Luki

Jevanðelje po Luki

¹Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama, ²Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše: ³Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile, ⁴Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio. ⁵U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta. ⁶A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane. ⁷I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari. ⁸I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, ⁹Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi. ¹⁰I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja. ¹¹A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga. ¹²I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj. ¹³A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan. ¹⁴I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju. ¹⁵Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje; ¹⁶I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome; ¹⁷I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov. ¹⁸I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita. ¹⁹I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost. ²⁰I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme. ²¹I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi. ²²A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem. ²³I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj. ²⁴A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi: ²⁵Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima. ²⁶A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret ²⁷K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. ²⁸I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama. ²⁹A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? ³⁰I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. ³¹I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. ³²On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; ³³I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. ³⁴A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? ³⁵I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij. ³⁶I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom. ³⁷Jer u Boga sve je moguæe što reèe. ³⁸A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje. ³⁹A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin. ⁴⁰I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom. ⁴¹I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga, ⁴²I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. ⁴³I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni? ⁴⁴Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. ⁴⁵I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod. ⁴⁶I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda; ⁴⁷I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu, ⁴⁸Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji; ⁴⁹Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo; ⁵⁰I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje. ⁵¹Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova. ⁵²Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene. ⁵³Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne. ⁵⁴Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti; ⁵⁵Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka. ⁵⁶Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj. ⁵⁷A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina. ⁵⁸I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. ⁵⁹I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija. ⁶⁰I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan. ⁶¹I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime. ⁶²I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime. ⁶³I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi. ⁶⁴I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga. ⁶⁵I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj. ⁶⁶I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim. ⁶⁷I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi: ⁶⁸Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj, ⁶⁹I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega, ⁷⁰Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka ⁷¹Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas; ⁷²Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega, ⁷³Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati ⁷⁴Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha, ⁷⁵I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi. ⁷⁶I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put; ⁷⁷Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh, ⁷⁸Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine; ⁷⁹Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira. ⁸⁰A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.

¹U to vrijeme pak iziðe zapovijest od æesara Avgusta da se prepiše sav svijet. ²Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom. ³I poðoše svi da se prepišu svaki u svoj grad. ⁴Tada poðe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, ⁵Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna. ⁶I kad onamo bijahu, doðe vrijeme da ona rodi. ⁷I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici. ⁸I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega. ⁹I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo. ¹⁰I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu. ¹¹Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. ¹²I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima. ¹³I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi: ¹⁴Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja. ¹⁵I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod. ¹⁶I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima. ¹⁷A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete. ¹⁸I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri. ¹⁹A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu. ²⁰I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano. ²¹I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. ²²I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda, ²³Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;) ²⁴I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa. ²⁵I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu. ²⁶I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. ²⁷I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju, ²⁸I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe: ²⁹Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj; ³⁰Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje, ³¹Koje si ugotovio pred licem sviju naroda, ³²Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. ³³I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega. ³⁴I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti ³⁵A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca. ³⁶I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega, ³⁷I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama. ³⁸I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu. ³⁹I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret. ⁴⁰A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu. ⁴¹I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe. ⁴²I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika; ⁴³I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova; ⁴⁴Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima. ⁴⁵I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže. ⁴⁶I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih, ⁴⁷I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima. ⁴⁸I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te. ⁴⁹I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega? ⁵⁰I oni ne razumješe rijeèi što im reèe. ⁵¹I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu. ⁵²I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.

¹U petnaestoj godini vladanja æesara Tiverija, kad bješe Pontije Pilat sudija u Judeji, i Irod èetverovlasnik u Galileji, a Filip brat njegov èetverovlasnik u Itureji i u Trahonitskoj, i Lisanija èetverovlasnik u Avilini, ²Za poglavara sveštenièkijeh Ane i Kajafe, reèe Bog Jovanu sinu Zarijnu u pustinji, ³I doðe u svu okolinu Jordansku propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha; ⁴Kao što je napisano u knjizi rijeèi proroka Isaije koji govori: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; ⁵Sve doline neka se ispune, i sve gore i bregovi neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo, i hrapavi putovi neka budu glatki; ⁶I svako æe tijelo vidjeti spasenije Božije. ⁷Jovan pak govoraše ljudima koji izlažahu da ih krsti: porodi aspidini! ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? ⁸Rodite dakle rodove dostojne pokajanja, i ne govorite u sebi: oca imamo Avraama; jer vam kažem da Bog može i od ovoga kamenja podignuti djecu Avraamu. ⁹Jer veæ i sjekira stoji drvetu kod korijena; i svako drvo koje dobra roda ne raða sijeèe se i u oganj se baca. ¹⁰I pitahu ga ljudi govoreæi: šta æemo dakle èiniti? ¹¹On pak odgovarajuæi reèe im: koji ima dvije haljine neka da jednu onome koji nema; i ko ima hrane neka èini tako. ¹²Doðoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: uèitelju! šta æemo èiniti? ¹³A on im reèe: ne ištite više nego što vam je reèeno. ¹⁴Pitahu ga pak i vojnici govoreæi: a mi šta æemo èiniti? I reèe im: nikome da ne èinite sile niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom. ¹⁵A kad narod bješe u sumnji i pomišljahu svi u srcima svojijem za Jovana: da nije on Hristos? ¹⁶Odgovaraše Jovan svima govoreæi: ja vas krstim vodom; ali ide za mnom jaèi od mene, kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem. ¹⁷On ima lopatu u ruci svojoj, i oèistiæe gumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem. ¹⁸I drugo mnogo koješta javlja narodu i napominja. ¹⁹Iroda pak èetverovlasnika koraše Jovan za Irodijadu, ženu brata njegova, i za sva zla što uèini Irod; ²⁰I svrh svega uèini i to te zatvori Jovana u tamnicu. ²¹A kad se krsti sav narod, i Isus pošto se krsti i moljaše se Bogu, otvori se nebo, ²²I siðe na nj Duh sveti u tjelesnome obliku kao golub, i èu se glas s neba govoreæi: ti si sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji. ²³I taj Isus imaše oko trideset godina kad poèe; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna, ²⁴Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna, sina Janejeva, sina Josifova, ²⁵Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijna, sina Nangejeva, ²⁶Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina, sina Josifova, sina Judina, ²⁷Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna, ²⁸Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Irova, ²⁹Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna, ³⁰Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova, ³¹Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova, ³²Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova, ³³Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova, sina Faresova, sina Judina, ³⁴Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avraamova, sina Tarina, sina Nahorova, ³⁵Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Salina, ³⁶Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova, ³⁷Sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova, ³⁸Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.

¹Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju, ²I èetrdeset dana kuša ga ðavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladnje, ³I reèe mu ðavo: ako si sin Božij, reci ovome kamenu da postane hljeb. ⁴I odgovori mu Isus govoreæi: u pismu stoji: neæe življeti èovjek o samom hljebu, nego o svakoj rijeèi Božijoj. ⁵I izvedavši ga ðavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuæu oka, ⁶I reèe mu ðavo: tebi æu dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoæu daæu je; ⁷Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biæe sve tvoje. ⁸I odgovarajuæi Isus reèe mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi. ⁹I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reèe mu: ako si sin Božij, skoèi odavde dolje; ¹⁰Jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe da te saèuvaju, ¹¹I uzeæe te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. ¹²I odgovarajuæi Isus reèe mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega. ¹³I kad svrši ðavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme. ¹⁴I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju. ¹⁵I on uèaše po zbornicama njihovijem, i svi ga hvaljahu. ¹⁶I doðe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uðe po obièaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da èita. ¹⁷I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu naðe mjesto gdje bješe napisano: ¹⁸Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanðelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da æe se otpustiti, i slijepima da æe progledati; da otpustim sužnje; ¹⁹I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju. ²⁰I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj. ²¹I poèe im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima. ²²I svi mu svjedoèahu, i divljahu se rijeèima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: nije li ovo sin Josifov? ²³I reèe im: vi æete meni bez sumnje kazati ovu prièu: ljekaru! izlijeèi se sam; što smo èuli da si èinio u Kapernaumu uèini i ovdje na svojoj postojbini. ²⁴Reèe pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini. ²⁵A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji; ²⁶I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici. ²⁷I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan se od njih ne oèisti do Neemana Sirijanina. ²⁸I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad èuše ovo. ²⁹I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo. ³⁰Ali on proðe izmeðu njih, i otide. ³¹I doðe u Kapernaum grad Galilejski, i uèaše ih u subote. ³²I èuðahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bješe silna. ³³I u zbornici bješe èovjek u kome bješe neèisti duh ðavolski, i povika iza glasa ³⁴Govoreæi: proði se, šta je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. ³⁵I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. I oborivši ga ðavo na srijedu, iziðe iz njega, i nimalo mu ne naudi. ³⁶I u sve uðe strah, i govorahu jedan drugome govoreæi: kakva je to rijeè, da vlašæu i silom zapovijeda neèistijem duhovima, i izlaze? ³⁷I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima. ³⁸Ustavši pak iz zbornice doðe u kuæu Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju. ³⁹I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im. ⁴⁰A kad zahoðaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od razliènijeh bolesti dovoðahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih. ⁴¹A i ðavoli izlažahu iz mnogijeh vièuæi i govoreæi: ti si Hristos sin Božij. I zapreæivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos. ⁴²A kad nasta dan, iziðe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i doðe k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih. ⁴³A on im reèe: i drugijem gradovima treba mi propovjediti jevanðelje o carstvu Božijemu; jer sam na to poslan. ⁴⁴I propovijedaše po zbornicama Galilejskijem.

¹Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju rijeè Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga, ²I vidje dvije laðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže: ³I uljeze u jednu od laði koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši uèaše narod iz laðe. ⁴A kad presta govoriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite. ⁵I odgovarajuæi Simon reèe mu: uèitelju! svu noæ smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæu mrežu. ⁶I uèinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe. ⁷I namagoše na društvo koje bješe na drugoj laði da doðu da im pomognu; i doðoše, i napuniše obje laðe tako da se gotovo potope. ⁸A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan. ⁹Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše; ¹⁰A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe Isus Simonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti. ¹¹I izvukavši obje laðe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim. ¹²I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, èovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade nièice moleæi mu se i govoreæi: Gospode! ako hoæeš možeš me oèistiti. ¹³I pruživši ruku dohvati ga se, i reèe: hoæu, oèisti se. I odmah guba spade s njega. ¹⁴I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za oèišæenje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima. ¹⁵Ali se glas o njemu još veæma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti. ¹⁶A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu. ¹⁷I jedan dan uèaše on, i ondje sjeðahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih. ¹⁸I gle, ljudi donesoše na odru èovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda nj; ¹⁹I ne našavši kuda æe ga unijeti od naroda, popeše se na kuæu i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa. ²⁰I vidjevši vjeru njihovu reèe mu: èovjeèe! opraštaju ti se grijesi tvoji. ²¹I poèeše pomišljati književnici i fariseji govoreæi: ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? ²²A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajuæi reèe im: šta mislite u srcima svojijem? ²³Šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reæi: ustani i hodi? ²⁴Nego da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kuæi svojoj. ²⁵I odmah ustade pred njima, i uze na èemu ležaše, i otide kuæi svojoj hvaleæi Boga. ²⁶I svi se upropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: èuda se nagledasmo danas! ²⁷I potom iziðe, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom. ²⁸I ostavivši sve, ustade i poðe za njim. ²⁹I zgotovi mu Levije kod kuæe svoje veliku èast; i bješe mnogo carinika i drugijeh koji sjeðahu s njim za trpezom. ³⁰I vikahu na njega književnici i fariseji govoreæi uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete? ³¹I odgovarajuæi Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. ³²Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje. ³³A oni mu rekoše: zašto uèenici Jovanovi poste èesto i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju? ³⁴A on im reèe: možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima? ³⁵Nego æe doæi dani kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti u one dane. ³⁶Kaza im pak i prièu: niko ne meæe zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inaèe æe i novu razdrijeti, i staroj ne lièi što je od novoga. ³⁷I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inaèe prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu; ³⁸Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje æe se saèuvati. ³⁹I niko pivši staro neæe odmah novoga; jer veli: staro je bolje.

¹Dogodi mu se pak u prvu subotu po drugome danu pashe da iðaše kroz usjeve, i uèenici njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jeðahu. ²A neki od fariseja rekoše im: zašto èinite što ne valja èiniti u subotu? ³I odgovarajuæi Isus reèe im: zar nijeste èitali ono što uèini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? ⁴Kako uðe u kuæu Božiju, i uze hljebove postavljene i izjede, i dade ih onima što bijahu s njim, kojijeh nikome ne valjaše jesti osim jedinijeh sveštenika. ⁵I reèe im: sin je èovjeèij gospodar i od subote. ⁶A dogodi se u drugu subotu da on uðe u zbornicu i uèaše, i bješe ondje èovjek kome desna ruka bješe suha. ⁷Književnici pak i fariseji gledahu za njim neæe li u subotu iscijeliti, da ga okrive. ⁸A on znadijaše pomisli njihove, i reèe èovjeku koji imaše suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade i stade. ⁹A Isus reèe im: da vas zapitam: šta valja u subotu èiniti, dobro ili zlo? održati dušu ili pogubiti? A oni muèahu. ¹⁰I pogledavši na sve njih reèe mu: pruži ruku svoju. A on uèini tako; i ruka posta zdrava kao i druga. ¹¹A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugome šta bi uèinili Isusu. ¹²Tijeh pak dana iziðe na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noæ na molitvi Božijoj. ¹³I kad bi dan, dozva uèenike svoje, i izbra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva: ¹⁴Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija, ¹⁵Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona prozvanoga Zilota, ¹⁶Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade. ¹⁷I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila uèenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, ¹⁸Koji doðoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahu se. ¹⁹I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve. ²⁰I on podignuvši oèi na uèenike svoje govoraše: blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. ²¹Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmijati. ²²Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi èovjeèijega. ²³Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima ocevi njihovi. ²⁴Ali teško vama bogati; jer ste veæ primili utjehu svoju. ²⁵Teško vama siti sad; jer æete ogladnjeti. Teško vama koji se smijete sad; jer æete zaplakati i zaridati. ²⁶Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako èinili i lažnijem prorocima ocevi njihovi. ²⁷Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro èinite onima koji na vas mrze; ²⁸Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeðaju. ²⁹Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoæe da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. ³⁰A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti. ³¹I kako hoæete da èine vama ljudi èinite i vi njima onako. ³²I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube. ³³I ako èinite dobro onima koji vama dobro èine, kakva vam je hvala? Jer i grješnici èine tako. ³⁴I ako dajete u zajam onima od kojijeh se nadate da æete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko. ³⁵Ali ljubite neprijatelje svoje, i èinite dobro, i dajite u zajam ne nadajuæi se nièemu; i biæe vam velika plata, i biæete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima. ³⁶Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv. ³⁷I ne sudite, i neæe vam suditi; i ne osuðujte, i neæete biti osuðeni; opraštajte, i oprostiæe vam se. ³⁸Dajite, i daæe vam se: mjeru dobru i nabijenu i stresenu i preopunu daæe vam u naruèje vaše. Jer kakvom mjerom dajete onakom æe vam se vratiti. ³⁹I kaza im prièu: može li slijepac slijepca voditi? Neæe li obadva pasti u jamu? ⁴⁰Nema uèenika nad uèitelja svojega, nego i sasvijem kad se izuèi, biæe kao i uèitelj njegov. ⁴¹A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne osjeæaš? ⁴²Ili kako možeš reæi bratu svojemu: brate! stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kad sam ne vidiš brvna u svojemu oku? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa æeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. ⁴³Jer nema drveta dobra da raða zao rod; niti drveta zla da raða dobar rod. ⁴⁴Jer se svako drvo po rodu svome poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožðe bere s kupine. ⁴⁵Dobar èovjek iz dobre klijeti srca svojega iznosi dobro, a zao èovjek iz zle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca. ⁴⁶A što me zovete: Gospode! Gospode! a ne izvršujete što vam govorim? ⁴⁷Svaki koji ide za mnom i sluša rijeèi moje i izvršuje ih, kazaæu vam kakav je: ⁴⁸On je kao èovjek koji gradi kuæu, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad doðoše vode, navali rijeka na onu kuæu i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu. ⁴⁹A koji sluša i ne izvršuje on je kao èovjek koji naèini kuæu na zemlji bez temelja, na koju navali rijeka i odmah je obori, i raspade se kuæa ona strašno.

¹A kad svrši sve rijeèi svoje pred narodom, doðe u Kapernaum. ²U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. ³A kad èu za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleæi ga da bi došao da mu iscijeli slugu. ⁴A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreæi: dostojan je da mu to uèiniš; ⁵Jer ljubi narod naš, i naèini nam zbornicu. ⁶A Isus iðaše s njima. I kad veæ bijahu blizu kuæe, posla kapetan k njemu prijatelje govoreæi mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uðeš pod moju strehu; ⁷Zato i ne držah sebe dostojna da ti doðem, nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. ⁸Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. ⁹A kad to èu Isus, zaèudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iðaše za njim reèe: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. ¹⁰I vrativši se poslani naðoše bolesnoga slugu zdrava. ¹¹I potom iðaše u grad koji se zove Nain, i s njim iðahu mnogi uèenici njegovi i mnoštvo naroda. ¹²Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica i naroda iz grada mnogo iðaše s njom. ¹³I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reèe joj: ne plaèi. ¹⁴I pristupivši prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reèe: momèe! tebi govorim, ustani. ¹⁵I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. ¹⁶A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreæi: veliki prorok iziðe meðu nama, i Bog pohodi narod svoj. ¹⁷I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini. ¹⁸I javiše Jovanu uèenici njegovi za sve ovo. ¹⁹I dozvavši Jovan dva od uèenika svojijeh posla ih k Isusu govoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? ²⁰Došavši pak ljudi k njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? ²¹A u taj èas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid. ²²I odgovarajuæi Isus reèe im: idite i kažite Jovanu što vidjeste i èuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi èiste se, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se jevanðelje. ²³I blago onome koji se ne sablazni o mene. ²⁴A kad otidoše uèenici Jovanovi, poèe narodu govoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? ²⁵Šta ste dakle izišli da vidite? Èovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima. ²⁶Šta ste dakle izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka; ²⁷Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. ²⁸Jer vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije veæi prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijemu veæi je od njega. ²⁹I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovijem; ³⁰A fariseji i književnici odbaciše svjet Božij za njih, i ne htješe da ih on krsti. ³¹A Gospod reèe: kakvi æu kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su? ³²Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste. ³³Jer doðe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: ðavo je u njemu; ³⁴Doðe sin èovjeèij koji i jede i pije, a vi kažete: gle èovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. ³⁵I opravdaše premudrost sva djeca njezina. ³⁶Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuæu farisejevu sjede za trpezu. ³⁷I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kuæi farisejevoj, donese sklenicu mira; ³⁸I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom. ³⁹A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reèe u sebi govoreæi: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotièe: jer je grješnica. ⁴⁰I odgovarajuæi Isus reèe mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reèe: uèitelju! kaži. ⁴¹A Isus reèe: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset. ⁴²A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji æe ga od njih dvojice veæma ljubiti. ⁴³A Simon odgovarajuæi reèe: mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reèe: pravo si sudio. ⁴⁴I okrenuvši se k ženi reèe Simonu: vidiš li ovu ženu? Ja uðoh u tvoju kuæu, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr. ⁴⁵Cjeliva mi nijesi dao; a ona otkako uðoh ne presta cjelivati mi nogu. ⁴⁶Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. ⁴⁷Zato kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. ⁴⁸A njoj reèe: opraštaju ti se grijesi. ⁴⁹I stadoše u sebi govoriti oni što sjeðahu s njim za trpezom: ko je ovaj što i grijehe oprašta? ⁵⁰A ženi reèe: vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.

¹Poslije toga iðaše on po gradovima i po selima uèeæi i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim. ²I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam ðavola iziðe, ³I Jovana, žena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje služahu njemu imanjem svojijem. ⁴A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u prièi: ⁵Iziðe sijaè da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga. ⁶A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage. ⁷I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga. ⁸A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese rod sto puta onoliko. Govoreæi ovo povika: ko ima uši da èuje neka èuje. ⁹A uèenici njegovi pitahu ga govoreæi: šta znaèi prièa ova? ¹⁰A on reèe: vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u prièama, da gledajuæi ne vide, i èujuæi ne razumiju. ¹¹A prièa ova znaèi: sjeme je rijeè Božija. ¹²A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi ðavo, i uzima rijeè iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu. ¹³A koje je na kamenu to su oni koji kad èuju s radosti primaju rijeè; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad doðe vrijeme kušanja otpadnu. ¹⁴A koje u trnje pade to su oni koji slušaju, i otišavši od brige i bogatstva i slasti ovoga života zaguše se, i rod ne sazri. ¹⁵A koje je na dobroj zemlji to su oni koji rijeè slušaju, i u dobrome i èistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreæi povika: ko ima uši da èuje neka èuje. ¹⁶Niko pak svijeæe ne poklapa sudom kad je zapali, niti meæe pod odar, nego je metne na svijeænjak da vide svjetlost koji ulaze. ¹⁷Jer nema ništa tajno što neæe biti javno, ni sakriveno što se neæe doznati i na vidjelo iziæi. ¹⁸Gledajte dakle kako slušate; jer ko ima, daæe mu se, a ko nema, uzeæe se od njega i ono što misli da ima. ¹⁹Doðoše pak k njemu mati i braæa njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim. ²⁰I javiše mu govoreæi: mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, hoæe da te vide. ²¹A on odgovarajuæi reèe im: mati moja i braæa moja oni su koji slušaju rijeè Božiju i izvršuju je. ²²I dogodi se u jedan dan on uljeze s uèenicima svojijem u laðu, i reèe im: da prijeðemo na onu stranu jezera. I poðoše. ²³A kad iðahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji. ²⁴I pristupivši probudiše ga govoreæi: uèitelju! uèitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoše i posta tišina. ²⁵A njima reèe: gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i èuðahu se govoreæi jedan drugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga? ²⁶I doðoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji. ²⁷A kad iziðe on na zemlju, srete ga jedan èovjek iz grada u kome bijahu ðavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblaèaše se, i ne življaše u kuæi, nego u grobovima. ²⁸A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reèe zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muèi me. ²⁹Jer Isus zapovjedi duhu neèistome da iziðe iz èovjeka; jer ga muèaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga èuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga ðavo po pustinji. ³⁰A Isus ga zapita govoreæi: kako ti je ime? A on reèe: legeon; jer mnogi ðavoli bijahu ušli u nj. ³¹I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. ³²A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uðu. I dopusti im. ³³Tada iziðoše ðavoli iz èovjeka i uðoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se. ³⁴A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u gradu i po selima. ³⁵I iziðoše ljudi da vide šta je bilo, i doðoše k Isusu, i naðoše èovjeka iz koga ðavoli bijahu izišli a on sjedi obuèen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se. ³⁶A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni. ³⁷I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u laðu i otide natrag. ³⁸Èovjek pak iz koga iziðoše ðavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreæi: ³⁹Vrati se kuæi svojoj, i kazuj šta ti uèini Bog. I otide propovijedajuæi po svemu gradu šta mu Isus uèini. ⁴⁰A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi oèekivahu. ⁴¹I gle, doðe èovjek po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uðe u kuæu njegovu; ⁴²Jer u njega bješe jedinica kæi od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iðaše Isus, turkaše ga narod. ⁴³I bješe jedna bolesna žena od teèenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeèiti, ⁴⁴I pristupivši sastrag dotaèe se skuta od haljine njegove, i odmah stade teèenje krvi njezine. ⁴⁵I reèe Isus: ko je to što se dotaèe mene? A kad se svi odgovarahu, reèe Petar i koji bijahu s njim: uèitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotaèe mene? ⁴⁶A Isus reèe: neko se dotaèe mene; jer ja osjetih silu koja iziðe iz mene. ⁴⁷A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkæuæi, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zašto ga se dotaèe i kako odmah ozdravi. ⁴⁸A on joj reèe: ne boj se, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. ⁴⁹Dok on još govoraše doðe neko od kuæe starješine zbornièkoga govoreæi mu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja. ⁵⁰A kad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeæe. ⁵¹A kad doðe u kuæu, ne dade nijednome uæi osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere. ⁵²A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reèe: ne plaèite, nije umrla nego spava. ⁵³I potsmijevahu mu se znajuæi da je umrla. ⁵⁴A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: djevojko! ustani! ⁵⁵I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede. ⁵⁶I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo.

¹Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem ðavolima, i da iscjeljuju od bolesti. ²I posla ih da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike. ³I reèe im: ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate. ⁴U koju kuæu uðete ondje budite i odande polazite. ⁵I gdje vas ne prime izlazeæi iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedoèanstvo na njih. ⁶A kad iziðoše, iðahu po selima propovijedajuæi jevanðelje i iscjeljujuæi svuda. ⁷A kad èu Irod èetverovlasnik šta on èini, ne mogaše se naèuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh, ⁸A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka. ⁹I reèe Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kome ja takova èudesa slušam? I željaše ga vidjeti. ¹⁰I vrativši se apostoli kazaše mu šta su poèinili. I uzevši ih otide nasamo u pustinju kod grada koji se zvaše Vitsaida. ¹¹A narod razumjevši poðe za njim, i primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja. ¹²A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek naðu jela, jer smo ovdje u pustinji. ¹³A on im reèe: podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; veæ ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela? ¹⁴Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reèe uèenicima svojijem: posadite ih na gomile po pedeset. ¹⁵I uèiniše tako, i posadiše ih sve. ¹⁶A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše uèenicima da razdadu narodu. ¹⁷I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteèe. ¹⁸I kad se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu uèenici, i zapita ih govoreæi: ko govore ljudi da sam ja? ¹⁹A oni odgovarajuæi rekoše: jedni vele da si Jovan krstitelj, a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka. ²⁰A on im reèe: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe: Hristos Božij. ²¹A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga ²²Govoreæi da sinu èovjeèijemu treba mnogo postradati, i da æe ga starješine i glavari sveštenièki i književnici okriviti, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. ²³A svima govoraše: ko hoæe da ide za mnom neka se odreèe sebe i uzme krst svoj i ide za mnom. ²⁴Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi onaj æe je saèuvati. ²⁵Jer kaku æe korist imati èovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi? ²⁶Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi njega æe se sin èovjeèij postidjeti kad doðe u slavi svojoj i oèinoj i svetijeh anðela. ²⁷A zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega. ²⁸A kad proðe osam dana poslije onijeh rijeèi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziðe na goru da se pomoli Bogu. ²⁹I kad se moljaše postade lice njegovo drukèije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno. ³⁰I gle, dva èovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija. ³¹Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu. ³²A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva èovjeka koji s njim stajahu. ³³I kad se odvojiše od njega reèe Petar Isusu: uèitelju! dobro nam je ovdje biti; i da naèinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajuæi šta govoraše. ³⁴A dok on to govoraše doðe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zaðoše u oblak. ³⁵I èu se glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni, njega poslušajte. ³⁶I kad se èujaše glas naðe se Isus sam. I oni umuèaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onoga šta vidješe. ³⁷A dogodi se drugi dan kad siðoše s gore srete ga mnoštvo naroda. ³⁸I gle, èovjek iz naroda povika govoreæi: uèitelju! molim ti se, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac: ³⁹I gle, hvata ga duh, i ujedanput vièe, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi; ⁴⁰I molih uèenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše. ⁴¹I odgovarajuæi Isus reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo. ⁴²A dok još iðaše k njemu obori ga ðavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu neèistome, i iscijeli momèe, i dade ga ocu njegovu. ⁴³I svi se divljahu velièini Božijoj. A kad se svi èuðahu svemu što èinjaše Isus, reèe uèenicima svojijem: ⁴⁴Metnite vi u uši svoje ove rijeèi: jer sin èovjeèij treba da se preda u ruke èovjeèije. ⁴⁵A oni ne razumješe rijeèi ove; jer bješe sakrivena od njih da je ne mogoše razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu rijeè. ⁴⁶A uðe misao u njih ko bi najveæi bio meðu njima. ⁴⁷A Isus znajuæi pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se, ⁴⁸I reèe im: koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najmanji meðu vama on je veliki. ⁴⁹A Jovan odgovarajuæi reèe: uèitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni ðavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. ⁵⁰I reèe mu Isus: ne branite; jer ko nije protiv vas s vama je. ⁵¹A kad se navršiše dani uzeæa njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim. ⁵²I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i doðoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje æe noæiti. ⁵³I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim. ⁵⁴A kad vidješe uèenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoæeš li da reèemo da oganj siðe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što uèini? ⁵⁵A on okrenuvši se zaprijeti im i reèe: ne znate kakvoga ste vi duha; ⁵⁶Jer sin èovjeèij nije došao da pogubi duše èovjeèije nego da saèuva. I otidoše u drugo selo. ⁵⁷A kad iðahu putem reèe mu neko: Gospode! ja idem za tobom kud god ti poðeš. ⁵⁸I reèe mu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda: a sin èovjeèij nema gdje zakloniti glave. ⁵⁹A drugome reèe: hajde za mnom. A on reèe: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega. ⁶⁰A Isus reèe mu: ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a ti hajde te javljaj carstvo Božije. ⁶¹A drugi reèe: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domašnjima svojijem. ⁶²A Isus reèe mu: nijedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag.

¹A potom izabra Gospod i drugijeh sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šæaše sam doæi. ²A reèe im: žetva je dakle velika a poslenika malo; nego se molite gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. ³Idite; eto ja vas šaljem kao jaganjce meðu vukove. ⁴Ne nosite kese ni torbe ni obuæe, i nikoga ne pozdravljajte na putu. ⁵U koju god kuæu uðete najprije govorite: mir kuæi ovoj. ⁶I ako dakle bude ondje sin mira, ostaæe na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiæe se k vama. ⁷A u onoj kuæi budite, i jedite i pijte što u njih ima; jer je poslenik dostojan svoje plate; ne prelazite iz kuæe u kuæu. ⁸I u koji god grad doðete i prime vas, jedite što se donese pred vas. ⁹I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: približi se k vama carstvo Božije. ¹⁰I u koji god grad doðete i ne prime vas, izišavši na ulice njegove recite: ¹¹I prah od grada vašega koji je prionuo za nas otresamo vam; ali ovo znajte da se približi k vama carstvo Božije. ¹²Kažem vam da æe Sodomu biti lakše u onaj dan negoli gradu onome. ¹³Teško tebi, Horazine! teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i u Sidonu bila èudesa što su bila u vama, davno bi se u vreæi i u pepelu sjedeæi pokajali. ¹⁴Ali Tiru i Sidonu biæe lakše na sudu nego vama. ¹⁵I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla æeš propasti. ¹⁶Ko vas sluša mene sluša; i ko se vas odrièe mene se odrièe; a ko se mene odrièe, odrièe se onoga koji je mene poslao. ¹⁷Vratiše se pak sedamdesetorica s radosti govoreæi: Gospode! i ðavoli nam se pokoravaju u ime tvoje. ¹⁸A on im reèe: ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja. ¹⁹Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neæe nauditi. ²⁰Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima. ²¹U taj èas obradova se Isus u duhu i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja. ²²I okrenuvši se k uèenicima reèe: sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina, i ako sin hoæe kome kazati. ²³I okrenuvši se k uèenicima nasamo reèe: blago oèima koje vide što vi vidite. ²⁴Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše. ²⁵I gle, ustade jedan zakonik i kušajuæi ga reèe: uèitelju! šta æu èiniti da dobijem život vjeèni? ²⁶A on mu reèe: šta je napisano u zakonu? kako èitaš? ²⁷A on odgovarajuæi reèe: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bližnjega svojega kao samoga sebe. ²⁸Reèe mu pak: pravo si odgovorio; to èini i biæeš živ. ²⁹A on šæadijaše da se opravda, pa reèe Isusu: a ko je bližnji moj? ³⁰A Isus odgovarajuæi reèe: jedan èovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga pola mrtva. ³¹A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik, i vidjevši ga proðe. ³²A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevši ga proðe. ³³A Samarjanin nekakav prolazeæi doðe nad njega, i vidjevši ga sažali mu se; ³⁴I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse dovede u gostionicu, i ustade oko njega. ³⁵I sjutradan polazeæi izvadi dva groša te dade krèmaru, i reèe mu: gledaj ga, i što više potrošiš ja æu ti platiti kad se vratim. ³⁶Šta misliš dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što su ga bili uhvatili hajduci? ³⁷A on reèe: onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu reèe: idi, i ti èini tako. ³⁸A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. ³⁹I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. ⁴⁰A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. ⁴¹A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, ⁴²A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje.

¹I kad se moljaše Bogu na jednom mjestu pa presta, reèe mu neki od uèenika njegovijeh: Gospode! nauèi nas moliti se Bogu, kao što i Jovan nauèi svoje uèenike. ²A on im reèe: kad se molite Bogu govorite: oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; ³Hljeb naš potrebni daji nam svaki dan; ⁴I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla. ⁵I reèe im: koji od vas ima prijatelja, i otide mu u ponoæi i reèe mu: prijatelju! daj mi tri hljeba u zajam; ⁶Jer mi doðe prijatelj s puta, i nemam mu šta postaviti; ⁷A on iznutra odgovarajuæi da reèe: ne uznemiruj me; veæ su vrata zatvorena i djeca su moja sa mnom u postelji, i ne mogu ustati da ti dam. ⁸I kažem vam: ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali za njegovo bezobrazno iskanje ustaæe i daæe mu koliko treba. ⁹I ja vama kažem: ištite i daæe vam se: tražite i naæi æete; kucajte i otvoriæe vam se. ¹⁰Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvora mu se. ¹¹Koji je meðu vama otac u koga ako sin zaište hljeba da mu da kamen? Ili ako zaište ribe da mu da mjesto ribe zmiju? ¹²Ili ako zaište jaje da mu da skorpiju? ¹³Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko æe više otac nebeski dati Duha svetoga onima koji ištu u njega? ¹⁴I jednom izgna ðavola koji bješe nijem; kad ðavo iziðe progovori nijemi; i diviše se ljudi. ¹⁵A neki od njih rekoše: pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga izgoni ðavole. ¹⁶A drugi kušajuæi ga iskahu od njega znak s neba. ¹⁷A on znajuæi pomisli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe, i dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe. ¹⁸Tako i sotona ako se razdijeli sam po sebi, kako æe ostati njegovo carstvo? kao što kažete da pomoæu Veelzevula izgonim ðavole. ¹⁹Ako li ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije. ²⁰A ako li ja prstom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo Božije. ²¹Kad se jaki naoruža i èuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru; ²²A kad doðe jaèi od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što otme od njega. ²³Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa. ²⁴Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja, i ne našavši reèe: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; ²⁵I došavši naðe pometen i ukrašen. ²⁶Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje èovjeku onome gore od prvoga. ²⁷A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! ²⁸A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je. ²⁹A narodu koji se skupljaše stade govoriti: rod je ovaj zao; ište znak, i neæe mu se dati znak osim znaka Jone proroka; ³⁰Jer kako što Jona bi znak Ninevljanima, tako æe i sin èovjeèij biti rodu ovome. ³¹Carica južna iziæi æe na sud s ljudima roda ovoga, i osudiæe ih; jer ona doðe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veæi od Solomuna. ³²Ninevljani iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer se pokajaše pouèenjem Joninijem: a gle, ovdje je veæi od Jone. ³³Niko ne meæe zapaljene svijeæe na sakriveno mjesto, niti pod sud, nego na svijeænjak da vide svjetlost koji ulaze. ³⁴Svijeæa je tijelu oko. Ako dakle oko tvoje bude zdravo, sve æe tijelo tvoje biti svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvoje tamno. ³⁵Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi ne bude tama. ³⁶Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nikakvoga uda tamna, biæe svijetlo kao kad te svijeæa obasjava svjetlošæu. ³⁷A kad govoraše, moljaše ga nekakav farisej da objeduje u njega. A on ušavši sjede za trpezu. ³⁸A farisej se zaèudi kad vidje da se najprije ne umi prije objeda. ³⁹A Gospod reèe mu: sad vi fariseji spolja èistite èašu i zdjelu, a iznutra vam je puno grabeža i zlobe. ⁴⁰Bezumni! nije li onaj naèinio i iznutra koji je spolja naèinio? ⁴¹Ali dajite milostinju od onoga što je unutra; i gle, sve æe vam biti èisto. ⁴²Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povræa, a prolazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo èiniti, i ono ne ostavljati. ⁴³Teško vama farisejima što tražite zaèelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama. ⁴⁴Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao sakriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih. ⁴⁵A neki od zakonika odgovarajuæi reèe: uèitelju! govoreæi to i nas sramotiš. ⁴⁶A on reèe: teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a vi jednijem prstom svojijem neæete da ih prihvatite. ⁴⁷Teško vama što zidate grobove prorocima, a vaši su ih ocevi pobili. ⁴⁸Vi dakle svjedoèite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate. ⁴⁹Zato i premudrost Božija reèe: poslaæu im proroke i apostole, i od njih æe jedne pobiti, a druge protjerati; ⁵⁰Da se ište od roda ovoga krv sviju proroka koja je prolivena od postanja svijeta, ⁵¹Od krvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, koji pogibe meðu oltarom i crkvom. Da, kažem vam, iskaæe se od roda ovoga. ⁵²Teško vama zakonici što uzeste kljuè od znanja: sami ne uðoste, a koji šæadijahu da uðu, zabraniste im. ⁵³A kad im on ovo govoraše, poèeše književnici i fariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogijem pitanjem zabunjivati ga, ⁵⁴Vrebajuæi i pazeæi na njega ne bi li što ulovili iz usta njegovijeh da ga okrive.

¹Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poèe najprije govoriti uèenicima svojijem: èuvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje. ²Jer ništa nije sakriveno što se neæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati; ³Jer što u mraku rekoste, èuæe se na vidjelu; i što na uho šaptaste u klijetima, propovijedaæe se na krovovima. ⁴Ali vam kažem, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više uèiniti. ⁵Nego æu vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast pošto ubije baciti u pakao; da, kažem vam, onoga se bojte. ⁶Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. ⁷A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca. ⁸Nego vam kažem: koji god prizna mene pred ljudima priznaæe i sin èovjeèij njega pred anðelima Božijim; ⁹A koji se odreèe mene pred ljudima njega æe se odreæi pred anðelima Božijim. ¹⁰I svaki koji reèe rijeè na sina èovjeèijega oprostiæe mu se, a koji huli na svetoga Duha neæe mu se oprostiti. ¹¹A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako æete ili šta odgovoriti, ili šta æete kazati; ¹²Jer æe vas sveti Duh nauèiti u onaj èas šta treba reæi. ¹³Reèe mu pak neki iz naroda: uèitelju! reci bratu mojemu da podijeli sa mnom dostojanje. ¹⁴A on mu reèe: èovjeèe! ko je mene postavio sudijom ili kmetom nad vama? ¹⁵A njima reèe: gledajte i èuvajte se od lakomstva; jer niko ne živi onijem što je suviše bogat. ¹⁶Kaza im pak prièu govoreæi: u jednoga bogatog èovjeka rodi njiva. ¹⁷I mišljaše u sebi govoreæi: šta æu èiniti? nemam u što sabrati svoje ljetine. ¹⁸I reèe: evo ovo æu èiniti: pokvariæu žitnice svoje i naèiniæu veæe; i ondje æu sabrati sva svoja žita i dobro svoje; ¹⁹I kazaæu duši svojoj: dušo! imaš mnogo imanje na mnogo godina; poèivaj, jedi, pij, veseli se. ²⁰A Bog njemu reèe: bezumnièe! ovu noæ uzeæe dušu tvoju od tebe; a što si pripravio èije æe biti? ²¹Tako biva onome koji sebi teèe blago a ne bogati se u Boga. ²²A uèenicima svojijem reèe: zato vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta æete jesti; ni tijelom u što æete se obuæi: ²³Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela. ²⁴Pogledajte gavrane kako ne siju, ni žanju, koji nemaju podruma ni žitnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica? ²⁵A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? ²⁶A kad ni najmanje što ne možete, zašto se brinete za ostalo? ²⁷Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuèe se kao jedan od njih. ²⁸A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva, akamoli vas, malovjerni! ²⁹I vi ne ištite šta æete jesti ili šta æete piti, i ne brinite se; ³⁰Jer ovo sve ištu i neznabošci ovoga svijeta; a otac vaš zna da vama treba ovo. ³¹Nego ištite carstva Božijega, i ovo æe vam se sve dodati. ³²Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo. ³³Prodajite što imate i dajite milostinju; naèinite sebi torbe koje neæe ovetšati, haznu koja se nikad neæe isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikuèuje niti moljac jede. ³⁴Jer gdje je vaše blago ondje æe biti i srce vaše. ³⁵Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeæe zapaljene; ³⁶I vi kao ljudi koji èekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako doðe i kucne. ³⁷Blago onijem slugama koje naðe gospodar kad doðe a oni straže. Zaista vam kažem da æe se zapregnuti, i posadiæe ih, i pristupiæe te æe im služiti. ³⁸I ako doðe u drugu stražu, i u treæu stražu doðe, i naðe ih tako, blago onijem slugama. ³⁹Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koji æe èas doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. ⁴⁰I vi dakle budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij. ⁴¹A Petar mu reèe: Gospode! govoriš li nama ovu prièu ili svima? ⁴²A Gospod reèe: ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad èeljadi svojom da im daje hranu na obrok? ⁴³Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako. ⁴⁴Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviæe ga. ⁴⁵Ako li reèe sluga u srcu svojemu: neæe moj gospodar još zadugo doæi; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; ⁴⁶Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli, i rasjeæi æe ga, i dijel njegov metnuæe s nevjernima. ⁴⁷A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega, i nije se pripravio, niti uèinio po volji njegovoj, biæe vrlo bijen; ⁴⁸A koji ne zna pa zasluži boj, biæe malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo æe se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše æe iskati od njega. ⁴⁹Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se veæ zapalio! ⁵⁰Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši! ⁵¹Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor. ⁵²Jer æe otsele pet u jednoj kuæi biti razdijeljeni, ustaæe tri na dva, i dva na tri. ⁵³Ustaæe otac na sina i sin na oca; mati na kæer i kæi na mater; svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju. ⁵⁴A narodu govoraše: kad vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biæe dažd; i biva tako. ⁵⁵I kad vidite jug gdje duva kažete: biæe vruæina; i biva. ⁵⁶Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati, a vremena ovoga kako ne poznajete? ⁵⁷Zašto pak i sami od sebe ne sudite pravedno? ⁵⁸Jer kad ideš sa svojijem suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te ne preda sluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu. ⁵⁹Kažem ti: neæeš odande iziæi dok ne daš i pošljednjega dinara.

¹U to vrijeme pak doðoše neki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovijem. ²I odgovarajuæi Isus reèe im: mislite li da su ti Galilejci bili najgrješniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše? ³Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. ⁴Ili oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana? ⁵Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. ⁶Kaza im pak ovu prièu: jedan èovjek imadijaše smokvu usaðenu u svome vinogradu, i doðe da traži roda na njoj, i ne naðe. ⁷Onda reèe vinogradaru: evo treæa godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, zašto zemlji da smeta? ⁸A on odgovarajuæi reèe mu: gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem; ⁹Pa da ako rodi: ako li ne, posjeæi æeš je na godinu. ¹⁰A kad uèaše u jednoj zbornici u subotu, ¹¹I gle, bješe ondje žena bolesna od duha osamnaest godina, i bješe zgrèena, i ne mogaše se ispraviti. ¹²A kad je vidje, dozva je Isus i reèe joj: ženo! oproštena si od bolesti svoje. ¹³I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga. ¹⁴A starješina od zbornice srðaše se što je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajuæi reèe narodu: šest je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se lijeèite, a ne u dan subotni. ¹⁵A Gospod mu odgovori i reèe: licemjere! svaki od vas u subotu ne odrješuje li svojega vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji? ¹⁶A ovu kæer Avraamovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odriješiti iz ove sveze u dan subotni? ¹⁷I kad on ovo govoraše stiðahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva njegova slavna djela. ¹⁸A on im reèe: kakvo je carstvo Božije? i kakvo æu kazati da je? ¹⁹Ono je kao zrno gorušièno, koje uzevši èovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove. ²⁰Opet reèe: kakvo æu kazati da je carstvo Božije? ²¹Ono je kao kvasac koji uzevši žena metnu u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve. ²²I prolažaše po gradovima i selima uèeæi i putujuæi u Jerusalim. ²³Reèe mu pak neko: Gospode! je li malo onijeh koji æe biti spaseni? A on im reèe: ²⁴Navalite da uðete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi æe tražiti da uðu i neæe moæi: ²⁵Kad ustane domaæin i zatvori vrata, i stanete napolju stajati i kucati u vrata govoreæi: Gospode! Gospode! otvori nam; i odgovarajuæi reæi æe vam: ne poznajem vas otkuda ste. ²⁶Tada æete stati govoriti: mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama našijem uèio si. ²⁷A on æe reæi: kažem vam: ne poznajem vas otkuda ste; otstupite od mene svi koji nepravdu èinite. ²⁸Ondje æe biti plaè i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe napolje istjerane. ²⁹I doæi æe od istoka i zapada i sjevera i juga i sješæe za trpezu u carstvu Božijemu. ³⁰I gle, ima pošljednjijeh koji æe biti prvi, i ima prvijeh koji æe biti pošljednji. ³¹U taj dan pristupiše neki od fariseja govoreæi mu: iziði i idi odavde, jer Irod hoæe da te ubije. ³²I reèe im: idite te kažite onoj lisici: evo izgonim ðavole i iscjeljujem danas i sjutra, a treæi dan svršiæu. ³³Ali danas i sjutra i prekosjutra treba mi iæi; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima. ³⁴Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja kao kokoš gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste! ³⁵Eto æe vam se ostaviti kuæa vaša pusta; a ja vam kažem: neæete mene vidjeti dok ne doðe da reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

¹I dogodi mu se da doðe u subotu u kuæu jednoga kneza farisejskoga da jede hljeb; i oni motrahu na njega. ²I gle, bješe pred njim nekakav èovjek na kome bješe debela bolest. ³I odgovarajuæi Isus reèe zakonicima i farisejima govoreæi: je li slobodno u subotu iscjeljivati? ⁴A oni oæutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti. ⁵I odgovarajuæi reèe im: koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni? ⁶I ne mogoše mu odgovoriti na to. ⁷A gostima kaza prièu, kad opazi kako izbirahu zaèelja, i reèe im: ⁸Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u zaèelje, da ne bude meðu gostima ko stariji od tebe; ⁹I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome: i onda æeš sa stidom sjesti na niže mjesto. ¹⁰Nego kad te ko pozove, došavši sjedi na pošljednje mjesto, da ti reèe kad doðe onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se više; tada æe tebi biti èast pred onima koji sjede s tobom za trpezom. ¹¹Jer svaki koji se podiže, poniziæe se; a koji se ponižuje, podignuæe se. ¹²A i onome što ih je pozvao reèe: kad daješ objed ili veèeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braæe svoje, ni roðaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti; ¹³Nego kad èiniš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe; ¹⁴I blago æe ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego æe ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh. ¹⁵A kad èu to neki od onijeh što sjeðahu s njim za trpezom reèe mu: blago onome koji jede hljeba u carstvu Božijemu! ¹⁶A on mu reèe: jedan èovjek zgotovi veliku veèeru, i pozva mnoge; ¹⁷I kad bi vrijeme veèeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je veæ sve gotovo. ¹⁸I poèeše se izgovarati svi redom; prvi mu reèe: kupih njivu, i valja mi iæi da je vidim; molim te izgovori me. ¹⁹I drugi reèe: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me. ²⁰I treæi reèe: oženih se, i zato ne mogu doæi. ²¹I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaæin i reèe sluzi svome: idi brzo na raskršæa i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe. ²²I reèe sluga: gospodaru, uèinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima. ²³I reèe gospodar sluzi: iziði na putove i meðu ograde, te natjeraj da doðu da mi se napuni kuæa. ²⁴Jer vam kažem da nijedan od onijeh zvanijeh ljudi neæe okusiti moje veèere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh. ²⁵Iðaše pak s njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reèe im: ²⁶Ako ko doðe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braæu, i na sestre i na samu dušu svoju, ne može biti moj uèenik. ²⁷I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj uèenik. ²⁸I koji od vas kad hoæe da zida kulu ne sjede najprije i ne proraèuni šta æe ga stati, da vidi ima li da može dovršiti? ²⁹Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati ³⁰Govoreæi: ovaj èovjek poèe zidati, i ne može da dovrši. ³¹Ili koji car kad poðe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drži vijeæu može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada? ³²Ako li ne može, a on pošlje poslanike dok je onaj još daleko i moli da se pomire. ³³Tako dakle svaki od vas koji se ne odreèe svega što ima ne može biti moj uèenik. ³⁴So je dobra, ali ako so obljutavi, èim æe se osoliti? ³⁵Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu napolje. Ko ima uši da èuje neka èuje.

¹I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga èuju. ²I vikahu na njega fariseji i književnici govoreæi: ovaj prima grješnike i jede s njima. ³A on im kaza prièu ovu govoreæi: ⁴Koji èovjek od vas imajuæi sto ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne naðe? ⁵I našavši digne je na ramo svoje radujuæi se, ⁶I došavši kuæi sazove prijatelje i susjede govoreæi im: radujte se sa mnom: ja naðoh svoju ovcu izgubljenu. ⁷Kažem vam da æe tako biti veæa radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje. ⁸Ili koja žena imajuæi deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeæe, i ne pomete kuæe, i ne traži dobro dok ne naðe? ⁹I našavši sazove drugarice i susjede govoreæi: radujte se sa mnom: ja naðoh dinar izgubljeni. ¹⁰Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje. ¹¹I reèe: jedan èovjek imaše dva sina, ¹²I reèe mlaði od njih ocu: oèe! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje. ¹³I potom do nekoliko dana pokupi mlaði sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeæi besputno. ¹⁴A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se naðe u nevolji. ¹⁵I otišavši pribi se kod jednoga èovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da èuva svinje. ¹⁶I željaše napuniti trbuh svoj rošèiæima koje svinje jeðahu, i niko mu ih ne davaše. ¹⁷A kad doðe k sebi, reèe: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! ¹⁸Ustaæu i idem ocu svojemu, pa æu mu reæi: oèe! sagriješih nebu i tebi, ¹⁹I veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika. ²⁰I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrèavši zagrli ga i cjeliva ga. ²¹A sin mu reèe: oèe, sagriješih nebu i tebi, i veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj. ²²A otac reèe slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuæu na noge. ²³I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. ²⁴Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i naðe se. I stadoše se veseliti. ²⁵A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeæi kad se približi kuæi èu pjevanje i podvikivanje. ²⁶I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to? ²⁷A on mu reèe: brat tvoj doðe; i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio. ²⁸A on se rasrdi i ne šæadijaše da uðe. Tada iziðe otac njegov i moljaše ga. ²⁹A on odgovarajuæi reèe ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem društvom; ³⁰A kad doðe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno. ³¹A on mu reèe: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje. ³²Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe i naðe se.

¹A uèenicima svojijem govoraše: bijaše jedan èovjek bogat koji imaše pristava, i toga oblagaše kod njega da mu prosipa imanje. ²I dozvavši ga reèe mu: šta ovo ja èujem za tebe? Daj raèun kako si kuæio kuæu: jer više ne možeš kuæom upravljati. ³A pristav od kuæe reèe u sebi: šta æu èiniti? gospodar moj uzima od mene upravljanje kuæe: kopati ne mogu, prositi stidim se. ⁴Znam šta æu èiniti da bi me primili u kuæe svoje kad mi se oduzme upravljanje kuæe. ⁵I dozvavši redom dužnike gospodara svojega reèe prvome: koliko si dužan gospodaru mojemu? ⁶A on reèe: sto oka ulja. I reèe mu: uzmi pismo svoje i sjedi brzo te napiši pedeset. ⁷A potom reèe drugome: a ti koliko si dužan? A on reèe: sto oka pšenice. I reèe mu: uzmi pismo svoje i napiši osamdeset. ⁸I pohvali gospodar nevjernoga pristava što mudro uèini; jer su sinovi ovoga vijeka mudriji od sinova vidjela u svojemu naraštaju. ⁹I ja vama kažem: naèinite sebi prijatelje nepravednijem bogatstvom, da bi vas kad osiromašite primili u vjeène kuæe. ¹⁰Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran. ¹¹Ako dakle u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko æe vam u istinom vjerovati? ¹²I ako u tuðem ne biste vjerni, ko æe vam dati vaše? ¹³Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili æe na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili æe jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. ¹⁴A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se. ¹⁵I reèe im: vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom. ¹⁶Zakon i proroci su do Jovana; otsele se carstvo Božije propovijeda jevanðeljem, i svaki navaljuje da uðe u njega. ¹⁷Lašnje je pak nebu i zemlji proæi negoli jednoj titli iz zakona propasti. ¹⁸Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu èini; i koji se ženi puštenicom, preljubu èini. ¹⁹Èovjek neki pak bješe bogat, koji se oblaèaše u skerlet i u svilu, i življaše svaki dan gospodski i veseljaše se. ²⁰A bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovijem vratima gnojav, ²¹I željaše da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov. ²²A kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u naruèje Avraamovo; a umrije i bogati, i zakopaše ga. ²³I u paklu kad bješe u mukama podiže oèi svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naruèju njegovu, ²⁴I povikavši reèe: oèe Avraame! smiluj se na me i pošlji mi Lazara neka umoèi u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se muèim u ovome plamenu. ²⁵A Avraam reèe: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tješi, a ti se muèiš. ²⁶I preko svega toga postavljena je meðu nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeæi, ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze. ²⁷Tada reèe: molim te dakle, oèe, da ga pošalješ kuæi oca mojega, ²⁸Jer imam pet braæe: neka im posvjedoèi da ne bi i oni došli na ovo mjesto muèenja. ²⁹Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju. ³⁰A on reèe: ne, oèe Avraame! nego ako im doðe ko iz mrtvijeh pokajaæe se. ³¹A Avraam mu reèe: ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane neæe vjerovati.

¹A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze; ²Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh. ³Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. ⁴I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu. ⁵I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere. ⁶A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas. ⁷Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu? ⁸Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij? ⁹Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem. ¹⁰Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti. ¹¹I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje. ¹²I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka, ¹³I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas. ¹⁴I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se. ¹⁵A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa, ¹⁶I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin. ¹⁷A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica? ¹⁸Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin? ¹⁹I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti. ²⁰A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi; ²¹Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama. ²²A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti. ²³I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite. ²⁴Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan. ²⁵Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga. ²⁶I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega: ²⁷Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve. ²⁸Tako kao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu; ²⁹A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve. ³⁰Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij. ³¹U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag. ³²Opominjite se žene Lotove. ³³Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je. ³⁴Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti; ³⁵Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti; ³⁶Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti. ³⁷I odgovarajuæi rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti.

¹Kaza im pak i prièu kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži, ²Govoreæi: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiðaše. ³A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreæi: ne daj me mojemu suparniku. ⁴I ne šæadijaše zadugo. A najposlije reèe u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim, ⁵No buduæi da mi dosaðuje ova udovica, odbraniæu je, da mi jednako ne dolazi i ne dosaðuje. ⁶Tada reèe Gospod: èujte šta govori nepravedni sudija. ⁷Akamoli Bog neæe odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noæ? ⁸Kažem vam da æe ih odbraniti brzo. Ali sin èovjeèij kad doðe hoæe li naæi vjeru na zemlji? ⁹A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza prièu ovu: ¹⁰Dva èovjeka uðoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. ¹¹Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljuboèinci, ili kao ovaj carinik. ¹²Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam. ¹³A carinik izdaleka stajaše, i ne šæaše ni oèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi: Bože! milostiv budi meni grješnome. ¹⁴Kažem vam da ovaj otide opravdan kuæi svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziæe se; a koji se sam ponižuje podignuæe se. ¹⁵Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe uèenici, zaprijetiše im. ¹⁶A Isus dozvavši ih reèe: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. ¹⁷I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. ¹⁸I zapita ga jedan knez govoreæi: uèitelju blagi! šta da uèinim da naslijedim život vjeèni? ¹⁹A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. ²⁰Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj oca svojega i mater svoju. ²¹A on reèe: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. ²²A kad to èu Isus reèe mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom. ²³A kad on èu to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat. ²⁴A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reèe: kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo! ²⁵Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. ²⁶A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti? ²⁷A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe. ²⁸A Petar reèe: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo. ²⁹A on im reèe: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega, ³⁰Koji neæe primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vjeèni. ³¹Uze pak dvanaestoricu i reèe im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve æe se svršiti što su proroci pisali za sina èovjeèijega. ³²Jer æe ga predati neznabošcima, i narugaæe mu se, i ružiæe ga, i popljuvaæe ga, ³³I biæe ga, i ubiæe ga; i treæi dan ustaæe. ³⁴I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza. ³⁵A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeðaše kraj puta proseæi. ³⁶A kad èu narod gdje prolazi zapita: šta je to? ³⁷I kazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi. ³⁸I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov! pomiluj me. ³⁹I prijeæahu mu oni što iðahu naprijed da uæuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me. ⁴⁰I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga ⁴¹Govoreæi: šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode! da progledam. ⁴²A Isus reèe: progledaj; vjera tvoja pomože ti. ⁴³I odmah progleda, i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.

¹I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj, ²I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat, ³I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta; ⁴I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi. ⁵I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi. ⁶I siðe brzo; i primi ga radujuæi se. ⁷I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu. ⁸A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro. ⁹A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov. ¹⁰Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno. ¹¹A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije. ¹²Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati. ¹³Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim. ¹⁴I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama. ¹⁵I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio. ¹⁶Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa. ¹⁷I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova. ¹⁸I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa. ¹⁹A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova. ²⁰I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao. ²¹Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao. ²²A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao: ²³Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom? ²⁴I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa. ²⁵I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa. ²⁶A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima. ²⁷A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom. ²⁸I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim. ²⁹I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh ³⁰Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite. ³¹I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba. ³²A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza. ³³A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare? ³⁴A oni rekoše: ono Gospodu treba. ³⁵I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa. ³⁶A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu. ³⁷A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli, ³⁸Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini! ³⁹I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem. ⁴⁰I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati. ⁴¹I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim ⁴²Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh. ⁴³Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana; ⁴⁴I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen. ⁴⁵I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu, ⁴⁶Govoreæi im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku. ⁴⁷I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube. ⁴⁸I ne nalažahu šta bi mu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, i slušahu ga.

¹I kad on u jedan od onijeh dana uèaše narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje, doðoše glavari sveštenièki i književnici sa starješinama, ²I rekoše mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu? ³A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi: ⁴Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? ⁵A oni pomišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? ⁶Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok. ⁷I odgovoriše: ne znamo otkuda. ⁸A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. ⁹A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. ¹⁰I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna. ¹¹I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna. ¹²I posla opet treæega; a oni i onoga raniše, i istjeraše. ¹³Onda reèe gospodar od vinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega. ¹⁴A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreæi: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje. ¹⁵I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda? ¹⁶Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog! ¹⁷A on pogledavši na njih reèe: šta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla? ¹⁸Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. ¹⁹I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu prièu kaza. ²⁰I pažahu na njega, i poslaše vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj. ²¹I upitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijemu: ²²Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne? ²³A on razumjevši njihovo lukavstvo reèe im: šta me kušate? ²⁴Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev. ²⁵A on im reèe: podajte dakle što je æesarevo æesaru, a što je Božije Bogu. ²⁶I ne mogoše rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše. ²⁷A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga ²⁸Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu. ²⁹Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece; ³⁰I uze drugi ženu, i on umrije bez djece; ³¹I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe; ³²A poslije sviju umrije i žena. ³³O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena. ³⁴I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju; ³⁵A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati; ³⁶Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija. ³⁷A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva. ³⁸A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi. ³⁹A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: uèitelju! dobro si kazao. ⁴⁰I veæ ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe: ⁴¹Kako govore da je Hristos sin Davidov? ⁴²Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, ⁴³Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. ⁴⁴David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin? ⁴⁵A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojijem: ⁴⁶Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama; ⁴⁷Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osuðeni.

¹Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meæu priloge svoje u haznu Božiju; ²A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte; ³I reèe: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju: ⁴Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše. ⁵I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reèe: ⁶Doæi æe dani u koje od svega što vidite neæe ostati ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. ⁷Zapitaše ga pak govoreæi: uèitelju! a kad æe to biti? i kakav je znak kad æe se to dogoditi? ⁸A on reèe: èuvajte se da vas ne prevare, jer æe mnogi doæi na ime moje govoreæi: ja sam, i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima. ⁹A kad èujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak. ¹⁰Tada im reèe: ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; ¹¹I zemlja æe se tresti vrlo po svijetu, i biæe gladi i pomori i strahote i veliki znaci biæe na nebu. ¹²A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. ¹³A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo. ¹⁴Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati: ¹⁵Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici. ¹⁶A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas. ¹⁷I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. ¹⁸I dlaka s glave vaše neæe poginuti. ¹⁹Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje. ²⁰A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti. ²¹Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega: ²²Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano. ²³Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer æe biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu. ²⁴I pašæe od oštrica maèa, i odvešæe se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim æe gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca. ²⁵I biæe znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova. ²⁶Ljudi æe umirati od straha i od èekanja onoga što ide na zemlju; jer æe se i sile nebeske pokrenuti. ²⁷I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. ²⁸A kad se poène ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše. ²⁹I kaza im prièu: gledajte na smokvu i na sva drveta; ³⁰Kad vidite da veæ potjeraju, sami znate da je blizu ljeto. ³¹Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije. ³²Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. ³³Nebo i zemlja proæi æe, a rijeèi moje neæe proæi. ³⁴Ali se èuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne doðe iznenada. ³⁵Jer æe doæi kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji. ³⁶Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteæi od svega ovoga što æe se zbiti, i stati pred sinom èovjeèijim. ³⁷I danju uèaše u crkvi, a noæu izlažaše i noæivaše na gori koja se zove Maslinska. ³⁸I sav narod dolažaše izjutra k njemu u crkvu da ga slušaju.

¹Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha. ²I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda. ³A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice. ⁴I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati. ⁵I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce. ⁶I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda. ⁷A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu; ⁸I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo. ⁹A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo? ¹⁰A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe, ¹¹I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? ¹²I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite. ¹³A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu. ¹⁴I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. ¹⁵I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam; ¹⁶Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu. ¹⁷I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom; ¹⁸Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije. ¹⁹I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen. ²⁰A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva. ²¹Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi. ²²I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje! ²³I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti. ²⁴A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi. ²⁵A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori. ²⁶Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga. ²⁷Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga. ²⁸A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. ²⁹I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: ³⁰Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. ³¹Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu. ³²A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju. ³³A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi. ³⁴A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ. ³⁵I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa. ³⁶A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož. ³⁷Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se. ³⁸A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je. ³⁹I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi. ⁴⁰A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast. ⁴¹I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu ⁴²Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. ⁴³A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga. ⁴⁴I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju. ⁴⁵I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti, ⁴⁶I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast. ⁴⁷Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je. ⁴⁸A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega? ⁴⁹A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem? ⁵⁰I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. ⁵¹A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga. ⁵²A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite? ⁵³Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame. ⁵⁴A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka. ⁵⁵A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima. ⁵⁶Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim. ⁵⁷A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga. ⁵⁸I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam. ⁵⁹I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac. ⁶⁰A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao. ⁶¹I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput. ⁶²I izišavši napolje plaka gorko. ⁶³A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga. ⁶⁴I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari? ⁶⁵I druge mnoge hule govorahu na nj. ⁶⁶I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud ⁶⁷Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati. ⁶⁸A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti. ⁶⁹Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije. ⁷⁰Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja. ⁷¹A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.

¹I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu. ²I poèeše ga tužiti govoreæi: ovoga naðosmo da otpaðuje narod naš, i zabranjuje davati æesaru danak, i govori da je on Hristos car. ³A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. ⁴A Pilat reèe glavarima sveštenièkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom èovjeku. ⁵A oni navaljivahu govoreæi: on buni ljude uèeæi po svoj Judeji poèevši od Galileje dovde. ⁶A Pilat èuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac? ⁷I razumjevši da je iz podruèja Irodova posla ga Irodu, koji takoðer bijaše u Jerusalimu onijeh dana. ⁸A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da æe vidjeti od njega kako èudo. ⁹I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori. ¹⁰A glavari sveštenièki i književnici stajahu, i jednako tužahu ga. ¹¹A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuèe mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. ¹²I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod meðu sobom; jer prije bijahu u zavadi. ¹³A Pilat sazvavši glavare sveštenièke i knezove i narod ¹⁴Reèe im: dovedoste mi ovoga èovjeka kao koji narod otpaðuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom èovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite; ¹⁵A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt. ¹⁶Daklem da ga izbijem pa da pustim. ¹⁷A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja. ¹⁸Ali narod sav povika govoreæi: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu; ¹⁹Koji bijaše baèen u tamnicu za nekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv. ²⁰A Pilat opet reèe da bi on htio pustiti Isusa. ²¹A oni vikahu govoreæi: raspni ga, raspni. ²²A on im treæi put reèe: kakvo je dakle on zlo uèinio? ja ništa na njemu ne naðoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim. ²³A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sveštenièkijeh. ²⁴I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. ²⁵I pusti onoga što iskahu, koji bješe baèen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju. ²⁶I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iðaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom. ²⁷A za njim iðaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim. ²⁸A Isus obazrevši se na njih reèe: kæeri Jerusalimske! ne plaèite za mnom, nego plaèite za sobom i za djecom svojom. ²⁹Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. ³⁰Tada æe poèeti govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas. ³¹Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta æe biti od suha? ³²Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim. ³³I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. ³⁴A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke. ³⁵I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij. ³⁶A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat, ³⁷I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi. ³⁸A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski. ³⁹A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. ⁴⁰A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako? ⁴¹I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio. ⁴²I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje. ⁴³I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju. ⁴⁴A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga. ⁴⁵I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola. ⁴⁶I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. ⁴⁷A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik. ⁴⁸I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje. ⁴⁹A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo. ⁵⁰I gle, èovjek, po imenu Josif, savjetnik, èovjek dobar i pravedan, ⁵¹On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam èekaše carstva Božijega, ⁵²On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo. ⁵³I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isjeèen, u kome niko ne bijaše nikad metnut. ⁵⁴I dan bijaše petak, i subota osvitaše. ⁵⁵A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu. ⁵⁶Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.

¹A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; ²Ali naðoše kamen odvaljen od groba. ³I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa. ⁴I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama; ⁵A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima? ⁶Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji, ⁷Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane. ⁸I opomenuše se rijeèi njegovijeh. ⁹I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem. ¹⁰A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima. ¹¹I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im. ¹²A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi. ¹³I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus. ¹⁴A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima. ¹⁵I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima. ¹⁶A oèi im se držahu da ga ne poznaše. ¹⁷A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli? ¹⁸A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? ¹⁹I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom; ²⁰Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga? ²¹A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi. ²²A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu, ²³I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ. ²⁴I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. ²⁵I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci! ²⁶Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju? ²⁷I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu. ²⁸I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide. ²⁹I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi. ³⁰I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. ³¹Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade. ³²I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? ³³I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima, ³⁴Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. ³⁵I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb. ³⁶A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam. ³⁷A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha. ³⁸I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša? ³⁹Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. ⁴⁰I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. ⁴¹A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo? ⁴²A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu. ⁴³I uzevši izjede pred njima. ⁴⁴I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. ⁴⁵Tada im otvori um da razumiju pismo. ⁴⁶I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan; ⁴⁷I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima. ⁴⁸A vi ste svjedoci ovome. ⁴⁹I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine. ⁵⁰I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. ⁵¹I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo. ⁵²I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu. ⁵³I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin.