Marku

Jevanðelje po Marku

¹Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina Božijega. ²Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. ³Glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove. ⁴Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji, i propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha. ⁵I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje. ⁶A Jovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce i med divlji. ⁷I propovijedaše govoreæi: ide za mnom jaèi od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obuæi njegovoj. ⁸Ja vas kršæavam vodom, a on æe vas krstiti Duhom svetijem. ⁹I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu, ¹⁰I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj. ¹¹I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji. ¹²I odmah Duh izvede ga u pustinju. ¹³I bi ondje u pustinji dana èetrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anðeli služahu mu. ¹⁴A pošto predadoše Jovana, doðe Isus u Galileju propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu ¹⁵I govoreæi: iziðe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanðelje. ¹⁶I hodeæi pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari. ¹⁷I reèe im Isus: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem. ¹⁸I odmah ostavivši mreže svoje poðoše za njim. ¹⁹I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u laði krpljahu mreže; ²⁰I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u laði s najamnicima poðoše za njim. ²¹I doðoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu uèaše. ²²I divljahu se nauci njegovoj; jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici. ²³I bijaše u zbornici njihovoj èovjek s duhom neèistijem, i povika ²⁴Govoreæi: proði se, što je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. ²⁵I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. ²⁶I strese ga duh neèisti, i povika iza glasa, i iziðe iz njega. ²⁷I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreæi: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima neèistijem zapovijeda, i slušaju ga? ²⁸I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj, ²⁹I odmah izišavši iz zbornice doðoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom. ³⁰A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju. ³¹I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im. ³²A kad bi pred veèe, pošto sunce zaðe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne. ³³I sav grad bijaše se sabrao k vratima. ³⁴I iscijeli mnoge bolesnike od razliènijeh bolesti, i ðavole mnoge istjera, i ne dadijaše ðavolima da kazuju da ga poznavahu. ³⁵A ujutru vrlo rano ustavši iziðe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu. ³⁶I za njim potrèaše Simon i koji bijahu s njim. ³⁷I našavši ga rekoše mu: traže te svi. ³⁸I reèe im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao. ³⁹I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni. ⁴⁰I doðe k njemu gubavac moleæi ga i na koljenima kleèeæi pred njim i reèe mu: ako hoæeš, možeš me oèistiti. ⁴¹A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reèe mu: hoæu, oèisti se. ⁴²I tek što mu to reèe, a guba otide s njega, i osta èist. ⁴³I zaprijetivši mu odmah istjera ga, ⁴⁴I reèe mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za oèišæenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima. ⁴⁵A on izišavši poèe mnogo propovijedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad uæi, nego bijaše napolju u pustijem mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.

¹I uðe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i èu se da je u kuæi. ²I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se sprate; i kazivaše im rijeè. ³I doðoše k njemu s uzetijem koga nošaše èetvoro. ⁴I ne moguæi približiti se k njemu od naroda otkriše kuæu gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše. ⁵A Isus vidjevši vjeru njihovu reèe uzetome: sinko! opraštaju ti se grijesi tvoji. ⁶A ondje sjeðahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojima: ⁷Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? ⁸I odmah razumjevši Isus duhom svojijem da oni tako pomišljaju u sebi, reèe im: što tako pomišljate u srcima svojijem? ⁹Što je lakše? reæi uzetome: opraštaju ti se grijesi? ili reæi: ustani i uzmi odar svoj, i hodi? ¹⁰No da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome:) ¹¹Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma. ¹²I usta odmah, i uzevši odar iziðe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreæi: nigda toga vidjeli nijesmo. ¹³I iziðe opet k moru; i sav narod iðaše k njemu, i uèaše ih. ¹⁴I prolazeæi vidje Leviju Alfejeva gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. ¹⁵I kad sjeðaše Isus za trpezom u kuæi njegovoj, i carinici i grješnici mnogi sjeðahu s njim i s uèenicima njegovijem: jer ih bijaše mnogo koji iðahu za njim. ¹⁶A književnici i fariseji vidjevši ga gdje jede s carinicima i s grješnicima govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jede i pije? ¹⁷I èuvši Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike no grješnike na pokajanje. ¹⁸I bijahu uèenici Jovanovi i farisejski koji pošæahu; i doðoše i rekoše mu: zašto uèenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji uèenici ne poste? ¹⁹I reèe im Isus: eda li mogu svatovi postiti dok je ženik s njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti. ²⁰Nego æe doæi dni kad æe se oteti od njih ženik, i tada æe postiti u one dne. ²¹I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inaèe æe odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora æe rupa biti. ²²I niko ne ljeva nova vina u mjehove stare; inaèe novo vino prodre mjehove, i vino se prolije, i mjehovi propadnu; nego novo vino u nove mjehove ljevati treba. ²³I dogodi mu se da iðaše u subotu kroz usjeve, i uèenici njegovi trgahu putem klasje. ²⁴I fariseji govorahu mu: gledaj, zašto èine u subotu što ne valja? ²⁵A on reèe im: nijeste li nikad èitali šta uèini David kad mu bi do nevolje i ogladnje s onima što bijahu s njim? ²⁶Kako uðe u Božiju kuæu pred Avijatarom poglavarom sveštenièkijem i hljebove postavljene pojede kojijeh ne bijaše slobodno nikome jesti osim sveštenika, i dade ih onima koji bijahu s njim? ²⁷I govoraše im: subota je naèinjena èovjeka radi, a nije èovjek subote radi. ²⁸Dakle je gospodar sin èovjeèij i od subote.

¹I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom. ²I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive. ³I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu. ⁴I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu. ⁵I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga. ⁶I izišavši fariseji odmah uèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili. ⁷A Isus otide s uèenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje; ⁸I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe k njemu. ⁹I reèe uèenicima svojijem da bude laða u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosaðuje. ¹⁰Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu. ¹¹I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij. ¹²I mnogo im prijeæaše da ga ne prokažu. ¹³I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu. ¹⁴I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, ¹⁵I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole: ¹⁶Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; ¹⁷I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi; ¹⁸I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, ¹⁹I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade. ²⁰I doðoše u kuæu, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti. ²¹I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe. ²²A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole. ²³I dozvavši ih govoraše im u prièama: kako može sotona sotonu izgoniti? ²⁴I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono; ²⁵I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj; ²⁶I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego æe propasti. ²⁷Niko ne može pokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu njegovu oplijeniti. ²⁸Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila: ²⁹A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vjeènome sudu. ³⁰Jer govorahu: u njemu je neèisti duh. ³¹I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu. ³²I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te. ³³I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja? ³⁴I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja. ³⁵Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.

¹I opet poèe uèiti kod mora, i skupiše se oko njega ljudi mnogi tako da mora uæi u laðu, i sjediti na moru; a narod sav bijaše na zemlji kraj mora. ²I uèaše ih u prièama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj: ³Slušajte: evo iziðe sijaè da sije. ⁴I kad sijaše dogodi se da jedno pade ukraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ga. ⁵A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah iznièe; jer ne bijaše u dubinu zemlje: ⁶A kad obasja sunce, uvenu, i buduæi da nemaše korijena, usahnu. ⁷I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda. ⁸I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto. ⁹I reèe: ko ima uši da èuje neka èuje. ¹⁰A kad osta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu prièu. ¹¹I reèe im: vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u prièama biva; ¹²Da oèima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi. ¹³I reèe im: zar ne razumijete ove prièe? A kako æete sve prièe razumjeti? ¹⁴Sijaè rijeè sije. ¹⁵A ono su kraj puta, gdje se sije rijeè i kad je èuju odmah doðe sotona i otme rijeè posijanu u srcima njihovijem. ¹⁶Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad èuju rijeè odmah je prime s radošæu; ¹⁷Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju rijeèi radi, odmah se sablazne. ¹⁸A ono su što se u trnju sije koji slušaju rijeè, ¹⁹Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uðu i zaguše rijeè, i bez roda ostane. ²⁰A ono su što se na dobroj zemlji sije koji slušaju rijeè i primaju, i donose rod po trideset i po šeset i po sto. ²¹I govoraše im: eda li se svijeæa užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne? ²²Jer nema ništa tajno što neæe biti javno; niti ima što sakriveno što neæe iziæi na vidjelo. ²³Ako ima ko uši da èuje neka èuje. ²⁴I govoraše im: pamtite što èujete: kakom mjerom mjerite onakom æe vam se mjeriti i dometnuæe se vama koji slušate. ²⁵Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. ²⁶I govoraše im: tako je carstvo Božije kao èovjek kad baci sjeme u zemlju; ²⁷I spava i ustaje noæu i danju; i sjeme nièe i raste, da ne zna on. ²⁸Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. ²⁹A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva. ³⁰I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati? ³¹Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji; ³²A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti. ³³I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati. ³⁴A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve. ³⁵I reèe im onaj dan uveèe: hajdemo na onu stranu. ³⁶I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u laði; a i druge laðe bijahu s njim. ³⁷I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u laðu da se veæ napuni. ³⁸A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: uèitelju! zar ti ne mariš što ginemo? ³⁹I ustavši zaprijeti vjetru, i reèe moru: æuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika. ⁴⁰I reèe im: zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere. ⁴¹I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugome: ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slušaju?

¹I doðoše preko mora u okolinu Gadarinsku. ²I kad iziðe iz laðe, odmah ga srete èovjek s duhom neèistijem, ³Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; ⁴Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. ⁵I jednako dan i noæ bavljaše se u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi se kamenjem. ⁶A kad vidje Isusa izdaleka, poteèe i pokloni mu se. ⁷I povikavši iza glasa reèe: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me. ⁸Jer mu govoraše: iziði, duše neèisti, iz èovjeka. ⁹I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo. ¹⁰I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline. ¹¹A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja. ¹²I moliše ga svi ðavoli govoreæi: pošlji nas u svinje da u njih uðemo. ¹³I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi neèisti uðoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru. ¹⁴A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziðoše ljudi da vide šta je bilo. ¹⁵I doðoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obuèen i pametan; i uplašiše se. ¹⁶A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja. ¹⁷I poèeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva. ¹⁸I kad uðe u laðu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim. ¹⁹A Isus ne dade mu, veæ mu reèe: idi kuæi svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod uèini, i kako te pomilova. ²⁰I otide i poèe pripovijedati u Deset Gradova šta mu uèini Isus; i svi se divljahu. ²¹I kad prijeðe Isus u laði opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora. ²²I gle, doðe jedan od starješina zbornièkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove. ²³I moljaše ga vrlo govoreæi: kæi je moja na smrti; da doðeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi. ²⁴I poðe s njim; i za njim iðaše naroda mnogo i turkahu ga. ²⁵I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi ²⁶I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili, ²⁷Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove. ²⁸Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu. ²⁹I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti. ³⁰I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši se na narod reèe: ko se to dotaèe mojijeh haljina? ³¹I rekoše mu uèenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene? ³²I on se obziraše da vidi onu koja to uèini. ³³A žena uplašivši se drktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèe pred njim, i kaza mu svu istinu. ³⁴A on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje. ³⁵Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja? ³⁶A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj. ³⁷I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. ³⁸I doðe u kuæu starješine zbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jauk veliki. ³⁹I ušavši reèe im: šta ste uzavreli te plaèete? Djevojka nije umrla, nego spava. ⁴⁰I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojèina i mater i koji bijahu s njim, i uðe gdje ležaše djevojka. ⁴¹I uzevši djevojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani. ⁴²I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješe od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikijem. ⁴³I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reèe: podajte joj nek jede.

¹I iziðe odande, i doðe na svoju postojbinu; i za njim idoše uèenici njegovi. ²I kad doðe subota, poèe uèiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreæi: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I èudesa takova rukama njegovijem èine se? ³Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje meðu nama? I sablažnjavahu se o njega. ⁴A Isus reèe im: nigdje nije prorok bez èasti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome. ⁵I ne mogaše ondje nijednoga èuda da uèini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke. ⁶I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iðaše po okolnijem selima i uèaše. ⁷I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem. ⁸I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu; ⁹Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina. ¹⁰I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande. ¹¹I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome. ¹²I otišavši propovijedahu da se treba kajati; ¹³I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu. ¹⁴I zaèu car Irod za Isusa jer njegovo ime bijaše se razglasilo i reèe: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato èini èudesa. ¹⁵Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka. ¹⁶A kad èu Irod, reèe: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh. ¹⁷Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom. ¹⁸Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega. ¹⁹A Irodijada rasrdi se na njega, i šæaše da ga ubije, ali ne mogaše. ²⁰Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovjek pravedan i svet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše. ²¹I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roðenja davaše veèeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. ²²I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèe car djevojci: išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti. ²³I zakle joj se: što god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do po carstva moga. ²⁴A ona izišavši reèe materi svojoj: šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovana krstitelja. ²⁵I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja. ²⁶I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreæi. ²⁷I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu. ²⁸A on otišavši posijeèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. ²⁹I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. ³⁰I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše. ³¹I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. ³²I otidoše na laði u pusto mjesto sami. ³³I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. ³⁴I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo. ³⁵I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan; ³⁶Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. ³⁷A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? ³⁸A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. ³⁹I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. ⁴⁰I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. ⁴¹I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. ⁴²I jedoše svi, i nasitiše se. ⁴³I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. ⁴⁴A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi. ⁴⁵I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. ⁴⁶I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu. ⁴⁷I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji. ⁴⁸I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe. ⁴⁹A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; ⁵⁰Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se. ⁵¹I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. ⁵²Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo. ⁵³I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj. ⁵⁴I kad iziðoše iz laðe, odmah ga poznaše ljudi. ⁵⁵I optrèavši sav onaj kraj poèeše na odrima donositi bolesnike gdje èujahu da je on. ⁵⁶I kud god iðaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršæima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.

¹I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima. ²I vidjevši neke od uèenika njegovijeh da neèistijem, to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoriše ih. ³Jer fariseji i svi Jevreji ne jedu dok ne umiju ruku do lakata, držeæi se onoga što im je ostalo od starijeh; ⁴I kad doðu s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru èaše i žbanove i kotlove i klupe. ⁵A potom pitahu ga fariseji i književnici: zašto uèenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama? ⁶A on odgovarajuæi reèe im: dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene. ⁷No zaludu me poštuju uèeæi naukama, zapovijestima ljudskijem. ⁸Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite obièaje ljudske, pranje žbanova i èaša; i druga mnoga takova èinite. ⁹I reèe im: dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj obièaj saèuvate. ¹⁰Jer Mojsije reèe: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smræu da umre. ¹¹A vi kažete: ako reèe èovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi. ¹²I tako ne date mu ništa uèiniti ocu svojemu ili materi svojoj, ¹³Ukidajuæi rijeè Božiju svojijem obièajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta èinite. ¹⁴I dozvavši sav narod reèe im: poslušajte mene svi, i razumijte. ¹⁵Ništa nema što bi èovjeka moglo opoganiti da uðe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani èovjeka. ¹⁶Ako ko ima uši da èuje neka èuje. ¹⁷I kad doðe od naroda u kuæu pitahu ga uèenici njegovi za prièu. ¹⁸I reèe im: zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da što god u èovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti? ¹⁹Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje èisteæi sva jela. ²⁰Još reèe: što izlazi iz èovjeka ono pogani èovjeka; ²¹Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva, ²²Kraðe, lakomstva, pakosti, zloæe, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje. ²³Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane èovjeka. ²⁴I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj; i ne može se sakriti. ²⁵Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima. ²⁶A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine. ²⁷A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. ²⁸A ona odgovarajuæi reèe mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh. ²⁹I reèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo iz kæeri tvoje. ³⁰I došavši kuæi naðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru. ³¹I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i doðe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske. ³²I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku. ³³I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova; ³⁴I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se. ³⁵I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo. ³⁶I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još veæma razglašivahu. ³⁷I vrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; i gluhe èini da èuju i nijeme da govore.

¹U to vrijeme, kad bijaše vrlo mnogo naroda i ne imadijahu šta jesti, dozva Isus uèenike svoje i reèe im: ²Žao mi je naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti. ³I ako ih otpustim gladne kuæama njihovijem, oslabiæe na putu; jer su mnogi od njih došli izdaleka. ⁴I odgovoriše mu uèenici njegovi: otkuda æemo uzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahranimo? ⁵I zapita ih: koliko imate hljebova? A oni kazaše: sedam. ⁶I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevši onijeh sedam hljebova i hvalu davši, prelomi, i dade uèenicima svojijem da razdadu; i razdadoše narodu. ⁷I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reèe da i njih razdadu. ⁸I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica. ⁹A onijeh što su jeli bijaše oko èetiri hiljade. I otpusti ih. ¹⁰I odmah uðe u laðu s uèenicima svojijem, i doðe u okoline Dalmanutske. ¹¹I iziðoše fariseji, i poèeše se prepirati s njim, i kušajuæi ga iskahu od njega znak s neba. ¹²I uzdahnuvši duhom svojijem reèe: zašto rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neæe se dati rodu ovome znak. ¹³I ostavivši ih uljeze opet u laðu, i otide na onu stranu. ¹⁴I zaboraviše uèenici njegovi uzeti hljeba, i nemahu sa sobom u laði do jedan hljeb. ¹⁵I zapovijedaše im govoreæi: gledajte, èuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova. ¹⁶I mišljahu jedan drugome govoreæi: to je što hljeba nemamo. ¹⁷I razumjevši Isus reèe im: šta mislite što hljeba nemate? Zar još ne osjeæate, niti razumijete? Zar je još okamenjeno srce vaše? ¹⁸Oèi imate i ne vidite? uši imate i ne èujete? I ne pamtite li ¹⁹Kad ja pet hljebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punijeh komada nakupiste? Rekoše mu: dvanaest. ²⁰A kad sedam na èetiri hiljade, koliko punijeh kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: sedam. ²¹I reèe im: kako ne razumijete? ²²I doðe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne. ²³I uzevši za ruku slijepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvši mu u oèi metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li što. ²⁴I pogledavši reèe: vidim ljude gdje idu kao drva. ²⁵I potom opet metnu mu ruke na oèi, i reèe mu da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo. ²⁶I posla ga kuæi njegovoj govoreæi: ne ulazi u selo, niti kazuj kome u selu. ²⁷I iziðe Isus i uèenici njegovi u sela Æesarije Filipove; i putem pitaše uèenike svoje govoreæi im: ko govore ljudi da sam ja? ²⁸A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka. ²⁹A on im reèe: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe mu: ti si Hristos. ³⁰I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega. ³¹I poèe ih uèiti da sinu èovjeèijemu valja mnogo postradati, i da æe ga okriviti starješine i glavari sveštenièki i književnici, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. ³²I govoraše o tom ne ustruèavajuæi se. I Petar uze ga i poèe ga odvraæati. ³³A on obrnuvši se i pogledavši na uèenike svoje zaprijeti Petru govoreæi: idi od mene sotono; jer ti ne misliš što je Božije nego što je ljudsko. ³⁴I dozvavši narod s uèenicima svojima reèe im: ko hoæe za mnom da ide neka se odreèe sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide. ³⁵Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanðelja onaj æe je saèuvati. ³⁶Jer kakva je korist èovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? ³⁷Ili kakav æe otkup dati èovjek za dušu svoju? ³⁸Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi u rodu ovome preljubotvornome i grješnom, i sin æe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe u slavi oca svojega s anðelima svetima.

¹I reèe im: zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da doðe u sili. ²I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na goru visoku same; i preobrazi se pred njima. ³I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelilja ubijeliti na zemlji. ⁴I ukaza im se Ilija s Mojsijem gdje se razgovarahu s Isusom. ⁵I Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Ravi! dobro nam je ovdje biti; i da naèinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu. ⁶Jer ne znadijaše šta govori; jer bijahu vrlo uplašeni. ⁷I postade oblak te ih zakloni; i doðe glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte. ⁸I ujedanput pogledavši nikoga ne vidješe osim Isusa sama sa sobom. ⁹A kad silažahu s gore zaprijeti im da nikom ne kazuju šta su vidjeli, dok sin èovjeèij ne ustane iz mrtvijeh. ¹⁰I rijeè zadržaše u sebi pitajuæi jedan drugoga: šta to znaèi ustati iz mrtvijeh? ¹¹I pitahu ga govoreæi: kako govore književnici da Ilija treba najprije da doðe? ¹²A on odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije, i urediti sve; ali i sin èovjeèij treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano. ¹³Ali vam kažem da je i Ilija došao i uèiniše s njim šta htjedoše kao što je pisano za njega. ¹⁴I došavši k uèenicima svojijem vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje se prepiru s njima. ¹⁵I odmah vidjevši ga sav narod uplaši se i pritrèavši pozdravljahu ga. ¹⁶I upita književnike: šta se prepirete s njima? ¹⁷I odgovarajuæi jedan od naroda reèe: uèitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem. ¹⁸I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguæe zubima; i suši se. I rekoh uèenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše. ¹⁹A on odgovarajuæi mu reèe: o rode nevjerni! dokle æu s vama biti? dokle æu vas trpljeti? Dovedite ga k meni. ²⁰I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajuæi pjenu. ²¹I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reèe: iz djetinjstva. ²²I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas. ²³A Isus reèe mu: ako možeš vjerovati: sve je moguæe onome koji vjeruje. ²⁴I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju. ²⁵A Isus videæi da se stjeèe narod zaprijeti duhu neèistome govoreæi mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziði iz njega i više ne ulazi u njega. ²⁶I povikavši i izlomivši ga vrlo iziðe; i uèini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. ²⁷A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta. ²⁸I kad uðe u kuæu pitahu ga uèenici njegovi nasamo: zašto ga mi ne mogosmo istjerati? ²⁹I reèe im: ovaj se rod nièim ne može istjerati do molitvom i postom. ³⁰I izišavši odande iðahu kroz Galileju; i ne šæadijaše da ko dozna. ³¹Jer uèaše uèenike svoje, i govoraše im da æe se sin èovjeèij predati u ruke ljudske, i ubiæe ga, i pošto ga ubiju ustaæe treæi dan. ³²A oni ne razumijevahu rijeèi, i ne smedijahu da ga zapitaju. ³³I doðe u Kapernaum, i kad bješe u kuæi zapita ih: šta se prepiraste putem meðu sobom? ³⁴A oni muèahu; jer se putem prepiraše meðu sobom ko je najveæi. ³⁵I sjedavši dozva dvanaestoricu i reèe im: koji hoæe da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga. ³⁶I uzevši dijete metnu ga meðu njih i zagrlivši ga reèe im: ³⁷Ko jedno ovakovo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao. ³⁸Odgovori mu Jovan govoreæi: uèitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni ðavole koji ne ide za nama: i zabranismo mu, jer ne ide za nama. ³⁹A Isus reèe: ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojijem èudo èinio da može brzo zlo govoriti za mnom. ⁴⁰Jer ko nije protiv vas s vama je. ⁴¹Jer ko vas napoji èašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neæe mu propasti plata. ⁴²A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu i da se baci u more. ⁴³I ako te ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je bez ruke u život uæi, negoli s obje ruke uæi u pakao, u oganj vjeèni, ⁴⁴Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. ⁴⁵I ako te noga tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je uæi u život hromu, negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vjeèni, ⁴⁶Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. ⁴⁷Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom uæi u carstvo Božije, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni, ⁴⁸Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. ⁴⁹Jer æe se svaki ognjem posoliti, i svaka æe se žrtva solju posoliti. ⁵⁰Dobra je so; ali ako so bude neslana, èim æe se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte meðu sobom.

¹I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše. ²I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu? ³A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije? ⁴A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti. ⁵I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu. ⁶A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog. ⁷Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, ⁸I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo. ⁹A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. ¹⁰I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi. ¹¹I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj. ¹²I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu. ¹³I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu. ¹⁴A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. ¹⁵Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. ¹⁶I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi. ¹⁷I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni? ¹⁸A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. ¹⁹Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater. ²⁰A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. ²¹A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst. ²²A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. ²³I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko! ²⁴A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije! ²⁵Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. ²⁶A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti? ²⁷A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu. ²⁸A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo. ²⁹A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi, ³⁰A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni. ³¹Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi. ³²A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega: ³³Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima; ³⁴I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. ³⁵I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti. ³⁶A on reèe: što hoæete da vam uèinim? ³⁷A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj. ³⁸A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? ³⁹A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se; ⁴⁰Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno. ⁴¹I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana. ⁴²A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim. ⁴³Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. ⁴⁴I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga. ⁴⁵Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge. ⁴⁶I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše. ⁴⁷I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me! ⁴⁸I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me! ⁴⁹I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te. ⁵⁰A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu. ⁵¹I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam. ⁵²A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.

¹I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh ²I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. ³I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo. ⁴A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga. ⁵I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare? ⁶A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih. ⁷I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj. ⁸A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. ⁹A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! ¹⁰Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini! ¹¹I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom. ¹²I sjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje. ¹³I vidjevši izdaleka smokvu s lišæem doðe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješe vrijeme smokvama. ¹⁴I odgovarajuæi Isus reèe joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi. ¹⁵I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. ¹⁶I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu. ¹⁷I uèaše govoreæi im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu. ¹⁸I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod èuðaše nauci njegovoj. ¹⁹I kad bi uveèe iziðe napolje iz grada. ²⁰I ujutru prolazeæi vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena. ²¹I opomenuvši se Petar reèe mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se. ²²I odgovarajuæi Isus reèe im: ²³Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe. ²⁴Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam. ²⁵I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše. ²⁶Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogrješaka vašijeh. ²⁷I doðoše opet u Jerusalim; i kad hoðaše po crkvi doðoše k njemu glavari sveštenièki i književnici i starješine, ²⁸I rekoše mu: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu, da to èiniš? ²⁹A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu rijeè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim. ³⁰Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi. ³¹I mišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba; reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? ³²Ako li reèemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe. ³³I odgovarajuæi rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.

¹I poèe im govoriti u prièama: posadi èovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. ²I kad doðe vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga. ³A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna. ⁴I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotna. ⁵I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a jedne pobiše. ⁶Još dakle imaše jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govoreæi: postidjeæe se sina mojega. ⁷A vinogradari rekoše u sebi: ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo, i nama æe ostati oèevina njegova. ⁸I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. ⁹Šta æe dakle uèiniti gospodar od vinograda? Doæi æe i pogubiæe vinogradare, i daæe vinograd drugima. ¹⁰Zar nijeste èitali u pismu ovo: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; ¹¹To bi od Gospoda i divno je u našijem oèima? ¹²I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori prièu; i ostavivši ga otidoše. ¹³I poslaše k njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u rijeèi. ¹⁴A oni došavši rekoše mu: uèitelju! znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu uèiš; treba li æesaru davati haraè ili ne? Hoæemo li dati ili da ne damo? ¹⁵A on znajuæi njihovo licemjerje reèe im: što me kušate? Donesite mi novac da vidim. ¹⁶A oni donesoše. I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: æesarev. ¹⁷I odgovarajuæi Isus reèe im: podajte æesarevo æesaru, i Božije Bogu. I èudiše mu se. ¹⁸I doðoše k njemu sadukeji koji kažu da nema vaskrsenija, i zapitaše ga govoreæi: ¹⁹Uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. ²⁰Sedam braæe bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda. ²¹I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treæi. ²²I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena. ²³O vaskrseniju dakle kad ustanu koga æe od njih biti žena? jer je za sedmoricom bila. ²⁴I odgovarajuæi Isus reèe im: zato li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božije? ²⁵Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti æe se ženiti ni udavati, nego su kao anðeli na nebesima. ²⁶A za mrtve da ustaju nijeste li èitali u knjigama Mojsijevijem kako mu reèe Bog kod kupine govoreæi: ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? ²⁷Nije Bog Bog mrtvijeh, nego Bog živijeh. Vi se dakle vrlo varate. ²⁸I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: koja je prva zapovijest od sviju? ²⁹A Isus odgovori mu: prva je zapovijest od sviju: èuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini; ³⁰I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest. ³¹I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veæe od ovijeh nema. ³²I reèe mu književnik: dobro, uèitelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega; ³³I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veæe je od sviju žrtava i priloga. ³⁴A Isus vidjevši kako pametno odgovori reèe mu: nijesi daleko od carstva Božijega. I niko više ne smijaše da ga zapita. ³⁵I odgovori Isus i reèe uèeæi u crkvi: kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? ³⁶Jer sam David kaza Duhom svetijem: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. ³⁷Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga s radošæu. ³⁸I govoraše im u nauci svojoj: èuvajte se književnika koji idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, ³⁹I prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama. ⁴⁰Ovi što jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo, biæe još veæma osuðeni. ⁴¹I sjedavši Isus prema Božijoj hazni gledaše kako narod meæe novce u Božiju haznu. I mnogi bogati metahu mnogo. ⁴²I došavši jedna siromašna udovica metnu dvije lepte, koje èini jedan kodrant. ⁴³I dozvavši uèenike svoje reèe im: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meæu u Božiju haznu. ⁴⁴Jer svi metnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu hranu svoju.

¹I kad izlažaše iz crkve reèe mu jedan od uèenika njegovijeh: uèitelju! gle kakvo je kamenje, i kakva graðevina! ²I odgovarajuæi Isus reèe mu: vidiš li ove velike graðevine? ni kamen na kamenu neæe ovdje ostati koji se neæe razmetnuti. ³I kad sjeðaše na gori Maslinskoj prema crkvi, pitahu ga sama Petar i Jakov i Jovan i Andrija: ⁴Kaži nam kad æe to biti? i kakav æe znak biti kad æe se to sve svršiti? ⁵A Isus odgovarajuæi im poèe govoriti: èuvajte se da vas ko ne prevari. ⁶Jer æe mnogi doæi na moje ime govoreæi: ja sam; i mnoge æe prevariti. ⁷A kad èujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se; jer treba da to bude; ali to još nije pošljedak. ⁸Ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; i zemlja æe se tresti po svijetu; i biæe gladi i bune. To je poèetak stradanju. ⁹A vi se èuvajte; jer æe vas predavati u sudove i po zbornicama biæe vas, i pred kraljeve i careve izvodiæe vas mene radi za svjedoèanstvo njima. ¹⁰I u svima narodima treba da se najprije propovjedi jevanðelje. ¹¹A kad vas povedu da predaju, ne brinite se naprijed šta æete govoriti, niti mislite; nego što vam se da u onaj èas ono govorite; jer vi neæete govoriti nego Duh sveti. ¹²I predaæe brat brata na smrt i otac sina, i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih. ¹³I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu. ¹⁴A kad vidite mrzost opušæenja, za koju govori prorok Danilo, da stoji gdje ne treba koji èita da razumije): tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; ¹⁵I koji bude na krovu da ne silazi u kuæu, niti da ulazi da uzme što iz kuæe svoje; ¹⁶I koji bude u polju da se ne vraæa natrag da uzme haljinu svoju. ¹⁷Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! ¹⁸Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu. ¹⁹Jer æe u dane te biti nevolja kakova nije bila od poèetka stvorenja koje je Bog stvorio dosad, i neæe ni biti. ²⁰I da Gospod ne skrati dane niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi, koje izbra, skratio je dane. ²¹Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos; ili: eno ondje; ne vjerujte. ²²Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane. ²³Ali vi se èuvajte: eto vam sve kazah naprijed. ²⁴Ali u te dane, poslije te nevolje, sunce æe pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti. ²⁵I zvijezde æe spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se. ²⁶I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. ²⁷I tada æe poslati anðele svoje i sabraæe izbrane svoje od èetiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba. ²⁸A od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezina grana pomladi i stane listati, znate da je blizu ljeto. ²⁹Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata. ³⁰Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. ³¹Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi. ³²A o danu tome ili o èasu niko ne zna, ni anðeli koji su na nebesima, ni sin, do otac. ³³Pazite, stražite i molite se Bogu; jer ne znate kad æe vrijeme nastati. ³⁴Kao što èovjek odlazeæi ostavi kuæu svoju, i da slugama svojima vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovjedi da straži. ³⁵Stražite dakle; jer ne znate kad æe doæi gospodar od kuæe, ili uveèe ili u ponoæi ili u pijetle ili ujutru; ³⁶Da ne doðe iznenada i da vas ne naðe a vi spavate. ³⁷A što vam kažem, svima kažem: stražite.

¹Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. ²Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. ³I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. ⁴A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako? ⁵Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. ⁶A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni. ⁷Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda. ⁸Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. ⁹Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin. ¹⁰I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda. ¹¹A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda. ¹²I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? ¹³I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim, ¹⁴I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? ¹⁵I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite. ¹⁶I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu. ¹⁷I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom. ¹⁸I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me. ¹⁹A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja? ²⁰A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu. ²¹Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. ²²I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. ²³I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi. ²⁴I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge. ²⁵Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu. ²⁶I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. ²⁷I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi. ²⁸Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. ²⁹A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu. ³⁰I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. ³¹A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu. ³²I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. ³³I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. ³⁴I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. ³⁵I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe. ³⁶I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. ³⁷I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti? ³⁸Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo. ³⁹I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi. ⁴⁰I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. ⁴¹I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima. ⁴²Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. ⁴³I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina. ⁴⁴I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi. ⁴⁵I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga. ⁴⁶A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga. ⁴⁷A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. ⁴⁸I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, ⁴⁹A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. ⁵⁰I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše. ⁵¹I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa. ⁵²A on ostavivši platno go pobježe od njih. ⁵³I dovedoše Isusa k poglavaru sveštenièkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenièki i književnici i starješine. ⁵⁴I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama, i grijaše se kod ognja. ⁵⁵A glavari sveštenièki i sva skupština tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoše; ⁵⁶Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka. ⁵⁷I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažno govoreæi: ⁵⁸Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena. ⁵⁹I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jednako. ⁶⁰I ustavši poglavar sveštenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? ⁶¹A on muèaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? ⁶²A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. ⁶³A poglavar sveštenièki razdrije svoje haljine, i reèe: šta nam trebaju više svjedoci? ⁶⁴Èuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt. ⁶⁵I poèeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima. ⁶⁶I kad bijaše Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluškinja poglavara sveštenièkoga, ⁶⁷I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom. ⁶⁸A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva. ⁶⁹I opet kad ga vidje sluškinja, poèe govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih. ⁷⁰A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. ⁷¹A on se poèe kleti i preklinjati: ne znam toga èovjeka za koga vi govorite. ⁷²I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi što mu reèe Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreæi æeš me se triput. I stade plakati.

¹I odmah ujutru uèiniše vijeæu glavari sveštenièki sa starješinama i književnicima, i sav sabor, i svezavši Isusa odvedoše ga i predadoše Pilatu. ²I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. ³I tužahu ga glavari sveštenièki vrlo. ⁴A Pilat opet upita ga govoreæi: zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svjedoèe na tebe. ⁵Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat. ⁶A o svakom prazniku puštaše im po jednoga sužnja koga iskahu. ⁷A bijaše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojijem drugarima koji su u buni uèinili krv. ⁸I povikavši narod stade iskati što im svagda èinjaše. ⁹A Pilat im odgovori govoreæi: hoæete li da vam pustim cara Judejskoga? ¹⁰Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali glavari sveštenièki. ¹¹Ali glavari sveštenièki podgovoriše narod bolje Varavu da ištu da im pusti. ¹²A Pilat opet odgovarajuæi reèe im: a šta hoæete da èinim s tijem što ga zovete carem Judejskijem? ¹³A oni opet povikaše: raspni ga. ¹⁴A Pilat im reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iza glasa vikahu: raspni ga. ¹⁵A Pilat želeæi ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu. ¹⁶A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu èetu vojnika, ¹⁷I obukoše mu skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja metnuše na nj. ¹⁸I stadoše ga pozdravljati govoreæi: zdravo, care Judejski! ¹⁹I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu na nj, i padajuæi na koljena poklanjahu mu se. ²⁰I kad mu se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu. ²¹I natjeraše nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koji iðaše iz polja, da mu ponese krst. ²²I dovedoše ga na mjesto Golgotu, koje æe reæi: košturnica. ²³I davahu mu da pije vino sa smirnom, a on ne uze. ²⁴I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajuæi kocke za njih ko æe šta uzeti. ²⁵A bijaše sahat treæi kad ga razapeše. ²⁶I bijaše natpis njegove krivice natpisan: car Judejski. ²⁷I s njim raspeše dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu. ²⁸I izvrši se pismo koje govori: i metnuše ga meðu zloèince. ²⁹I koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima i govoreæi: aha! ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš, ³⁰Pomozi sam sebi i siði s krsta. ³¹Tako i glavari sveštenièki s književnicima rugahu se govoreæi jedan drugome: drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. ³²Hristos car Izrailjev neka siðe sad s krsta da vidimo, pa æemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti rugahu mu se. ³³A u šestome sahatu bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. ³⁴I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreæi: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znaèi: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? ³⁵I neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: eno zove Iliju. ³⁶A jedan otrèa te napuni sunðer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga govoreæi: stanite da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga skine. ³⁷A Isus povika iza glasa, i izdahnu. ³⁸I zavjes crkveni razdrije se nadvoje s vrha do na dno. ³⁹A kad vidje kapetan koji stajaše prema njemu da s takom vikom izdahnu, reèe: zaista èovjek ovaj sin Božij bješe. ⁴⁰A bijahu i žene koje gledahu izdaleka, meðu kojima bješe i Marija Magdalina i Marija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija, ⁴¹Koje iðahu za njim i kad bješe u Galileji, i služahu mu; i druge mnoge koje bijahu došle s njim u Jerusalim. ⁴²I kad bi uveèe jer bijaše petak, to jest uoèi subote ⁴³Doðe Josif iz Arimateje, pošten savjetnik, koji i sam carstva Božijega èekaše, i usudi se te uðe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. ⁴⁴A Pilat se zaèudi da je veæ umro; i dozvavši kapetana zapita ga: je li davno umro? ⁴⁵I doznavši od kapetana, dade tijelo Josifu. ⁴⁶I kupivši platno, i skinuvši ga, obavi platnom, i metnu ga u grob koji bješe isjeèen u kamenu, i navali kamen na vrata od groba. ⁴⁷A Marija Magdalina i Marija Josijna gledahu gdje ga metahu.

¹I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa. ²I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja. ³I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh? ⁴I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki. ⁵I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se. ⁶A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše. ⁷Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe. ⁸I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu. ⁹A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola. ¹⁰A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu. ¹¹I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše. ¹²A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo. ¹³I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše. ¹⁴A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao; ¹⁵I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju. ¹⁶Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se. ¹⁷A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima; ¹⁸Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe. ¹⁹A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane. ²⁰A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.