Poslanica Filipljanima

1

1Od Pavla i Timotija, slugu Isusa Hrista, svima svetima u Hristu Isusu koji su u Filibi, s vladikama i ðakonima: 2Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 3Zahvaljujem Bogu svojemu kad se god opomenem vas, 4Svagda u svakoj molitvi svojoj za sve vas s radošæu moleæi se, 5Što vi postadoste zajednièari u jevanðelju, od prvoga dana i do danas; 6Uzdajuæi se u ovo isto da æe onaj koji je poèeo dobro djelo u vama dovršiti ga tja do dana Isusa Hrista. 7Kao što je pravo da ja ovo mislim za sve vas, jer vas imam u srcu u okovima svojima i u odgovoru i potvrðivanju jevanðelja, kao sve zajednièare sa mnom u blagodati. 8Jer Bog mi je svjedok da vas ljubim ljubavlju Isusa Hrista, 9I zato se molim Bogu da ljubav vaša još više i više izobiluje u razumu i svakoj volji, 10Da kušate šta je bolje, da budete èisti i bez spoticanja na dan Hristov, 11Napunjeni plodova pravde kroz Isusa Hrista, na slavu i hvalu Božiju. 12Hoæu pak da znate, braæo, da ovo što se radi sa mnom iziðe za napredak jevanðelja, 13Tako da se razglasi u svoj sudnici i kod sviju ostalijeh da su moji okovi za Hrista. 14I mnoga braæa u Gospodu oslobodivši se okovima mojima veæma smiju govoriti rijeè Božiju bez straha. 15Istina, jedni iz zavisti i svaðe, a jedni od dobre volje Hrista propovijedaju. 16Tako ovi uz prkos Hrista objavljuju neèisto, misleæi da æe nanijeti žalost mojijem okovima; 17A ovi iz ljubavi, znajuæi da za obranu jevanðelja ležim u tamnici. 18Šta dakle? Bilo kako mu drago, dvolièenjem ili istinom, Hristos se propovijeda; i zato se radujem, a i radovaæu se; 19Jer znam da æe mi se ovo zbiti na spasenije vašom molitvom i pomoæu Duha Isusa Hrista. 20Kao što èekam i nadam se da se ni u èemu neæu postidjeti, nego da æe se i sad kao svagda sa svakom slobodom Hristos velièati u tijelu mojemu, bilo životom ili smræu. 21Jer je meni život Hristos a smrt dobitak. 22A kad mi življenje u tijelu plod donosi, to ne znam šta æu izabrati. 23A oboje mi je milo, imajuæi želju otiæi i s Hristom biti, koje bi mnogo bolje bilo; 24Ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi. 25I ovo znam jamaèno da æu biti i ostati kod sviju vas na vaš napredak i radost vjere, 26Da hvala vaša mnome izobiluje u Hristu Isusu kad vam opet doðem. 27Samo živite kao što se pristoji jevanðelju Hristovu, da vas vidim kad doðem ili ako vam ne doðem da èujem za vas da stojite u jednome duhu i jednodušno borite se za vjeru jevanðelja, 28I ni u èem da se ne plašite od protivnika; koje je njima znak pogibli a vama spasenija, i to od Boga; 29Jer se vama darova Hrista radi ne samo da ga vjerujete nego i da stradate za nj, 30Imajuæi onu istu borbu kakovu u meni vidjeste i sad èujete za mene.

2

1Ako ima dakle koje pouèenje u Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milost, 2Ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jedinodušni i jedinomisleni: 3Ništa ne èinite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošæu èinite jedan drugoga veæeg od sebe. 4Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh. 5Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu, 6Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; 7Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek, 8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove. 9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena. 10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; 11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca. 12Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo veæma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem. 13Jer je Bog što èini u vama da hoæete i uèinite kao što mu je ugodno. 14Sve èinite bez vike i premišljanja, 15Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu, 16Pridržavajuæi rijeè života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trèanje i trud. 17No ako i žrtvovan budem na žrtvu i službu vjere vaše, radujem se, i radujem se s vama svima. 18Tako i vi radujte se i budite sa mnom radosni. 19A nadam se u Gospoda Isusa da æu skoro poslati k vama Timotija, da se i ja razveselim razabravši kako ste vi. 20Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas. 21Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa. 22A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u jevanðelju. 23Njega dakle nadam se da æu poslati odmah kako razberem šta je za mene. 24A nadam se u Gospoda da æu i sam skoro doæi k vama. 25Ali naðoh za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, svojega pomagaèa i drugara u vojevanju, a vašega poslanika i slugu moje potrebe; 26Jer željaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše što ste èuli da je bolovao. 27Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne doðe žalost na žalost. 28Zato ga poslah skorije, da se obradujete kad ga opet vidite, i meni da olakša malo. 29Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radosti, i takove poštujte; 30Jer za djelo Hristovo doðe do same smrti, ne marivši za svoj život da naknadi u službi mojoj što vas nemam.

3

1A dalje, braæo moja, radujte se u Gospodu. Jer sve jedno da vam pišem meni nije dosadno, a vama je potrebno. 2Èuvajte se od pasa, èuvajte se od zlijeh poslenika, èuvajte se od sijeèenja. 3Jer mi smo obrezanje koji duhom Bogu služimo i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u tijelo. 4Premda bih se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako ko drugi misli da se može uzdati u tijelo, ja još veæma, 5Koji sam obrezan osmi dan, od roda Izrailjeva, koljena Venijaminova, Jevrejin od Jevreja, po zakonu farisej. 6Po revnosti gonih crkvu Božiju, po pravdi zakonskoj bih bez mane. 7No što mi bješe dobitak ono primih za štetu Hrista radi. 8Jer sve držim za štetu prema prevažnome poznanju Hrista Isusa Gospoda svojega, kojega radi sve ostavih, i držim sve da su trice, samo da Hrista dobijem, 9I da se naðem u njemu, ne imajuæi svoje pravde koja je od zakona, nego koja je od vjere Isusa Hrista, pravdu koja je od Boga u vjeri; 10Da poznam njega i silu vaskrsenija njegova i zajednicu njegovijeh muka, da budem nalik na smrt njegovu, 11Da bih kako dostigao u vaskrsenije mrtvijeh; 12Ne kao da veæ dostigoh ili se veæ savrših, nego tjeram ne bih li dostigao kao što me dostiže Hristos Isus. 13Braæo! ja još ne mislim da sam dostigao; jedno pak velim: što je ostrag zaboravljam, a za onijem što je naprijed sežem se, 14I trèim k biljezi, k daru gornjega zvanja Božijega u Hristu Isusu. 15Koji smo god dakle savršeni ovako da mislimo; ako li što drugo mislite, i ovo æe vam Bog otkriti. 16Ali šta dostigosmo u onome jednako da mislimo, i po onome pravilu da živimo. 17Ugledajte se na mene, braæo, i gledajte na one koji tako žive kao što nas imate za ugled. 18Jer mnogi hode, za koje vam mnogo puta govorih, a sad i plaèuæi govorim, neprijatelji krsta Hristova; 19Kojima je svršetak pogibao, kojima je Bog trbuh, i slava u sramu njihovu, koji zemaljski misle. 20Jer je naše življenje na nebesima, otkuda i spasitelja oèekujemo Gospoda svojega Isusa Hrista, 21Koji æe preobraziti naše poniženo tijelo da bude jednako tijelu slave njegove, po sili da može sve sebi pokoriti.

4

1Zato, braæo moja ljubazna i poželjena, radosti i vijenèe moj! tako stojte u Gospodu, ljubazni. 2Evodiju molim, i Sintihiju molim da jedno misle u Gospodu. 3Da, molim i tebe, druže pravi, pomaži njima koje se u jevanðelju trudiše sa mnom, i Klimentom, i s ostalima pomagaèima mojima, kojijeh su imena u knjizi života. 4Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se. 5Krotost vaša da bude poznata svijem ljudima. 6Gospod je blizu. Ne brinite se ni za što nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša. 7I mir Božij, koji prevazilazi svaki um, da saèuva srca vaša i misli vaše u Gospodu Isusu. 8A dalje, braæo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god preèisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite. 9Što i nauèiste, i primiste, i èuste, i vidjeste u meni, ono èinite, i Bog mira biæe s vama. 10Obradovah se pak vrlo u Gospodu što se opet opomenuste starati se za mene; kao što se i staraste, ali se nezgodnijem vremenom zadržaste. 11Ne govorim zbog nedostatka, jer se ja navikoh biti dovoljan onijem u èemu sam. 12Znam se i poniziti, znam i izobilovati; u svemu i svakojako navikoh, i sit biti, i gladovati, i izobilovati, i nemati. 13Sve mogu u Isusu Hristu, koji mi moæ daje. 14Ali dobro uèiniste što se primiste moje nevolje. 15A znate i vi, Filibljani, da od poèetka jevanðelja, kad iziðoh iz Maæedonije, nijedna mi crkva ne prista u stvar davanja i uzimanja osim vas jednijeh; 16Jer i u Solun i jednom i drugom poslaste mi u potrebu moju. 17Ne kao da tražim dara, nego tražim ploda koji se množi na korist vašu. 18A ja sam primio sve i imam izobila. Ispunio sam se primivši od Epafrodita što ste mi poslali, slatki miris, prilog prijatan, ugodan Bogu. 19A Bog moj da ispuni svaku potrebu vašu po bogatstvu svojemu u slavi, u Hristu Isusu. 20A Bogu i ocu našemu slava va vijek vijeka. Amin. 21Pozdravite svakoga svetog u Hristu Isusu. Pozdravljaju vas braæa što su sa mnom. 22Pozdravljaju vas svi sveti, a osobito koji su iz doma Æesareva. 23Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.