Mateju

Jevanðelje po Mateju

¹Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avraamova sina. ²Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braæu njegovu. ³A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. ⁴A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. ⁵A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja. ⁶A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna s Urijnicom. ⁷A Solomun rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. ⁸A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. ⁹A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju. ¹⁰A Ezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. ¹¹A Josija rodi Jehoniju i braæu njegovu, u seobi Vavilonskoj. ¹²A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavela. ¹³A Zorovavel rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. ¹⁴A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda. ¹⁵A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova. ¹⁶A Jakov rodi Josifa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanoga Hrista. ¹⁷Svega dakle koljena od Avraama do Davida, koljena èetrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena èetrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena èetrnaest. ¹⁸A roðenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, naðe se da je ona trudna od Duha svetoga. ¹⁹A Josif muž njezin, buduæi pobožan, i ne hoteæi je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti. ²⁰No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anðeo Gospodnji govoreæi: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj zaèelo od Duha je svetoga. ²¹Pa æe roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer æe on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh. ²²A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori: ²³Eto, djevojka æe zatrudnjeti, i rodiæe sina, i nadjenuæe mu ime Emanuilo, koje æe reæi: s nama Bog. ²⁴Kad se Josif probudi od sna, uèini kao što mu je zapovjedio anðeo Gospodnji, i uzme ženu svoju. ²⁵I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus.

¹A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to doðu mudarci od istoka u Jerusalim, i kažu: ²Gdje je car Judejski što se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku i došli smo da mu se poklonimo. ³Kad to èuje car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim s njim. ⁴I sabravši sve glavare sveštenièke i književnike narodne, pitaše ih: gdje æe se roditi Hristos? ⁵A oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao: ⁶I ti Vitlejeme, zemljo Judina! ni po èem nisi najmanji u državi Judinoj; jer æe iz tebe iziæi èelovoða koji æe pasti narod moj Izrailja. ⁷Onda Irod tajno dozva mudarce, i ispitivaše ih kad se pojavila zvijezda. ⁸I poslavši ih u Vitlejem, reèe: idite i raspitajte dobro za dijete, pa kad ga naðete, javite mi, da i ja idem da mu se poklonim. ⁹I oni saslušavši cara, poðoše: a to i zvijezda koju su vidjeli na istoku, iðaše pred njima dok ne doðe i stade odozgo gdje bješe dijete. ¹⁰A kad vidješe zvijezdu gdje je stala, obradovaše se veoma velikom radosti. ¹¹I ušavši u kuæu, vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom. ¹²I primivši u snu zapovijest da se ne vraæaju k Irodu, drugijem putem otidoše u svoju zemlju. ¹³A pošto oni otidu, a to anðeo Gospodnji javi se Josifu u snu i kaza mu: ustani, uzmi dijete i mater njegovu pa bježi u Misir, i budi onamo dok ti ne kažem; jer æe Irod tražiti dijete da ga pogubi. ¹⁴I on ustavši uze dijete i mater njegovu noæu i otide u Misir. ¹⁵I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši što je Gospod rekao preko proroka koji govori: iz Misira dozvah sina svojega. ¹⁶Tada Irod kad vidje da su ga mudarci prevarili, razgnjevi se vrlo i posla te pobiše svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je dobro doznao od mudaraca. ¹⁷Tada se zbi što je kazao prorok Jeremija govoreæi: ¹⁸Glas u Rami èu se, plaè, i ridanje, i jaukanje mnogo: Rahila plaèe za svojom djecom, i neæe da se utješi, jer ih nema. ¹⁹A po smrti Irodovoj, gle, anðeo Gospodnji u snu javi se Josifu u Misiru. ²⁰I reèe: ustani, i uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su izumrli koji su tražili dušu djetinju. ²¹I on ustavši, uze dijete i mater njegovu, i doðe u zemlju Izrailjevu. ²²Ali èuvši da Arhelaj caruje u Judeji mjesto Iroda oca svojega, poboja se onamo iæi; nego primivši u snu zapovijest, otide u krajeve Galilejske. ²³I došavši onamo, namjesti se u gradu koji se zove Nazaret, da se zbude kao što su kazali proroci da æe se Nazareæanin nazvati.

¹U ono pak doba doðe Jovan krstitelj, i uèaše u pustinji Judejskoj. ²I govoraše: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko. ³Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove. ⁴A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji. ⁵Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska. ⁶I on ih kršæavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. ⁷A kad vidje Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reèe im: porodi aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide? ⁸Rodite dakle rod dostojan pokajanja. ⁹I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. ¹⁰Veæ i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne raða dobra roda, sijeèe se i u oganj se baca. ¹¹Ja dakle kršæavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jaèi je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuæe ponijeti; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem. ¹²Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa æe otrijebiti gumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem. ¹³Tada doðe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti. ¹⁴A Jovan branjaše mu govoreæi: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni? ¹⁵A Isus odgovori i reèe mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga. ¹⁶I krstivši se Isus iziðe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i doðe na njega. ¹⁷I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

¹Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga ðavo kuša. ²I postivši se dana èetrdeset i noæi èetrdeset, napošljetku ogladnje. ³I pristupi k njemu kušaè i reèe: ako si sin Božij, reci da kamenje ovo hljebovi postanu. ⁴A on odgovori i reèe: pisano je: ne živi èovjek o samom hljebu, no o svakoj rijeèi koja izlazi iz usta Božijih. ⁵Tada odvede ga ðavo u sveti grad i postavi ga navrh crkve; ⁶Pa mu reèe: ako si sin Božij, skoèi dolje, jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe, i uzeæe te na ruke, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. ⁷A Isus reèe njemu: ali i to stoji napisano: nemoj kušati Gospoda Boga svojega. ⁸Opet uze ga ðavo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu; ⁹I reèe mu: sve ovo daæu tebi ako padneš i pokloniš mi se. ¹⁰Tada reèe njemu Isus: idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi. ¹¹Tada ostavi ga ðavo, i gle, anðeli pristupiše i služahu mu. ¹²A kad èu Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. ¹³I ostavivši Nazaret doðe i namjesti se u Kapernaumu primorskome na meði Zavulonovoj i Neftalimovoj, ¹⁴Da se zbude što je rekao Isaija prorok govoreæi: ¹⁵Zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožaèka. ¹⁶Ljudi koji sjede u tami, vidješe vidjelo veliko, i onima što sjede na strani i u sjenu smrtnome, zasvijetli vidjelo. ¹⁷Od tada poèe Isus uèiti i govoriti: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko. ¹⁸I iduæi pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegova, gdje meæu mreže u more, jer bijahu ribari. ¹⁹I reèe im: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem. ²⁰A oni taj èas ostaviše mreže i za njim otidoše. ²¹I otišavši odatle vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, u laði sa Zevedejem ocem njihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozva ih. ²²A oni taj èas ostaviše laðu i oca svojega i za njim otidoše. ²³I prohoðaše po svoj Galileji Isus uèeæi po zbornicama njihovijem, i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima. ²⁴I otide glas o njemu po svoj Siriji i privedoše mu sve bolesne od razliènijeh bolesti i s razliènijem mukama, i bijesne, i mjeseènjake, i uzete, i iscijeli ih. ²⁵I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.

¹A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi. ²I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi: ³Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; ⁴Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti; ⁵Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; ⁶Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; ⁷Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; ⁸Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; ⁹Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; ¹⁰Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. ¹¹Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. ¹²Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas. ¹³Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, èim æe se osoliti? Ona veæ neæe biti ni za što, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze. ¹⁴Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. ¹⁵Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi. ¹⁶Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima. ¹⁷Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim. ¹⁸Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. ¹⁹Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome. ²⁰Jer vam kažem da ako ne bude veæa pravda vaša nego književnika i fariseja, neæete uæi u carstvo nebesko. ²¹Èuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biæe kriv sudu. ²²A ja vam kažem da æe svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reèe bratu svojemu: raka! biæe kriv skupštini; a ko reèe: budalo! biæe kriv paklu ognjenom. ²³Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, ²⁴Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda doði i prinesi dar svoj. ²⁵Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu. ²⁶Zaista ti kažem: neæeš iziæi odande dok ne daš do pošljednjega dinara. ²⁷Èuli ste kako je kazano starima: ne èini preljube. ²⁸A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, veæ je uèinio preljubu u srcu svojemu. ²⁹A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao. ³⁰I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao. ³¹Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu. ³²A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te èini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu èini. ³³Još ste èuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo. ³⁴A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij; ³⁵Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara. ³⁶Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne uèiniti. ³⁷Dakle neka bude vaša rijeè: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je. ³⁸Èuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub. ³⁹A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi; ⁴⁰I koji hoæe da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu. ⁴¹I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva. ⁴²Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoæe da mu uzajmiš, ne odreci mu. ⁴³Èuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega. ⁴⁴A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, èinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; ⁴⁵Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima. ⁴⁶Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne èine li to i carinici? ⁴⁷I ako Boga nazivate samo svojoj braæi, šta odviše èinite? Ne èine li tako i neznabošci? ⁴⁸Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.

¹Pazite da pravdu svoju ne èinite pred ljudima da vas oni vide; inaèe plate nemate od oca svojega koji je na nebesima. ²Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što èine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju. ³A ti kad èiniš milostinju, da ne zna ljevaka tvoja što èini desnica tvoja. ⁴Tako da bude milostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. ⁵I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršæu po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju. ⁶A ti kad se moliš, uði u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. ⁷A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da æe za mnoge rijeèi svoje biti uslišeni. ⁸Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše; ⁹Ovako dakle molite se vi: Oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; ¹⁰Da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; ¹¹Hljeb naš potrebni daj nam danas; ¹²I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem; ¹³I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava vavijek. Amin. ¹⁴Jer ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiæe i vama otac vaš nebeski. ¹⁵Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš neæe oprostiti vama grijeha vašijeh. ¹⁶A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri; jer oni naèine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju. ¹⁷A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, ¹⁸Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. ¹⁹Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rða kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu; ²⁰Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rða ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu. ²¹Jer gdje je vaše blago, ondje æe biti i srce vaše. ²²Svijeæa je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve æe tijelo tvoje svijetlo biti. ²³Ako li oko tvoje kvarno bude, sve æe tijelo tvoje tamno biti. Ako je dakle vidjelo što je u tebi tama, akamoli tama? ²⁴Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili æe na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni. ²⁵Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta æete jesti, ili šta æete piti; ni za tijelo svoje, u što æete se obuæi. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela? ²⁶Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? ²⁷A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? ²⁸I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. ²⁹Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuèe se kao jedan od njih. ³⁰A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva; akamoli vas, malovjerni? ³¹Ne brinite se dakle govoreæi: šta æemo jesti, ili, šta æemo piti, ili, èim æemo se odjenuti? ³²Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. ³³Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo æe vam se sve dodati. ³⁴Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuæe se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.

¹Ne sudite da vam se ne sudi; ²Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem æe vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom æe vam se mjeriti. ³A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjeæaš? ⁴Ili, kako možeš reæi bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? ⁵Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa æeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. ⁶Ne dajte svetinje psima; niti meæite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas. ⁷Ištite, i daæe vam se; tražite, i naæi æete; kucajte, i otvoriæe vam se. ⁸Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriæe mu se. ⁹Ili koji je meðu vama èovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da? ¹⁰Ili ako ribe zaište da mu da zmiju? ¹¹Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko æe više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole? ¹²Sve dakle što hoæete da èine vama ljudi, èinite i vi njima: jer je to zakon i proroci. ¹³Uðite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. ¹⁴Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze. ¹⁵Èuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovèijemu, a unutra su vuci grabljivi. ¹⁶Po rodovima njihovijem poznaæete ih. Eda li se bere s trnja grožðe, ili s èièka smokve? ¹⁷Tako svako drvo dobro rodove dobre raða, a zlo drvo rodove zle raða. ¹⁸Ne može drvo dobro rodova zlijeh raðati, ni drvo zlo rodova dobrijeh raðati. ¹⁹Svako dakle drvo koje ne raða roda dobra, sijeku i u oganj bacaju. ²⁰I tako dakle po rodovima njihovijem poznaæete ih. ²¹Neæe svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! uæi u carstvo nebesko; no koji èini po volji oca mojega koji je na nebesima. ²²Mnogi æe reæi meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom ðavole izgonili, i tvojijem imenom èudesa mnoga tvorili? ²³I tada æu im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji èinite bezakonje. ²⁴Svaki dakle koji sluša ove moje rijeèi i izvršuje ih, kazaæu da je kao mudar èovjek koji sazida kuæu svoju na kamenu: ²⁵I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuæu onu, i ne pade; jer bješe utvrðena na kamenu. ²⁶A svaki koji sluša ove moje rijeèi a ne izvršuje ih, on æe biti kao èovjek lud koji sazida kuæu svoju na pijesku: ²⁷I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuæu onu, i pade, i raspade se strašno. ²⁸I kad svrši Isus rijeèi ove, divljaše se narod nauci njegovoj. ²⁹Jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.

¹A kad siðe s gore, za njim iðaše naroda mnogo. ²I gle, èovjek gubav doðe i klanjaše mu se govoreæi: Gospode! ako hoæeš, možeš me oèistiti. ³I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreæi: hoæu, oèisti se. I odmah oèisti se od gube. ⁴I reèe mu Isus: gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedoèanstva njima. ⁵A kad uðe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleæi ga ⁶I govoreæi: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muèi se vrlo. ⁷A Isus reèe mu: ja æu doæi i iscijeliæu ga. ⁸I kapetan odgovori i reèe: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj uðeš; nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. ⁹Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. ¹⁰A kad èu Isus, udivi se i reèe onima što idu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. ¹¹I to vam kažem da æe mnogi od istoka i zapada doæi i sješæe za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskome: ¹²A sinovi carstva izgnaæe se u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. ¹³A kapetanu reèe Isus: idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj èas. ¹⁴I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese. ¹⁵I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu. ¹⁶A uveèe dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove rijeèju, i sve bolesnike iscijeli: ¹⁷Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: on nemoæi naše uze i bolesti ponese. ¹⁸A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi uèenicima svojijem da idu na onu stranu. ¹⁹I pristupivši jedan književnik reèe mu: uèitelju! ja idem za tobom kud god ti poðeš. ²⁰Reèe njemu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin èovjeèij nema gdje glave zakloniti. ²¹A drugi od uèenika njegovijeh reèe mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega. ²²A Isus reèe njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace. ²³I kad uðe u laðu, za njim uðoše uèenici njegovi. ²⁴I gle, oluja velika postade na moru da se laða pokri valovima; a on spavaše. ²⁵I prikuèivši se uèenici njegovi probudiše ga govoreæi: Gospode! izbavi nas, izgibosmo. ²⁶I reèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika. ²⁷A ljudi èudiše se govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more? ²⁸A kad doðe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proæi putem onijem. ²⁹I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da muèiš nas? ³⁰A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja. ³¹I ðavoli moljahu ga govoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja. ³²I reèe im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi. ³³A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne. ³⁴I gle, sav grad iziðe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.

¹I ušavši u laðu prijeðe i doðe u svoj grad. ²I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reèe uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji. ³I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga. ⁴I videæi Isus pomisli njihove reèe: zašto zlo mislite u srcima svojijem? ⁵Jer šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi; ili reæi: ustani i hodi? ⁶Ali da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe tada reèe uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma. ⁷I ustavši otide doma. ⁸A ljudi videæi èudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima. ⁹I odlazeæi Isus odande vidje èovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. ¹⁰I kad jeðaše u kuæi, gle, mnogi carinici i grješnici doðoše i jeðahu s Isusom i s uèenicima njegovijem. ¹¹I vidjevši to fariseji govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima uèitelj vaš jede i pije? ¹²A Isus èuvši to reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. ¹³Nego idite i nauèite se šta znaèi: milosti hoæu, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje. ¹⁴Tada pristupiše k njemu uèenici Jovanovi govoreæi: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a uèenici tvoji ne poste? ¹⁵A Isus reèe im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego æe doæi vrijeme kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti. ¹⁶Jer niko ne meæe nove zakrpe na staru haljinu; jer æe zakrpa odadrijeti od haljine, i gora æe rupa biti. ¹⁷Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inaèe mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se saèuva. ¹⁸Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe. ¹⁹I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi. ²⁰I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove. ²¹Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu. ²²A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa. ²³I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene ²⁴Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. ²⁵A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka. ²⁶I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj. ²⁷A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov! ²⁸A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode. ²⁹Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude. ³⁰I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna. ³¹A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj. ³²Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna. ³³I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju. ³⁴A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole. ³⁵I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima. ³⁶A gledajuæi ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira. ³⁷Tada reèe uèenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo. ³⁸Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.

¹I dozvavši svojijeh dvanaest uèenika dade im vlast nad duhovima neèistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoæi. ²A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zevedejev, i Jovan brat njegov; ³Filip i Vartolomije; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev, i Levej prozvani Tadija; ⁴Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji ga i predade. ⁵Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreæi: na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite. ⁶Nego idite k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. ⁷A hodeæi propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko. ⁸Bolesne iscjeljujte, gubave èistite, mrtve dižite, ðavole izgonite; zabadava ste dobili, zabadava i dajite. ⁹Ne nosite zlata ni srebra ni mjedi u pojasima svojijem, ¹⁰Ni torbe na put, ni dvije haljine ni obuæe ni štapa; jer je poslenik dostojan svoga jela. ¹¹A kad u koji grad ili selo uðete, ispitajte ko je u njemu dostojan, i ondje ostanite dok ne iziðete. ¹²A ulazeæi u kuæu nazovite joj: mir kuæi ovoj. ¹³I ako bude kuæa dostojna, doæi æe mir vaš na nju; a ako li ne bude dostojna, mir æe se vaš k vama vratiti. ¹⁴A ako vas ko ne primi niti posluša rijeèi vašijeh, izlazeæi iz kuæe ili iz grada onoga otresite prah s nogu svojijeh. ¹⁵Zaisto vam kažem: lakše æe biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoj u dan strašnoga suda negoli gradu onome. ¹⁶Eto, ja vas šaljem kao ovce meðu vukove: budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. ¹⁷A èuvajte se od ljudi; jer æe vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojijem biæe vas. ¹⁸I pred vlastelje i careve vodiæe vas mene radi za svjedoèanstvo njima i neznabošcima. ¹⁹A kad vas predadu, ne brinite se kako æete ili šta æete govoriti; jer æe vam se u onaj èas dati šta æete kazati. ²⁰Jer vi neæete govoriti, nego Duh oca vašega govoriæe iz vas. ²¹A predaæe brat brata na smrt i otac sina; i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih. ²²I svi æe mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu. ²³A kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u drugi. Jer vam kažem zaista: neæete obiæi gradova Izrailjevijeh dok doðe sin èovjeèij. ²⁴Nema uèenika nad uèitelja svojega ni sluge nad gospodara svojega. ²⁵Dosta je uèeniku da bude kao uèitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaæina nazvali Veelzevulom, akamoli domaæe njegove? ²⁶Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se neæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati. ²⁷Što vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i što vam se šapæe na uši, propovijedajte s krovova. ²⁸I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. ²⁹Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašega. ³⁰A vama je i kosa na glavi sva izbrojena. ³¹Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca. ³²A koji god prizna mene pred ljudima, priznaæu i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. ³³A ko se odreèe mene pred ljudima, odreæi æu se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. ³⁴Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego maè. ³⁵Jer sam došao da rastavim èovjeka od oca njegova i kæer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: ³⁶I neprijatelji èovjeku postaæe domašnji njegovi. ³⁷Koji ljubi oca ili mater veæma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kæer veæma nego mene, nije mene dostojan. ³⁸I koji ne uzme krsta svojega i ne poðe za mnom, nije mene dostojan. ³⁹Koji èuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naæi æe je. ⁴⁰Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao. ⁴¹Koji prima proroka u ime proroèko, platu proroèku primiæe; a koji prima pravednika u ime pravednièko, platu pravednièku primiæe. ⁴²I ako ko napoji jednoga od ovijeh malijeh samo èašom studene vode u ime uèenièko, zaista vam kažem, neæe mu plata propasti.

¹I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici uèenika svojijeh, otide odande dalje da uèi i da propovijeda po gradovima njihovijem. ²A Jovan èuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu uèenika svojijeh, ³I reèe mu: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? ⁴A Isus odgovarajuæi reèe im: idite i kažite Jovanu što èujete i vidite: ⁵Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi èiste se i gluhi èuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanðelje. ⁶I blago onome koji se ne sablazni o mene. ⁷A kad ovi otidoše, poèe Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? ⁸Ili šta ste izišli da vidite? Èovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima. ⁹Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka. ¹⁰Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. ¹¹Zaista vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije izišao veæi od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veæi je od njega. ¹²A od vremena Jovana krstitelja dosad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga. ¹³Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana. ¹⁴I ako hoæete vjerovati, on je Ilija što æe doæi. ¹⁵Koji ima uši da èuje neka èuje. ¹⁶Ali kakav æu kazati da je ovaj rod? On je kao djeca koja sjede po ulicama i vièu svojijem drugovima, ¹⁷I govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste. ¹⁸Jer Jovan doðe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: ðavo je u njemu. ¹⁹Doðe sin èovjeèij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle èovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina. ²⁰Tada poèe Isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveæa èudesa njegova, pa se nijesu pokajali: ²¹Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila èudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreæi i pepelu pokajali. ²²Ali vam kažem: Tiru i Sidonu lakše æe biti u dan strašnoga suda nego vama. ²³I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla æeš propasti: jer da su u Sodomu bila èudesa što su u tebi bila, ostao bi do današnjeg dana. ²⁴Ali vam kažem da æe zemlji Sodomskoj lakše biti u dan strašnoga suda nego tebi. ²⁵U to vrijeme odgovori Isus, i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. ²⁶Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja. ²⁷Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoæe kazati. ²⁸Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja æu vas odmoriti. ²⁹Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokoj dušama svojijem. ³⁰Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.

¹U to vrijeme iðaše Isus u subotu kroz usjeve: a uèenici njegovi ogladnješe, i poèeše trgati klasje, i jesti. ²A fariseji vidjevši to rekoše mu: gle, uèenici tvoji èine što ne valja èiniti u subotu. ³A on reèe im: nijeste li èitali što uèini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? ⁴Kako uðe u kuæu Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima. ⁵Ili nijeste èitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi? ⁶A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veæi od crkve. ⁷Kad biste pak znali šta je to: milosti hoæu a ne priloga, nikad ne biste osuðivali pravijeh; ⁸Jer je gospodar i od subote sin èovjeèij. ⁹I otišavši odande doðe u zbornicu njihovu. ¹⁰I gle, èovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreæi: valja li u subotu lijeèiti? da bi ga okrivili. ¹¹A on reèe im: koji je meðu vama èovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neæe je uzeti i izvaditi? ¹²A koliko li je èovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro èiniti. ¹³Tada reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga. ¹⁴A fariseji izišavši naèiniše vijeæu o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande. ¹⁵I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve. ¹⁶I zaprijeti im da ga ne razglašuju: ¹⁷Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: ¹⁸Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuæu duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiæe. ¹⁹Neæe se svaðati ni vikati, niti æe èuti ko po rasputicama glasa njegova. ²⁰Trske stuèene neæe prelomiti i svještila zapaljena neæe ugasiti dok pravda ne održi pobjede. ²¹I u ime njegovo uzdaæe se narodi. ²²Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi i slijepi stade govoriti i gledati. ²³I divljahu se svi ljudi govoreæi: nije li ovo Hristos, sin Davidov? ²⁴A fariseji èuvši to rekoše: ovaj drukèije ne izgoni ðavola do pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga. ²⁵A Isus znajuæi misli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe. ²⁶I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako æe dakle ostati carstvo njegovo? ²⁷I ako ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije. ²⁸A ako li ja Duhom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko. ²⁹Ili kako može ko uæi u kuæu jakoga i pokuæstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? i onda æe kuæu njegovu oplijeniti. ³⁰Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa. ³¹Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiæe se ljudima; a na Duha svetoga hula neæe se oprostiti ljudima. ³²I ako ko reèe rijeè na sina èovjeèijega, oprostiæe mu se; a koji reèe na Duha svetoga, neæe mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome. ³³Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biæe dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biæe; jer se po rodu drvo poznaje. ³⁴Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca. ³⁵Dobar èovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao èovjek iz zle klijeti iznosi zlo. ³⁶A ja vam kažem da æe za svaku praznu rijeè koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. ³⁷Jer æeš se svojijem rijeèima opravdati, i svojijem æeš se rijeèima osuditi. ³⁸Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreæi: uèitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti. ³⁹A on odgovarajuæi reèe im: rod zli i preljubotvorni traži znak; i neæe mu se dati znak osim znaka Jone proroka. ⁴⁰Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noæi: tako æe biti i sin èovjeèij u srcu zemlje tri dana i tri noæi. ⁴¹Ninevljani iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer se pokajaše Joninijem pouèenjem: a gle, ovdje je veæi od Jone. ⁴²Carica južna iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer ona doðe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veæi od Solomuna. ⁴³A kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja, i ne naðe ga. ⁴⁴Onda reèe: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši naðe prazan, pometen i ukrašen. ⁴⁵Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore èovjeku onome od prvoga. Tako æe biti i ovome rodu zlome. ⁴⁶Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braæa njegova stajahu napolju i èekahu da govore s njime. ⁴⁷I neko mu reèe: evo mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom. ⁴⁸A on odgovori i reèe onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braæa moja? ⁴⁹I pruživši ruku svoju na uèenike svoje reèe: eto mati moja i braæa moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

¹I onaj dan izišavši Isus iz kuæe sjeðaše kod mora. ²I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora uæi u laðu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu. ³I on im kaziva mnogo u prièama govoreæi: gle, iziðe sijaè da sije. ⁴I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ih; ⁵A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje. ⁶I kad obasja sunce, povenuše, i buduæi da nemahu žila, posahnuše. ⁷A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih. ⁸A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset. ⁹Ko ima uši da èuje neka èuje. ¹⁰I pristupivši uèenici rekoše mu: zašto im govoriš u prièama? ¹¹A on odgovarajuæi reèe im: vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano. ¹²Jer ko ima, daæe mu se, i preteæi æe mu; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. ¹³Zato im govorim u prièama, jer gledajuæi ne vide, i èujuæi ne èuju niti razumiju. ¹⁴I zbiva se na njima proroštvo Isaijno, koje govori: ušima æete èuti, i neæete razumjeti; i oèima æete gledati, i neæete vidjeti. ¹⁵Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško èuju, i oèi su svoje zatvorili da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. ¹⁶A blago vašijem oèima što vide, i ušima vašijem što èuju. ¹⁷Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše. ¹⁸Vi pak èujte prièu o sijaèu: ¹⁹Svakome koji sluša rijeè o carstvu i ne razumije, dolazi neèastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano. ²⁰A na kamenu posijano to je koji sluša rijeè i odmah s radosti primi je, ²¹Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju rijeèi radi, odmah udari natrag. ²²A posijano u trnju to je koji sluša rijeè, no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva zaguše rijeè, i bez roda ostane. ²³A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša rijeè i razumije, koji dakle i rod raða, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset. ²⁴Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao èovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu, ²⁵A kad ljudi pospaše, doðe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide. ²⁶A kad nièe usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj. ²⁷Tada doðoše sluge domaæinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj? ²⁸A on reèe im: neprijatelj èovjek to uèini. A sluge rekoše mu: hoæeš li dakle da idemo da ga poèupamo? ²⁹A on reèe: ne; da ne bi èupajuæi kukolj poèupali zajedno s njime pšenicu. ³⁰Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reæi æu žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju. ³¹Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao zrno gorušièno koje uzme èovjek i posije na njivi svojoj, ³²Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama. ³³Drugu prièu kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. ³⁴Sve ovo u prièama govori Isus ljudima, i bez prièe ništa ne govoraše im: ³⁵Da se zbude što je rekao prorok govoreæi: otvoriæu u prièama usta svoja, kazaæu sakriveno od postanja svijeta. ³⁶Tada ostavi Isus ljude, i doðe u kuæu. I pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: kaži nam prièu o kukolju na njivi. ³⁷A on odgovarajuæi reèe im: koji sije dobro sjeme ono je sin èovjeèij; ³⁸A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla; ³⁹A neprijatelj koji ga je posijao jest ðavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anðeli. ⁴⁰Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako æe biti na pošljetku ovoga vijeka. ⁴¹Poslaæe sin èovjeèij anðele svoje, i sabraæe iz carstva njegova sve sablazni i koji èine bezakonje. ⁴²I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. ⁴³Tada æe se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da èuje neka èuje. ⁴⁴Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši èovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono. ⁴⁵Još je carstvo nebesko kao èovjek trgovac koji traži dobra bisera, ⁴⁶Pa kad naðe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. ⁴⁷Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe; ⁴⁸Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje. ⁴⁹Tako æe biti na pošljetku vijeka: iziæi æe anðeli i odluèiæe zle od pravednijeh. ⁵⁰I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. ⁵¹Reèe im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode. ⁵²A on im reèe: zato je svaki književnik koji se nauèio carstvu nebeskome kao domaæin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro. ⁵³I kad svrši Isus prièe ove, otide odande. ⁵⁴I došavši na postojbinu svoju, uèaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: otkud ovome premudrost ova i moæi? ⁵⁵Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braæa njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda? ⁵⁶I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve? ⁵⁷I sablažnjavahu se o njega. A Isus reèe im: nema proroka bez èasti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu. ⁵⁸I ne stvori ondje èudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo.

¹U to vrijeme doðe glas do Iroda èetverovlasnika o Isusu; ²I reèe slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato èini èudesa. ³Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega. ⁴Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati. ⁵I šæaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka. ⁶A kad bijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. ⁷Zato i s kletvom obreèe joj dati šta god zaište. ⁸A ona nauèena od matere svoje: daj mi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja. ⁹I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošæahu s njim, zapovjedi joj dati. ¹⁰I posla te posjekoše Jovana u tamnici. ¹¹I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj. ¹²I došavši uèenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše. ¹³I èuvši Isus, otide odande u laði u pusto mjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova. ¹⁴I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove. ¹⁵A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. ¹⁶A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. ¹⁷A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe. ¹⁸A on reèe: donesite mi ih ovamo. ¹⁹I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. ²⁰I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh. ²¹A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece. ²²I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod. ²³I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam. ²⁴A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar. ²⁵A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru. ²⁶I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše. ²⁷A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se. ²⁸A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi. ²⁹A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu. ³⁰No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj! ³¹I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja? ³²I kad uðoše u laðu, presta vjetar. ³³A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij. ³⁴I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku. ³⁵I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. ³⁶I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.

¹Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi: ²Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu. ³A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje? ⁴Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre. ⁵A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi; ⁶Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje. ⁷Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi: ⁸Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene. ⁹No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima. ¹⁰I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte. ¹¹Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka. ¹²Tada pristupiše uèenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši tu rijeè sablazniše se? ¹³A on odgovarajuæi reèe: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniæe se. ¹⁴Ostavite ih: oni su slijepi voði slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti. ¹⁵A Petar odgovarajuæi reèe mu: kaži nam prièu ovu. ¹⁶A Isus reèe: eda li ste i vi još nerazumni? ¹⁷Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje? ¹⁸A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani èovjeka. ¹⁹Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga. ²⁰I ovo je što pogani èovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani èovjeka. ²¹I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske. ²²I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo. ²³A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama. ²⁴A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. ²⁵A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi! ²⁶A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima. ²⁷A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara. ²⁸Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa. ²⁹I otišavši Isus odande, doðe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje. ³⁰I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih, ³¹Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva. ³²A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu. ³³I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod? ³⁴I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice. ³⁵I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji. ³⁶I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. ³⁷I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh. ³⁸A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece. ³⁹I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske.

¹I pristupiše k njemu fariseji i sadukeji, i kušajuæi ga iskahu da im pokaže znak s neba. ²A on odgovarajuæi reèe im: uveèe govorite: biæe vedro; jer je nebo crveno. ³I ujutru: danas æe biti vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati? ⁴Rod zli i kurvarski traži znak, i znak neæe mu se dati osim znaka Jone proroka. I ostavivši ih otide. ⁵I polazeæi uèenici njegovi na onu stranu zaboraviše uzeti hljeba. ⁶A Isus reèe im: èuvajte se kvasca farisejskoga i sadukejskog. ⁷A oni mišljahu u sebi govoreæi: to je što nijesmo hljeba uzeli. ⁸A Isus razumjevši reèe im: šta mislite u sebi, malovjerni, što hljeba nijeste uzeli? ⁹Zar još ne razumijete niti pamtite pet hljebova na pet hiljada, i koliko kotarica nakupiste? ¹⁰Ni sedam hljebova na èetiri hiljade, i koliko kotarica nakupiste? ¹¹Kako ne razumijete da vam ne rekoh za hljebove da se èuvate kvasca farisejskoga i sadukejskog? ¹²Tada razumješe da ne reèe kvasca hljebnoga da se èuvaju, nego nauke farisejske i sadukejske. ¹³A kad doðe Isus u okoline Æesarije Filipove, pitaše uèenike svoje govoreæi: ko govore ljudi da je sin èovjeèij? ¹⁴A oni rekoše: jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka. ¹⁵Reèe im Isus: a vi šta mislite ko sam ja? ¹⁶A Simon Petar odgovori i reèe: ti si Hristos, sin Boga živoga. ¹⁷I odgovarajuæi Isus reèe mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima. ¹⁸A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaæu crkvu svoju, i vrata paklena neæe je nadvladati. ¹⁹I daæu ti kljuèeve od carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biæe svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biæe razdriješeno na nebesima. ²⁰Tada zaprijeti Isus uèenicima svojijem da nikom ne kazuju da je on Hristos. ²¹Od tada poèe Isus kazivati uèenicima svojijem da njemu valja iæi u Jerusalim, i mnogo postradati od starješina i od glavara sveštenièkijeh i književnika, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. ²²I uzevši ga Petar poèe ga odvraæati govoreæi: Bože saèuvaj! to neæe biti od tebe. ²³A on se obrnuvši reèe Petru: idi od mene sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božije nego ljudsko. ²⁴Tada Isus reèe uèenicima svojijem: ako ko hoæe za mnom iæi, neka se odreèe sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom. ²⁵Jer ko hoæe svoju dušu da saèuva, izgubiæe je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naæi æe je. ²⁶Jer kakva je korist èovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? ili kakav æe otkup dati èovjek za svoju dušu? ²⁷Jer æe doæi sin èovjeèij u slavi oca svojega s anðelima svojijem, i tada æe se vratiti svakome po djelima njegovijem. ²⁸Zaisto vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide sina èovjeèijega gdje ide u carstvu svojemu.

¹I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. ²I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao svijet. ³I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu. ⁴A Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoæeš da naèinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji. ⁵Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte. ⁶I èuvši uèenici padoše nièice, i uplašiše se vrlo. ⁷I pristupivši Isus dohvati ih se, i reèe: ustanite, i ne bojte se. ⁸A oni podignuvši oèi svoje nikoga ne vidješe do Isusa sama. ⁹I silazeæi s gore zapovjedi im Isus govoreæi: nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sin èovjeèij iz mrtvijeh ne ustane. ¹⁰I zapitaše ih uèenici njegovi govoreæi: zašto dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da doðe? ¹¹A Isus odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije i urediti sve. ¹²Ali vam kažem da je Ilija veæ došao, i ne poznaše ga; nego uèiniše s njime šta htješe: tako i sin èovjeèij treba da postrada od njih. ¹³Tada razumješe uèenici da im govori za Jovana krstitelja. ¹⁴I kad doðoše k narodu, pristupi k njemu èovjek klanjajuæi mu se ¹⁵I govoreæi: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muèi se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu. ¹⁶I dovedoh ga uèenicima tvojijem, i ne mogoše ga iscijeliti. ¹⁷A Isus odgovarajuæi reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama? dokle æu vas trpljeti? Dovedite mi ga amo. ¹⁸I zaprijeti mu Isus; i ðavo iziðe iz njega; i ozdravi momèe od onoga èasa. ¹⁹Tada pristupiše uèenici k Isusu i nasamo rekoše mu: zašto ga mi ne mogosmo izgnati? ²⁰A Isus reèe im: za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušièno, reæi æete gori ovoj: prijeði odavde tamo, i prijeæi æe, i ništa neæe vam biti nemoguæe. ²¹A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom. ²²A kad su hodili po Galileji, reèe im Isus: predaæe se sin èovjeèij u ruke ljudske; ²³I ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. I neveseli bijahu vrlo. ²⁴A kad doðoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: zar vaš uèitelj neæe dati didrahme? ²⁵Petar reèe: hoæe. I kad uðe u kuæu, preteèe ga Isus govoreæi: šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i haraèe, ili od svojijeh sinova ili od tuðijeh? ²⁶Reèe njemu Petar: od tuðijeh. Reèe mu Isus: dakle ne plaæaju sinovi. ²⁷Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naæi æeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se.

¹U taj èas pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: ko je dakle najveæi u carstvu nebeskome? ²I dozva Isus dijete, i postavi ga meðu njih, ³I reèe im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, neæete uæi u carstvo nebesko. ⁴Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveæi u carstvu nebeskome. ⁵I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima. ⁶A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku. ⁷Teško svijetu od sablazni! jer je potrebno da doðu sablazni; ali teško onom èovjeku kroz koga dolazi sablazan. ⁸Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: bolje ti je uæi u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vjeèni. ⁹I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život uæi, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni. ¹⁰Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anðeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga. ¹¹Jer sin èovjeèij doðe da iznaðe i spase izgubljeno. ¹²Što vam se èini? Kad ima jedan èovjek sto ovaca pa zaðe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla? ¹³I ako se dogodi da je naðe, zaista vam kažem da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nijesu zašle. ¹⁴Tako nije volja oca vašega nebeskoga da pogine jedan od ovijeh malijeh. ¹⁵Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga meðu sobom i njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega. ¹⁶Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da sve rijeèi ostanu na ustima dva ili tri svjedoka. ¹⁷Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša ni crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik. ¹⁸Jer vam kažem zaista: što god svežete na zemlji biæe svezano na nebu, i što god razdriješite na zemlji biæe razdriješeno na nebu. ¹⁹Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u èemu mu drago, za što se uzmole, daæe im otac moj koji je na nebesima. ²⁰Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja meðu njima. ²¹Tada pristupi k njemu Petar i reèe: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? ²²Reèe njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset. ²³Zato je carstvo nebesko kao èovjek car koji namisli da se proraèuni sa svojijem slugama. ²⁴I kad se poèe raèuniti, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. ²⁵I buduæi da nemaše èim platiti, zapovjedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i djecu, i sve što ima; i da mu se plati. ²⁶No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreæi: gospodaru! prièekaj me, i sve æu ti platiti. ²⁷A gospodaru se sažali za tijem slugom, pusti ga i dug oprosti mu. ²⁸A kad iziðe sluga taj, naðe jednoga od svojijeh drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše govoreæi: daj mi što si dužan. ²⁹Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreæi: prièekaj me, i sve æu ti platiti. ³⁰A on ne htje, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga. ³¹Vidjevši pak drugari njegovi taj dogaðaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svojemu sav dogaðaj. ³²Tada ga dozva gospodar njegov, i reèe mu: zli slugo! sav dug onaj oprostih tebi, jer si me molio. ³³Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svog drugara, kao i ja na te što se smilovah? ³⁴I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga muèiteljima dok ne plati sav dug svoj. ³⁵Tako æe i otac moj nebeski uèiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh.

¹I kad svrši Isus rijeèi ove, otide iz Galileje, i doðe u okoline Judejske preko Jordana. ²I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje. ³I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može li èovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu? ⁴A on odgovarajuæi reèe im: nijeste li èitali da je onaj koji je u poèetku stvorio èovjeka muža i ženu stvorio ih? ⁵I reèe: zato ostaviæe èovjek oca svojega i mater, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. ⁶Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. ⁷Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti? ⁸Reèe im: Mojsije je vama dopustio po tvrði vašega srca puštati svoje žene; a ispoèetka nije bilo tako. ⁹Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, èini preljubu; i koji uzme puštenicu èini preljubu. ¹⁰Rekoše mu uèenici njegovi: ako je tako èovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti. ¹¹A on reèe im: ne mogu svi primiti tijeh rijeèi do oni kojima je dano. ¹²Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi. ¹³Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a uèenici zabranjivahu im. ¹⁴A Isus reèe: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko. ¹⁵I metnuvši na njih ruke otide odande. ¹⁶I gle, neko pristupivši reèe mu: uèitelju blagi! kakovo æu dobro da uèinim da imam život vjeèni? ¹⁷A on reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš uæi u život, drži zapovijesti. ¹⁸Reèe mu: koje? A Isus reèe: da ne ubiješ; ne èiniš preljube; ne ukradeš; ne svjedoèiš lažno; ¹⁹Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe. ²⁰Reèe mu mladiæ: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje; šta mi još treba? ²¹Reèe mu Isus: ako hoæeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; pa hajde za mnom. ²²A kad èu mladiæ rijeè, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. ²³A Isus reèe uèenicima svojijem: zaista vam kažem da je teško bogatome uæi u carstvo nebesko. ²⁴I još vam kažem: lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. ²⁵A kad to èuše uèenici, divljahu se vrlo govoreæi: ko se dakle može spasti? ²⁶A Isus pogledavši na njih reèe im: ljudima je ovo nemoguæe, a Bogu je sve moguæe. ²⁷Tada odgovori Petar i reèe mu: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo: šta æe dakle biti nama? ²⁸A Isus reèe im: zaista vam kažem da æete vi koji idete za mnom, u drugom roðenju, kad sjede sin èovjeèij na prijestolu slave svoje, sješæete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. ²⁹I svaki, koji ostavi kuæe, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiæe sto puta onoliko, i dobiæe život vjeèni. ³⁰Ali æe mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi.

¹Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj. ²I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. ³I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni, ⁴I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam. ⁵I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako. ⁶I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni? ⁷Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete. ⁸A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh. ⁹I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. ¹⁰A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš. ¹¹I primivši vikahu na gospodara ¹²Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli. ¹³A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? ¹⁴Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi. ¹⁵Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? ¹⁶Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh. ¹⁷I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest uèenika na putu, i reèe im: ¹⁸Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij biæe predan glavarima sveštenièkijem i književnicima; i osudiæe ga na smrt; ¹⁹I predaæe ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treæi dan ustaæe. ²⁰Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajuæi mu se i moleæi ga za nešto. ²¹A on joj reèe: šta hoæeš? Reèe mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu. ²²A Isus odgovarajuæi reèe: ne znate šta ištete; možete li piti èašu koju æu ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo. ²³I reèe im: èašu dakle moju ispiæete, i krstiæete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj. ²⁴I kad èuše ostalijeh deset uèenika, rasrdiše se na ta dva brata. ²⁵A Isus dozvavši ih reèe: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim. ²⁶Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. ²⁷I koji hoæe meðu vama da bude prvi, da vam bude sluga. ²⁸Kao što ni sin èovjeèij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge. ²⁹I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi. ³⁰I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èuvši da Isus prolazi povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! ³¹A narod prijeæaše im da uæute; a oni još veæma povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! ³²I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe: šta hoæete da vam uèinim? ³³Rekoše mu: Gospode, da se otvore oèi naše. ³⁴I smilova se Isus, i dohvati se oèiju njihovijeh, i odmah progledaše oèi njihove, i otidoše za njim.

¹I kad se približiše k Jerusalimu i doðoše u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva uèenika ²Govoreæi im: idite u selo što je prema vama, i odmah æete naæi magaricu privezanu i magare s njom: odriješite je i dovedite mi. ³I ako vam ko reèe što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah æe ih poslati. ⁴A ovo je sve bilo da se zbude što je kazao prorok govoreæi: ⁵Kažite kæeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magarièinu. ⁶I uèenici otidoše, i uèinivši kako im zapovjedi Isus ⁷Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih. ⁸A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu. ⁹A narod koji iðaše pred njim i za njim, vikaše govoreæi: Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini! ¹⁰I kad on uðe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreæi: ko je to? ¹¹A narod govoraše: ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga. ¹²I uðe Isus u crkvu Božiju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. ¹³I reèe im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku. ¹⁴I pristupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih. ¹⁵A kad vidješe glavari sveštenièki i književnici èudesa što uèini, i djecu gdje vièu u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se. ¹⁶I rekoše mu: èuješ li što ovi govore? A Isus reèe im: da! zar nijeste nikad èitali: iz usta male djece i koja sisaju naèinio si sebi hvalu? ¹⁷I ostavivši ih iziðe napolje iz grada u Vitaniju, i zanoæi ondje. ¹⁸A ujutru vraæajuæi se u grad ogladnje. ¹⁹I ugledavši smokvu jednu kraj puta doðe k njoj, i ne naðe ništa na njoj do lišæa sama, i reèe joj: da nikad na tebi ne bude roda dovijeka. I odmah usahnu smokva. ²⁰I vidjevši to uèenici diviše se govoreæi: kako odmah usahnu smokva! ²¹A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno uèiniæete, nego i gori ovoj ako reèete: digni se i baci se u more, biæe. ²²I sve što uzištete u molitvi vjerujuæi, dobiæete. ²³I kad doðe u crkvu i stade uèiti, pristupiše k njemu glavari sveštenièki i starješine narodne govoreæi: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu? ²⁴A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, koju ako mi kažete, i ja æu vama kazati kakvom vlasti ovo èinim. ²⁵Krštenje Jovanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba, reæi æe nam: zašto mu dakle ne vjerovaste? ²⁶Ako li reèemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka. ²⁷I odgovarajuæi Isusu rekoše: ne znamo. Reèe i on njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. ²⁸Šta vam se èini? Èovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reèe: sine! idi danas radi u vinogradu mome. ²⁹A on odgovarajuæi reèe: neæu; a poslije se raskaja i otide. ³⁰I pristupivši k drugome reèe tako. A on odgovarajuæi reèe: hoæu, gospodaru; i ne otide. ³¹Koji je od ove dvojice ispunio volju oèinu? Rekoše mu: prvi. Reèe im Isus: zaista vam kažem da æe carinici i kurve prije vas uæi u carstvo Božije. ³²Jer doðe k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete. ³³Drugu prièu èujte: bijaše èovjek domaæin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. ³⁴A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove. ³⁵I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem. ³⁶Opet posla druge sluge, više nego prije, i uèiniše im tako isto. ³⁷A potom posla k njima sina svojega govoreæi: postidjeæe se sina mojega. ³⁸A vinogradari vidjevši sina rekoše meðu sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo. ³⁹I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše. ⁴⁰Kad doðe dakle gospodar od vinograda šta æe uèiniti vinogradarima onijem? ⁴¹Rekoše mu: zloèince æe zlom smrti pomoriti; a vinograd daæe drugijem vinogradarima, koji æe mu davati rodove u svoje vrijeme. ⁴²Reèe im Isus: zar nijeste nikad èitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem oèima. ⁴³Zato vam kažem da æe se od vas uzeti carstvo Božije, i daæe se narodu koji njegove rodove donosi. ⁴⁴I ko padne na ovaj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. ⁴⁵I èuvši glavari sveštenièki i fariseji prièe njegove razumješe da za njih govori. ⁴⁶I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka.

¹I odgovarajuæi Isus opet reèe im u prièama govoreæi: ²Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu. ³I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi. ⁴Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu. ⁵A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. ⁶A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih. ⁷A kad to èu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali. ⁸Tada reèe slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. ⁹Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu. ¹⁰I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju. ¹¹Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho. ¹²I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje. ¹³Tada reèe car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. ¹⁴Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh. ¹⁵Tada otidoše fariseji i naèiniše vijeæu kako bi ga uhvatili u rijeèi. ¹⁶I poslaše k njemu uèenike svoje s Irodovcima, te rekoše: uèitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista uèiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko. ¹⁷Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati haraè æesaru ili ne? ¹⁸Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reèe: što me kušate, licemjeri? ¹⁹Pokažite mi novac haraèki. A oni donesoše mu novac. ²⁰I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis? ²¹I rekoše mu: æesarev. Tada reèe im: podajte dakle æesarevo æesaru, i Božije Bogu. ²²I èuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše. ²³Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga ²⁴Govoreæi: uèitelju! Mojsije reèe: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. ²⁵U nas bješe sedam braæe; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu. ²⁶A tako i drugi, i treæi, tja do sedmoga. ²⁷A poslije sviju umrije i žena. ²⁸O vaskrseniju dakle koga æe od sedmorice biti žena? jer je za svima bila. ²⁹A Isus odgovarajuæi reèe im: varate se, ne znajuæi pisma ni sile Božije. ³⁰Jer o vaskrseniju niti æe se ženiti ni udavati; nego su kao anðeli Božiji na nebu. ³¹A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li èitali što vam je rekao Bog govoreæi: ³²Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh. ³³I èuvši narod divljaše se nauci njegovoj. ³⁴A fariseji èuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno. ³⁵I upita jedan od njih zakonik kušajuæi ga i govoreæi: ³⁶Uèitelju! koja je zapovijest najveæa u zakonu? ³⁷A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. ³⁸Ovo je prva i najveæa zapovijest. ³⁹A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. ⁴⁰O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci. ⁴¹A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus ⁴²Govoreæi: šta mislite za Hrista, èij je sin? Rekoše mu: Davidov. ⁴³Reèe im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreæi: ⁴⁴Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? ⁴⁵Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin? ⁴⁶I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeèi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.

¹Tada Isus reèe k narodu i uèenicima svojima ²Govoreæi: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji. ³Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni èine ne èinite; jer govore a ne èine. ⁴Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleæa ljudska; a prstom svojijem neæe da ih prihvate. ⁵A sva djela svoja èine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima. ⁶I traže zaèelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama, ⁷I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi! ⁸A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braæa. ⁹I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. ¹⁰Niti se zovite uèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos. ¹¹A najveæi izmeðu vas da vam bude sluga. ¹²Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji se ponižuje, podignuæe se. ¹³Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli. ¹⁴Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni. ¹⁵Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe. ¹⁶Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je. ¹⁷Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? ¹⁸I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je. ¹⁹Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti? ²⁰Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. ²¹I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj. ²²I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu. ²³Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo èiniti i ono ne ostavljati. ²⁴Voði slijepi koji ocjeðujete komarca a kamilu proždirete. ²⁵Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što èistite spolja èašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde. ²⁶Fariseju slijepi! Oèisti najprije iznutra èašu i zdjelu da budu i spolja èiste. ²⁷Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okreèeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvaèkijeh i svake neèistote. ²⁸Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja. ²⁹Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika, ³⁰I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka. ³¹Tijem samo svjedoèite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke. ³²I vi dopunite mjeru otaca svojijeh. ³³Zmije, porodi aspidini! kako æete pobjeæi od presude u oganj pakleni? ³⁴Zato evo ja æu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi æete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada, ³⁵Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom. ³⁶Zaista vam kažem da æe ovo sve doæi na rod ovaj. ³⁷Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste! ³⁸Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta. ³⁹Jer vam kažem: neæete mene vidjeti otsele dok ne reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

¹I izišavši Isus iðaše od crkve, i pristupiše k njemu uèenici njegovi da mu pokažu graðevinu crkvenu. ²A Isus reèe im: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neæe ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. ³A kad sjeðaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu uèenici nasamo govoreæi: kaži nam kad æe to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka? ⁴I odgovarajuæi Isus reèe im: èuvajte se da vas ko ne prevari. ⁵Jer æe mnogi doæi u ime moje govoreæi: ja sam Hristos. I mnoge æe prevariti. ⁶Èuæete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak. ⁷Jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svijetu. ⁸A to je sve poèetak stradanja. ⁹Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi. ¹⁰I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga. ¹¹I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge. ¹²I što æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh. ¹³Ali koji pretrpi do kraja blago njemu. ¹⁴I propovjediæe se ovo jevanðelje o carstvu po svemu svijetu za svjedoèanstvo svijem narodima. I tada æe doæi pošljedak. ¹⁵Kad dakle ugledate mrzost opušæenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome koji èita da razumije): ¹⁶Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; ¹⁷I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kuæi; ¹⁸I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje. ¹⁹A teško trudnima i dojilicama u te dane. ²⁰Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu; ²¹Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti; ²²I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni. ²³Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte. ²⁴Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake velike i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane. ²⁵Eto vam kazah naprijed. ²⁶Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte. ²⁷Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki æe biti dolazak sina èovjeèijega. ²⁸Jer gdje je strvina onamo æe se i orlovi kupiti. ²⁹I odmah æe po nevolji dana tijeh sunce pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se. ³⁰I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom. ³¹I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. ³²Od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto. ³³Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata. ³⁴Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. ³⁵Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi. ³⁶A o danu tome i o èasu niko ne zna, ni anðeli nebeski, do otac moj sam. ³⁷Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. ³⁸Jer kako što pred potopom jeðahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, ³⁹I ne osjetiše dok ne doðe potop i odnese sve; tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. ⁴⁰Tada æe biti dva na njivi; jedan æe se uzeti, a drugi æe se ostaviti. ⁴¹Dvije æe mljeti na žrvnjevima; jedna æe se uzeti, a druga æe se ostaviti. ⁴²Stražite dakle, jer ne znate u koji æe èas doæi Gospod vaš. ⁴³Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koje æe vrijeme doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. ⁴⁴Zato i vi budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij. ⁴⁵Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok? ⁴⁶Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako. ⁴⁷Zaista vam kažem: postaviæe ga nad svijem imanjem svojim. ⁴⁸Ako li taj rðavi sluga reèe u srcu svome: neæe moj gospodar još zadugo doæi; ⁴⁹I poène biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama; ⁵⁰Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli. ⁵¹I rasjeæi æe ga napola, i daæe mu platu kao i licemjerima; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.

¹Tada æe biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziðoše na susret ženiku. ²Pet od njih bijahu mudre a pet lude. ³I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. ⁴A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima. ⁵A buduæi da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše. ⁶A u ponoæi stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret. ⁷Tada ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje. ⁸A lude rekoše mudrima: dajte nam od ulja svojega, jer naši žišci hoæe da se ugase. ⁹A mudre odgovoriše govoreæi: da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi. ¹⁰A kad one otidoše da kupe, doðe ženik, i gotove uðoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. ¹¹A poslije doðoše i one druge djevojke govoreæi: gospodaru! gospodaru! otvori nam. ¹²A on odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ne poznajem vas. ¹³Stražite dakle, jer ne znate dana ni èasa u koji æe sin èovjeèij doæi. ¹⁴Jer kako što èovjek polazeæi dozva sluge svoje i predade im blago svoje; ¹⁵I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a treæemu jedan, svakome prema njegovoj moæi; i otide odmah. ¹⁶A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta. ¹⁷Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva. ¹⁸A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega. ¹⁹A po dugom vremenu doðe gospodar tijeh sluga, i stade se raèuniti s njima. ²⁰I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreæi: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima. ²¹A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. ²²A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reèe: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima. ²³A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. ²⁴A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reèe: gospodaru! znao sam da si ti tvrd èovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao; ²⁵Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje. ²⁶A gospodar njegov odgovarajuæi reèe mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao: ²⁷Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom. ²⁸Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta. ²⁹Jer svakome koji ima, daæe se, i preteæi æe mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeæe se od njega. ³⁰I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. ³¹A kad doðe sin èovjeèij u slavi svojoj i svi sveti anðeli s njime, onda æe sjesti na prijestolu slave svoje. ³²I sabraæe se pred njim svi narodi, i razluèiæe ih izmeðu sebe kao pastir što razluèuje ovce od jaraca. ³³I postaviæe ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve. ³⁴Tada æe reæi car onima što mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta. ³⁵Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me; ³⁶Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiðoste me; u tamnici bijah, i doðoste k meni. ³⁷Tada æe mu odgovoriti pravednici govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo? ³⁸Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo? ³⁹Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i doðosmo k tebi? ⁴⁰I odgovarajuæi car reæi æe im: zaista vam kažem: kad uèiniste jednome od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste. ⁴¹Tada æe reæi i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vjeèni pripravljeni ðavolu i anðelima njegovijem. ⁴²Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; ⁴³Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obiðoste me. ⁴⁴Tada æe mu odgovoriti i oni govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te? ⁴⁵Tada æe im odgovoriti govoreæi: zaista vam kažem: kad ne uèiniste jednome od ove moje male braæe, ni meni ne uèiniste. ⁴⁶I ovi æe otiæi u muku vjeènu, a pravednici u život vjeèni.

¹I kad svrši Isus rijeèi ove, reèe uèenicima svojima: ²Znate da æe do dva dana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæe da se razapne. ³Tada skupiše se glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenièkoga po imenu Kajafe; ⁴I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili. ⁵I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. ⁶A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga, ⁷Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeðaše za trpezom. ⁸A kad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi: zašto se èini taka šteta? ⁹Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima. ¹⁰A kad razumje Isus, reèe im: šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelo na meni. ¹¹Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. ¹²A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi. ¹³Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanðelje po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin što uèini ona. ¹⁴Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenièkijem, ¹⁵I reèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. ¹⁶I od tada tražaše zgodu da ga izda. ¹⁷A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimo pashu da jedeš? ¹⁸A on reèe: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinim pashu s uèenicima svojijem. ¹⁹I uèiniše uèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu. ²⁰A kad bi uveèe, sjede za trpezu sa dvanaestoricom. ²¹I kad jeðahu reèe im: zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me. ²²I zabrinuvši se vrlo poèeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode? ²³A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati. ²⁴Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. ²⁵A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu: ti kaza. ²⁶I kad jeðahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. ²⁷I uze èašu i davši hvalu dade im govoreæi: pijte iz nje svi; ²⁸Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha. ²⁹Kažem vam pak da neæu otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad æu piti s vama novoga u carstvu oca svojega. ³⁰I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. ³¹Tada reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer u pismu stoji: udariæu pastira i ovce od stada razbjeæi æe se. ³²A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. ³³A Petar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neæu nikad sablazniti. ³⁴Reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. ³⁵Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše. ³⁶Tada doðe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu. ³⁷I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti. ³⁸Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom. ³⁹I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. ⁴⁰I došavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èas postražiti sa mnom? ⁴¹Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan, ali je tijelo slabo. ⁴²Opet po drugi put otide i pomoli se govoreæi: oèe moj! ako me ne može ova èaša mimoiæi da je ne pijem, neka bude volja tvoja. ⁴³I došavši naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale. ⁴⁴I ostavivši ih otide opet i treæi put te se pomoli govoreæi one iste rijeèi. ⁴⁵Tada doðe k uèenicima svojijem i reèe im: jednako spavate i poèivate; evo se približi èas, i sin èovjeèij predaje se u ruke grješnika. ⁴⁶Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj. ⁴⁷I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, doðe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i starješina narodnijeh. ⁴⁸A izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je; držite ga. ⁴⁹I odmah pristupivši k Isusu reèe: zdravo, ravi! i cjeliva ga. ⁵⁰A Isus reèe mu: prijatelju! šta æeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga. ⁵¹I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. ⁵²Tada reèe mu Isus: vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža æe izginuti. ⁵³Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anðela? ⁵⁴Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude? ⁵⁵U taj èas reèe Isus ljudima: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio uèeæi u crkvi, i ne uhvatiste me. ⁵⁶A ovo sve bi da se zbudu pisma proroèka. Tada uèenici svi ostaviše ga, i pobjegoše. ⁵⁷I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenièkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše. ⁵⁸A Petar iðaše za njim izdaleka do dvora poglavara sveštenièkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak. ⁵⁹A glavari sveštenièki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusa da bi ga ubili; ⁶⁰I ne naðoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše. Najposlije doðoše dva lažna svjedoka, ⁶¹I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naèiniti je. ⁶²I ustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? ⁶³A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij? ⁶⁴Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. ⁶⁵Tada poglavar sveštenièki razdrije haljine svoje govoreæi: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu. ⁶⁶Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše: zaslužio je smrt. ⁶⁷Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške ⁶⁸Govoreæi: proreci nam, Hriste, ko te udari? ⁶⁹A Petar sjeðaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreæi: i ti si bio s Isusom Galilejcem. ⁷⁰A on se odreèe pred svima govoreæi: ne znam šta govoriš. ⁷¹A kad iziðe k vratima ugleda ga druga, i reèe onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazareæaninom. ⁷²I opet odreèe se s kletvom: ne znam tog èovjeka. ⁷³A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje. ⁷⁴Tada se poèe kleti i preklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmah zapjeva pijetao. ⁷⁵I opomenu se Petar rijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. I izišavši napolje plaka gorko.

¹A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube. ²I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji. ³Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama ⁴Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti. ⁵I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi. ⁶A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. ⁷Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima. ⁸Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas. ⁹Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi; ¹⁰I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod. ¹¹A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš. ¹²I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori. ¹³Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe? ¹⁴I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo. ¹⁵A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe. ¹⁶A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu. ¹⁷I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? ¹⁸Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali. ¹⁹A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. ²⁰A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. ²¹A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. ²²Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne. ²³Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne. ²⁴A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti. ²⁵I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu. ²⁶Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne. ²⁷Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika. ²⁸I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu. ²⁹I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski! ³⁰I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi. ³¹I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu. ³²I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. ³³I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica, ³⁴Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije. ³⁵A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke; ³⁶I sjeðahu ondje te ga èuvahu. ³⁷I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski. ³⁸Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane. ³⁹A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima, ⁴⁰I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta. ⁴¹A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu: ⁴²Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati. ⁴³On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij. ⁴⁴Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se. ⁴⁵A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. ⁴⁶A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? ⁴⁷A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju. ⁴⁸I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše. ⁴⁹A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože. ⁵⁰A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu. ⁵¹I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; ⁵²I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli; ⁵³I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. ⁵⁴A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij. ⁵⁵I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu. ⁵⁶Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh. ⁵⁷A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov. ⁵⁸Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo. ⁵⁹I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto; ⁶⁰I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. ⁶¹A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu. ⁶²Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata, ⁶³I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu. ⁶⁴Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve. ⁶⁵Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. ⁶⁶A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.

¹A po veèeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje doðe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob. ²I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anðeo Gospodnji siðe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnijeh i sjeðaše na njemu. ³A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo kao snijeg. ⁴I od straha njegova uzdrktaše se stražari, i postadoše kao mrtvi. ⁵A anðeo odgovarajuæi reèe ženama: ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite. ⁶Nije ovdje: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod. ⁷Pa idite brže te kažite uèenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh. I gle, on æe pred vama otiæi u Galileju; tamo æete ga vidjeti. Eto ja vam kazah. ⁸I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave uèenicima njegovijem. ⁹A kad iðahu da jave uèenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreæi: zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. ¹⁰Tada reèe im Isus: ne bojte se; idite te javite braæi mojoj neka idu u Galileju; i tamo æe me vidjeti. ¹¹A kad iðahu, gle, neki od stražara doðoše u grad i javiše glavarima sveštenièkijem sve što se dogodilo. ¹²I oni sastavši se sa starješinama uèiniše vijeæu, i dadoše vojnicima dovoljno novaca ¹³Govoreæi: kažite: uèenici njegovi doðoše noæu i ukradoše ga kad smo mi spavali. ¹⁴I ako to èuje sudija, mi æemo njega umiriti, i naèiniti da vama ništa ne bude. ¹⁵A oni uzevši novce uèiniše kao što su nauèeni bili. I razglasi se ova rijeè po Jevrejima i do danas. ¹⁶A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. ¹⁷I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše. ¹⁸I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. ¹⁹Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha, ²⁰Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.