Brojevi

Brojevi

¹Još reèe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj u šatoru od sastanka prvi dan drugoga mjeseca druge godine po izlasku njihovu iz zemlje Misirske, govoreæi: ²Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh i po imenima njihovijem, sve muškinje, glavu po glavu, ³Od dvadeset godina i više, sve koji mogu iæi na vojsku u Izrailju, izbrojte ih po èetama njihovijem ti i Aron; ⁴I s vama neka bude po jedan èovjek od svakoga plemena, koji je poglavar u domu otaca svojih. ⁵A ovo su imena ljudi koji æe biti s vama: od plemena Ruvimova Elisur sin Sedijurov; ⁶Od Simeunova Salamilo sin Surisadejev; ⁷Od Judina Nason sin Aminadavov; ⁸Od Isaharova Natanailo sin Sogarov; ⁹Od Zavulonova Elijav sin Helonov; ¹⁰Od sinova Josifovijeh: od plemena Jefremova Elisama sin Emijudov; od Manasijina Gamalilo sin Fadasurov; ¹¹Od Venijaminova Avidan sin Gadeonijev; ¹²Od Danova Ahijezer sin Amisadajev; ¹³Od Asirova Fagailo sin Ehranov; ¹⁴Od Gadova Elisaf sin Raguilov; ¹⁵Od Neftalimova Ahirej sin Enanov. ¹⁶To su koji se sazivahu na zbor, knezovi u plemenima otaca svojih, tisuænici Izrailjevi. ¹⁷I uze Mojsije i Aron te ljude, koji biše imenovani. ¹⁸I sabraše sav zbor prvi dan drugoga mjeseca, i prepisaše ih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh i po imenima njihovijem od dvadeset godina i više, glavu po glavu. ¹⁹Kako bješe Gospod zapovjedio Mojsiju, tako ih izbroji u pustinji Sinajskoj. ²⁰I bješe sinova prvenca Izrailjeva Ruvima, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbroji po imenima s glave na glavu sve muškinje od dvadeset godina i više, što mogaše iæi na vojsku, ²¹Bješe ih izbrojenijeh od plemena Ruvimova èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina. ²²Sinova Simeunovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbroji po imenima s glave na glavu sve muškinje od dvadeset godina i više, što mogaše iæi na vojsku, ²³Bješe ih izbrojenijeh od plemena Simeunova pedeset i devet tisuæa i tri stotine. ²⁴Sinova Gadovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ²⁵Bješe ih izbrojenijeh od plemena Gadova èetrdeset i pet tisuæa, šest stotina i pedeset. ²⁶Sinova Judinijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ²⁷Bješe ih izbrojenijeh od plemena Judina sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina. ²⁸Sinova Isaharovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ²⁹Bješe ih izbrojenijeh od plemena Isaharova pedeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. ³⁰Sinova Zavulonovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ³¹Bješe ih izbrojenijeh od plemena Zavulonova pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine. ³²Od sinova Josifovijeh: sinova Jefremovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ³³Bješe ih izbrojenijeh od plemena Jefremova èetrdeset tisuæa i pet stotina. ³⁴Sinova Manasijinih, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ³⁵Bješe ih izbrojenijeh od plemena Manasijina trideset i dvije tisuæe i dvjesta. ³⁶Sinova Venijaminovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ³⁷Bješe ih izbrojenijeh od plemena Venijaminova trideset i pet tisuæa i èetiri stotine. ³⁸Sinova Danovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ³⁹Bješe ih izbrojenijeh od plemena Danova šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina. ⁴⁰Sinova Asirovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ⁴¹Bješe ih izbrojenijeh od plemena Asirova èetrdeset i jedna tisuæa i pet stotina. ⁴²Sinova Neftalimovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, ⁴³Bješe ih izbrojenijeh od plemena Neftalimova pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. ⁴⁴Ovo su oni koje Mojsije i Aron izbrojiše s knezovima Izrailjskim, s dvanaest ljudi, koji bijahu po jedan za svaki dom otaca svojih. ⁴⁵I svega bješe sinova Izrailjevijeh izbrojenijeh po domovima otaca svojih od dvadeset godina i više, svijeh što mogahu iæi na vojsku, ⁴⁶Bješe ih izbrojenijeh šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. ⁴⁷Ali Leviti po plemenu otaca svojih ne biše brojeni meðu njih. ⁴⁸Jer Gospod reèe Mojsiju govoreæi: ⁴⁹Plemena Levijeva nemoj brojati, niti broja njihova sastaviti sa sinovima Izrailjevijem. ⁵⁰Nego postavi Levite nad šatorom od svjedoèanstva i nad svijem posuðem u njemu i nad svijem što pripada njemu; oni neka nose šator i sve posuðe njegovo, neka služe u njemu, i staju oko šatora. ⁵¹I kad se šator krene, neka ga slože Leviti; i kad šator stane, onda neka ga razapnu Leviti. A ko bi drugi pristupio, da se pogubi. ⁵²I sinovi Izrailjevi neka staju svaki u svom okolu i svaki kod svoje zastave po èetama svojim. ⁵³A Leviti neka staju oko šatora od svjedoèanstva, da ne doðe gnjev na zbor sinova Izrailjevijeh; i neka Leviti rade što treba oko šatora od svjedoèanstva. ⁵⁴I uèiniše sinovi Izrailjevi kako Gospod zapovjedi, sve tako uèiniše.

¹Potom reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: ²Sinovi Izrailjevi neka staju u oko svaki kod svoje zastave sa znakom doma otaca svojih, prema šatoru od sastanka unaokolo. ³S istoka neka staje u oko zastava vojske Judine po èetama svojim s vojvodom sinova Judinijeh Nasonom sinom Aminadavovim; ⁴A u vojsci njegovoj sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina izbrojenijeh. ⁵A do njega neka staje u oko pleme Isaharovo s vojvodom sinova Isaharovijeh Natanailom sinom Sogarovijem; ⁶A u vojsci njegovoj pedeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine izbrojenijeh. ⁷Pa onda pleme Zavulonovo s vojvodom sinova Zavulonovijeh Elijavom sinom Helonovijem; ⁸A u vojsci njegovoj pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine izbrojenijeh. ⁹Svega izbrojenijeh u vojsci Judinoj sto i osamdeset i šest tisuæa i èetiri stotine po èetama njihovijem. Oni neka idu naprijed. ¹⁰A zastava vojske Ruvimove po èetama svojim neka bude s juga, s vojvodom sinova Ruvimovijeh Elisurom sinom Sedijurovijem; ¹¹A u vojsci njegovoj èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina izbrojenijeh. ¹²A do njega neka staje u oko pleme Simeunovo s vojvodom sinova Simeunovijeh Salamilom sinom Surisadajevim; ¹³A u vojsci njegovoj pedeset i devet tisuæa i tri stotine izbrojenijeh. ¹⁴Pa onda pleme Gadovo s vojvodom sinova Gadovijeh Elisafom sinom Raguilovim; ¹⁵A u vojsci njegovoj èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina i pedeset izbrojenijeh. ¹⁶A svega izbrojenijeh u vojsci Ruvimovoj sto i pedeset i jedna tisuæa i èetiri stotine i pedeset po èetama njihovijem. I oni neka idu drugi. ¹⁷Potom neka ide šator od sastanka s vojskom sinova Levijevih usred ostale vojske; kako u oko staju tako neka i idu, svaki svojim redom pod svojom zastavom. ¹⁸Zastava vojske Jefremove po èetama svojim neka bude sa zapada, s vojvodom sinova Jefremovijeh Elisamom sinom Emijudovim; ¹⁹A u vojsci njegovoj èetrdeset tisuæa i pet stotina izbrojenijeh. ²⁰A do njega pleme Manasijino s vojvodom sinova Manasijinih Gamalilom, sinom Fadasurovim; ²¹A u njegovoj vojsci trideset i dvije tisuæe i dvjesta izbrojenijeh. ²²Pa onda pleme Venijaminovo s vojvodom sinova Venijaminovijeh Avidanom sinom Gadeonijevim; ²³A u vojsci njegovoj trideset i pet tisuæa i èetiri stotine izbrojenih. ²⁴A svega izbrojenijeh u vojsci Jefremovoj sto i osam tisuæa i sto po èetama njihovijem. I oni neka idu treæi. ²⁵Zastava vojske Danove po èetama svojim neka bude sa sjevera s vojvodom sinova Danovijeh Ahijezerom sinom Amisadajevim; ²⁶A u vojsci njegovoj šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina izbrojenih. ²⁷A do njega neka staje u oko pleme Asirovo s vojvodom sinova Asirovijeh Fagailom sinom Ehranovijem; ²⁸A u vojsci njegovoj èetrdeset i jedna tisuæa i pet stotina izbrojenijeh. ²⁹Za njima pleme Neftalimovo s vojvodom sinova Neftalimovijeh Ahirejem sinom Enanovijem; ³⁰A u njegovoj vojsci pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine izbrojenijeh. ³¹A svega izbrojenijeh u vojsci Danovoj sto i pedeset i sedam tisuæa i šest stotina. I oni neka idu najposlije uza zastave svoje. ³²To su sinovi Izrailjevi koji biše izbrojeni po domovima otaca svojih. Svega izbrojenijeh u cijeloj vojsci po èetama njihovijem šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. ³³Ali Leviti ne biše brojeni meðu sinove Izrailjeve, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju. ³⁴I uèiniše sinovi Izrailjevi sve; kako zapovjedi Gospod Mojsiju, tako stajahu u oko, i tako iðahu svaki po porodici svojoj i po domu otaca svojih.

¹A ovo je pleme Aronovo i Mojsijevo, kad Gospod govori s Mojsijem na gori Sinajskoj. ²I ovo su imena sinova Aronovijeh: prvenac Nadav, pa Avijud i Eleazar i Itamar. ³To su imena sinova Aronovijeh, sveštenika, koji biše pomazani i posveæeni da vrše službu sveštenièku. ⁴Ali pogibe Nadav i Avijud pred Gospodom, kad prinesoše oganj tuð pred Gospodom u pustinji Sinajskoj; i ne imaše djece; zato Eleazar i Itamar otpravljahu službu sveštenièku za života Arona oca svojega. ⁵A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: ⁶Kaži neka pristupi pleme Levijevo, i postavi ga pred Aronom sveštenikom da mu služe, ⁷I da rade za nj i za sav zbor pred šatorom od sastanka služeæi šatoru, ⁸I da èuvaju sve posuðe u šatoru od sastanka, i da straže za sinove Izrailjeve služeæi šatoru. ⁹Pa æeš dati Levite Aronu i sinovima njegovijem; oni su darovani njemu izmeðu sinova Izrailjevijeh. ¹⁰A Arona i sinove njegove postavi da vrše sveštenièku službu svoju; ako li bi ko drugi pristupio, da se pogubi. ¹¹Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ¹²Evo uzeh Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh za sve prvence što otvoraju matericu meðu sinovima Izrailjevijem; zato æe moji biti Leviti. ¹³Jer je moj svaki prvenac; od onoga dana kada pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetih sebi svakoga prvenca u Izrailju od èovjeka do živinèeta; moji æe biti; ja sam Gospod. ¹⁴Još reèe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj govoreæi: ¹⁵Izbroj sinove Levijeve po domovima otaca njihovijeh, po porodicama njihovijem, sve muškinje od mjeseca dana i više izbroj. ¹⁶I Mojsije ih izbroji po zapovijesti Gospodnjoj, kako mu bi zapovjeðeno. ¹⁷I bjehu sinovi Levijevi po imenu ovi: Girson i Kat i Merarije. ¹⁸A ovo su imena sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem: Lovenije i Semej. ¹⁹A sinovi Katovi po porodicama svojim: Amram i Isar, Hevron i Ozilo. ²⁰A sinovi Merarijevi po porodicama svojim: Malije i Musije. To su porodice Levitske po domovima otaca svojih. ²¹Od Girsona porodica Lovenijeva i porodica Semejeva. To su porodice Girsonove. ²²A izbrojenih meðu njima, kad se izbroji sve muškinje od mjeseca dana i više, bješe ih izbrojenijeh svega sedam tisuæa i pet stotina. ²³Porodice Girsonove stajahu u oko iza šatora sa zapada. ²⁴A starješina od doma otaèkoga u porodicama Girsonovim bješe Elisaf sin Dailov. ²⁵A sinovi Girsonovi èuvahu u šatoru od sastanka šator i naslon, pokrivaè njegov i zavjes na vratima šatora od sastanka, ²⁶I zavjese od trijema i zavjes na vratima od trijema što je oko šatora i oko oltara, i uža njegova za svaku potrebu njegovu. ²⁷A od Kata bješe porodica Amramova i porodica Isarova i porodica Hevronova i porodica Ozilova. To su porodice Katove. ²⁸Svega muškinja od mjeseca dana i više bješe na broj osam tisuæa i šest stotina, koji služahu oko svetinje. ²⁹Porodice sinova Katovijeh stajahu u oko pored šatora s juga. ³⁰A starješina od doma otaèkoga u porodicama Katovijem bješe Elisafan sin Ozilov. ³¹A oni èuvahu kovèeg i sto i svijetnjak i oltar i posuðe u svetinji kojim služe, i zavjes, i sve što pripada k njemu. ³²A starješina nad starješinama Levitskim bješe Eleazar sin Arona sveštenika, postavljen nad onima koji èuvaju svetinju. ³³A od Merarija bješe porodica Malijeva i porodica Musijeva. To su porodice Merarijeve. ³⁴I bješe ih izbrojenijeh, kad se izbroji sve muškinje od mjeseca dana i više, šest tisuæa i dvjesta. ³⁵A starješina od doma otaèkoga u porodicama Merarijevim bješe Surilo sin Avihejev; oni stajahu u oko pored šatora sa sjevera. ³⁶I sinovi Merarijevi èuvahu daske od šatora i prijevornice njegove i stupce njegove i stopice njegove i sve sprave njegove i sve što k njemu pripada, ³⁷I stupce od trijema unaokolo i stopice njihove i kolje i uža njihova. ³⁸A pred šatorom od sastanka s istoka stajahu u oko Mojsije i Aron i sinovi njegovi èuvajuæi svetinju za sinove Izrailjeve; a da ko drugi pristupi, poginuo bi. ³⁹A svega Levita kad ih izbroji Mojsije i Aron po zapovijesti Gospodnjoj po porodicama njihovijem, svega muškinja od mjesec dana i više, bješe dvadeset i dvije tisuæe. ⁴⁰I Gospod reèe Mojsiju: izbroj sve prvence muške meðu sinovima Izrailjevim od mjeseca dana i više, i saberi broj imena njihovijeh. ⁴¹I uzmi Levite za mene ja sam Gospod) mjesto svijeh prvenaca meðu sinovima Izrailjevim, i stoku Levitsku mjesto svijeh prvenaca od stoke sinova Izrailjevih. ⁴²I izbroji Mojsije kako mu zapovjedi Gospod, sve prvence meðu sinovima Izrailjevijem; ⁴³I svega prvenaca muških, kad se izbrojiše po imenima od jednoga mjeseca i više, bješe izbrojenijeh dvadeset i dvije tisuæe i dvjesta i sedamdeset i tri. ⁴⁴I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: ⁴⁵Uzmi Levite mjesto svijeh prvenaca meðu sinovima Izrailjevim i stoku Levitsku mjesto stoke njihove, da budu moji Leviti; ja sam Gospod. ⁴⁶A da se otkupe oni dvjesta i sedamdeset i tri, što ima prvenaca meðu sinovima Izrailjevijem više nego Levita, ⁴⁷Uzmi po pet sikala od glave; uzmi po svetom siklu a u taj sikal ide dvadeset gera). ⁴⁸I podaj te novce Aronu i sinovima njegovijem, otkup za one koji prelaze broj njihov. ⁴⁹I uze Mojsije otkup od onijeh koji ostaše preko onijeh koji biše promijenjeni za Levite. ⁵⁰I uze novce od prvenaca sinova Izrailjevijeh, tisuæu i trista i šezdeset i pet sikala, po svetom siklu. ⁵¹I dade Mojsije taj otkup Aronu i sinovima njegovijem po zapovijesti Gospodnjoj, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju.

¹Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: ²Izbroj sinove Katove izmeðu sinova Levijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh. ³Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za posao da mogu raditi poslove u šatoru od sastanka. ⁴A ovo æe biti posao sinovima Katovijem u šatoru od sastanka u svetinji nad svetinjama: ⁵Kad polazi vojska, doæi æe Aron sa sinovima svojim, i skinuæe zavjes s vrata, i pokriæe njim kovèeg od svjedoèanstva. ⁶Pa æe po njemu prostrijeti pokrivaè od koža jazavèjih, i ozgo æe prostrijeti prostiraè od same porfire, i provuæi æe mu poluge. ⁷I po stolu za hljebove postavljene neka prostru prostiraè od porfire, i neka metnu na nj zdjele i èaše i vijedra i kutliæe, i hljeb svagda neka je na njemu. ⁸Pa vrh toga neka prostru prostiraè od crvca, i neka pokriju pokrivaèem od koža jazavèjih, i neka mu provuku poluge. ⁹I neka uzmu prostiraè od porfire i pokriju svijetnjak i žiške njegove i usekaèe njegove i lopatice njegove i sve sudove za ulje, kojima služe oko njega. ¹⁰I neka ga sa svijem spravama njegovijem zaviju u pokrivaè od koža jazavèjih, i metnu ga na poluge. ¹¹I po zlatnom oltaru neka prostru prostiraè od porfire i pokriju ga pokrivaèem od koža jazavèjih, i provuku mu poluge. ¹²I neka uzmu sve sprave za službu, kojima služe u svetinji, i neka ih metnu u prostiraè od porfire i zaviju u pokrivaè od koža jazavèjih, i metnu na poluge. ¹³I neka ometu pepeo s oltara i po oltaru prostru prostiraè od skerleta, ¹⁴I neka metnu na nj sve sprave njegove, kojima služe na njemu, mašice, viljuške, lopatice i kotliæe i sve sprave za oltar, i neka ga pokriju pokrivaèem od koža jazavèjih, pa mu provuku poluge. ¹⁵I kad to svrši Aron i sinovi njegovi i zaviju svetinju i sve sprave za svetinju, da poðe vojska, onda neka doðu sinovi Katovi da nose, ali neka se ne dotaknu nijedne stvari svete, da ne poginu. To je posao sinova Katovijeh u šatoru od sastanka. ¹⁶A Eleazar sin Arona sveštenika neka se stara za ulje za vidjelo, i za kad mirisni, i za žrtvu svagdašnju, i za ulje pomazanja, neka pazi na sav šator i na sve što je u njemu, na svetinju i na posuðe njezino. ¹⁷I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: ¹⁸Nemojte da se istrijebi koljeno porodica Katovijeh izmeðu Levita; ¹⁹Nego im uèinite ovo da bi ostali živi i ne bi pomrli kad pristupaju k svetinji nad svetinjama: Aron i sinovi njegovi neka doðu i odrede svakomu šta æe koji raditi i šta æe nositi. ²⁰A oni neka ne dolaze da gledaju kad se zavijaju svete stvari, da ne pomru. ²¹Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²²Izbroj i sinove Girsonove po domovima otaca njihovijeh i po porodicama njihovijem. ²³Od trideset godina i više do pedeset godina izbroj ih sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. ²⁴Ovo je posao porodicama Girsonovijem što æe raditi i nositi: ²⁵Neka nose zavjese od naslona i šator od sastanka, pokrivaè njegov i pokrivaè od koža jazavèjih što je ozgo na njemu, i zavjes na ulasku u šator od sastanka, ²⁶I zavjese od trijema i zavjes na vratima od trijema što je oko šatora i oko oltara, i uža njihova i sve posuðe za službu njihovu i što god treba oko toga raditi neka rade. ²⁷Po naredbi Aronovoj i sinova njegovijeh neka biva sva služba sinova Girsonovijeh za sve što æe nositi i što æe raditi, i ostavite im neka èuvaju sve što su dužni nositi. ²⁸To je služba porodica sinova Girsonovijeh u šatoru od sastanka; a Itamar sin Arona sveštenika neka upravlja njima. ²⁹Izbroj i sinove Merarijeve po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, ³⁰Od trideset godina i više do pedeset godina izbroj ih sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. ³¹A ovo im je dužnost nositi osim sve službe njihove u šatoru od sastanka: daske od šatora i prijevornice njegove i stupce njegove i stopice njegove, ³²I stupce od trijema unaokolo, i stopice njihove i kolje njihovo, i uža njihova, i sve sprave njihove, i što god treba za te stvari; a poimence izbrojte sve sprave što æe oni nositi. ³³To je služba porodica sinova Merarijevih što su dužni raditi u šatoru od sastanka pod rukom Itamara sina Arona sveštenika. ³⁴I izbroji Mojsije i Aron s knezovima narodnim sinove Katove po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, ³⁵Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. ³⁶I bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem dvije tisuæe i sedam stotina i pedeset. ³⁷To su izbrojeni iz porodica Katovijeh što bjehu za službu u šatoru od sastanka, koje izbroji Mojsije i Aron, kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija. ³⁸A sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh bješe izbrojenijeh, ³⁹Od trideset godina i više do pedeset godina, svijeh što bijahu za službu da služe u šatoru od sastanka, ⁴⁰Bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh dvije tisuæe i šest stotina i trideset. ⁴¹To su izbrojeni iz porodica sinova Girsonovijeh, što bjehu za službu u šatoru od sastanka, koje izbroji Mojsije i Aron po zapovijesti Gospodnjoj. ⁴²A iz porodica sinova Merarijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh bješe izbrojenijeh, ⁴³Od trideset godina i više do pedeset godina, svijeh što bijahu za službu da služe u šatoru od sastanka, ⁴⁴Bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem tri tisuæe i dvjesta. ⁴⁵To su izbrojeni iz porodica sinova Merarijevih, koje izbroji Mojsije i Aron kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija. ⁴⁶A svega bješe izbrojenijeh Levita, koje izbroji Mojsije i Aron s knezovima Izrailjevim po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, ⁴⁷Od trideset godina i više do pedeset godina, što bjehu za službu da služe i da nose u šatoru od sastanka, ⁴⁸Svega ih bješe izbrojenijeh osam tisuæa i pet stotina i osamdeset. ⁴⁹Kako Gospod zapovjedi preko Mojsija, biše izbrojeni, svaki za ono što treba da radi i da nosi; i izbrojeni biše oni koje je Gospod zapovjedio Mojsiju da se izbroje.

¹I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²Zapovjedi sinovima Izrailjevijem neka istjeraju iz okola sve gubave i sve kojima teèe sjeme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca, ³Bio èovjek ili žena, istjerajte, iza okola istjerajte ih, da ne skvrne okola onima meðu kojima nastavam. ⁴I uèiniše tako sinovi Izrailjevi, i istjeraše ih iz okola; kako Gospod kaza Mojsiju, tako uèiniše sinovi Izrailjevi. ⁵Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ⁶Reci sinovima Izrailjevijem: èovjek ili žena kad uèini kakav grijeh ljudski, te zgriješi Gospodu, i bude ona duša kriva, ⁷Tada neka priznadu grijeh koji su uèinili, i ko je kriv neka vrati cijelo èim je kriv i neka dometne ozgo peti dio i da onomu kome je skrivio. ⁸I ako onaj nema nikoga komu bi pripala naknada za štetu, neka se da Gospodu i neka bude svešteniku osim ovna za oèišæenje kojim æe ga oèistiti. ⁹Tako i svaki prinos izmeðu svijeh stvari koje posveæuju sinovi Izrailjevi i donose svešteniku, njegov neka bude; ¹⁰I što god ko posveti, neka je njegovo, i što god ko da svešteniku, neka je njegovo. ¹¹Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ¹²Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: èija bi žena zastranila te bi mu zgriješila, ¹³I drugi bi je obležao, a muž njezin ne bi znao, nego bi ona zatajila da se oskvrnila, i ne bi bilo svjedoka na nju, niti bi se zatekla, ¹⁴A njemu bi došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona bi bila oskvrnjena; ili bi mu došla sumnja ljubavna te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona ne bi bila oskvrnjena; ¹⁵Onda neka muž dovede ženu svoju k svešteniku, i neka donese za nju prinos njezin, deseti dio efe brašna jeèmenoga, ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na nj kada, jer je prinos za sumnju ljubavnu, dar za spomen da se spomene grijeh; ¹⁶I neka je sveštenik privede i postavi pred Gospodom. ¹⁷I neka uzme sveštenik svete vode u sud zemljani; i praha s poda u šatoru neka uzme i uspe u vodu. ¹⁸I postavivši sveštenik ženu pred Gospodom neka joj otkrije glavu i metne joj na ruke dar za spomen koji je dar za sumnju ljubavnu; a sveštenik neka drži u ruci svojoj gorku vodu, koja nosi prokletstvo. ¹⁹I neka sveštenik zakune ženu, i reèe joj: ako nije niko spavao s tobom, i ako nijesi zastranila od muža svojega na neèistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo. ²⁰Ako li si zastranila od muža svojega i oskvrnila se, i kogod drugi osim muža tvojega spavao s tobom, ²¹Tada sveštenik zaklinjuæi ženu neka je prokune i reèe ženi: da te Gospod postavi za uklin i za kletvu u narodu tvom uèinivši da ti bedro spadne a trbuh oteèe. ²²I neka ti ova voda prokleta uðe u crijeva da ti oteèe trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reèe: amin, amin. ²³Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, i neka ih spere vodom gorkom. ²⁴I neka da ženi da se napije gorke vode proklete da uðe u nju voda prokleta i bude gorka. ²⁵I neka uzme sveštenik iz ruku ženi dar za sumnju ljubavnu, i obrne dar pred Gospodom i prinese ga na oltaru. ²⁶I neka uzme sveštenik u šaku od dara njezina spomen, i zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije. ²⁷A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i uèinila nevjeru mužu svojemu, onda æe uæi voda prokleta u nju i postaæe gorka, i trbuh æe joj oteæi i spasti bedro, i ona æe žena postati uklin u narodu svojem. ²⁸Ako li se ne bude oskvrnila žena, nego bude èista, neæe joj biti ništa i imaæe djece. ²⁹Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svojega i oskvrni se; ³⁰Ili kad kome doðe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu. ³¹I muž da je prost od grijeha, ali žena da nosi svoje bezakonje.

¹Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²Reci sinovima Izrailjevijem, i kaži im: kad èovjek ili žena uèini zavjet nazirejski, da bude nazirej Gospodu, ³Neka se uzdržava od vina i silovita piæa, i neka ne pije octa vinskoga ni octa od silovita piæa niti kakvoga piæa od grožða i neka ne jede grožða ni novoga ni suhoga. ⁴Dokle god traje njegovo nazirejstvo neka ne jede ništa od vinove loze, ni zrna ni ljuske. ⁵Dokle traje njegovo nazirejstvo, neka mu britva ne prijeðe preko glave; dokle se ne navrše dani za koje se uèinio nazirej Gospodu, neka bude svet i neka ostavlja kosu na glavi svojoj. ⁶Dokle traju dani za koje se uèinio nazirej Gospodu, neka ne pristupa k mrtvacu. ⁷Ni za ocem svojim ni za materom svojom ni za bratom svojim ni za sestrom svojom, neka se za njima ne skvrni kad umru; jer je nazirejstvo Boga njegova na glavi njegovoj. ⁸Dokle god traje nazirejstvo njegovo, svet je Gospodu. ⁹Ako li bi ko umro do njega na preèac, te bi oskvrnio nazirejstvo glave njegove, neka obrije glavu svoju u dan èišæenja svojega, sedmi dan neka je obrije. ¹⁰A osmi dan neka donese dvije grlice ili dva golubiæa svešteniku na vrata šatora od sastanka. ¹¹I sveštenik neka zgotovi od jednoga žrtvu za grijeh a od drugoga žrtvu paljenicu, i neka ga oèisti od onoga što je zgriješio kod mrtvaca; tako æe posvetiti glavu njegovu u taj dan. ¹²I neka odijeli Gospodu dane nazirejstva svojega, i donese jagnje od godine za krivicu; a preðašnji dani propadaju, jer mu se oskvrnilo nazirejstvo. ¹³A ovo je zakon za nazireje: kad se navrše dani nazirejstvu njegovu, neka doðe na vrata šatora od sastanka. ¹⁴I neka donese za žrtvu Gospodu jagnje muško od godine zdravo za žrtvu paljenicu, i jagnje žensko od godine zdravo za grijeh, i ovna zdrava za žrtvu zahvalnu, ¹⁵I kotaricu hljebova prijesnijeh, kolaèa od bijeloga brašna zamiješenijeh s uljem, i pogaèa prijesnijeh namazanijeh uljem, s darom njihovijem i s naljevom njihovijem. ¹⁶A to æe sveštenik prinijeti pred Gospodom i uèiniti žrtvu za grijeh njegov i žrtvu njegovu paljenicu. ¹⁷A ovna æe prinijeti na žrtvu zahvalnu Gospodu s kotaricom prijesnijeh hljebova; prinijeæe sveštenik i dar njegov i naljev njegov. ¹⁸Tada nazirej neka obrije glavu svojega nazirejstva na vratima šatora od sastanka; i uzev kosu nazirejstva svojega neka je metne u oganj koji je pod žrtvom zahvalnom. ¹⁹I sveštenik neka uzme pleæe kuhano od ovna i jedan kolaè prijesan iz kotarice i jednu pogaèu prijesnu, i neka metne na ruke nazireju, pošto obrije nazirejstvo svoje. ²⁰I sveštenik neka obræe te stvari na žrtvu obrtanu pred Gospodom; to je svetinja, koja pripada svešteniku osim grudi obrtanih i pleæa podignutoga; a poslije toga nazirej može piti vina. ²¹To je zakon za nazireja koji se zavjetuje, i to je prinos njegov Gospodu za nazirejstvo njegovo, osim onoga što bi više mogao uèiniti; kakav mu bude zavjet kojim se zavjetuje, tako neka uèini osim zakona svojega nazirejstva. ²²Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²³Reci Aronu i sinovima njegovijem i kaži: ovako blagosiljajte sinove Izrailjeve govoreæi im: ²⁴Da te blagoslovi Gospod i da te èuva! ²⁵Da te obasja Gospod licem svojim i bude ti milostiv! ²⁶Da Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mir! ²⁷I neka prizivlju ime moje na sinove Izrailjeve, i ja æu ih blagosloviti.

¹I onaj dan kad Mojsije svrši i podiže šator, i kad ga pomaza i osveti sa svijem posuðem njegovijem i oltar sa svijem posuðem njegovijem, kad pomaza i osveti, ²Donesoše knezovi Izrailjevi, starješine u domovima otaca svojih, knezovi nad plemenima i poglavari od onijeh koji biše izbrojeni, ³Donesoše prilog svoj pred Gospoda, šestora kola pokrivena i dvanaest volova, jedna kola dva kneza i po jednoga vola svaki, i donesoše pred šator. ⁴A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: ⁵Uzmi to od njih da bude za službu u šatoru od sastanka, i podaj Levitima, svakomu prema službi njegovoj. ⁶I uze Mojsije kola i volove, i dade ih Levitima. ⁷Dvoja kola i èetiri vola dade sinovima Girsonovijem prema službi njihovoj. ⁸A ostala èetvora kola i osam volova dade sinovima Merarijevim prema službi njihovoj pod upravom Itamara sina Arona sveštenika. ⁹A sinovima Katovijem ne dade ništa, jer im posao bijaše služiti svetinji, i nošahu na ramenima. ¹⁰I donesoše knezovi da se posveti oltar kad bi pomazan, donesoše knezovi priloge svoje pred oltar. ¹¹A Gospod reèe Mojsiju: jedan knez u jedan dan a drugi knez u drugi dan neka donose svoje priloge da se posveti oltar. ¹²I prvi dan donese prilog svoj Nason sin Aminadavov od plemena Judina; ¹³A prilog njegov bješe jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom; a oboje puno brašna bijeloga pomiješana s uljem za dar; ¹⁴Jedna kadionica zlatna od deset sikala, puna kada; ¹⁵Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ¹⁶Jedan jarac za grijeh; ¹⁷A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Nasona sina Aminadavova. ¹⁸Drugi dan donese Natanailo sin Sogarov, knez plemena Isaharova, ¹⁹Donese prilog svoj: jednu zdjelu srebrnu od sto i trideset sikala, jednu èašu srebrnu od sedamdeset sikala po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ²⁰Jednu kadionicu zlatnu od deset sikala punu kada; ²¹Jedno tele, jednoga ovna, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ²²Jednoga jarca za grijeh; ²³A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Natanaila sina Sogarova. ²⁴Treæi dan donese knez sinova Zavulonovijeh, Elijav sin Helonov; ²⁵Njegov prilog bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, a oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ²⁶Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ²⁷Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ²⁸Jedan jarac za grijeh; ²⁹A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elijava sina Helonova. ³⁰Èetvrti dan donese knez sinova Ruvimovijeh Elisur sin Sedijurov; ³¹Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ³²Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ³³Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ³⁴Jedan jarac za grijeh; ³⁵A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisura sina Sedijurova. ³⁶Peti dan donese knez sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev; ³⁷Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ³⁸Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ³⁹Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁴⁰Jedan jarac za grijeh; ⁴¹A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Salamila sina Surisadajeva. ⁴²Šesti dan donese knez sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov; ⁴³Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁴⁴Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁴⁵Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁴⁶Jedan jarac za grijeh; ⁴⁷A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisafa sina Raguilova. ⁴⁸Sedmi dan donese knez sinova Jefremovijeh Elisama sin Emijudov; ⁴⁹Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁵⁰Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁵¹Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁵²Jedan jarac za grijeh; ⁵³A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisame sina Emijudova. ⁵⁴Osmi dan donese knez sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov; ⁵⁵Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁵⁶Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁵⁷Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁵⁸Jedan jarac za grijeh; ⁵⁹A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Gamalila sina Fadasurova. ⁶⁰Deveti dan donese knez sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev; ⁶¹Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁶²Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁶³Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁶⁴Jedan jarac za grijeh; ⁶⁵A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Avidana sina Gadeonijeva. ⁶⁶Deseti dan donese knez sinova Danovijeh Ahijezer sin Amisadajev; ⁶⁷Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁶⁸Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁶⁹Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁷⁰Jedan jarac za grijeh; ⁷¹A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Ahijezera sina Amisadajeva. ⁷²Jedanaesti dan donese knez sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov; ⁷³Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁷⁴Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁷⁵Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁷⁶Jedan jarac za grijeh; ⁷⁷A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Fagaila sina Ehranova. ⁷⁸Dvanaesti dan donese knez sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov; ⁷⁹Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁸⁰Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁸¹Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁸²Jedan jarac za grijeh; ⁸³A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Ahireja sina Enanova. ⁸⁴To je prilog od knezova Izrailjevijeh da se posveti oltar pošto bi pomazan: dvanaest zdjela srebrnijeh, dvanaest èaša srebrnijeh, dvanaest kadionica zlatnijeh; ⁸⁵Svaka zdjela srebrna od sto i trideset sikala, i svaka èaša od sedamdeset sikala; svega srebra u tijem sudovima dvije tisuæe i èetiri stotine sikala, po siklu svetom; ⁸⁶Dvanaest kadionica zlatnijeh punijeh kada, svaka kadionica od deset sikala, po siklu svetom; svega zlata u kadionicama sto i dvadeset sikala; ⁸⁷Svega stoke za žrtvu paljenicu dvanaest telaca, dvanaest ovnova, dvanaest jaganjaca od godine s darom svojim, i jaraca dvanaest za grijeh; ⁸⁸A svega stoke za žrtvu zahvalnu dvadeset i èetiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset jaraca, šezdeset jaganjaca od godine. To bi prilog da se posveti oltar, pošto bi pomazan. ⁸⁹I kad Mojsije ulažaše u šator od sastanka da govori pred Bogom, tada èujaše glas gdje mu govori sa zaklopca što bješe na kovèegu od svjedoèanstva izmeðu dva heruvima; i govoraše mu.

¹I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²Kaži Aronu i reci mu: kad zapališ žiške, sedam žižaka neka svijetli sprijed na svijetnjaku. ³I uèini Aron tako, i zapali žiške da svijetle sprijed na svijetnjaku, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju. ⁴A svijetnjak bješe skovan od zlata, i stupac mu i cvijeæe skovano; po prilici koju pokaza Gospod Mojsiju tako bješe naèinio svijetnjak. ⁵Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ⁶Uzmi Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh, i oèisti ih. ⁷A uèini im ovo da ih oèistiš: pokropi ih vodom oèišæenja, a oni neka obriju sve tijelo svoje i operu haljine svoje, i oèistiæe se. ⁸Potom neka uzmu tele s darom uz njega, bijelim brašnom pomiješanim s uljem; i drugo tele uzmi za grijeh. ⁹Pa dovedi Levite pred šator od sastanka, i sazovi sav zbor sinova Izrailjevijeh. ¹⁰I dovedi Levite pred Gospoda, i neka metnu sinovi Izrailjevi ruke svoje na Levite. ¹¹I Aron neka prinese Levite Gospodu za prinos od sinova Izrailjevijeh da vrše službu Gospodu. ¹²A Leviti neka metnu ruke svoje na glave teocima, pa prinesi jedno tele za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu Gospodu da se oèiste Leviti. ¹³I postavi Levite pred Aronom i sinovima njegovijem, i prinesi ih za prinos Gospodu. ¹⁴I odvoj Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh da budu moji Leviti. ¹⁵A poslije neka doðu Leviti da služe u šatoru od sastanka, kad ih oèistiš i prineseš za prinos. ¹⁶Jer su meni dani izmeðu sinova Izrailjevijeh; za sve što otvora matericu, za sve prvence izmeðu sinova Izrailjevijeh uzeh njih. ¹⁷Jer je moj svaki prvenac meðu sinovima Izrailjevijem i od ljudi i od stoke; onaj dan kad pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetio sam ih sebi. ¹⁸A Levite uzeh za sve prvence sinova Izrailjevijeh. ¹⁹I dadoh Levite na dar Aronu i sinovima njegovijem izmeðu sinova Izrailjevijeh, da služe mjesto sinova Izrailjevijeh u šatoru od sastanka, i da budu otkup za sinove Izrailjeve, da ne bi dolazio pomor na sinove Izrailjeve, kad bi pristupali k svetinji sinovi Izrailjevi. ²⁰I uèini Mojsije i Aron i sav zbor sinova Izrailjevijeh Levitima sve što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im uèiniše sinovi Izrailjevi. ²¹I oèistiše se Leviti, i opraše haljine svoje, i prinese ih Aron za prinos pred Gospodom, i oèisti ih Aron da bi bili èisti. ²²I onda tek pristupiše Leviti da vrše službu svoju u šatoru od sastanka pred Aronom i pred sinovima njegovijem; kao što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im uèiniše. ²³I opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²⁴I ovo je za Levite: od dvadeset i pet godina i više neka stupaju u službu da služe u šatoru od sastanka. ²⁵A kad kome bude pedeset godina, neka izlazi iz te službe i više neka ne služi. ²⁶Ali neka služi braæi svojoj u šatoru od sastanka radeæi što treba raditi, a sam neka ne vrši službe. Tako uèini Levitima za poslove njihove.

¹Još reèe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj druge godine po izlasku njihovu iz zemlje Misirske prvoga mjeseca, govoreæi: ²Neka slave sinovi Izrailjevi pashu u odreðeno vrijeme. ³Èetrnaestoga dana ovoga mjeseca uveèe slavite je u odreðeno vrijeme, po svijem zakonima i po svijem uredbama njezinijem slavite je. ⁴I reèe Mojsije sinovima Izrailjevijem da slave pashu. ⁵I slaviše pashu prvoga mjeseca èetrnaestoga dana uveèe u pustinji Sinajskoj; kako bješe Gospod zapovjedio Mojsiju, sve onako uèiniše sinovi Izrailjevi. ⁶A bijahu neki koji se oskvrniše o mrtvaca te ne mogahu slaviti pashe onaj dan; i doðoše isti dan pred Mojsija i pred Arona; ⁷I rekoše mu ljudi oni: mi smo neèisti od mrtvaca; zašto da nam nije slobodno prinijeti žrtvu Gospodu u vrijeme zajedno sa sinovima Izrailjevijem? ⁸A Mojsije im reèe: stanite da èujem šta æe zapovjediti Gospod za vas. ⁹A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: ¹⁰Kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ko bi bio neèist od mrtvaca ili bi bio na daljnom putu izmeðu vas ili izmeðu vašega natražja, neka slavi pashu Gospodu, ¹¹Drugoga mjeseca èetrnaestoga dana uveèe neka je slave, s prijesnijem hljebom i s gorkim zeljem neka je jedu. ¹²Neka ne ostavljaju od nje ništa do jutra, i kosti da joj ne prelome, po svemu zakonu za pashu neka je slave. ¹³A ko je èist i nije na putu, pa bi propustio slaviti pashu, da se istrijebi duša ona iz naroda svojega, jer ne prinese Gospodu žrtve na vrijeme, grijeh svoj neka nosi onaj èovjek. ¹⁴I ako bi meðu vama živio stranac i slavio bi pashu Gospodu, po zakonu i uredbi za pashu neka je slavi; a zakon da vam je jednak i strancu i onomu ko se rodio u zemlji. ¹⁵A u koji dan bi podignut šator, pokri oblak šator nad naslonom od svjedoèanstva; a uveèe bješe nad šatorom kao oganj do jutra. ¹⁶Tako bijaše jednako: oblak ga zaklanjaše, ali noæu bijaše kao oganj. ¹⁷I kad bi se oblak podigao iznad šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, a gdje bi stao oblak, ondje se ustavljahu sinovi Izrailjevi. ¹⁸Po zapovijesti Gospodnjoj polažahu sinovi Izrailjevi, i po zapovijesti Gospodnjoj ustavljahu se; dokle god stajaše oblak nad šatorom, oni stajahu u okolu, ¹⁹I kad oblak dugo stajaše nad šatorom, tada svršivahu sinovi Izrailjevi što treba svršivati Gospodu i ne polažahu. ²⁰I kad oblak bijaše nad šatorom malo dana, po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u okolu i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu. ²¹Kad bi pak oblak stajao od veèera do jutra, a ujutru bi se podigao oblak, tada polažahu; bilo danju ili noæu, kad bi se oblak podigao, oni polažahu. ²²Ako li bi dva dana ili mjesec dana ili godinu oblak stajao nad šatorom, stajahu u okolu sinovi Izrailjevi i ne polažahu, a kako bi se podigao, oni polažahu. ²³Po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u oko, i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu; i svršivahu što treba svršivati Gospodu, kao što bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija.

¹Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²Naèini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu; njima æeš sazivati zbor i zapovijedati da polazi vojska. ³Kad obje zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka. ⁴A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od tisuæa Izrailjevijeh. ⁵A kad zatrubite potresajuæi, tada neka se kreæe oko koji leži prema istoku. ⁶A kad zatrubite drugi put potresajuæi, onda neka se kreæe oko koji je prema jugu; potresajuæi neka se trubi kad treba da poðu. ⁷A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajuæi. ⁸A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba vjeèna od koljena do koljena. ⁹I kad poðete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajuæi; i Gospod Bog vaš opomenuæe vas se, i saèuvaæete se od neprijatelja svojih. ¹⁰Tako i u dan veselja svojega i na praznike svoje i poèetke mjeseca svojih trubite u trube prinoseæi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biæe vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš. ¹¹I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedoèanstva. ¹²I poðoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj. ¹³Tako poðoše prvi put, kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija. ¹⁴I poðe naprijed zastava vojske sinova Judinijeh u èetama svojim; i nad vojskom njihovom bješe Nason sin Aminadavov; ¹⁵A nad vojskom plemena sinova Isaharovijeh Natanailo sin Sogarov; ¹⁶A nad vojskom plemena sinova Zavulonovijeh Elijav sin Helonov. ¹⁷I složiše šator, pa poðoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseæi šator. ¹⁸Potom poðe zastava vojske sinova Ruvimovijeh u èetama svojim, a nad njihovom vojskom bješe Elisur sin Sedijurov, ¹⁹A nad vojskom plemena sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev, ²⁰A nad vojskom plemena sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov. ²¹I poðoše sinovi Katovi noseæi svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi doðu. ²²Potom poðe zastava vojske sinova Jefremovijeh u èetama svojim, a nad vojskom njihovom bješe Elisama sin Emijudov, ²³A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov, ²⁴A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev. ²⁵Najposlije poðe zastava vojske sinova Danovijeh u èetama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom bješe Ahijezer sin Amisadajev, ²⁶A nad vojskom plemena sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov, ²⁷A nad vojskom plemena sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov. ²⁸Tijem redom poðoše sinovi Izrailjevi u èetama svojim, i tako iðahu. ²⁹A Mojsije reèe Jovavu sinu Raguilovu Madijaninu, tastu svojemu: idemo na mjesto za koje reèe Gospod: vama æu ga dati. Hajde s nama, i dobro æemo ti uèiniti, jer je Gospod obeæao Izrailju mnogo dobra. ³⁰A on mu reèe: neæu iæi, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj. ³¹A Mojsije reèe: nemoj nas ostaviti, jer znaš mjesta u pustinji gdje bismo mogli stajati, pa nam budi voð. ³²I ako poðeš s nama, kad doðe dobro koje æe nam uèiniti Gospod, uèiniæemo ti dobro. ³³I tako poðoše od gore Gospodnje, i iðahu tri dana, i kovèeg zavjeta Gospodnjega iðaše pred njima tri dana tražeæi mjesto gdje bi poèinuli. ³⁴I oblak Gospodnji bješe nad njima svaki dan kad polažahu s mjesta, gdje bijahu u okolu. ³⁵I kad polažaše kovèeg, govoraše Mojsije: ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka bježe ispred tebe koji mrze na te. ³⁶A kad se ustavljaše, govoraše: uvrati se, Gospode, k mnoštvu tisuæa Izrailjevijeh.

¹Poslije stade se tužiti narod da mu je teško; a to ne bi po volji Gospodu; i kad Gospod èu, razgnjevi se; i raspali se na njih oganj Gospodnji, i sažeže krajnje u okolu. ²Tada zavapi narod k Mojsiju, a Mojsije se pomoli Gospodu, i ugasi se oganj. ³I prozva se ono mjesto Tavera, jer se raspali na njih oganj Gospodnji. ⁴A svjetina što bijaše meðu njima, bješe vrlo lakoma, te i sinovi Izrailjevi stadoše plakati govoreæi: ko æe nas nahraniti mesa? ⁵Opomenusmo se riba što jeðasmo u Misiru zabadava, i krastavaca i dinja i luka crnoga i bijeloga. ⁶A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred oèima našima. ⁷A mana bješe kao sjeme korijandrovo, a boja mu bješe kao boja u bdela. ⁸I izlažaše narod, te kupljahu, i meljahu na žrvnjima ili tucahu u stupama, i kuhahu u kotlu, ili miješahu pogaèe; a kus joj bijaše kao kus od novoga ulja. ⁹I kad padaše rosa po okolu noæu, padaše s njom i mana. ¹⁰I èu Mojsije gdje narod plaèe u porodicama svojim, svaki na vratima od šatora svojega; i Gospod se razgnjevi vrlo, i Mojsiju bi teško. ¹¹Pa reèe Mojsije Gospodu: zašto uèini tako zlo sluzi svojemu? i zašto ne naðoh milosti pred tobom, nego metnu na me teret svega naroda ovoga? ¹²Eda li ja zaèeh sav ovaj narod? eda li ga ja rodih, kad mi kažeš: iznesi ga u naruèju svojem, kao što nosi dojilja dijete, u onu zemlju za koju si se zakleo ocima njihovijem. ¹³Otkuda meni mesa da dam svemu ovom narodu? jer plaèu preda mnom govoreæi: daj nam mesa da jedemo. ¹⁴Ne mogu ja sam nositi svega naroda ovoga, jer je teško za mene. ¹⁵Ako æeš tako èiniti sa mnom, ubij me bolje, ako sam našao milost pred tobom, da ne gledam zla svojega. ¹⁶A Gospod reèe Mojsiju: saberi mi sedamdeset ljudi izmeðu starješina Izrailjevijeh, koje znaš da su starješine narodu i upravitelji njegovi, i dovedi ih k šatoru od sastanka, neka ondje stanu s tobom. ¹⁷Tada æu siæi i govoriti ondje s tobom, i uzeæu od duha koji je na tebi i metnuæu na njih, da nose s tobom teret narodni i da ne nosiš ti sam. ¹⁸A narodu reci: pripravite se za sjutra da jedete mesa, jer plakaste da Gospod èu, i rekoste: ko æe nas nahraniti mesa? jer nam dobro bijaše u Misiru. Daæe vam dakle Gospod mesa i ješæete. ¹⁹Neæete jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana; ²⁰Nego cio mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste Gospoda koji je meðu vama i plakaste pred njim govoreæi: zašto izidosmo iz Misira? ²¹A Mojsije reèe: šest stotina tisuæa pješaka ima naroda, u kojem sam, pa ti kažeš: daæu im mesa da jedu cio mjesec dana. ²²Eda li æe im se poklati ovce i goveda da im dostane? ili æe im se pokupiti sve ribe morske da im bude dosta? ²³A Gospod reèe Mojsiju: zar ruka Gospodnja neæe biti dovoljna? Vidjeæeš hoæe li biti što ti rekoh ili neæe. ²⁴I Mojsije izide i reèe narodu rijeèi Gospodnje; i sabra sedamdeset ljudi izmeðu starješina narodnijeh, i postavi ih oko šatora. ²⁵I Gospod siðe u oblaku, i govori k njemu, i uzevši od duha koji bješe na njemu metnu na onijeh sedamdeset ljudi starješina; i kad duh doðe na njih, prorokovahu, ali više nikad. ²⁶A dva èovjeka ostaše u okolu, jednom bješe ime Eldad, a drugom Modad, na koje doðe duh, jer i oni bijahu zapisani ali ne doðoše k šatoru, i stadoše prorokovati u okolu. ²⁷I dotrèa momak, te javi Mojsiju govoreæi: Eldad i Modad prorokuju u okolu. ²⁸A Isus sin Navin, sluga Mojsijev, jedan od momaka njegovijeh, reèe govoreæi: Mojsije gospodaru moj, zabrani im. ²⁹A Mojsije mu odgovori: zar zavidiš mene radi? kamo da sav narod Gospodnji postanu proroci i da Gospod pusti duh svoj na njih! ³⁰Potom se vrati Mojsije u oko sa starješinama Izrailjevijem. ³¹Tada se podiže vjetar od Gospoda, i potjera od mora prepelice, i razasu ih po okolu, na dan hoda odovuda i na dan hoda odonuda oko okola, na dva lakta od zemlje. ³²I ustavši narod vas onaj dan i svu noæ i vas drugi dan kupljaše prepelice: i ko nakupi najmanje nakupi deset gomora; i povješaše ih sebi redom oko okola. ³³Ali meso još im bijaše u zubima, jošte ga ne pojedoše, a Gospod se razgnjevi na narod, i udari Gospod narod pomorom vrlo velikim. ³⁴I prozva se ono mjesto Kivrot-Atava jer ondje ukopaše narod koji se bješe polakomio. ³⁵I poðe narod od Kivrot-Atave u Asirot, i stadoše u Asirotu.

¹I stadoše vikati Marija i Aron na Mojsija radi žene Madijanke, kojom se oženi, jer se oženi Madijankom. ²I rekoše: zar je samo preko Mojsija govorio Gospod? nije li govorio i preko nas? I to èu Gospod. ³A Mojsije bješe èovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji. ⁴I odmah reèe Gospod Mojsiju i Aronu i Mariji: doðite vas troje u šator od sastanka. I otidoše njih troje. ⁵Tada siðe Gospod u stupu od oblaka, i stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i doðoše oboje. ⁶I reèe im: èujte sada rijeèi moje: prorok kad je meðu vama, ja æu mu se Gospod javljati u utvari i govoriæu s njim u snu. ⁷Ali nije taki moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. ⁸Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se dakle ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija? ⁹I gnjev se Gospodnji raspali na njih, i on otide. ¹⁰I oblak se podiže sa šatora; i gle, Marija bješe gubava, bijela kao snijeg. I Aron pogleda Mariju, a ona gubava. ¹¹Tada reèe Aron Mojsiju: gospodaru, molim te, ne meæi na nas grijeha ovoga, jer ludo uèinismo i zgriješismo. ¹²Nemoj da ova bude kao mrtvo dijete, kojemu je meso pola trulo kad izlazi iz utrobe matere svoje. ¹³I vapi Mojsije ka Gospodu govoreæi: Bože, molim ti se, iscijeli je. ¹⁴A Gospod odgovori Mojsiju: da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se stidjela sedam dana? Neka bude odluèena sedam dana izvan okola, a poslije neka bude opet primljena. ¹⁵Tako bi Marija odluèena izvan okola sedam dana; i narod ne poðe odande dokle Marija ne bi opet primljena.

¹A potom poðe narod od Asirota, i stadoše u pustinji Faranskoj. ²I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: ³Pošlji ljude da uhode zemlju Hanansku, koju æu dati sinovima Izrailjevijem; po jednoga èovjeka od svakoga plemena otaca njihovijeh pošljite, sve glavare izmeðu njih. ⁴I posla ih Mojsije iz pustinje Faranske po zapovijesti Gospodnjoj; i svi ljudi bjehu glavari sinova Izrailjevijeh. ⁵A ovo su im imena: od plemena Ruvimova Samuilo sin Zahurov; ⁶Od plemena Simeunova Safat sin Surin; ⁷Od plemena Judina Halev sin Jefonijin; ⁸Od plemena Isaharova Igal sin Josifov; ⁹Od plemena Jefremova Avsije sin Navin; ¹⁰Od plemena Venijaminova Faltije sin Rafujev; ¹¹Od plemena Zavulonova Gudilo sin Sudin; ¹²Od plemena Josifova, od plemena Manasijina Gadije sin Susin; ¹³Od plemena Danova Amilo sin Gamalin; ¹⁴Od plemena Asirova Satur sin Mihailov; ¹⁵Od plemena Neftalimova Navija sin Savin; ¹⁶Od plemena Gadova Gudilo sin Mahilov. ¹⁷To su imena ljudima koje posla Mojsije da uhode zemlju. I nazva Mojsije Avsija sina Navina Isus. ¹⁸I šaljuæi ih Mojsije da uhode zemlju Hanansku reèe im: idite ovuda na jug, pa izidite na goru; ¹⁹I vidite zemlju kakva je i kakav narod živi u njoj, je li jak ili slab, je li mali ili velik; ²⁰I kakva je zemlja u kojoj živi, je li dobra ili rðava; i kakva su mjesta u kojima živi, eda li pod šatorima ili u tvrdim gradovima; ²¹I kakva je sama zemlja, je li rodna ili nerodna, ima li u njoj drveta ili nema; budite slobodni, i uzmite roda one zemlje. A tada bješe vrijeme prvom grožðu. ²²I otišavši uhodiše zemlju od pustinje Sinske do Reova kako se ide u Emat. ²³I idoše na jug, i doðoše do Hevrona, gdje bijahu Ahiman i Sesije i Teliman, sinovi Enakovi. A Hevron bješe sazidan na sedam godina prije Soana Misirskoga. ²⁴Potom doðoše do potoka Eshola, i ondje otsjekoše lozu s grozdom jednijem, i ponesoše ga dvojica na moci; tako i šipaka i smokava. ²⁵I prozva se ono mjesto potok Eshol od grozda, koji ondje otsjekoše sinovi Izrailjevi. ²⁶I poslije èetrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše. ²⁷I vrativši se doðoše k Mojsiju i Aronu i ka svemu zboru sinova Izrailjevijeh u pustinju Faransku, u Kadis; i pripovjediše njima i svemu zboru stvar, i pokazaše im rod one zemlje. ²⁸I pripovijedajuæi im rekoše: idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teèe u njoj mlijeko i med, i evo roda njezina. ²⁹Ali je jak narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a vidjesmo ondje i sinove Enakove. ³⁰Amalik živi na južnoj strani; a Heteji i Jevuseji i Amoreji žive u planini, a Hananeji žive na moru i na Jordanu. ³¹A Halev utišavaše narod pred Mojsijem; i govoraše: hajde da idemo da je uzmemo, jer je možemo pokoriti. ³²Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: ne možemo iæi na onaj narod, jer je jaèi od nas. ³³I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše meðu sinovima Izrailjevijem govoreæi: zemlja koju proðosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji vidjesmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki. ³⁴Vidjesmo ondje i divove, sinove Enakove, roda divovskoga, i èinjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, taki se i njima èinjasmo.

¹Tada se podiže sav zbor i stade vikati, i narod plakaše onu noæ. ²I vikahu na Mojsija i na Arona svi sinovi Izrailjevi; i sav zbor reèe im: kamo da smo pomrli u zemlji Misirskoj ili da pomremo u ovoj pustinji! ³Zašto nas vodi Gospod u tu zemlju da izginemo od maèa, žene naše i djeca naša da postanu roblje? Nije li bolje da se vratimo u Misir? ⁴I rekoše meðu sobom: da postavimo starješinu, pa da se vratimo u Misir. ⁵Tada Mojsije i Aron padoše nièice pred svijem zborom sinova Izrailjevijeh. ⁶A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin izmeðu onijeh što uhodiše zemlju, razdriješe haljine svoje, ⁷I rekoše svemu zboru sinova Izrailjevijeh govoreæi: zemlja koju proðosmo i uhodismo, vrlo je dobra zemlja. ⁸Ako smo mili Gospodu, on æe nas odvesti u tu zemlju, i daæe nam je; a to je zemlja u kojoj teèe mlijeko i med. ⁹Samo se ne odmeæite Gospoda, i ne bojte se naroda one zemlje; jer ih možemo pojesti; otstupio je od njih zaklon njihov, a s nama je Gospod, ne bojte ih se. ¹⁰Tada reèe sav zbor da ih pobiju kamenjem; ali se pokaza slava Gospodnja svijem sinovima Izrailjevijem u šatoru od sastanka. ¹¹I reèe Gospod Mojsiju: dokle æe me vrijeðati taj narod? kad li æe mi vjerovati poslije tolikih znaka što sam uèinio meðu njima? ¹²Udariæu ga pomorom, i rasuæu ga; a od tebe æu uèiniti narod velik i jaèi od ovoga. ¹³A Mojsije reèe Gospodu: ali æe èuti Misirci, izmeðu kojih si izveo ovaj narod silom svojom, ¹⁴I reæi æe s ljudima ove zemlje, koji su èuli da si ti, Gospode, bio usred naroda i da si se oèima viðao, Gospode, i oblak tvoj da je stajao nad njima, i u stupu od oblaka da si išao pred njima danju i u stupu ognjenom noæu; ¹⁵Pa kad pobiješ ovaj narod, sve do jednoga, govoriæe narodi, koji su èuli pripovijest o tebi, govoreæi: ¹⁶Nije mogao Gospod dovesti naroda ovoga u zemlju koju im je sa zakletvom obeæao, zato ih pobi u pustinji. ¹⁷Neka se dakle proslavi sila Gospodnja, kao što si rekao govoreæi: ¹⁸Gospod dugo èeka i obilan je milošæu, prašta bezakonje i grijeh, ali ne pravda krivoga, nego pohodi bezakonje otaèko na sinovima do treæega i èetvrtoga koljena. ¹⁹Oprosti bezakonje ovomu narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao narodu ovomu od Misira dovde. ²⁰A Gospod reèe: praštam po rijeèi tvojoj. ²¹Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje, ²²Ti ljudi koji vidješe slavu moju i znake moje što sam uèinio u Misiru i u ovoj pustinji, i kušaše me veæ deset puta, i ne poslušaše rijeèi moje, ²³Neæe vidjeti zemlje koju sa zakletvom obeæah ocima njihovijem, neæe vidjeti ni jedan od onijeh koji me uvrijediše. ²⁴A slugu svojega Haleva, u kojem bješe drugi duh i koji se sasvijem mene držao, njega æu odvesti u zemlju u koju je išao, i sjeme æe je njegovo naslijediti. ²⁵Ali Amalik i Hananej sjede u dolini, zato se sjutra vratite natrag, i idite u pustinju k Crvenom Moru. ²⁶Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: ²⁷Dokle æe taj zli zbor vikati na me? Èuo sam viku sinova Izrailjevijeh, kojom vièu na me. ²⁸Kaži im: tako ja živ bio, kaže Gospod, uèiniæu vam onako kako ste govorili i ja èuh. ²⁹U ovoj æe pustinji popadati mrtva tjelesa vaša, i svi izmeðu vas koji su izbrojeni u svem broju vašem od dvadeset godina i više, koji vikaste na me, ³⁰Neæete uæi u zemlju, za koju podigav ruku svoju zakleh se da æu vas naseliti u njoj, osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina. ³¹A djecu vašu, za koju rekoste da æe postati roblje, njih æu odvesti, i oni æe poznati zemlju za koju vi ne marite. ³²A vaša tjelesa mrtva æe popadati u ovoj pustinji. ³³A djeca vaša biæe pastiri po pustinji èetrdeset godina, i nosiæe kar za preljube vaše, dokle ne ispropadaju tjelesa vaša u pustinji. ³⁴Po broju dana, za koje uhodiste zemlju, èetrdeset dana, na svaki dan po godinu, nosiæete grijehe svoje, èetrdeset godina, i poznaæete da sam prekinuo s vama. ³⁵Ja Gospod rekoh, i tako æu uèiniti svemu tom zboru zlomu, koji se sabrao na me: u pustinji æe propasti i tu pomrijeti. ³⁶A ljudi koje bješe poslao Mojsije da uhode zemlju, i koji vrativši se pobuniše sav zbor da vièe na nj, prosuvši zao glas o zemlji, ³⁷Ti ljudi, koji prosuše zao glas o zemlji, pomriješe od pomora pred Gospodom; ³⁸A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin ostaše živi izmeðu ljudi koji su išli da uhode zemlju. ³⁹I Mojsije kaza sve ove rijeèi svijem sinovima Izrailjevijem, i narod plaka veoma. ⁴⁰A sjutradan ustavši poðoše navrh gore, i rekoše: evo nas, idemo na mjesto za koje je govorio Gospod, jer zgriješismo. ⁴¹Ali Mojsije reèe: zašto prestupate zapovijest Gospodnju? Od toga neæe biti ništa. ⁴²Ne idite gore, jer Gospod nije meðu vama; nemojte da vas pobiju neprijatelji vaši. ⁴³Jer je Amalik i Hananej tamo pred vama, i izginuæete od maèa, jer odustaviste Gospoda, pa neæe ni Gospod biti s vama. ⁴⁴Ali oni ipak navališe da idu navrh gore; ali kovèeg zavjeta Gospodnjega i Mojsije ne izaðoše iz okola. ⁴⁵Tada siðe Amalik i Hananej, koji življahu u onoj gori, i razbiše ih i baciše dori do Orme.

¹Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: kad doðete u zemlju gdje æete nastavati, koju æu vam ja dati, ³I stanete prinositi žrtvu ognjenu Gospodu, žrtvu paljenicu ili žrtvu zavjeta radi ili od drage volje, ili o praznicima svojim, gotoveæi miris ugodni Gospodu od krupne ili od sitne stoke, ⁴Tada ko prinese prinos svoj Gospodu, neka donese uza nj dar, desetinu efe bijeloga brašna pomiješana s èetvrtinom ina ulja. ⁵I vina èetvrt ina za naljev donesi uz žrtvu paljenicu ili uz drugu žrtvu, na svako jagnje. ⁶A uz ovna donesi dar, dvije desetine bijeloga brašna pomiješana s treæinom ina ulja, ⁷I vina za naljev treæinu ina prinijeæeš za miris ugodni Gospodu. ⁸A kad prinosiš tele na žrtvu paljenicu ili na žrtvu radi zavjeta ili na žrtvu zahvalnu Gospodu, ⁹Onda neka se donese uz tele dar, tri desetine efe bijeloga brašna pomiješana s po ina ulja, ¹⁰I vina donesi za naljev po ina; to je žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu. ¹¹Tako neka bude uza svakoga vola i uza svakoga ovna i uza svako živinèe izmeðu ovaca ili koza. ¹²Prema broju koliko prinesete, uèinite tako uza svako, koliko ih bude. ¹³Svaki domorodac tako neka èini prinoseæi žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu. ¹⁴Tako ako bude meðu vama i došljak ili ko bi se bavio meðu vama, pa bi prinio žrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, neka èini onako kako vi èinite. ¹⁵Zbore! vama i došljaku koji je meðu vama jedan da je zakon, zakon vjeèan od koljena na koljeno; došljak æe biti kao i vi pred Gospodom. ¹⁶Jedan zakon i jedna uredba da bude vama i došljaku, koji je meðu vama. ¹⁷Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ¹⁸Kaži sinovima Izrailjevijem i reci im: kad doðete u zemlju, u koju æu vas ja odvesti, ¹⁹Pa stanete jesti hljeb one zemlje, tada prinesite prinos Gospodu. ²⁰Od prvina tijesta svojega prinosite u prinos kolaè, kao prinos od gumna tako ga prinosite. ²¹Od prvina tijesta svojega dajite Gospodu prinos od koljena do koljena. ²²A kad biste pogriješili, te ne biste uèinili svijeh ovijeh zapovijesti, koje kaza Gospod Mojsiju, ²³Sve što vam je zapovjedio Gospod preko Mojsija, od dana kad zapovjedi Gospod i poslije od koljena do koljena, ²⁴Ako se bude uèinilo pogrješkom, da zbor ne zna, onda sav zbor neka prinese na žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu tele s darom njegovijem i s naljevom njegovijem po uredbi, i jedno jare na žrtvu za grijeh. ²⁵I sveštenik neka oèisti sav zbor sinova Izrailjevijeh, i oprostiæe im se, jer je pogrješka i oni donesoše pred Gospoda svoj prinos za žrtvu ognjenu Gospodu i prinos za grijeh svoj radi pogrješke svoje. ²⁶Oprostiæe se svemu zboru sinova Izrailjevijeh i došljaku koji se bavi meðu njima, jer je pogrješka svega naroda. ²⁷Ako li jedna duša zgriješi ne znajuæi, neka prinese kozu od godine na žrtvu za grijeh. ²⁸I sveštenik neka oèisti dušu koja bude zgriješila ne znajuæi pred Gospodom, i kad je oèisti oprostiæe joj se. ²⁹I za roðenoga u zemlji sinova Izrailjevijeh i za došljaka, koji se bavi meðu vama, jedan zakon da bude kad ko zgriješi ne znajuæi. ³⁰Ali ko od sile zgriješi izmeðu roðenijeh u zemlji ili izmeðu došljaka, on ruži Gospoda; neka se istrijebi ona duša iz naroda svojega. ³¹Jer prezre rijeè Gospodnju, i zapovijest njegovu pogazi; neka se istrijebi ona duša; bezakonje je njezino na njoj. ³²A kad bijahu sinovi Izrailjevi u pustinji, naðoše jednoga gdje kupi drva u subotu. ³³I koji ga naðoše gdje kupi drva, dovedoše ga k Mojsiju i k Aronu i ka svemu zboru. ³⁴I metnuše ga pod stražu, jer ne bješe kazano šta æe se èiniti s njim. ³⁵A Gospod reèe Mojsiju: neka se pogubi taj èovjek; neka ga zaspe kamenjem sav zbor iza okola. ³⁶I sav zbor izvede ga iza okola i zasuše ga kamenjem, i umrije, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. ³⁷Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ³⁸Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im, neka udaraju rese po skutovima od haljina svojih od koljena do koljena, i nad rese neka meæu vrvcu plavu. ³⁹I imaæete rese zato da se gledajuæi ih opominjete svijeh zapovijesti Gospodnjih i tvorite ih, i da se ne zanosite za srcem svojim i za oèima svojima, za kojima èinite preljubu; ⁴⁰Nego da pamtite i tvorite sve zapovijesti moje, i budete sveti Bogu svojemu. ⁴¹Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske, da vam budem Bog. Ja sam Gospod Bog vaš.

¹A Korej sin Isara sina Kata sina Levijeva, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi, i Avnan sin Faleta sina Ruvimova pobuniše se, ²I ustaše na Mojsija, i s njima dvjesta i pedeset ljudi izmeðu sinova Izrailjevijeh, glavara narodnijeh, koji se sazivahu na zbor i bijahu ljudi znatni. ³I skupiše se na Mojsija i na Arona, i rekoše im: dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i meðu njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim? ⁴Kad to èu Mojsije, pade nièice. ⁵Potom reèe Koreju i svoj družini njegovoj govoreæi: sjutra æe pokazati Gospod ko je njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao onoga æe pustiti k sebi. ⁶Ovo uèinite: uzmite kadionice, Korej sa svom družinom svojom. ⁷I metnite sjutra u njih ognja i metnite u njih kada pred Gospodom, i koga izbere Gospod onaj æe biti svet. Dosta nek vam je, sinovi Levijevi! ⁸I reèe Mojsije Koreju: èujte sinovi Levijevi! ⁹Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjeva pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj? ¹⁰Pustio je k sebi tebe i svu braæu tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo? ¹¹Zato ti i sva družina tvoja skupiste se na Gospoda. Jer Aron šta je da vièete na nj? ¹²I posla Mojsije da dozovu Datana i Avirona sinove Elijavove. A oni odgovoriše: neæemo da idemo. ¹³Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teèe mlijeko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoæeš da vladaš nad nama? ¹⁴Jesi li nas odveo u zemlju gdje teèe mlijeko i med? i jesi li nam dao da imamo njiva i vinograda? hoæeš li oèi ovijem ljudima da iskopaš? Neæemo da idemo. ¹⁵Tada se rasrdi Mojsije vrlo, i reèe Gospodu: nemoj pogledati na dar njihov; nijednoga magarca nijesam uzeo od njih, niti sam kome od njih uèinio kakoga zla. ¹⁶Potom reèe Mojsije Koreju: ti i svi tvoji stanite sjutra pred Gospodom, ti i oni i Aron. ¹⁷I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kada, i stanite pred Gospodom svaki sa svojom kadionicom, dvjesta i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom. ¹⁸I uzeše svaki svoju kadionicu, i metnuvši u njih ognja metnuše u njih kada, i stadoše na vrata šatora od sastanka s Mojsijem i Aronom. ¹⁹A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru. ²⁰I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: ²¹Odvojte se iz toga zbora, da ih odmah satrem. ²²A oni padoše nièice i rekoše: Bože, Bože duhovima i svakom tijelu! ovaj jedan zgriješio, i na sav li æeš se zbor gnjeviti? ²³Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²⁴Reci zboru i kaži: otstupite od šatora Korejeva i Datanova i Avironova. ²⁵I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starješine Izrailjeve. ²⁶I reèe zboru govoreæi: otstupite od šatora tijeh bezbožnika, i ne dodijevajte se nièega što je njihovo, da ne izginete sa svijeh grijeha njihovijeh. ²⁷I otstupiše sa svijeh strana od šatora Korejeva i Datanova i Avironova; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svojega sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s djecom svojom. ²⁸Tada reèe Mojsije: ovako æete poznati da me je Gospod poslao da èinim sva ova djela, i da ništa ne èinim od sebe: ²⁹Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod; ³⁰Ako li što novo uèini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svijem što je njihovo, i siðu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda. ³¹A kad izgovori rijeèi ove, rasjede se zemlja pod njima, ³²I otvorivši zemlja usta svoja proždrije ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo. ³³I tako siðoše sa svijem što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora. ³⁴A svi Izrailjci koji bijahu oko njih pobjegoše od vike njihove, jer govorahu: da nas ne proždre zemlja. ³⁵I izaðe oganj od Gospoda, i sažeže onijeh dvjesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad. ³⁶Tada reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ³⁷Kaži Eleazaru sinu Arona sveštenika neka pokupi kadionice iz toga garišta, i ugljevlje iz njih neka razbaci, jer su svete; ³⁸Kadionice onijeh koji ogriješiše duše svoje neka raskuju na ploèe da se okuje oltar, jer kadiše njima pred Gospodom, zato su svete, i neka budu sinovima Izrailjevijem znak. ³⁹I pokupi Eleazar sveštenik kadionice mjedene, kojima bjehu kadili oni što izgorješe, i raskovaše ih na okov oltaru ⁴⁰Za spomen sinovima Izrailjevijem, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronova da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu bješe kazao Gospod preko Mojsija. ⁴¹A sjutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona govoreæi: pobiste narod Gospodnji. ⁴²A kad se stjecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja. ⁴³I doðe Mojsije i Aron pred šator od sastanka. ⁴⁴I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ⁴⁵Uklonite se iz toga zbora da ih odmah potrem. A oni padoše nièice. ⁴⁶I reèe Mojsije Aronu: uzmi kadionicu, i metni u nju ognja s oltara, i metni kada, i idi brže ka zboru, i oèisti ih; jer gnjev žestok izaðe od Gospoda, i pomor poèe. ⁴⁷I uzevši Aron kadionicu, kao što mu reèe Mojsije, otrèa usred zbora, i gle, pomor veæ bješe poèeo u narodu; i okadiv oèisti narod. ⁴⁸I stajaše meðu mrtvima i živima, i ustavi se pomor. ⁴⁹A onijeh koji pomriješe od toga pomora bješe èetrnaest tisuæa i sedam stotina, osim onijeh što izgiboše s Koreja. ⁵⁰I vrati se Aron k Mojsiju na vrata šatora od sastanka, kad se ustavi pomor.

¹Potom reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²Reci sinovima Izrailjevijem, i uzmi od njih po jednu palicu od svakoga doma otaca njihovijeh, od svijeh knezova njihovijeh, po domovima otaca njihovijeh, dvanaest palica, i ime svakoga napiši na palici njegovoj. ³A na palici Levijevoj napiši ime Aronovo, jer je svaka palica za jednog poglavara od doma otaca njihovijeh. ⁴I ostavi ih u šatoru od sastanka pred svjedoèanstvom, gdje se sastajem s vama. ⁵I koga izaberem, njegova æe palica procvjetati; tako æu utišati pred sobom viku sinova Izrailjevijeh što vièu na vas. ⁶Kad to reèe Mojsije sinovima Izrailjevijem, dadoše mu svi knezovi njihovi palice, svaki knez po palicu od doma oca svojega, dvanaest palica, i palica Aronova bješe meðu palicama njihovijem. ⁷I ostavi Mojsije palice pred Gospodom u šatoru od svjedoèanstva. ⁸A sjutradan doðe Mojsije u šator od svjedoèanstva, i gle, procvjetala palica Aronova od doma Levijeva; bješe napupila i cvjetala, i bademi zreli na njoj. ⁹I iznese Mojsije sve one palice ispred Gospoda k svijem sinovima Izrailjevijem, i razgledavši ih uzeše svaki svoju palicu. ¹⁰A Gospod reèe Mojsiju: donesi opet palicu Aronovu pred svjedoèanstvo da se èuva za znak nepokornima, da prestane vika njihova na me, da ne izginu. ¹¹I uèini Mojsije, kako mu zapovjedi Gospod tako uèini. ¹²Tada rekoše sinovi Izrailjevi Mojsiju govoreæi: pomrijesmo, propadosmo, svi propadosmo. ¹³Ko se god približi k šatoru Gospodnjemu, gine; hoæemo li svi izginuti?

¹A Gospod reèe Aronu: ti i sinovi tvoji i dom oca tvojega s tobom nosite grijehe o svetinju; ti i sinovi tvoji s tobom nosite grijehe sveštenstva svojega. ²I braæu svoju, pleme Levijevo, pleme oca svojega uzmi k sebi da budu uza te i služe ti; a ti æeš i sinovi tvoji s tobom služiti pred šatorom od sastanka. ³Neka dobro slušaju zapovijesti tvoje i rade što treba u svem šatoru; ali k sudovima od svetinje k oltaru neka ne pristupaju, da ne izginu i oni i vi. ⁴Neka budu dakle uza te, i neka rade sve što treba u šatoru od sastanka u svakoj službi u njemu; ali niko drugi da ne pristupi s vama. ⁵A vi radite što treba u svetinji i što treba na oltaru, da više ne doðe gnjev na sinove Izrailjeve. ⁶Jer evo ja uzeh braæu vašu Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh, i vama su dani na dar za Gospoda, da vrše službu u šatoru od sastanka. ⁷A ti i sinovi tvoji s tobom vršite sveštenièku službu svoju u svemu što pripada k oltaru i što biva iza zavjesa, i služite; sveštenstvo darovah vam, zato ko bi drugi pristupio, da se pogubi. ⁸Još reèe Gospod Aronu: evo, dajem ti i prinose svoje što se u vis podižu, izmeðu svijeh stvari koje posveæuju sinovi Izrailjevi dajem ih tebi radi pomazanja i sinovima tvojim zakonom vjeènim. ⁹To neka je tvoje od stvari posveæenijeh, koje se ne sažižu; svaki prinos njihov izmeðu svijeh darova njihovijeh i izmeðu svijeh prinosa za grijeh i svijeh prinosa za krivicu, koje mi donesu, svetinja nad svetinjama da je tvoja i sinova tvojih. ¹⁰U svetinji ga jedi, sve muškinje neka ga jede, sveta stvar da ti je. ¹¹Tvoje su dakle žrtve darova njihovijeh koje se u vis podižu; i svaku žrtvu sinova Izrailjevijeh koja se obræe tebi dajem i sinovima tvojim i kæerima tvojim s tobom zakonom vjeènim; ko je god èist u domu tvojem, neka jede. ¹²Najbolje od ulja i najbolje od vina i žita, prvine koje daju Gospodu, tebi dajem. ¹³Prvine od svega što rodi u zemlji njihovoj, koje donesu Gospodu, tvoje neka budu; ko je god èist u domu tvojem neka jede. ¹⁴Sve zavjetovano Bogu i Izrailju, tvoje neka je. ¹⁵Što god otvora matericu izmeðu svakoga tijela koje prinose Gospodu, i izmeðu ljudi i izmeðu stoke, tvoje da bude; ali prvenac èovjeèji neka se otkupljuje; i prvenac neèiste stoke neka se otkupljuje. ¹⁶A otkup neka mu bude kad bude od mjeseca dana po tvojoj cijeni pet sikala srebra, po siklu svetom; u njemu je dvadeset gera. ¹⁷A prvenca od krave ili prvenca od ovce ili prvenca od koze ne daj da se otkupi; svete su stvari; krvlju njihovom pokropi oltar, i salo njihovo zapali, da bude žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu. ¹⁸A meso od njih da je tvoje, kao grudi što se obræu i kao pleæe desno, da je tvoje. ¹⁹Sve prinose što se podižu od posveæenijeh stvari, što prinose sinovi Izrailjevi Gospodu, dajem tebi i sinovima tvojim i kæerima tvojim s tobom zakonom vjeènim; to æe biti zavjet osoljen, vjeèan pred Gospodom tebi i sjemenu tvojemu s tobom. ²⁰Još reèe Gospod Aronu: u zemlji njihovoj da nemaš našljedstva, ni dijela meðu njima da nemaš; ja sam dio tvoj i tvoje našljedstvo meðu sinovima Izrailjevijem. ²¹A sinovima Levijevim evo dajem u našljedstvo sve desetke od Izrailja za službu njihovu što služe u šatoru od sastanka. ²²A sinovi Izrailjevi neka više ne pristupaju k šatoru od sastanka, da se ne ogriješe i ne izginu. ²³Nego sami Leviti neka služe službu u šatoru od sastanka, i oni neka nose grijeh svoj zakonom vjeènim od koljena do koljena, pa da nemaju našljedstva meðu sinovima Izrailjevijem. ²⁴Jer desetke sinova Izrailjevijeh, što æe donositi Gospodu na žrtvu što se podiže, dajem Levitima u našljedstvo; toga radi rekoh za njih: meðu sinovima Izrailjevijem da nemaju našljedstva. ²⁵Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²⁶Reci Levitima i kaži im: kad uzmete od sinova Izrailjevijeh desetak koji vam dadoh od njih za našljedstvo vaše, onda prinesite od njega prinos što se podiže Gospodu, deseto od desetoga. ²⁷I primiæe vam se prinos vaš kao žito s gumna i kao vino iz kace. ²⁸Tako i vi prinosite prinos što se podiže Gospodu od svijeh desetaka svojih, koje æete uzimati od sinova Izrailjevijeh, i dajite od njih prinos Gospodnji Aronu svešteniku. ²⁹Od svega što vam se da prinosite svaki prinos što se podiže Gospodu, od svega što bude najbolje sveti dio. ³⁰I reci im: kad prinesete najbolje od toga, tada æe se primiti Levitima kao dohodak od gumna i kao dohodak od kace. ³¹A jesti možete to na svakom mjestu i vi i porodice vaše, jer vam je plata za službu vašu u šatoru od sastanka. ³²I neæete za to navuæi na se grijeha, kad stanete prinositi što je najbolje, i neæete oskvrniti svetijeh stvari sinova Izrailjevijeh, i neæete izginuti.

¹Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: ²Ovo je uredba i zakon što zapovjedi Gospod govoreæi: reci sinovima Izrailjevijem neka ti dovedu junicu crvenu zdravu, na kojoj nema mane, i koja još nije bila u jarmu; ³I podajte je Eleazaru svešteniku, a on neka je izvede napolje iz okola da je zakolju pred njim. ⁴I uzevši Eleazar krvi njezine na prst svoj neka pokropi krvlju prema šatoru od sastanka sedam puta. ⁵Potom neka zapovjedi da se spali junica pred njegovijem oèima; kožu njezinu i meso njezino i krv njezinu s balegom neka spale. ⁶I sveštenik uzevši drveta kedrova, isopa i crvca, neka baci u oganj gdje gori junica. ⁷Potom neka opere haljine svoje i opere tijelo svoje vodom, pa onda neka uðe u oko, i neka bude sveštenik neèist do veèera. ⁸Tako i ko je spali, neka opere haljine svoje vodom, i tijelo svoje neka opere vodom, i neka bude neèist do veèera. ⁹A èist èovjek neka pokupi pepeo od junice i izruèi ga iza okola na èisto mjesto, da se èuva zboru sinova Izrailjevijeh za vodu oèišæenja; to je žrtva za grijeh. ¹⁰I onaj koji pokupi pepeo od junice neka opere haljine svoje, i neka bude neèist do veèera. To neka je sinovima Izrailjevijem i došljaku koji se bavi meðu njima vjeèan zakon. ¹¹Ko se dotakne mrtva tijela èovjeèijega, da je neèist sedam dana. ¹²On neka se oèisti onom vodom treæi dan i sedmi dan, i biæe èist; ako li se ne oèisti treæi dan i sedmi, neæe biti èist. ¹³Ko se dotakne mrtva tijela èovjeèijega pa se ne oèisti, onaj je oskvrnio šator Gospodnji; zato da se istrijebi ona duša iz Izrailja; jer nije pokropljen vodom oèišæenja, zato je neèist, i neèistota je njegova na njemu. ¹⁴Ovo je zakon kad èovjek umre u šatoru: ko god uðe u onaj šator i ko god bude u šatoru, neèist da je sedam dana; ¹⁵I svaki sud otkriven, koji ne bude dobro zaklopljen, neèist je. ¹⁶I ko se god dotakne u polju posjeèenoga maèem ili umrloga ili kosti èovjeèije ili groba, neèist da je sedam dana. ¹⁷I neka za neèistoga uzmu pepela od junice spaljene za grijeh, i neka naliju na nj vode žive u sud. ¹⁸Potom neka uzme èist èovjek isopa i zamoèi u onu vodu, i pokropi njom šator i sve sude i ljude koji su u njemu bili; tako i onoga koji bi se dotakao kosti ili èovjeka posjeèena ili umrla ili groba. ¹⁹Èisti neèistoga neka pokropi treæi i sedmi dan; i kad ga oèisti sedmi dan, neka opere haljine svoje i sebe neka opere vodom, i biæe èist uveèe. ²⁰A ko bude neèist pa se ne oèisti, da se istrijebi ona duša iz zbora; jer je svetinju Gospodnju oskvrnio, a nije pokropljen vodom oèišæenja; neèist je. ²¹I ovo neka im je zakon vjeèan: i koji pokropi vodom oèišæenja, neka opere haljine svoje; i ko se god dotakne vode oèišæenja, da je neèist do veèera. ²²I èega se god dotakne ko je neèist, da je neèisto; i ko se njega dotakne, da je neèist do veèera.

¹I sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, doðoše u pustinju Sinsku prvoga mjeseca, i stade narod u Kadisu; i ondje umrije Marija, i bi pogrebena ondje. ²A ondje nemaše zbor vode, te se skupiše na Mojsija i na Arona. ³I svaðaše se narod s Mojsijem, i govorahu: kamo da smo pomrli kad pomriješe braæa naša pred Gospodom! ⁴Zašto dovedoste zbor Gospodnji u ovu pustinju da izginemo ovdje i mi i stoka naša? ⁵I zašto nas izvedoste iz Misira da nas dovedete na ovo zlo mjesto, gdje ne rodi ni žito ni smokva ni grožðe ni šipak, a ni vode nema za piæe? ⁶I doðe Mojsije i Aron ispred zbora na vrata šatora od sastanka, i padoše nièice; i pokaza im se slava Gospodnja. ⁷I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ⁸Uzmi štap, i sazovite zbor ti i Aron brat tvoj, i progovorite stijeni pred njima, te æe dati vodu svoju; tako æeš im izvesti vodu iz stijene, i napojiæeš zbor i stoku njihovu. ⁹I Mojsije uze štap ispred Gospoda, kako mu zapovjedi Gospod. ¹⁰I sazvaše Mojsije i Aron zbor pred stijenu, i on im reèe: slušajte odmetnici! hoæemo li vam iz ove stijene izvesti vodu? ¹¹I diže Mojsije ruku svoju i udari u stijenu štapom svojim dva puta, i izide voda mnoga, te se napoji narod i stoka njihova. ¹²A Gospod reèe Mojsiju i Aronu: što mi ne vjerovaste i ne proslaviste me pred sinovima Izrailjevim, zato neæete odvesti zbora toga u zemlju koju sam im dao. ¹³To je voda od svaðe, gdje se svaðaše sinovi Izrailjevi s Gospodom, i on se proslavi meðu njima. ¹⁴Iza toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru Edomskom da mu reku: ovako kaže brat tvoj Izrailj: ti znaš sve nevolje koje nas snaðoše: ¹⁵Kako naši oci siðoše u Misir, i bijasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo èiniše nama i ocima našim; ¹⁶I vikasmo ka Gospodu, i Gospod èu glas naš, i posla anðela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj meði. ¹⁷Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju; neæemo iæi preko polja ni preko vinograda, niti æemo piti vode iz kojega studenca; iæi æemo carskim putem, neæemo svrtati ni nadesno ni nalijevo dok ne prijeðemo meðu tvoju. ¹⁸A Edom mu odgovori: ne idi preko moje zemlje, da ne izidem s maèem preda te. ¹⁹A sinovi Izrailjevi rekoše mu: iæi æemo utrenikom, i ako se napijemo vode tvoje, mi ili stoka naša, platiæemo je; ništa više, samo da pješice proðemo. ²⁰A on im odgovori: neæete proæi. I izide Edom pred njih s mnogo naroda i s velikom silom. ²¹I kad ne htje Edom dopustiti Izrailju da prijeðe preko meðe njegove, Izrailj otide od njega. ²²I krenuvši se od Kadisa doðoše sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, ka gori Oru. ²³I Gospod reèe Mojsiju i Aronu na gori Oru kod meðe Edomske govoreæi: ²⁴Aron valja da se pribere k rodu svojemu, jer neæe uæi u zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem, jer ne poslušaste zapovijesti moje na vodi od svaðe. ²⁵Uzmi Arona i Eleazara sina njegova, i izvedi ih na goru Or. ²⁶I svuci Aronu haljine njegove i obuci ih Eleazaru sinu njegovu, pa æe se Aron pribrati i umrijeti ondje. ²⁷I uèini Mojsije kako zapovjedi Gospod; i izidoše na goru Or pred svijem zborom. ²⁸I svuèe Mojsije s Arona haljine njegove i obuèe ih Eleazaru sinu njegovu, i umrije ondje Aron navrh gore, a Mojsije i Eleazar sidoše s gore. ²⁹A kad vidje sav zbor da umrije Aron, plaka sav dom Izrailjev za Aronom trideset dana.

¹A kad èu Hananej car Aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko. ²Tada se Izrailj zavjetova Gospodu i reèe: ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja æu raskopati gradove njihove. ³I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatr njih i gradove njihove, i prozva ono mjesto Orma. ⁴Potom poðoše od gore Ora k Crvenom Moru obilazeæi zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. ⁵I vikaše narod na Boga i na Mojsija: zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki hljeb veæ ogadio duši našoj. ⁶A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomrije mnogo naroda u Izrailju. ⁷Tada doðe narod k Mojsiju i rekoše: zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod. ⁸I Gospod reèe Mojsiju: naèini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa æe ozdraviti. ⁹I naèini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od mjedi, i ozdravi. ¹⁰Potom poðoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u Ovotu. ¹¹I iz Ovota otišavši stadoše u oko na brdima Avarimskim u pustinji koja je prema Moavskoj s istoka. ¹²Odande otišavši stadoše u oko u dolini Zaredu. ¹³I odatle otišavši stadoše u oko na brodu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od meðe Amorejske. Jer je Arnon meða Moavska izmeðu Moavaca i Amorejaca. ¹⁴Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: na Vajeva u Sufi i na potoke Arnonske. ¹⁵Jer ti potoci, koji dopiru do mjesta Ara, teku pokraj meðe Moavske. ¹⁶A otuda doðoše k Viru; to je studenac za koji bješe rekao Gospod Mojsiju: skupi narod, i daæu im vode. ¹⁷Tada pjeva Izrailj pjesmu ovu: Diži se, studenèe; pripijevajte ga; ¹⁸Studenèe, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail, ¹⁹A iz Mantanaila u Nadil, a iz Nadila u Vamot, ²⁰A iz Vamota u dolinu koja je u polju Moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju. ²¹Tada posla Izrailj poslanike k Sionu caru Amorejskom govoreæi: ²²Pusti da proðemo kroz tvoju zemlju, neæemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti æemo piti vode iz studenaca; iæi æemo carskim putem dokle ne prijeðemo meðu tvoju. ²³Ali ne dade Sion Izrailju da proðe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izaðe na Izrailja u pustinju, i doðe u Jasu, i pobi se s Izrailjem. ²⁴Ali ga isijeèe Izrailj oštrim maèem, i osvoji zemlju njegovu od Arnona pa do Javoka do sinova Amonovijeh, jer tvrda bješe meða sinova Amonovijeh. ²⁵I uze Izrailj sva ona mjesta i naseli se u svijem gradovima Amorejskim, u Esevonu i u svijem selima njegovijem. ²⁶Jer Esevon bješe grad Siona cara Amorejskoga, koji bješe prvi zavojštio na cara Moavskoga i bješe mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona. ²⁷Zato govore u prièi: hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov. ²⁸Jer oganj izaðe iz Esevona, plamen iz grada Sionova, i spali Ar Moavski i stanovnike na visini Arnonskoj. ²⁹Teško tebi, Moave; propao si, narode Hamosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kæeri svoje u ropstvo Sionu caru Amorejskom. ³⁰Ali ih postrijeljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve. ³¹I tako živje Izrailj u zemlji Amorejskoj. ³²Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji bijahu ondje. ³³Potom obrativši se poðoše u Vasan; i izide Og car Vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin. ³⁴A Gospod reèe Mojsiju: ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i uèini mu kako si uèinio Sionu caru Amorejskom koji življaše u Esevonu. ³⁵I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu.

¹Odatle se podigoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u polju Moavskom s onu stranu Jordana prema Jerihonu. ²I vidje Valak sin Seforov sve što uèini Izrailj Amoreju, ³I uplaši se Moav od naroda veoma; jer ga bješe mnogo, i prituži Moavu od sinova Izrailjevijeh. ⁴Pa reèe Moav starješinama Madijanskim: sada æe ova množina pojesti sve što je oko nas kao vo travu u polju. A Valak sin Seforov bješe u ono vrijeme car Moavski. ⁵I posla poslanike k Valamu sinu Veorovu u Faturu, koja je na rijeci u zemlji naroda njegova, govoreæi: evo narod izide iz Misira, evo prekrilio je zemlju, i stoji prema meni. ⁶Nego hodi, prokuni mi ovaj narod, jer je jaèi od mene, eda bih mu odolio i pobio ga ili istjerao iz zemlje ove; jer znam, koga blagosloviš biæe blagosloven, a koga prokuneš biæe proklet. ⁷I otidoše starješine Moavske i starješine Madijanske noseæi darove za vraèanje; i doðoše k Valamu, i kazaše mu rijeèi Valakove. ⁸A on im reèe: ostanite ovdje ovu noæ, i odgovoriæu vam kako mi Gospod kaže. I ostaše knezovi Moavski kod Valama. ⁹A Bog doðe k Valamu i reèe mu: kakvi su to ljudi kod tebe? ¹⁰I reèe Valam Bogu: Valak sin Seforov, car Moavski, posla ih k meni govoreæi: ¹¹Evo narod izide iz Misira i prekrili zemlju; nego hodi, prokuni mi ga, eda bih ga nadbio i otjerao ga. ¹²A Bog reèe Valamu: ne idi s njima, niti kuni toga naroda, jer je blagosloven. ¹³I ujutru ustavši Valam reèe knezovima Valakovijem: vratite se u svoju zemlju, jer mi ne da Bog da idem s vama. ¹⁴I ustavši knezovi Moavski doðoše k Valaku, i rekoše: ne htje Valam poæi s nama. ¹⁵Tada opet posla Valak više knezova i veæe od prvijeh. ¹⁶I oni došavši k Valamu rekoše mu: ovako veli Valak sin Seforov: nemoj se zatezati, molim te, nego doði k meni. ¹⁷Jer æu te dobro darivati, i što mi god reèeš èiniæu; zato doði, molim te, prokuni mi ovaj narod. ¹⁸A Valam odgovori i reèe slugama Valakovijem: da mi da Valak kuæu svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti rijeèi Gospoda Boga svojega da uèinim što malo ili veliko. ¹⁹Ali opet ostanite ovdje i vi ovu noæ, da vidim što æe mi sada kazati Gospod. ²⁰I doðe Bog noæu k Valamu i reèe mu: kad su došli ti ljudi da te zovu, ustani, idi s njima, ali što ti kažem ono da èiniš. ²¹I ujutru ustavši Valam osamari magaricu svoju, i poðe s knezovima Moavskim. ²²Ali se razgnjevi Bog što on poðe; i stade anðeo Gospodnji na put da mu ne da; a on sjeðaše na magarici svojoj i imaše sa sobom dva momka svoja. ²³A kad magarica vidje anðela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem maèem u ruci, svrnu magarica s puta i poðe preko polja. A Valam je stade biti da je vrati na put. ²⁴A anðeo Gospodnji stade na stazu meðu vinogradima, a bijaše zid i odovud i odonud. ²⁵I magarica videæi anðela Gospodnjega pribi se uz drugi zid, i pritište nogu Valamovu o zid; a on je stade opet biti. ²⁶Potom anðeo Gospodnji otide dalje, i stade u tjesnacu, gdje ne bješe mjesta da se svrne ni nadesno ni nalijevo. ²⁷I magarica videæi anðela Gospodnjega pade pod Valamom, a Valam se vrlo razljuti, i stade biti magaricu svojim štapom. ²⁸Tada Gospod otvori usta magarici, te ona reèe Valamu: šta sam ti uèinila, te me biješ veæ treæi put? ²⁹A Valam reèe magarici: što mi prkosiš? da imam maè u ruci, sad bih te ubio. ³⁰A magarica reèe Valamu: nijesam li tvoja magarica? jašeš me otkako sam postala tvoja do danas; jesam li ti kad tako uèinila? A on reèe: nijesi. ³¹Tada Gospod otvori oèi Valamu, koji ugleda anðela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem maèem u ruci. I on savi glavu i pokloni se licem svojim. ³²I reèe mu anðeo Gospodnji: zašto si bio magaricu svoju veæ tri puta? evo ja izidoh da ti ne dam, jer tvoj put nije meni po volji. ³³Kad me ugleda magarica, ona se ukloni ispred mene veæ tri puta; a da se nije uklonila ispred mene, tebe bih veæ ubio a nju bih ostavio u životu. ³⁴A Valam reèe anðelu Gospodnjemu: zgriješio sam, jer nijesam znao da ti stojiš preda mnom na putu; ako tebi nije po volji, ja æu se vratiti. ³⁵A anðeo Gospodnji reèe Valamu: idi s tijem ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem. Tada Valam otide s knezovima Valakovim. ³⁶A kad èu Valak da ide Valam, izide mu na susret u grad Moavski na meði Arnonskoj nakraj meðe. ³⁷I reèe Valak Valamu: nijesam li slao k tebi i zvao te? zašto mi ne doðe? eda li te ne mogu darivati? ³⁸A Valam reèe Valaku: evo sam došao k tebi; ali hoæu li moæi što govoriti? Što mi Bog metne u usta, ono æu govoriti. ³⁹I otide Valam s Valakom, i doðoše u grad Uzot. ⁴⁰I nakla Valak volova i ovaca, i posla Valamu i knezovima, koji bijahu s njim. ⁴¹A ujutru uze Valak Valama i odvede ga na visinu Valovu, i odande mu pokaza jedan kraj naroda.

¹I reèe Valam Valaku: naèini mi ovdje sedam oltara, i pripravi mi ovdje sedam telaca i sedam ovnova. ²I uèini Valak kako mu reèe Valam; i prinese Valak s Valamom na svakom oltaru po jedno tele i ovna. ³Pa reèe Valam Valaku: stoj kod svoje žrtve paljenice; a ja idem eda bih se sreo s Gospodom, pa što mi javi kazaæu ti. I on otide sam. ⁴I srete Bog Valama, a on mu reèe: sedam oltara spremih, i prinesoh po tele i ovna na svakom oltaru. ⁵A Gospod metnu rijeèi u usta Valamu, i reèe: vrati se k Valaku i tako mu reci. ⁶I vrati se k njemu, a on stajaše kod žrtve svoje paljenice i svi knezovi Moavski. ⁷A on otvori prièu svoju, i reèe: iz Arama dovede me Valak car Moavski s planine istoène, govoreæi: hodi, prokuni mi Jakova, hodi, naruži Izrailja. ⁸Kako bih kleo onoga koga ne kune Bog? ili kako bih ružio onoga koga Gospod ne ruži? ⁹Jer svrh stijena vidim ga, i s humova gledam ga. Gle, ovaj æe narod nastavati sam, i s drugim narodima neæe se pomiješati. ¹⁰Ko æe izbrojiti prah Jakovljev i broj od èetvrti Izrailja? Da bih ja umro smræu pravednièkom, i kraj moj da bi bio kao njihov! ¹¹Tada reèe Valak Valamu: šta to radiš od mene? Ja te dozvah da prokuneš neprijatelje moje, a gle, ti blagosiljaš jednako. ¹²A on odgovori i reèe: zar neæu paziti i govoriti ono što mi je Gospod metnuo u usta? ¹³Tada mu reèe Valak: hodi sa mnom na drugo mjesto, odakle æeš ga vidjeti; samo mu kraj vidiš, a svega ga ne vidiš; prokuni mi ga odande. ¹⁴I dovede ga u polje Zofim, navrh Fazge, i naèini sedam oltara, i prinese na svakom oltaru po jedno tele i ovna. ¹⁵Tada Valam reèe Valaku: stoj tu kod žrtve svoje paljenice, a ja idem onamo na susret Gospodu. ¹⁶I srete Gospod Valama, i metnu mu rijeè u usta, i reèe: vrati se k Valaku, i tako govori. ¹⁷I doðe k njemu, a on stajaše kod žrtve svoje paljenice i s njim knezovi Moavski; i reèe Valak: šta veli Gospod? ¹⁸A on otvori prièu svoju, i reèe: ustani Valaèe, i poslušaj, èuj me sine Seforov! ¹⁹Bog nije èovjek da laže, ni sin èovjeèji da se pokaje. Što kaže neæe li uèiniti, i što reèe neæe li izvršiti? ²⁰Gle, primih da blagoslovim; jer je on blagoslovio, a ja neæu poreæi. ²¹Ne gleda na bezakonje u Jakovu ni na nevaljalstvo u Izrailju; Gospod je njegov s njim, i graja u njemu kao car kad nadvlada. ²²Bog ga je izveo iz Misira, on mu je kao snaga jednorogova. ²³Jer nema èini na Jakova ni vraèanja na Izrailja; u ovo doba govoriæe se o Jakovu i o Izrailju, što je uèinio Bog. ²⁴Evo, narod æe ustati kao silan lav, i kao laviæ skoèiæe; neæe leæi dokle ne pojede lova i popije krvi pobijenijeh. ²⁵Tada reèe Valak Valamu: nemoj ga ni kleti ni blagosiljati. ²⁶A Valam odgovori Valaku: nijesam li ti kazao da æu èiniti što mi god Gospod kaže? ²⁷A Valak reèe Valamu: hodi, odvešæu te na drugo mjesto; da ako Bogu bude volja da mi ga odande prokuneš. ²⁸I odvede Valak Valama navrh Fegora, koji gleda u pustinju. ²⁹I reèe Valam Valaku: naèini mi ovdje sedam oltara, i pripravi mi ovdje sedam telaca i sedam ovnova. ³⁰I uèini Valak kako reèe Valam i prinese žrtvu po tele i ovna na svakom oltaru.

¹I vidjevši Valam da je Božja volja da blagosilja Izrailja, ne htje više ni iæi kao prije po vraèanje, nego se okrete licem k pustinji, ²I podigavši oèi svoje ugleda Izrailja gdje stoji po plemenima svojim; i duh Božji doðe na nj. ³I otvori prièu svoju, i reèe: kaže Valam sin Veorov; kaže èovjek kojemu su otvorene oèi; ⁴Kaže onaj koji èuje rijeèi Božje, koji vidi utvaru Svemoguæega, koji kad padne otvorene su mu oèi: ⁵Kako su lijepi šatori tvoji, Jakove, i kolibe tvoje, Izrailju! ⁶Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koja je posadio Gospod, kao kedri na vodi. ⁷Poteæi æe voda iz vijedra njegova, i sjeme æe njegovo biti meðu velikim vodama, i car æe se njegov podignuti svrh Agaga, i carstvo æe se njegovo uzvisiti. ⁸Bog ga je izveo iz Misira, i on mu je kao snaga jednorogova; poješæe narode koji su mu neprijatelji, i kosti æe njihove potrti, i strijelama svojim postrijeljati ih. ⁹Spustio se, leži kao laviæ i kao ljuti lav; ko æe ga probuditi? Ko tebe blagosilja, biæe blagosloven; a ko tebe kune, biæe proklet. ¹⁰Tada se razgnjevi Valak na Valama, i pljesnu se rukama, i reèe Valak Valamu: dozvah te da prokuneš neprijatelje moje, a ti si blagoslovio eto veæ tri puta. ¹¹Odlazi u svoje mjesto; rekoh da æu te darivati, a eto Gospod ne da ti dara. ¹²A Valam reèe Valaku: nijesam li i poslanicima tvojim koje si poslao k meni rekao govoreæi: ¹³Da mi da Valak kuæu svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti rijeèi Gospodnje da uèinim što dobro ili zlo od sebe; što kaže Gospod ono æu kazati. ¹⁴Ja sada evo idem k narodu svojemu, ali da ti kažem šta æe taj narod uèiniti narodu tvojemu najposlije. ¹⁵Potom otvori prièu svoju, i reèe: kaže Valam sin Veorov, kaže èovjek kome su otvorene oèi, ¹⁶Kaže koji èuje rijeèi Božje, i koji zna znanje o višnjem, i koji vidi utvaru svemoguæega i kad padne otvorene su mu oèi: ¹⁷Vidim ga, ali ne sad; gledam ga, ali ne izbliza; izaæi æe zvijezda iz Jakova i ustaæe palica iz Izrailja, koja æe razbiti knezove Moavske i razoriti sve sinove Sitove. ¹⁸I Edoma æe osvojiti i Sira æe osvojiti neprijatelji njegovi; jer æe Izrailj raditi junaèki. ¹⁹I vladaæe koji je od Jakova, i zatræe ostatak od grada. ²⁰A ugledav Amalika, otvori prièu svoju, i reèe: Amalik je poèetak narodima, ali æe najposlije propasti. ²¹A ugledav Keneja, otvori prièu svoju, i reèe: tvrd ti je stan, i na stijeni si savio gnijezdo svoje; ²²Ali æe biti izagnan Kenej; Asur æe ga zarobiti. ²³I opet otvori prièu svoju, i reèe: jaoh! ko æe biti živ kad to uèini Bog! ²⁴I laðe iz zemlje Kitimske doploviæe i dosadiæe Asircima i dosadiæe Jevrejima; ali æe i sami propasti. ²⁵Potom ustavši Valam otide, i vrati se u svoje mjesto; i Valak otide svojim putem.

¹I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade èiniti preljubu sa kæerima Moavskim. ²One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeðaše, i klanjaše se bogovima njihovijem. ³I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja. ⁴I reèe Gospod Mojsiju: uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnjev Gospodnji od Izrailja. ⁵I reèe Mojsije sudijama Izrailjevijem: pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Velfegora. ⁶I gle, jedan izmeðu sinova Izrailjevijeh doðe i dovede k braæi svojoj jednu Madijanku na oèi Mojsiju i na oèi svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka. ⁷A kad to vidje Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika, usta isred zbora i uze koplje u ruku; ⁸I uðe za èovjekom Izrailjcem u šator, i probode ih oboje, èovjeka Izrailjca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija meðu sinovima Izrailjevijem. ⁹I izgibe ih od te pogibije dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁰Tada reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ¹¹Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika odvrati gnjev moj od sinova Izrailjevijeh otvorivši revnost za me meðu njima, da ne bih istrijebio sinove Izrailjeve u revnosti svojoj. ¹²Zato mu kaži: evo dajem mu svoj zavjet mirni. ¹³I imaæe on i sjeme njegovo nakon njega zavjet sveštenstva vjeènoga, jer revnova za Boga svojega i oèisti sinove Izrailjeve. ¹⁴A èovjeku Izrailjcu ubijenome, koji bi ubijen s Madijankom, bješe ime Zamrije sin Salmonov, knez od doma oca svojega od plemena Simeunova. ¹⁵A ubijenoj ženi Madijanci bješe ime Hazvija kæi Sura kneza narodnoga u domu oca svojega meðu Madijancima. ¹⁶I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ¹⁷Zavojštite na Madijance, i bijte ih; ¹⁸Jer oni zavojštiše na vas prijevarama svojim, i prevariše vas Velfegorom i Hazvijom kæerju kneza Madijanskoga, sestrom svojom, koja bi ubijena u dan pogibije koja doðe s Fegora.

¹A poslije te pogibije reèe Gospod Mojsiju i Eleazaru sinu Aronovu svešteniku govoreæi: ²Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevijeh od dvadeset godina i više po domovima otaca njihovijeh, sve koji mogu iæi na vojsku u Izrailju. ³I reèe im Mojsije i Eleazar sveštenik u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreæi: ⁴Da se izbroje od dvadeset godina i više, kako zapovjedi Gospod Mojsiju i sinovima Izrailjevijem, koji izaðoše iz zemlje Misirske. ⁵Ruvim bješe prvenac Izrailjev; a sinovi Ruvimovi: od Enoha porodica Enohova; od Faluja porodica Falujeva; ⁶Od Asrona porodica Asronova, od Harmije porodica Harmijina. ⁷To su porodice Ruvimove; a izbrojenijeh bješe meðu njima èetrdeset i tri tisuæe i sedam stotina i trideset. ⁸Sin Falujev bješe Elijav. ⁹A sinovi Elijavovi: Namuilo i Datan i Aviron. Ovaj Datan i ovaj Aviron, koji bijahu od onijeh što se sazivahu na zbor, ustaše na Mojsija i Arona u buni Korejevoj, kad bješe buna na Gospoda; ¹⁰I zemlja otvorivši usta svoja proždrije njih i Koreja, i izgibe ta gomila, i spali ih oganj dvjesta i pedeset ljudi, koji postaše ugled. ¹¹A sinovi Korejevi ne pogiboše. ¹²Sinovi Simeunovi po porodicama svojim: od Namuila porodica Namuilova; od Jamina porodica Jaminova; od Jahina porodica Jahinova; ¹³Od Zare porodica Zarina, od Saula porodica Saulova. ¹⁴To su porodice Simeunove; od njih bješe dvadeset i dvije tisuæe i dvije stotine. ¹⁵A sinovi Gadovi po porodicama svojim: od Sifona porodica Sifonova; od Agija porodica Agijeva; od Sunija porodica Sunijeva; ¹⁶Od Azena porodica Azenova; od Irija porodica Irijeva; ¹⁷Od Aroda porodica Arodova; od Arilija porodica Arilijeva. ¹⁸To su porodice sinova Gadovijeh, a meðu njima bješe izbrojenijeh èetrdeset tisuæa i pet stotina. ¹⁹Sinovi Judini: Ir i Avnan; ali umriješe Ir i Avnan u zemlji Hananskoj. ²⁰Bijahu pak sinovi Judini po porodicama svojim: od Siloma porodica Silomova; od Faresa porodica Faresova; od Zare porodica Zarina. ²¹A sinovi Faresovi bjehu: od Asrona porodica Asronova; od Jamuila porodica Jamuilova. ²²To su porodice Judine, a meðu njima bješe izbrojenijeh sedamdeset i šest tisuæa i pet stotina. ²³A sinovi Isaharovi po porodicama svojim: od Tole porodica Tolina; od Fuve porodica Fuvina; ²⁴Od Jasuva porodica Jasuvova; od Amrama porodica Amramova. ²⁵To su porodice Isaharove; a meðu njima bješe izbrojenijeh šezdeset i èetiri tisuæe i tri stotine. ²⁶Sinovi Zavulonovi po porodicama svojim: od Sareda porodica Saredova; od Alona porodica Alonova; od Alila porodica Alilova. ²⁷To su porodice Zavulonove, a meðu njima bješe izbrojenijeh šezdeset tisuæa i pet stotina. ²⁸Sinovi Josifovi po porodicama svojim: Manasija i Jefrem; ²⁹Sinovi Manasijini: od Mahira porodica Mahirova; a Mahir rodi Galada, od kojega je porodica Galadova. ³⁰Ovo su sinovi Galadovi: od Ahijezera porodica Ahijezerova; od Heleka porodica Helekova; ³¹Od Esrila porodica Esrilova; od Sihema porodica Sihemova; ³²Od Simaera porodica Simaerova; od Ofera porodica Oferova; ³³A Salpad sin Oferov nemaše sinova nego kæeri, kojima su imena Mala i Nuja i Egla i Melha i Tersa. ³⁴To su porodice Manasijine, a od njih bješe izbrojenijeh pedeset i dvije tisuæe i sedam stotina. ³⁵Sinovi pak Jefremovi po porodicama svojim: od Sutala porodica Sutalova; od Vehera porodica Veherova; od Tahana porodica Tahanova. ³⁶A ovo su sinovi Sutalovi: od Erana porodica Eranova. ³⁷To su porodice sinova Jefremovijeh; a meðu njima bješe izbrojenijeh trideset i dvije tisuæe i pet stotina. To su sinovi Josifovi po porodicama svojim. ³⁸A sinovi Venijaminovi po porodicama svojim: od Vele porodica Velina; od Asvila porodica Asvilova; od Ahirama porodica Ahiramova; ³⁹Od Sufama porodica Sufamova; od Ufama porodica Ufamova. ⁴⁰A Velini sinovi bjehu: Ader i Naman; od Adera porodica Aderova; od Namana porodica Namanova. ⁴¹To su sinovi Venijaminovi po porodicama svojim, a meðu njima bješe izbrojenijeh èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina. ⁴²A ovo su sinovi Danovi po porodicama svojim: od Sameja porodica Samejeva; to je rod Danov po porodicama svojim. ⁴³U svijem porodicama Samejevijem bješe izbrojenijeh šezdeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. ⁴⁴Sinovi Asirovi po porodicama svojim: od Jamina porodica Jaminova; od Jesuja porodica Jesujeva; od Verija porodica Verijina. ⁴⁵Sinovi Verijini: od Hovera porodica Hoverova; od Melhila porodica Melhilova. ⁴⁶A kæeri Asirovoj bješe ime Sara. ⁴⁷To su porodice sinova Asirovijeh; a meðu njima bješe izbrojenijeh pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. ⁴⁸Sinovi Neftalimovi po porodicama svojim: od Asila porodica Asilova; od Gunija porodica Gunijeva; ⁴⁹Od Jesera porodica Jeserova; od Selima porodica Selimova. ⁵⁰To je rod Neftalimov po porodicama svojim, a meðu njima bješe izbrojenih èetrdeset i pet tisuæa i èetiri stotine. ⁵¹To su izbrojeni meðu sinovima Izrailjevijem, šest stotina i jedna tisuæa i sedam stotina i trideset. ⁵²A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: ⁵³Tijem neka se podijeli zemlja u našljedstvo prema broju imena; ⁵⁴Kojih ima više, podaj im veæe našljedstvo, a kojih ima manje, njima manje; svi prema broju izbrojenijeh svojih neka imaju našljedstvo. ⁵⁵Ali ždrijebom neka se podijeli zemlja: po imenima plemena otaca svojih neka dobiju našljedstvo. ⁵⁶Ždrijebom neka se podijeli svakome plemenu, bilo veliko ili malo. ⁵⁷A ovo su izbrojeni izmeðu Levita po porodicama svojim: od Girsona porodica Girsonova; od Kata porodica Katova; od Merarija porodica Merarijeva. ⁵⁸Ovo su porodice Levijeve: porodica Lovenijeva, porodica Hevronova, porodica Malijeva, porodica Musijeva, porodica Korejeva. A Kat je rodio Amrama. ⁵⁹A ime je ženi Amramovoj Johaveta, kæi Levijeva, koja mu se rodila u Misiru; a ona rodi Amramu Arona i Mojsija, i Mariju sestru njihovu. ⁶⁰A Aronu se rodi Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar. ⁶¹Ali Nadav i Avijud pogiboše kad prinesoše tuð oganj pred Gospodom. ⁶²I bješe ih izbrojenijeh dvadeset i tri tisuæe, svega muškinja od jednoga mjeseca i više; i ne biše brojeni meðu sinove Izrailjeve, jer im nije dano našljedstvo meðu sinovima Izrailjevijem. ⁶³To su izbrojeni, kad Mojsije i Eleazar sveštenik izbrojiše sinove Izrailjeve u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. ⁶⁴A meðu njima ne bješe nijedan od onijeh koje izbrojiše Mojsije i Aron sveštenik kad brojiše sinove Izrailjeve u pustinji Sinajskoj. ⁶⁵Jer Gospod bješe rekao za njih: pomrijeæe u pustinji. I ne osta ih ni jedan osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina.

¹Tada doðoše kæeri Salpada sina Ofera sina Galada sina Mahira sina Manasijina, od plemena Manasije sina Josifova, a imena im bjehu Mala, Nuja, Egla, Melha i Tersa. ²I stadoše pred Mojsija i pred Eleazara sveštenika i pred knezove i sav zbor na vratima šatora od sastanka, i rekoše: ³Otac naš umrije u pustinji, ali ne bješe u društvu s onima koji se pobuniše na Gospoda u buni Korejevoj, nego umrije od grijeha svojega, a ne ostavi sinova. ⁴Zašto da se istrijebi ime oca našega iz porodice njegove zato što nije imao sina? Daj nam našljedstvo meðu braæom oca našega. ⁵I iznese Mojsije stvar njihovu pred Gospoda. ⁶A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: ⁷Pravo govore kæeri Salpadove; podaj im pravo da imaju našljedstvo meðu braæom oca svojega, i prenesi našljedstvo oca njihova na njih. ⁸A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: kad ko umre a nema sina, onda prenesite našljedstvo njegovo na kæer njegovu; ⁹Ako li ni kæeri nema, onda podajte našljedstvo njegovo braæi njegovoj; ¹⁰Ako li ni braæe nema, onda podajte našljedstvo njegovo braæi oca njegova; ¹¹Ako li nema ni braæe oèine, onda podajte našljedstvo njegovo onomu ko mu je najbliži u rodu njegovu, i neka je njegovo. I to neka bude sinovima Izrailjevijem zakon za suðenje, kako zapovjedi Gospod Mojsiju. ¹²Još reèe Gospod Mojsiju: izidi na goru ovu Avarimsku, i vidi zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem. ¹³I kad je vidiš, pribraæeš se k rodu svojemu i ti, kao što se pribrao Aron brat tvoj. ¹⁴Jer ne poslušaste rijeèi moje u pustinji Sinu u svaði narodnoj, kad je trebalo da me proslavite na vodi pred oèima njihovijem. To je voda od svaðe u Kadisu u pustinji Sinu. ¹⁵I reèe Mojsije Gospodu govoreæi: ¹⁶Gospode Bože duhovima i svakom tijelu, postavi èovjeka nad ovijem zborom, ¹⁷Koji æe izlaziti pred njima i koji æe dolaziti pred njima, koji æe ih izvoditi i opet dovoditi, da ne bi bio zbor Gospodnji kao ovce koje nemaju pastira. ¹⁸A Gospod reèe Mojsiju: uzmi k sebi Isusa sina Navina, èovjeka u kom je duh moj, i metni ruku svoju na nj, ¹⁹I izvedi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor, i podaj mu zapovijesti pred njima. ²⁰I podaj mu od slave svoje, da ga sluša sav zbor sinova Izrailjevijeh. ²¹I neka staje pred Eleazara sveštenika da ga pita za sud Urim pred Gospodom; po zapovijesti njegovoj neka polaze i po zapovijesti njegovoj neka dolaze on i svi sinovi Izrailjevi s njim i sav zbor. ²²I uèini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod; i uzev Isusa postavi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor. ²³I metnu ruke svoje na nj, i dade mu zapovijesti, kako bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija.

¹Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²Zapovjedi sinovima Izrailjevijem, i reci im: prinose moje, hljeb moj, žrtve što mi se sažižu za ugodni miris, pazite da mi prinosite na vrijeme. ³Reci im dakle: ovo je žrtva ognjena što æete prinositi Gospodu: dva jagnjeta od godine zdrava, svaki dan na žrtvu paljenicu bez prestanka: ⁴Jedno jagnje prinesi ujutru, a drugo jagnje prinesi uveèe, ⁵I desetinu efe bijeloga brašna za dar smiješana s èetvrtinom ina èistoga ulja. ⁶To je žrtva paljenica svagdašnja, koja bi prinesena na gori Sinajskoj za miris ugodni, žrtva ognjena Gospodu. ⁷I naljev njezin da bude èetvrt ina na svako jagnje; u svetinji prinosi naljev dobra piæa Gospodu. ⁸A drugo jagnje prinesi uveèe; dar kao ujutru i naljev njegov prinesi za žrtvu ognjenu, za ugodni miris Gospodu. ⁹A u subotu dva jagnjeta od godine zdrava, i dvije desetine bijeloga brašna smiješana s uljem za dar s naljevom njegovijem. ¹⁰To je subotna žrtva paljenica svake subote, osim svagdašnje žrtve paljenice i naljeva njezina. ¹¹I u poèetak mjeseca svojih prinosite Gospodu žrtvu paljenicu, po dva teleta i jednoga ovna i sedam jaganjaca od godine zdravijeh; ¹²I tri desetine bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na svako tele, i dvije desetine bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na ovna; ¹³I po jednu desetinu bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na svako jagnje; to je žrtva paljenica na ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu. ¹⁴A naljev njihov da bude vina po ina na tele, treæina ina na ovna, i èetvrt ina na jagnje. To je žrtva paljenica u poèetak mjeseca, svakoga mjeseca u godini. ¹⁵I jarca jednoga za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice, prinosite Gospodu s naljevom njegovijem. ¹⁶A prvoga mjeseca èetrnaesti dan da je pasha Gospodu; ¹⁷A petnaesti dan toga mjeseca praznik: sedam dana jedite prijesne hljebove. ¹⁸Prvi dan neka je sabor sveti; nikakoga posla ropskoga ne radite. ¹⁹Nego prinesite Gospodu žrtvu paljenicu, dva teleta i jednoga ovna i sedam jaganjaca od godine, sve da vam je zdravo; ²⁰A dar uz njih bijeloga brašna pomiješana s uljem tri desetine uza svako tele i dvije desetine uz ovna prinesite. ²¹Po jednu desetinu prinesite uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; ²²I jednoga jarca za grijeh, radi oèišæenja vašega. ²³To prinesite osim jutrenje žrtve paljenice, koja je žrtva svagdašnja. ²⁴Tako prinosite svaki dan za onijeh sedam dana, da bude jelo, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu, osim svagdašnje žrtve paljenice i njezina naljeva prinosite. ²⁵I sedmi dan da imate sveti sabor; posla ropskoga nijednoga ne radite. ²⁶I na dan prvina, kad prinosite nov dar Gospodu poslije svojih nedjelja, da imate sabor sveti, nijednoga posla ropskoga ne radite; ²⁷Nego prinesite žrtvu paljenicu za ugodni miris Gospodu, dva teleta, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine; ²⁸I dar uz njih: bijeloga brašna pomiješana s uljem po tri desetine uz tele, dvije desetine uz ovna, ²⁹Po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; ³⁰Jednoga jarca, radi oèišæenja vašega. ³¹Prinesite to, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina; a sve neka vam je zdravo s naljevom svojim.

¹A sedmoga mjeseca prvi dan da imate sveti sabor; posla ropskoga nijednoga ne radite; to da vam je trubni dan. ²I prinesite žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine zdravijeh; ³A dar uz njih bijeloga brašna smiješana s uljem tri desetine uz tele i dvije desetine uz ovna, ⁴I po jednu desetinu uza svako jagnje od sedam jaganjaca; ⁵I jednoga jarca za grijeh, radi oèišæenja vašega; ⁶Osim žrtve paljenice u poèetku mjeseca i dara njezina, i osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njihovijeh po uredbi njihovoj, za miris ugodni, za žrtvu ognjenu Gospodu. ⁷I deseti dan toga mjeseca sedmoga da imate sveti sabor; i muèite duše svoje; ne radite nikakoga posla; ⁸Nego prinesite Gospodu za miris ugodni žrtvu paljenicu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine, a neka vam je zdravo; ⁹I dar uz njih bijeloga brašna pomiješana s uljem tri desetine uz tele, dvije desetine uz ovna, ¹⁰Po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; ¹¹Jarca jednoga za grijeh, osim žrtve za grijeh radi oèišæenja, i osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njihovijeh. ¹²I petnaesti dan toga mjeseca sedmoga da imate sveti sabor; nijednoga posla ropskoga ne radite; nego praznujte praznik Gospodu sedam dana. ¹³I prinesite žrtvu paljenicu, ognjenu žrtvu za ugodni miris Gospodu, trinaest telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine, a neka su zdravi; ¹⁴I dar uz njih brašna bijeloga smiješana s uljem po tri desetine uza svako tele od trinaest telaca, po dvije desetine uza svakoga ovna od ona dva ovna, ¹⁵I po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh èetrnaest jaganjaca; ¹⁶I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. ¹⁷A drugi dan dvanaest telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, ¹⁸I dar njihov i naljev njihov, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; ¹⁹I jarca jednoga za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. ²⁰A treæi dan jedanaest telaca, dva ovna i èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; ²¹I darove njihove i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; ²²I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. ²³A èetvrti dan deset telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; ²⁴I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; ²⁵I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. ²⁶A peti dan devet telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; ²⁷I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; ²⁸I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. ²⁹A šesti dan osam telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, ³⁰I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; ³¹I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. ³²A sedmi dan sedam telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, ³³I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; ³⁴I jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. ³⁵A osmi dan da vam je praznik; nijednoga posla ropskoga ne radite. ³⁶Nego prinesite žrtvu paljenicu, žrtvu ognjenu za ugodni miris Gospodu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine zdravijeh, ³⁷I dar njihov i naljeve njihove, uz tele, uz ovna i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; ³⁸I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. ³⁹To prinosite Gospodu na praznike svoje, osim onoga što biste po zavjetu ili od svoje volje prinijeli za žrtve paljenice ili darove ili naljeve ili žrtve zahvalne.

¹I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem sve što zapovjedi Gospod. ²I reèe Mojsije knezovima od plemena sinova Izrailjevijeh govoreæi: ovo je zapovjedio Gospod. ³Kad koji èovjek uèini zavjet Gospodu, ili se zakune vezavši se dušom svojom, neka ne pogazi rijeèi svoje, nego neka uèini sve što izaðe iz usta njegovijeh. ⁴A kad žena uèini zavjet Gospodu ili se veže u mladosti svojoj, dokle je u kuæi oca svojega, ⁵I èuje otac njezin za zavjet njezin ili kako se vezala dušom svojom, pa joj otac ne reèe ništa, onda da su tvrdi svi zavjeti njezini, i sve èim je vezala dušu svoju da je tvrdo. ⁶Ako li otac njezin poreèe to onaj dan kad èuje, zavjeti njezini i èim je god vezala dušu svoju, ništa da nije tvrdo; i Gospod æe joj oprostiti, jer otac njezin poreèe. ⁷Ako li se uda pa ima na sebi zavjet ili izreèe što na usta svoja èim bi se vezala, ⁸A muž njezin èuvši ne reèe joj ništa onaj dan kad èuje, onda da su tvrdi zavjeti njezini, i tvrdo da je sve èim je vezala dušu svoju. ⁹Ako li muž njezin kad èuje onaj dan poreèe, ukida se zavjet koji je bio na njoj ili što je izrekla na usta svoja te se vezala; i Gospod æe joj oprostiti. ¹⁰A zavjet koji uèini udovica ili puštenica, i sve èim veže dušu svoju, da joj je tvrdo. ¹¹Ali ako bude u kuæi muža svojega uèinila zavjet i za što vezala dušu svoju zakletvom, ¹²I muž njezin èuvši oæuti i ne poreèe, tada da su tvrdi svi zavjeti njezini, i da je tvrdo sve za što je vezala dušu svoju. ¹³Ako li to poreèe muž njezin onaj dan kad èuje, svaki zavjet koji bi izašao iz usta njezinijeh i sve èim bi vezala dušu svoju da nije tvrdo; muž je njezin porekao, i Gospod æe joj oprostiti. ¹⁴Svaki zavjet i sve za što bi se vezala zakletvom da muèi dušu svoju, muž njezin potvrðuje i ukida. ¹⁵Ako bi muž njezin od dana do dana æutao, onda potvrðuje sve zavjete njezine i sve za što bi se vezala; potvrðuje, jer joj ne poreèe u onaj dan kad èu. ¹⁶Ako li poreèe pošto èuje, sam æe nositi grijeh njezin. ¹⁷Ovo su naredbe, koje zapovjedi Gospod Mojsiju za muža i ženu, za oca i kæer u mladosti njezinoj, dokle je u kuæi oca svojega.

¹Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²Osveti sinove Izrailjeve na Madijancima, pak æeš se onda pribrati k rodu svojemu. ³I Mojsije reèe narodu govoreæi: opremite izmeðu sebe ljude na vojsku da idu na Madijance da uèine osvetu Gospodnju na Madijancima, ⁴Po tisuæu od plemena, od svakoga plemena Izrailjeva opremite na vojsku. ⁵I dadoše od tisuæa Izrailjevijeh po tisuæu od svakoga plemena, dvanaest tisuæa opremiše na vojsku. ⁶I posla Mojsije po tisuæu od svakoga plemena na vojsku, i s njima Finesa sina Eleazara sveštenika, i u njega bjehu sudi sveti i trube. ⁷I zavojštiše na Madijance, kako zapovjedi Gospod Mojsiju, i pobiše sve muškinje. ⁸Pobiše i careve Madijanske, s drugima koje im pobiše, Evina i Rokoma i Sura i Ura i Rovoka, pet careva Madijanskih, i Valama sina Veorova ubiše maèem. ⁹I zarobiše sinovi Izrailjevi žene Madijanke i djecu njihovu, i zaplijeniše svu stoku njihovu, krupnu i sitnu, i sve blago njihovo. ¹⁰A mjesta njihova u kojima življahu i gradove njihove sve popališe ognjem. ¹¹I sve roblje i sav plijen, ljude i stoku, uzeše; ¹²I povedoše k Mojsiju i Eleazaru svešteniku i ka zboru sinova Izrailjevijeh, i roblje i ostali plijen i dobit u oko na polju Moavskom, koje je na Jordanu prema Jerihonu. ¹³A Mojsije i Eleazar sveštenik i svi knezovi od zbora izidoše im na susret iz okola. ¹⁴I Mojsije se razgnjevi na vojvode, na tisuænike i stotinare, koji se vraæahu s vojske; ¹⁵I reèe im Mojsije: a što ostaviste u životu sve žene? ¹⁶Ta one po rijeèi Valamovoj navratiše sinove Izrailjeve da zgriješe Gospodu s Fegora, te doðe ona pogibija na narod Gospodnji. ¹⁷Zato sada pobijte svu djecu mušku, i sve žene pobijte, koje su poznale èovjeka. ¹⁸A djevojke, koje ne poznaše èovjeka, ostavite u životu. ¹⁹A vi ostanite izvan okola sedam dana; svaki koji je ubio koga i koji se dotakao ubijenoga, oèistite se treæi dan i sedmi dan, sebe i roblje svoje. ²⁰I sve haljine i sve stvari kožne i sve što je od kostrijeti i sve sudove drvene oèistite. ²¹I reèe Eleazar sveštenik vojnicima, koji bijahu išli na vojsku: ovo je naredba i zakon što je Gospod zapovjedio Mojsiju: ²²Zlato, srebro, mjed, gvožðe, kositer i olovo, ²³Što god podnosi vatru, propustite kroz vatru, i oèistiæe se, ali pošto se oèisti vodom oèišæenja; a što god ne podnosi vatre, propustite kroz vodu. ²⁴I operite haljine svoje sedmi dan, i biæete èisti; i onda æete uæi u oko. ²⁵Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²⁶Izbroj sve što je zaplijenjeno, ljude i stoku, ti i Eleazar sveštenik i poglavari od plemena narodnijeh. ²⁷I razdijeli sve zaplijenjeno na dvoje: na vojnike koji su išli na vojsku i na sav zbor. ²⁸I uzmi dio za Gospoda od vojnika koji su išli na vojsku, po jednu dušu od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca. ²⁹Od njihove polovine to uzmite, i podajte Eleazaru svešteniku za prinos Gospodu. ³⁰I od polovine koja dopade sinovima Izrailjevijem uzmi po jedno od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca i od svake stoke, i to podaj Levitima koji rade što treba za šator Gospodnji. ³¹I uèini Mojsije i Eleazar sveštenik kako zapovjedi Gospod Mojsiju. ³²I bješe plijena, što osta od plijena koji zaplijeni vojska: šest stotina i sedamdeset i pet tisuæa ovaca, ³³I sedamdeset i dvije tisuæe goveda, ³⁴I šezdeset i jedna tisuæa magaraca, ³⁵I ženskinja što ne bješe poznalo èovjeka, svega trideset i dvije tisuæe duša. ³⁶A u polovini, u dijelu onijeh koji bijahu išli na vojsku, bješe na broj tri stotine i trideset i sedam tisuæa i pet stotina ovaca, ³⁷A od toga dio Gospodu bješe šest stotina i sedamdeset i pet ovaca; ³⁸I trideset i šest tisuæa goveda, a od toga dio Gospodu sedamdeset i dva; ³⁹I trideset tisuæa i pet stotina magaraca, a od toga dio Gospodu šezdeset i jedan; ⁴⁰I šesnaest tisuæa duša ljudskih, a od toga dio Gospodu trideset i dvije duše. ⁴¹I dade Mojsije Eleazaru svešteniku dio za prinos Gospodu, kao što mu zapovjedi Gospod. ⁴²A od druge polovine, koja dopade sinovima Izrailjevijem, koju uze Mojsije od ljudi koji bjehu išli na vojsku, ⁴³A i u toj polovini, koja dopade zboru, bješe tri stotine i trideset i sedam tisuæa i pet stotina ovaca, ⁴⁴Trideset i šest tisuæa goveda, ⁴⁵Trideset tisuæa i pet stotina magaraca, ⁴⁶I šesnaest tisuæa duša ljudskih) ⁴⁷Od te polovine, koja dopade sinovima Izrailjevijem, uze Mojsije po jedno od pedeset, i od ljudi i od stoke, i dade Levitima koji rade što treba za šator Gospodnji, kao što mu Gospod zapovjedi. ⁴⁸I pristupiše k Mojsiju vojvode, tisuænici i stotinari, ⁴⁹I rekoše mu: sluge tvoje prebrojiše vojnike koji bijahu pod našom rukom, i nijednoga nije manje. ⁵⁰Zato prinosimo Gospodu prinos, svaki što je ko zadobio, zlatnijeh zaklada, kopaèa, narukvica, prstena, obodaca i lanèiæa, da bi se oèistile duše naše pred Gospodom. ⁵¹I uze Mojsije i Eleazar sveštenik od njih zlato, svakojake zaklade. ⁵²A bješe svega zlata prinesenoga, što prinesoše Mojsiju tisuænici i stotinari, šesnaest tisuæa i sedam stotina i pedeset sikala. ⁵³A vojnici zadržaše sebi što koji bješe zaplijenio. ⁵⁴I uzevši Mojsije i Eleazar zlato od tisuænika i stotinara, unesoše ga u šator od sastanka za spomen sinovima Izrailjevijem pred Gospodom.

¹A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi imahu vrlo mnogo stoke, i vidješe zemlju Jazirsku i zemlju Galadsku da je dobra za stoku. ²I došavši sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi rekoše Mojsiju i Eleazaru svešteniku i knezovima od zbora govoreæi: ³Atarot i Devon i Jazir i Namra i Esevon i Elealija i Sevama i Navav i Vean, ⁴Ta je zemlja, koju Gospod pokori zboru Izrailjskom, dobra za stoku, a sluge tvoje imaju stoke. ⁵Ako smo, rekoše, našli milost pred tobom, neka se ta zemlja dade slugama tvojim u našljedstvo, nemoj nas voditi preko Jordana. ⁶A Mojsije reèe sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem: braæa æe vaša iæi na vojsku, a vi hoæete ovdje da ostanete? ⁷Zašto obarate srce sinovima Izrailjevijem da ne prijeðu u zemlju koju im je dao Gospod? ⁸Tako su uèinili oci vaši, kad ih poslah iz Kadis-Varne da uhode zemlju; ⁹I otidoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; i oboriše srce sinovima Izrailjevijem da ne idu u zemlju koju im dade Gospod; ¹⁰I razgnjevi se onda Gospod, i zakle se govoreæi: ¹¹Neæe ti ljudi koji izaðoše iz Misira, od dvadeset godina i više, vidjeti zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu, jer se ne držaše mene sasvijem, ¹²Osim Haleva sina Jefonijina Kenezeja i Isusa sina Navina, jer se sasvijem držaše Gospoda. ¹³I razgnjevi se Gospod na Izrailja, i uèini te se potucaše po pustinji èetrdeset godina, dokle ne pomrije sav onaj naraštaj koji èinjaše zlo pred Gospodom. ¹⁴A vi sada izaðoste na mjesto otaca svojih, rod griješnih ljudi, da umnožavate žestinu gnjeva Gospodnjega na Izrailja. ¹⁵Ako se odvratite od njega, on æe ga još ostaviti u pustinji, i tako æete upropastiti sav onaj narod. ¹⁶A oni pristupiše opet k njemu, i rekoše mu: mi smo radi samo torove naèiniti ovdje za stada svoja i gradove za djecu svoju. ¹⁷A sami æemo naoružani junaèki poæi pred sinovima Izrailjevijem, dokle ih ne odvedemo na njihovo mjesto; a naša djeca neka stoje u gradovima tvrdijem radi stanovnika te zemlje. ¹⁸Neæemo se vratiti kuæama svojim dokle sinovi Izrailjevi ne prime svaki svoje našljedstvo. ¹⁹Niti æemo uzeti našljedstva s njima s onu stranu Jordana ni dalje, ako nam dopadne našljedstvo s ovu stranu Jordana prema istoku. ²⁰Tada im reèe Mojsije: ako æete uèiniti tako i iæi pod oružjem pred Gospodom na vojsku, ²¹Ako svaki od vas pod oružjem prijeðe preko Jordana pred Gospodom, dokle ne otjera ispred sebe neprijatelja svojih, ²²I dokle se ne pokori zemlja pred Gospodom, pa se onda vratite i ne zgriješite Gospodu ni Izrailju, onda æe ova zemlja pripasti vama u našljedstvo pred Gospodom. ²³Ako li ne uèinite tako, gle, zgriješiæete Gospodu, i znajte da æe vas grijeh vaš stiæi. ²⁴Gradite sebi gradove za djecu svoju i torove za stoku svoju; i što je izašlo iz usta vaših, uèinite. ²⁵I rekoše Mojsiju sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreæi: sluge æe tvoje uèiniti kako gospodar naš zapovijeda. ²⁶Djeca naša i žene naše, stada naša i sva stoka naša ovdje æe ostati u gradovima Galadskim; ²⁷A sluge æe tvoje prijeæi svaki naoružan, da se bije pred Gospodom, kao što govori gospodar naš. ²⁸Tada Mojsije zapovjedi za njih Eleazaru svešteniku i Isusu sinu Navinu i glavarima od domova otaèkih meðu sinovima Izrailjevijem, ²⁹I reèe im: ako prijeðu sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi s vama preko Jordana, svi oružani, da se biju pred Gospodom, i kad vam bude zemlja pokorena, onda podajte njima zemlju Galadsku u našljedstvo. ³⁰Ako li ne prijeðu s vama pod oružjem, onda neka im bude našljedstvo meðu vama u zemlji Hananskoj. ³¹I odgovoriše sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreæi: kako je Gospod kazao slugama tvojim tako æemo uèiniti. ³²Prijeæi æemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju Hanansku, a naše našljedstvo da bude s ovu stranu Jordana. ³³I dade Mojsije sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem i polovini plemena Manasije sina Josifova carstvo Siona cara Amorejskoga i carstvo Oga cara Vasanskoga, zemlju i gradove po meðama njezinijem, gradove one zemlje unaokolo. ³⁴I sagradiše sinovi Gadovi Devon i Atarot i Aroir. ³⁵I Atrot-Sofan i Jazir i Jogveju, ³⁶I Vet-Nimru i Vet-Aran, gradove tvrde, i torove za stoku. ³⁷A sinovi Ruvimovi sagradiše Esevon i Elealiju i Kirijatajim, ³⁸I Navon i Velmeon predjenuvši im imena, i Sivmu; i nadješe druga imena gradovima koje sagradiše. ³⁹A sinovi Mahira sina Manasijina otidoše u Galad, i uzeše ga, i izagnaše Amoreje koji bijahu ondje. ⁴⁰I Mojsije dade Galad Mahiru sinu Manasijinu, koji se ondje naseli. ⁴¹I Jair sin Manasijin otide i uze sela njihova i prozva ih sela Jairova. ⁴²I Navav otide i uze Kenat sa selima njegovijem, i prozva ga Navav po imenu svojemu.

¹Ovo su putovi sinova Izrailjevijeh kad izaðoše iz zemlje Misirske u èetama svojim pod upravom Mojsijevom i Aronovom. ²I Mojsije popisa kako izidoše i gdje stajaše po zapovijesti Gospodnjoj; i ovo su putovi njihovi kako putovaše. ³Poðoše iz Ramese prvoga mjeseca petnaesti dan, sjutradan poslije pashe, i izidoše sinovi Izrailjevi rukom podignutom pred oèima svijeh Misiraca. ⁴A Misirci pogrebavahu prvence koje pobi Gospod meðu njima, kad i na bogovima njihovijem izvrši Gospod sudove. ⁵I otišavši sinovi Izrailjevi iz Ramese stadoše u oko u Sohotu. ⁶A iz Sohota otišavši stadoše u oko u Etamu, koji je nakraj pustinje. ⁷A iz Etama otišavši saviše k Irotu, koji je prema Velsefonu, i stadoše u oko pred Magdalom. ⁸A od Irota otišavši prijeðoše preko mora u pustinju, i išavši tri dana preko pustinje Etama stadoše u oko u Meri. ⁹A iz Mere otišavši doðoše u Elim, gdje bijaše dvanaest studenaca i sedamdeset palmovijeh drveta, i ondje stadoše u oko. ¹⁰A iz Elima otišavši stadoše u oko kod Crvenoga Mora. ¹¹I otišavši od Crvenoga Mora stadoše u oko u pustinji Sinu. ¹²A iz pustinje Sina otišavši stadoše u oko u Rafaku. ¹³A iz Rafaka otišavši stadoše u oko u Elusu. ¹⁴A iz Elusa otišavši stadoše u oko u Rafidinu, gdje nemaše narod vode da pije. ¹⁵A iz Rafidina otišavši stadoše u oko u pustinji Sinajskoj. ¹⁶A iz pustinje Sinajske otišavši stadoše u oko u Kivrot-Atavi. ¹⁷A iz Kivrot-Atave otišavši stadoše u oko u Asirotu. ¹⁸A iz Asirota otišavši stadoše u oko u Ratamu. ¹⁹A iz Ratama otišavši stadoše u oko u Remnon-Faresu. ²⁰A iz Remnon-Faresa otišavši stadoše u oko u Lemvonu. ²¹A iz Lemvona otišavši stadoše u oko u Resanu. ²²A iz Resana otišavši stadoše u oko u Makelatu. ²³A iz Makelata otišavši stadoše u oko kod gore Safera. ²⁴A od gore Safera otišavši stadoše u oko u Haradu. ²⁵A iz Harada otišavši stadoše u oko u Makidotu. ²⁶A iz Makidota otišavši stadoše u oko u Katatu. ²⁷A iz Katata otišavši stadoše u oko u Taratu. ²⁸A iz Tarata otišavši stadoše u oko u Meteku. ²⁹A iz Meteka otišavši stadoše u oko u Aselmonu. ³⁰A iz Aselmona otišavši stadoše u oko u Mosirotu. ³¹A iz Mosirota otišavši stadoše u oko u Vanakanu. ³²A iz Vanakana otišavši stadoše u oko u planini Gadadu. ³³A iz planine Gadada otišavši stadoše u oko u Etevati. ³⁴A iz Etevate otišavši stadoše u oko u Evronu. ³⁵A iz Evrona otišavši stadoše u oko u Gesion-Gaveru. ³⁶A iz Gesion-Gavera otišavši stadoše u oko u pustinji Sinu, a to je Kadis. ³⁷A iz Kadisa otišavši stadoše u oko kod gore Ora na meði zemlje Edomske. ³⁸I izide Aron sveštenik na goru Or po zapovjesti Gospodnjoj, i umrije ondje èetrdesete godine po izlasku sinova Izrailjevijeh iz zemlje Misirske, prvi dan petoga mjeseca. ³⁹A Aronu bješe sto i dvadeset i tri godine kad umrije na gori Oru. ⁴⁰Tada èu Hananej car Aradski, koji življaše na jugu u zemlji Hananskoj, da idu sinovi Izrailjevi. ⁴¹Potom otišavši od gore Ora stadoše u oko u Selmonu. ⁴²A iz Selmona otišavši stadoše u oko u Finonu. ⁴³A iz Finona otišavši stadoše u oko u Ovotu. ⁴⁴A iz Ovota otišavši stadoše u oko na humovima Avarimskim na meði Moavskoj. ⁴⁵A od tijeh humova otišavši stadoše u oko u Devon-Gadu. ⁴⁶A iz Devon-Gada otišavši stadoše u oko u Gelmon-Devlataimu. ⁴⁷A iz Gelmon-Devlataima otišavši stadoše u oko u planinama Avarimskim prema Navavu. ⁴⁸A iz planina Avarimskih otišavši stadoše u oko u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. ⁴⁹I stajahu u okolu kraj Jordana od Esimota do Vel-Satima u polju Moavskom. ⁵⁰I reèe Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreæi: ⁵¹Kaži sinovima Izrailjevijem i reci im: kad prijeðete preko Jordana u zemlju Hanansku, ⁵²Otjerajte od sebe sve koji žive u onoj zemlji, i potrite sve slike njihove rezane, i sve slike njihove livene potrite, i sve visine njihove oborite. ⁵³A kad ih istjerate iz zemlje, naselite se u njoj; jer sam vama dao onu zemlju da je vaša. ⁵⁴I razdijelite je u našljedstvo ždrijebom na porodice svoje; kojih ima više, njima veæe našljedstvo podajte; a kojih ima manje, njima podajte manje našljedstvo; koje mjesto kome ždrijebom dopadne, ono neka mu bude; na plemena otaca svojih razdijelite našljedstvo. ⁵⁵Ako li ne otjerate od sebe onijeh koji žive u onoj zemlji, onda æe oni koje ostavite biti trnje oèima vašima i ostani vašim bokovima, i pakostiæe vam u zemlji u kojoj æete živjeti. ⁵⁶I što sam mislio uèiniti njima, uèiniæu vama.

¹Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ²Zapovjedi sinovima Izrailjevijem i reci im: kad doðete u zemlju Hanansku, ta æe vam zemlja pripasti u našljedstvo, zemlja Hananska s meðama svojim. ³Južni kraj da vam je od pustinje Sina, uz meðu Edomsku, i da vam je južna meða od brijega slanoga mora na istok; ⁴I ta meða neka se savije od juga k Akravimu i ide do Sina, i neka se pruži od juga preko Kadis-Varne, a otuda neka izide na selo Adar i ide do Aselmona; ⁵Potom neka se savije ta meða od Aselmona do potoka Misirskoga i ide do mora. ⁶A zapadna meða da vam bude veliko more; to da vam je zapadna meða. ⁷A sjeverna meða ovo da vam bude: od velikoga mora povucite sebi meðu do gore Ora; ⁸A od gore Ora povucite sebi meðu kako se ide u Emat, i ta meða neka ide na Sedad; ⁹I neka ide ta meða do Zefrona, i kraj neka joj bude kod sela Enana; to da vam bude sjeverna meða. ¹⁰A s istoka povucite sebi meðu od sela Enana do Sefama; ¹¹A od Sefama neka ide ta meða k Rivli, s istoka Ainu, i neka ide dalje ta meða dokle doðe do mora Hinerota k istoku; ¹²I neka se spusti ta meða ka Jordanu, i neka izaðe na slano more. Ta æe zemlja biti vaša s meðama svojim unaokolo. ¹³I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem govoreæi: to je zemlja koju æete dobiti u našljedstvo ždrijebom, za koju je zapovjedio Gospod da je dobije devet plemena i po. ¹⁴Jer pleme sinova Ruvimovijeh po porodicama otaca svojih, i pleme sinova Gadovijeh po porodicama otaca svojih, i polovina plemena Manasijina primiše svoje našljedstvo. ¹⁵Ova dva plemena i po primiše našljedstvo svoje s ovu stranu Jordana prema Jerihonu s istoène strane. ¹⁶Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ¹⁷Ovo su imena ljudi koji æe vam razdijeliti u našljedstvo zemlju: Eleazar sveštenik i Isus sin Navin. ¹⁸I po jednoga kneza iz svakoga plemena uzmite da dijeli zemlju. ¹⁹A ovo su imena tijeh ljudi: od plemena Judina Halev sin Jefonijin, ²⁰Od plemena sinova Simeunovijeh Samuilo sin Emijudov, ²¹Od plemena Venijaminova Eldad sin Haslonov, ²²Od plemena sinova Danovijeh knez Vokor sin Jeklinov, ²³Od sinova Josifovijeh: od plemena sinova Manasijinih knez Anilo sin Sufidov, ²⁴Od plemena sinova Jefremovijeh, knez Kamuilo sin Saftanov, ²⁵Od plemena sinova Zavulonovijeh knez Elisafan sin Harnahov, ²⁶Od plemena sinova Isaharovijeh knez Faltilo sin Ozainov, ²⁷Od plemena sinova Asirovijeh knez Ahior sin Selemijin, ²⁸I od plemena Neftalimova knez Fadailo sin Amijudov. ²⁹Ovima zapovjedi Gospod da razdijele našljedstvo sinovima Izrailjevijem u zemlji Hananskoj.

¹Još reèe Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreæi: ²Zapovjedi sinovima Izrailjevijem neka dadu od našljedstva svojega Levitima gradove, gdje æe živjeti; i podgraða oko gradova podajte im, ³Da u gradovima žive, a u podgraðima njihovijem da im stoji stoka i imanje njihovo i sve životinje njihove. ⁴A podgraða koja date Levitima neka budu na tisuæu lakata daleko od zidova gradskih unaokolo. ⁵Zato izmjerite iza svakoga grada na istok dvije tisuæe lakata, i na jug dvije tisuæe lakata, i na zapad dvije tisuæe lakata, i na sjever dvije tisuæe lakata, tako da grad bude u srijedi. Tolika neka budu podgraða njihova. ⁶A od gradova koje date Levitima odvojte šest gradova za utoèište, da onamo uteèe ko bi koga ubio; i osim njih podajte im èetrdeset i dva grada. ⁷Svega gradova, koje æete dati Levitima da bude èetrdeset i osam gradova, svaki sa svojim podgraðem. ⁸A tijeh gradova što æete dati od našljedstva sinova Izrailjevijeh, od onijeh koji imaju više podajte više, a od onijeh koji imaju manje podajte manje; svaki prema našljedstvu koje æe imati neka da od svojih gradova Levitima. ⁹Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ¹⁰Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: kad prijeðete preko Jordana u zemlju Hanansku, ¹¹Od gradova koji vam dopadnu odvojte gradove za utoèište da u njih uteèe krvnik koji ubije koga nehotice. ¹²I ti æe vam gradovi biti utoèišta od osvetnika, da ne pogine krvnik dokle ne stane na sud pred zbor. ¹³I tako od tijeh gradova koje date šest gradova biæe vam utoèišta. ¹⁴Tri taka grada podajte s ovu stranu Jordana, a tri grada podajte u zemlji Hananskoj, ti gradovi neka budu utoèišta. ¹⁵Sinovima Izrailjevijem i došljaku i strancu, koji se bavi meðu njima, neka tijeh šest gradova budu utoèišta, da uteèe u njih ko god ubije koga nehotice. ¹⁶Ali ako gvožðem udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. ¹⁷I ako kamenom iz ruke, od kojega može èovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. ¹⁸Ili ako drvetom iz ruke, od kojega može èovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. ¹⁹Osvetnik neka pogubi krvnika; kad ga udesi, neka ga pogubi. ²⁰Ako ga iz mržnje turi, ili se baci èim na nj navalice, te onaj umre, ²¹Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom, te onaj umre, neka se pogubi taki ubojica, krvnik je; osvetnik neka pogubi toga krvnika kad ga udesi. ²²Ako li ga nehotice turi bez neprijateljstva, ili se baci na nj èim nehotice, ²³Ili kamenom od kojega može èovjek poginuti, ako se baci na nj nehotice, te onaj umre, a nije mu neprijatelj, niti mu traži zla, ²⁴Tada da sudi zbor izmeðu ubojice i osvetnika po ovom zakonu. ²⁵I zbor neka izbavi krvnika iz ruke osvetnikove i vrati ga u utoèište njegovo, kuda je utekao, i ondje neka ostane dokle ne umre poglavar sveštenièki, koji je pomazan svetim uljem. ²⁶Ako krvnik kako god izide preko meðe svojega utoèišta, u koje je utekao, ²⁷I naðe ga osvetnik preko meðe utoèišta njegova, ako krvnika ubije osvetnik, neæe biti kriv za krv. ²⁸Jer u utoèištu svojem valja da stoji dokle ne umre poglavar sveštenièki; pa kad umre poglavar sveštenièki, onda treba da se vrati krvnik u zemlju našljedstva svojega. ²⁹Ovo da vam je uredba za suðenje od koljena do koljena po svijem stanovima vašim. ³⁰Ko bi htio pogubiti èovjeka, po svjedocima neka pogubi krvnika; ali jedan svjedok ne može svjedoèiti da se ko pogubi. ³¹Ne uzimajte otkupa za krvnika, koji zasluži smrt, nego neka se pogubi. ³²Ni od onoga ne uzimajte otkupa koji uteèe u utoèište, da bi se vratio da živi u svojoj zemlji prije nego umre sveštenik; ³³Da ne biste skvrnili zemlju u kojoj ste, jer krv ona skvrni zemlju, a zemlja se ne može oèistiti od krvi koja se prolije na njoj drukèije nego krvlju onoga koji je prolije. ³⁴Zato ne skvrnite zemlje u kojoj nastavate i u kojoj ja nastavam, jer ja Gospod nastavam usred sinova Izrailjevijeh.

¹Tada pristupiše starješine iz porodice sinova Galada sina Mahira sina Manasijina od plemena sinova Josifovijeh, i rekoše pred Mojsijem i pred knezovima, glavarima od domova otaèkih meðu sinovima Izrailjevijem, ²I govoriše: gospodaru našemu zapovjedi Gospod da podijeli ždrijebom zemlju u našljedstvo sinovima Izrailjevijem; i gospodar naš ima zapovijest od Gospoda da da našljedstvo Salpada brata našega kæerima njegovijem. ³Ako se one udadu za koga iz drugoga plemena sinova Izrailjevijeh, onda æe se našljedstvo njihovo otkupiti od našljedstva otaca naših i dodaæe se našljedstvu onoga plemena u koje se udadu, i tako æe se dio naš okrnjiti. ⁴I kad bude oprosna godina sinovima Izrailjevijem, opet æe ostati našljedstvo njihovo s našljedstvom onoga plemena u koje se budu udale, i tako æe od našljedstva plemena otaca naših ostati otkinuto našljedstvo njihovo. ⁵Tada zapovjedi Mojsije sinovima Izrailjevijem po zapovijesti Gospodnjoj govoreæi: pravo govori pleme sinova Josifovijeh. ⁶Ovo zapovjedi Gospod za kæeri Salpadove i reèe: neka se udadu za koga im bude volja, ali u porodici plemena svojega neka se udadu, ⁷Da se ne bi prenosilo našljedstvo sinova Izrailjevijeh od jednoga plemena na drugo; jer æe sinovi Izrailjevi držati svaki našljedstvo plemena otaca svojih. ⁸I svaka kæi u plemenima sinova Izrailjevijeh kojoj dopadne našljedstvo, neka se udaje za koga iz porodice plemena oca svojega, da bi sinovi Izrailjevi držali svaki našljedstvo otaca svojih, ⁹Da se ne bi prenosilo našljedstvo od jednoga plemena na drugo, nego svaki iz plemena sinova Izrailjevijeh da drži svoje našljedstvo. ¹⁰Kako zapovjedi Gospod Mojsiju, tako uèiniše kæeri Salpadove. ¹¹Jer Mala i Tersa i Egla i Melha i Nuja, kæeri Salpadove, udadoše se za sinove strièeva svojih, ¹²U porodice sinova Manasije sina Josifova udadoše se, i osta našljedstvo njihovo u plemenu porodice oca njihova. ¹³To su zapovijesti i zakoni, koje zapovjedi Gospod preko Mojsija sinovima Izrailjevijem u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu.