ²³Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje. ²⁴Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak. ²⁵Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava. ²⁶Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov. ²⁷Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno. ²⁸Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.

¹Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora. ²Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. ³Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. ⁴Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se. ⁵Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. ⁶Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. ⁷Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. ⁸Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. ⁹Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se. ¹⁰Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost. ¹¹Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava. ¹²Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno. ¹³Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se. ¹⁴Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh. ¹⁵Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav. ¹⁶Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje. ¹⁷Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek. ¹⁸Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se. ¹⁹Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla. ²⁰Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori. ²¹Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro. ²²Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku. ²³Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. ²⁴Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena. ²⁵Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.

¹Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava. ²Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga. ³U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova. ⁴Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske. ⁵Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. ⁶Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi. ⁷Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi. ⁸Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara. ⁹Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja. ¹⁰Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi. ¹¹Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe. ¹²Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. ¹³I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. ¹⁴Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar. ¹⁵Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. ¹⁶Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je. ¹⁷Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak. ¹⁸Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem. ¹⁹Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. ²⁰Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. ²¹Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. ²²Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro. ²³U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. ²⁴Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje. ²⁵Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru. ²⁶U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište. ²⁷Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh. ²⁸U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. ²⁹Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. ³⁰Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. ³¹Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu. ³²Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. ³³Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se. ³⁴Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima. ³⁵Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.

¹Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju. ²Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje. ³Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre. ⁴Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra. ⁵Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan. ⁶U kuæi pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap. ⁷Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako. ⁸Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je. ⁹Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi. ¹⁰Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe. ¹¹Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova èovjeèijih. ¹²Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima. ¹³Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh. ¹⁴Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem. ¹⁵Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako. ¹⁶Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. ¹⁷Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja. ¹⁸Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu. ¹⁹Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta. ²⁰Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju. ²¹Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo. ²²Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika. ²³Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra! ²⁴Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo. ²⁵Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje. ²⁶Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su. ²⁷Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti. ²⁸Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo. ²⁹Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje. ³⁰Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti. ³¹Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima. ³²Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman. ³³Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.

¹Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti. ²Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove. ³Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje. ⁴Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. ⁵Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ. ⁶Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla. ⁷Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. ⁸Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom. ⁹Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove. ¹⁰Proroštvo je na usnama carevijem, u sudu neæe pogriješiti usta njegova. ¹¹Mjerila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je djelo. ¹²Gadno je carevima èiniti nepravdu, jer se pravdom utvrðuje prijesto. ¹³Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onoga koji govori pravo. ¹⁴Gnjev je carev glasnik smrtni, ali mudar èovjek ublažiæe ga. ¹⁵U veselu je licu carevu život, i ljubav je njegova kao oblak s poznijem daždem. ¹⁶Koliko je bolje teæi mudrost nego zlato! i teæi razum koliko je ljepše nego srebro! ¹⁷Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; èuva dušu svoju ko pazi na put svoj. ¹⁸Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. ¹⁹Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima. ²⁰Ko pazi na rijeè, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. ²¹Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku. ²²Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je. ²³Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem. ²⁴Ljubazne su rijeèi sat meda, slast duši i zdravlje kostima. ²⁵Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. ²⁶Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova. ²⁷Èovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali. ²⁸Opak èovjek zameæe svaðu, i opadaè rastavlja glavne prijatelje. ²⁹Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar; ³⁰Namiguje oèima, kad misli naopako; kad mièe usnama, èini zlo. ³¹Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom. ³²Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad. ³³Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.

¹Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom. ²Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo. ³Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod. ⁴Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. ⁵Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara. ⁶Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi. ⁷Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda. ⁸Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. ⁹Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. ¹⁰Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca. ¹¹Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj. ¹²Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju. ¹³Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove. ¹⁴Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre. ¹⁵Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. ¹⁶Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? ¹⁷U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji. ¹⁸Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega. ¹⁹Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao. ²⁰Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo. ²¹Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda. ²²Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti. ²³Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi. ²⁴Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje. ²⁵Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj. ²⁶Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo. ²⁷Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman. ²⁸I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.

¹Èovjek samovoljan traži što je njemu milo i miješa se u svašta. ²Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo. ³Kad doðe bezbožnik, doðe i rug, i prijekor sa sramotom. ⁴Rijeèi su iz usta èovjeèijih duboka voda, izvor je mudrosti potok koji se ražljeva. ⁵Nije dobro gledati bezbožniku ko je, da se uèini krivo pravomu na sudu. ⁶Usne bezumnikove pristaju u svaðu, i usta njegova dozivlju boj. ⁷Bezumniku su usta njegova pogibao, i usne njegove pruglo duši njegovoj. ⁸Rijeèi su opadaèeve kao izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh. ⁹I ko je nemaran u poslu svom brat je raspikuæi. ¹⁰Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu æe uteæi pravednik, i biæe u visokom zaklonu. ¹¹Bogatstvo je bogatome jak grad i kao visok zid u njegovoj misli. ¹²Pred propast podiže se srce èovjeku, a prije slave ide smjernost. ¹³Ko odgovara prije nego èuje, to mu je ludost i sramota. ¹⁴Duh èovjeèji snosi bol svoj; a duh oboren ko æe podignuti? ¹⁵Srce razumna èovjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh traži znanje. ¹⁶Dar èovjeku širi mjesto i vodi ga pred vlastelje. ¹⁷Pravedan se èini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad doðe bližnji njegov, ispituje se. ¹⁸Raspre prekida ždrijeb, i izmeðu silnijeh rasuðuje. ¹⁹Uvrijeðen je brat kao tvrd grad, i svaða je kao prijevornica na dvoru. ²⁰Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se. ²¹Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješæe plod njegov. ²²Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda. ²³Siromah govori moleæi, a bogat odgovara oštro. ²⁴Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata.

¹Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman. ²Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se. ³Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda. ⁴Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov. ⁵Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi. ⁶Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu. ⁷Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema. ⁸Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro. ⁹Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe. ¹⁰Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima. ¹¹Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu. ¹²Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi. ¹³Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje. ¹⁴Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena. ¹⁵Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe. ¹⁶Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe. ¹⁷Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo. ¹⁸Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja. ¹⁹Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj. ²⁰Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar. ²¹Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati. ²²Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža. ²³Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo. ²⁴Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je. ²⁵Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku. ²⁶Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater. ²⁷Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh. ²⁸Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu. ²⁹Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða.

¹Vino je potsmjevaè i silovito piæe nemirnik, i ko god za njim luta neæe biti mudar. ²Strah je carev kao rika mladoga lava; ko ga draži, griješi svojoj duši. ³Slava je èovjeku da se okani svaðe; a ko je god bezuman, upleæe se. ⁴Radi zime ljenivac ne ore; prosi o žetvi, i ništa ne dobija. ⁵Savjet je u srcu èovjeèijem duboka voda, ali èovjek razuman crpe ga. ⁶Najviše ljudi hvali se svojom dobrotom; ali ko æe naæi èovjeka istinita? ⁷Pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovijem poslije njega! ⁸Car sjedeæi na prijestolu sudskom rasipa oèima svojim svako zlo. ⁹Ko može reæi: oèistio sam srce svoje, èist sam od grijeha svojega? ¹⁰Dvojak poteg i dvojaka mjera, oboje je mrsko Gospodu. ¹¹Po djelima svojim poznaje se i dijete hoæe li biti èisto i hoæe li biti pravo djelo njegovo. ¹²Uho koje èuje, i oko koje vidi, oboje je Gospod naèinio. ¹³Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvoraj oèi svoje, i biæeš sit hljeba. ¹⁴Ne valja, ne valja, govori ko kupuje, a kad otide onda se hvali. ¹⁵Ima zlata i mnogo bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. ¹⁶Uzmi haljinu onome koji se podjemèi za tuðina, uzmi zalog od njega za tuðinku. ¹⁷Sladak je èovjeku hljeb od prijevare, ali mu se poslije napune usta pijeska. ¹⁸Misli se utvrðuju savjetom; zato razumno ratuj. ¹⁹Ko otkriva tajnu, postupa nevjerno; zato se ne miješaj s onijem koji razvaljuje usta. ²⁰Ko psuje oca svojega ili mater svoju, njegov æe se žižak ugasiti u crnom mraku. ²¹Našljedstvo koje se iz poèetka brzo dobija, ne biva na pošljetku blagosloveno. ²²Ne govori: vratiæu zlo. Èekaj Gospoda, i saèuvaæe te. ²³Mrzak je Gospodu dvojak poteg, mjerila lažna nijesu dobra. ²⁴Od Gospoda su koraci èovjeèji, a èovjek kako æe razumjeti put njegov? ²⁵Zamka je èovjeku da proždre svetinju, i poslije zavjeta opet da traži. ²⁶Mudar car rasipa bezbožnike i pušta na njih kolo. ²⁷Vidjelo je Gospodnje duša èovjeèija, istražuje sve što je u srcu. ²⁸Milost i istina èuvaju cara, i milošæu podupire svoj prijesto. ²⁹Slava je mladiæima sila njihova, a starcima èast sijeda kosa. ³⁰Modrice od boja i udarci koji prodiru do srca jesu lijek zlome.

¹Srce je carevo u ruci Gospodu kao potoci vodeni; kuda god hoæe, savija ga. ²Svaki se put èovjeku èini prav, ali Gospod ispituje srca. ³Da se èini pravda i sud, milije je Gospodu nego žrtva. ⁴Ponosite oèi i naduto srce i oranje bezbožnièko grijeh je. ⁵Misli vrijedna èovjeka donose obilje, a svakoga nagla siromaštvo. ⁶Blago sabrano jezikom lažljivijem taština je koja prolazi meðu one koji traže smrt. ⁷Grabež bezbožnijeh odnijeæe ih, jer ne htješe èiniti što je pravo. ⁸Èiji je put kriv, on je tuð; a ko je èist, njegovo je djelo pravo. ⁹Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj. ¹⁰Duša bezbožnikova želi zlo, ni prijatelj njegov ne nalazi milosti u njega. ¹¹Kad potsmjevaè biva karan, ludi mudra; i kad se mudri pouèava, prima znanje. ¹²Uèi se pravednik od kuæe bezbožnikove, kad se bezbožnici obaraju u zlo. ¹³Ko zatiskuje uho svoje od vike ubogoga, vikaæe i sam, ali neæe biti uslišen. ¹⁴Dar u tajnosti utišava gnjev, i poklon u njedrima žestoku srdnju. ¹⁵Radost je pravedniku èiniti što je pravo, a strah onima koji èine bezakonje. ¹⁶Èovjek koji zaðe s puta mudrosti poèinuæe u zboru mrtvijeh. ¹⁷Ko ljubi veselje, biæe siromah; ko ljubi vino i ulje, neæe se obogatiti. ¹⁸Otkup za pravednike biæe bezbožnik i za dobre bezakonik. ¹⁹Bolje je živjeti u zemlji pustoj nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. ²⁰Dragocjeno je blago i ulje u stanu mudroga, a èovjek bezuman proždire ga. ²¹Ko ide za pravdom i milošæu, naæi æe život, pravdu i slavu. ²²U grad jakih ulazi mudri, i obara silu u koju se uzdaju. ²³Ko èuva usta svoja i jezik svoj, èuva dušu svoju od nevolja. ²⁴Ponositom i obijesnom ime je potsmjevaè, koji sve radi bijesno i oholo. ²⁵Ljenivca ubija želja, jer ruke njegove neæe da rade; ²⁶Svaki dan želi; a pravednik daje i ne štedi. ²⁷Žrtva je bezbožnièka gad, akamoli kad je prinose u grijehu? ²⁸Lažni svjedok poginuæe, a èovjek koji sluša, govoriæe svagda. ²⁹Bezbožnik je bezobrazan, a pravednik udešava svoje pute. ³⁰Nema mudrosti ni razuma ni savjeta nasuprot Bogu. ³¹Konj se oprema za dan boja, ali je u Gospoda spasenje.

¹Bolje je ime nego veliko bogatstvo, i milost je bolja nego srebro i zlato. ²Bogat i siromah sretaju se; obojicu je Gospod stvorio. ³Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju. ⁴Smjernosti i strahu Gospodnjemu plata je bogatstvo i slava i život. ⁵Trnje i zamke su na putu opakoga; ko èuva dušu svoju, biæe daleko od toga. ⁶Uèi dijete prema putu kojim æe iæi, pa neæe otstupiti od njega ni kad ostari. ⁷Bogat gospodari nad siromasima, i ko uzima u zajam biva sluga onomu koji daje. ⁸Ko sije bezakonje žeæe muku, i pruta gnjeva njegova nestaæe. ⁹Blago oko biæe blagosloveno, jer daje hljeba svojega ubogomu. ¹⁰Otjeraj potsmjevaèa, i otiæi æe raspra i prestaæe svaða i sramota. ¹¹Ko ljubi èisto srce, i èije su usne ljubazne, njemu je car prijatelj. ¹²Oèi Gospodnje èuvaju znanje, a poslove bezakonikove obara. ¹³Ljenivac govori: lav je napolju; nasred ulice poginuo bih. ¹⁴Usta su tuðih žena jama duboka; na koga se gnjevi Gospod, onamo æe pasti. ¹⁵Bezumlje je privezano djetetu na srce; prut kojim se kara ukloniæe ga od njega. ¹⁶Ko èini krivo siromahu da umnoži svoje, i ko daje bogatome, zacijelo æe osiromašiti. ¹⁷Prigni uho svoje i slušaj rijeèi mudrijeh ljudi, i srce svoje privij k nauci mojoj. ¹⁸Jer æe ti biti milina ako ih složiš u srce svoje, ako sve budu poreðane na usnama tvojim. ¹⁹Da bi ti uzdanje bilo u Gospoda, kazujem ti ovo danas, a ti tako èini. ²⁰Nijesam li ti napisao znamenite stvari za savjete i znanje, ²¹Da bih ti pokazao tvrðu istinitijeh rijeèi da bi mogao istinitijem rijeèima odgovarati onima koji pošlju k tebi? ²²Ne otimaj siromahu zato što je siromah, i ne zatiri nevoljnoga na vratima. ²³Jer æe Gospod braniti njihovu stvar, i oteæe dušu onima koji njima otimaju. ²⁴Ne druži se s èovjekom gnjevljivijem i ne idi sa žestokim, ²⁵Da se ne bi navikao na putove njegove i metnuo zamke na dušu svoju. ²⁶Ne budi od onijeh koji ruku daju, koji se jamèe za dugove. ²⁷Ako nemaš èim platiti, zašto da se odnese postelja ispod tebe? ²⁸Ne pomièi stare meðe, koju su postavili oci tvoji. ²⁹Jesi li vidio èovjeka ustaoca na poslu? Taki æe pred carevima stajati, a neæe stajati pred prostacima.

¹Kad sjedeš da jedeš s gospodinom, pazi dobro što je pred tobom. ²Inaèe bi satjerao sebi nož u grlo, ako bi bio lakom. ³Ne želi preslaèaka njegovijeh, jer su lažna hrana. ⁴Ne muèi se da se obogatiš, i proði se svoje mudrosti. ⁵Hoæeš li baciti oèi svoje na ono èega brzo nestaje? jer naèini sebi krila i kao orao odleti u nebo. ⁶Ne jedi hljeba u zavidljivca, i ne želi preslaèaka njegovijeh. ⁷Jer kako on tebe cijeni u duši svojoj tako ti jelo njegovo. Govoriæe ti: jedi i pij; ali srce njegovo nije s tobom. ⁸Zalogaj što pojedeš izbljuvaæeš, i izgubiæeš ljubazne rijeèi svoje. ⁹Pred bezumnijem ne govori, jer neæe mariti za mudrost besjede tvoje. ¹⁰Ne pomièi stare meðe, i ne stupaj na njivu siroèadi. ¹¹Jer je jak osvetnik njihov; braniæe stvar njihovu od tebe. ¹²Obrati k nauci srce svoje i uši svoje k rijeèima mudrijem. ¹³Ne ukraæuj kara djetetu; kad ga biješ prutom, neæe umrijeti. ¹⁴Ti ga bij prutom, i dušu æeš mu izbaviti iz pakla. ¹⁵Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veseliæe se srce moje u meni; ¹⁶I igraæe bubrezi moji kad usne tvoje stanu govoriti što je pravo. ¹⁷Srce tvoje neka ne zavidi grješnicima, nego budi u strahu Gospodnjem vazda. ¹⁸Jer ima plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. ¹⁹Slušaj, sine moj, i budi mudar i upravi putem srce svoje. ²⁰Ne budi meðu pijanicama ni meðu izjelicama. ²¹Jer pijanica i izjelica osiromašiæe, i spavaè hodiæe u ritama. ²²Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari. ²³Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum. ²⁴Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. ²⁵Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. ²⁶Sine moj, daj mi srce svoje, i oèi tvoje neka paze na moje pute. ²⁷Jer je kurva duboka jama, a tijesan studenac tuða žena. ²⁸Ona i zasjeda kao lupež i umnožava zloèince meðu ljudima. ²⁹Kome: jaoh? kome: kuku? kome svaða? kome vika? kome rane ni za što? kome crven u oèima? ³⁰Koji sjede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina. ³¹Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u èaši pokazuje lice svoje i upravo iskaèe. ³²Na pošljedak æe kao zmija ujesti i kao aspida upeæi. ³³Oèi æe tvoje gledati na tuðe žene, i srce æe tvoje govoriti opaèine. ³⁴I biæeš kao onaj koji leži usred mora i kao onaj koji spava navrh jedra. ³⁵Reæi æeš: izbiše me, ali me ne zabolje; tukoše me, ali ne osjetih; kad se probudim, iæi æu opet da tražim to.

¹Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima. ²Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. ³Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se. ⁴I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila. ⁵Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom. ⁶Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika. ⁷Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima. ⁸Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac. ⁹Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski. ¹⁰Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila. ¹¹Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih. ¹²Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem? ¹³Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu. ¹⁴Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. ¹⁵Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja. ¹⁶Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu. ¹⁷Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje. ¹⁸Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe. ¹⁹Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima. ²⁰Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti. ²¹Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima. ²²Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice? ²³I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro. ²⁴Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi. ²⁵A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrijeh. ²⁶Ko govori rijeèi istinite, u usta ljubi. ²⁷Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj. ²⁸Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima. ²⁹Ne govori: kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èovjeku po djelu njegovu. ³⁰Iðah mimo njivu èovjeka lijena i mimo vinograd èovjeka bezumna; ³¹I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena. ³²I vidjevši uzeh na um, i gledah i pouèih se. ³³Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš, ³⁴U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovjek.

¹I ovo su prièe Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina. ²Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar. ³Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti. ⁴Uzmi od srebra trosku, i izaæi æe livcu zaklad. ⁵Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiæe se pravdom prijesto njegov. ⁶Ne velièaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji. ⁷Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim oèima. ⁸Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi èinio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj. ⁹Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuðe tajne ne otkrivaj, ¹⁰Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi. ¹¹Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi. ¹²Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša. ¹³Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima. ¹⁴Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda. ¹⁵Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti. ¹⁶Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga. ¹⁷Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te. ¹⁸Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela. ¹⁹Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta. ²⁰Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru. ²¹Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode. ²²Jer æeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod æe ti platiti. ²³Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito. ²⁴Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj. ²⁵Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši. ²⁶Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamuæen i kao studenac pokvaren. ²⁷Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno. ²⁸Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova.

¹Kao snijeg u ljeto i dažd o žetvi, tako ne dolikuje bezumnome èast. ²Kao vrabac kad prhne i lasta kad odleti, tako kletva nezaslužena neæe doæi. ³Biè konju, uzda magarcu, a batina bezumnicima na leða. ⁴Ne odgovaraj bezumniku po bezumlju njegovu, da ne budeš i ti kao on. ⁵Odgovori bezumniku prema bezumlju njegovu, da ne misli da je mudar. ⁶Ko šalje bezumnika da mu što svrši, on otsijeca sebi noge i pije nepravdu. ⁷Kako hromi hramlje nogama svojim, taka je besjeda u ustima bezumnijeh. ⁸Kao da baca dragi kamen u gomilu kamenja, tako radi ko èini èast bezumnome. ⁹Kao trn kad doðe u ruku pijanome, taka je besjeda u ustima bezumnijeh. ¹⁰Mnogo muke zadaje svjema ko plaæa bezumniku i ko plaæa prestupnicima. ¹¹Kao što se pas povraæa na svoju bljuvotinu, tako bezumnik ponavlja svoje bezumlje. ¹²Jesi li vidio èovjeka koji misli da je mudar? više ima nadanja od bezumnoga nego od njega. ¹³Ljenivac govori: ljuti je lav na putu, lav je na ulicama. ¹⁴Kao što se vrata obræu na èepovima svojim, tako ljenivac na postelji svojoj. ¹⁵Ljenivac krije ruku svoju u njedra, teško mu je prinijeti je k ustima. ¹⁶Ljenivac misli da je mudriji od sedmorice koji odgovaraju razumno. ¹⁷Psa za uši hvata ko se prolazeæi žesti za tuðu raspru. ¹⁸Kakav je bezumnik koji baca iskre i strijele smrtne, ¹⁹Taki je svaki koji prevari bližnjega svojega pa onda veli: šalio sam se. ²⁰Kad nestane drva, ugasi se oganj; tako kad nema opadaèa, prestaje raspra. ²¹Ugalj je za žeravicu, drva za oganj, a èovjek svadljivac da raspaljuje svaðu. ²²Rijeèi su opadaèeve kao rijeèi izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh. ²³Kao srebrna pjena kojom se obloži crijep, take su usne neprijateljske i zlo srce. ²⁴Nenavidnik se pretvara ustima svojim, a u srcu slaže prijevaru. ²⁵Kad govori umiljatijem glasom, ne vjeruj mu, jer mu je u srcu sedam gadova. ²⁶Mržnja se pokriva lukavstvom, ali se zloæa njezina otkriva na zboru. ²⁷Ko jamu kopa, u nju æe pasti; i ko kamen valja, na njega æe se prevaliti. ²⁸Jezik lažan mrzi na one koje satire, i usta koja laskaju grade pogibao.

¹Ne hvali se sjutrašnjim danom, jer ne znaš šta æe dan donijeti. ²Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðin, a ne tvoje usne. ³Težak je kamen, i pijesak je težak; ali je gnjev bezumnikov teži od obojega. ⁴Jarost je nemilostiva, i gnjev je plah; ali ko æe odoljeti zavisti? ⁵Bolji je javni ukor nego tajna ljubav. ⁶Udarci od prijatelja istiniti su, a cjelivi nenavidnikovi lažni. ⁷Duša sita gazi sat, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko. ⁸Kaka je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, taki je èovjek koji otide iz svojega mjesta. ⁹Ulje i kad veseli srce, tako je prijatelj sladak svjetom srdaènijem. ¹⁰Ne ostavljaj prijatelja svojega ni prijatelja oca svojega, i u kuæu brata svojega ne ulazi u nesreæi svojoj: bolji je susjed blizu nego brat daleko. ¹¹Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onome ko me ruži. ¹²Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju. ¹³Uzmi haljinu onomu koji se podjamèi za tuðina, i uzmi zalog od njega za tuðinku. ¹⁴Ko blagosilja prijatelja svojega na glas rano ustajuæi, primiæe mu se za kletvu. ¹⁵Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su; ¹⁶Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici. ¹⁷Gvožðe se gvožðem oštri, tako èovjek oštri lice prijatelja svojega. ¹⁸Ko èuva smokvu, ješæe roda njezina; tako ko èuva gospodara svojega, biæe poštovan. ¹⁹Kako je u vodi lice prema licu, tako je srce èovjeèije prema èovjeku. ²⁰Grob i propast nigda se ne mogu zasititi, tako oèi èovjeèije nigda nijesu site. ²¹Srebro u topionici i zlato u peæi a èovjek u ustima onoga koji ga hvali poznaje se. ²²Da bezumnoga tucaš u stupi tuèkom s prekrupom, ne bi otišlo od njega bezumlje njegovo. ²³Dobro gledaj stoku svoju i staraj se za stada svoja. ²⁴Jer bogatstvo ne traje dovijeka niti kruna od koljena do koljena. ²⁵Kad trava naraste i pokaže se zelen, kupi se trava po planinama. ²⁶Jaganjci su ti za odijelo, i jariæi cijena za njivu. ²⁷I dosta ima mlijeka kozjega tebi za jelo, i za jelo tvojemu domu i za hranu tvojim djevojkama.

¹Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha. ²Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo. ³Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba. ⁴Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se. ⁵Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve. ⁶Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat. ⁷Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega. ⁸Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima. ⁹Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska. ¹⁰Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro. ¹¹Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga. ¹²Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek. ¹³Ko krije prijestupe svoje, neæe biti sreæan; a ko priznaje i ostavlja, dobiæe milost. ¹⁴Blago èovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo. ¹⁵Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji rièe i medvjed gladan. ¹⁶Knez bez razuma èini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeæe dugo. ¹⁷Èovjek koji èini nasilje krvi ljudskoj, bježaæe do groba, a niko ga neæe zadržati. ¹⁸Ko hodi u bezazlenosti, spašæe se; a ko je opak na putovima, pašæe u jedan mah. ¹⁹Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiæe se sirotinje. ²⁰Èovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neæe biti bez krivice. ²¹Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba èovjek æe uèiniti zlo. ²²Nagli da se obogati èovjek zavidljiv, a ne zna da æe mu doæi siromaštvo. ²³Ko ukorava èovjeka naæi æe poslije veæu milost nego koji laska jezikom. ²⁴Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku. ²⁵Oholi zameæe svaðu; a ko se uzda u Gospoda, izobilovaæe. ²⁶Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviæe se. ²⁷Ko daje siromahu, neæe mu nedostajati; a ko odvraæa oèi svoje, biæe mu mnogo kletava. ²⁸Kad se podižu bezbožnici, sakriva se èovjek; a kad ginu, umnožavaju se pravedni.

¹Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka. ²Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod. ³Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. ⁴Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je. ⁵Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem. ⁶U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se. ⁷Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna. ⁸Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev. ⁹Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira. ¹⁰Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu. ¹¹Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag. ¹²Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne. ¹³Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi. ¹⁴Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka. ¹⁵Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju. ¹⁶Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu. ¹⁷Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj. ¹⁸Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu! ¹⁹Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša. ²⁰Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega. ²¹Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin. ²²Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi. ²³Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu. ²⁴Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje. ²⁵Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu. ²⁶Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome. ²⁷Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.

¹Rijeèi Agura sina Jakejeva; sabrane rijeèi toga èovjeka Itilu, Itilu i Ukalu. ²Ja sam luði od svakoga, i razuma èovjeèijega nema u mene. ³Niti sam uèio mudrosti niti znam svetijeh stvari. ⁴Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li? ⁵Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj. ⁶Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža. ⁷Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ: ⁸Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom, ⁹Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega. ¹⁰Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv. ¹¹Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje. ¹²Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran. ¹³Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis. ¹⁴Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi. ¹⁵Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta: ¹⁶Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta. ¹⁷Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi. ¹⁸Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem: ¹⁹Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci. ²⁰Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla. ²¹Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti: ²²Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba, ²³Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju. ²⁴Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca: ²⁵Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu; ²⁶Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu; ²⁷Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom; ²⁸Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima. ²⁹Troje lijepo koraèa, i èetvrto lijepo hodi: ³⁰Lav, najjaèi izmeðu zvjerova, koji ne uzmièe ni pred kim, ³¹Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje. ³²Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta. ³³Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameæe svaðu.

¹Rijeèi cara Lemuila; sabrane rijeèi, kojima ga je uèila mati njegova. ²Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih? ³Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve. ⁴Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piæe, ⁵Da ne bi pijuæi zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku. ⁶Podajte silovito piæe onome koji hoæe da propadne, i vino onima koji su tužna srca; ⁷Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeæa svoje muke. ⁸Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti. ⁹Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome. ¹⁰Ko æe naæi vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser. ¹¹Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neæe nedostajati. ¹²Èini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega. ¹³Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim. ¹⁴Ona je kao laða trgovaèka, iz daleka donosi hranu svoju. ¹⁵Ustaje dok je još noæ, daje hranu èeljadi svojoj i posao djevojkama svojim. ¹⁶Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd. ¹⁷Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje. ¹⁸Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noæu žižak. ¹⁹Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno. ²⁰Ruku svoju otvora siromahu, i pruža ruke ubogome. ²¹Ne boji se snijega za svoju èeljad, jer sva èeljad njezina ima po dvoje haljine. ²²Pokrivaèe sama sebi gradi, tako platno i skerlet odijelo joj je. ²³Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim. ²⁴Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu. ²⁵Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide. ²⁶Usta svoja otvora mudro i na jeziku joj je nauka blaga. ²⁷Pazi na vladanje èeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede. ²⁸Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin takoðer hvali je; ²⁹Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvišuješ sve. ³⁰Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu. ³¹Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina.