Jeremijine tužbalice

Jeremijine tužbalice

¹Kako sjedi sam, posta kao udovica, grad koji bješe pun naroda! velik meðu narodima, glava meðu zemljama potpade pod danak! ²Jednako plaèe noæu, i suze su mu na obrazima, nema nikoga od svijeh koji ga ljubljahu da ga potješi; svi ga prijatelji njegovi iznevjeriše, postaše mu neprijatelji. ³Iseli se Juda od muke i ljutoga ropstva; sjedi meðu narodima, ne nalazi mira; svi koji ga goniše stigoše ga u tjesnacu. ⁴Putovi Sionski tuže, jer niko ne ide na praznik; sva su vrata njegova pusta, sveštenici njegovi uzdišu, djevojke su njegove žalosne, i sam je jadan. ⁵Protivnici njegovi postaše glava, neprijateljima je njegovijem dobro; jer ga Gospod ucvijeli za mnoštvo bezakonja njegova; djeca njegova idu u ropstvo pred neprijateljem. ⁶I otide od kæeri Sionske sva slava njezina; knezovi su njezini kao jeleni koji ne nalaze paše; idu nemoæni pred onijem koji ih goni. ⁷Opominje se Jerusalim u muci svojoj i u jadu svom svijeh milina što je imao od starine, kad pada narod njegov od ruke neprijateljeve a nikoga nema da mu pomože; neprijatelji gledaju ga i smiju se prestanku njegovu. ⁸Teško sagriješi Jerusalim, zato posta kao neèista žena; svi koji su ga poštovali preziru ga, jer vidješe golotinju njegovu; a on uzdiše, i okreæe se natrag. ⁹Neèistota mu bješe na skutovima; nije mislio na kraj svoj; pao je za èudo a nema nikoga da ga potješi. Pogledaj, Gospode, muku moju, jer se neprijatelj ponio. ¹⁰Neprijatelj poseže rukom na sve drage stvari njegove, i on gleda kako narodi ulaze u svetinju njegovu, za koje si zapovjedio: da ne dolaze na sabor tvoj. ¹¹Sav narod njegov uzdiše tražeæi hljeba, daju dragocjene stvari svoje za jelo da okrijepe dušu. Pogledaj, Gospode, i vidi kako sam poništen. ¹²Zar vam nije stalo, svi koji prolazite ovuda? pogledajte i vidite, ima li bola kakav je moj, koji je meni dopao, kojim me ucvijeli Gospod u dan žestokoga gnjeva svojega. ¹³S visine pusti oganj u kosti moje, koji ih osvoji; razape mrežu nogama mojima, obori me nauznako, pustoši me, te po vas dan tužim. ¹⁴Svezan je rukom njegovom jaram od grijeha mojih, usukani su i doðoše mi na vrat; obori silu moju; predade me Gospod u ruke, iz kojih se ne mogu podignuti. ¹⁵Polazi Gospod sve junake moje usred mene, sazva na me sabor da potre mladiæe moje; kao grožðe u kaci izgazi Gospod djevojku kæer Judinu. ¹⁶Zato ja plaèem, oèi moje, oèi moje liju suze, jer je daleko od mene utješitelj, koji bi ukrijepio dušu moju; sinovi moji propadoše, jer nadvlada neprijatelj. ¹⁷Sion širi ruke svoje, nema nikoga da ga tješi; Gospod zapovjedi za Jakova, te ga opkoliše neprijatelji; Jerusalim posta meðu njima kao neèista žena. ¹⁸Pravedan je Gospod, jer se suprotih zapovijesti njegovoj; èujte, svi narodi, i vidite bol moj; djevojke moje i mladiæi moji otidoše u ropstvo. ¹⁹Zvah prijatelje svoje, oni me prevariše; sveštenici moji i starješine moje pomriješe u gradu tražeæi hrane da okrijepe dušu svoju. ²⁰Pogledaj, Gospode, jer mi je tuga, utroba mi se uskolebala, srce se moje prevræe u meni, jer se mnogo suprotih; na polju uèini me sirotom maè, a kod kuæe sama smrt. ²¹Èuju gdje uzdišem, ali nema nikoga da me potješi; svi neprijatelji moji èuše za nesreæu moju i raduju se što si to uèinio; dovešæeš dan koji si oglasio, te æe oni biti kao ja. ²²Neka izaðe preda te sva zloæa njihova, i uèini kao što si uèinio meni za sve grijehe moje; jer je mnogo uzdaha mojih i srce je moje žalosno.

¹Kako obastrije Gospod oblakom u gnjevu svom kæer Sionsku! svrže s neba na zemlju slavu Izrailjevu, i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svojega! ²Gospod potr nemilice sve stanove Jakovljeve, razvali u gnjevu svom gradove kæeri Judine, i na zemlju obori, oskvrni carstvo i knezove njegove. ³Odbi u žestokom gnjevu sav rog Izrailju, obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja, i raspali se na Jakova kao oganj plameni, koji proždire sve oko sebe. ⁴Nateže luk svoj kao neprijatelj, podiže desnicu svoju kao protivnik, i pobi sve što bješe drago oèima; na šator kæeri Sionske prosu kao oganj gnjev svoj. ⁵Gospod posta kao neprijatelj; potr Izrailja, potr sve dvore njegove, raskopa sve gradove njegove, i umnoži kæeri Judinoj žalost i jad. ⁶Razvali mu ogradu kao vrtu; potr mjesto sastancima njegovijem; Gospod vrže u zaborav na Sionu praznike i subotu, i u žestini gnjeva svojega odbaci cara i sveštenika. ⁷Odbaci Gospod oltar svoj, omrze na svetinju svoju, predade u ruke neprijateljima zidove dvora Sionskih; stade ih vika u domu Gospodnjem kao na praznik. ⁸Gospod naumi da raskopa zid kæeri Sionske, rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa. ⁹Utonuše u zemlju vrata njezina, polomi i potr prijevornice njezine; car njezin i knezovi njezini meðu narodima su; zakona nema, i proroci njezini ne dobijaju utvare od Gospoda. ¹⁰Starješine kæeri Sionske sjede na zemlji i muèe, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet; oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske. ¹¹Išèilješe mi oèi od suza, utroba se moja uskolebala, prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kæeri naroda mojega, jer djeca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim. ¹²Govore materama svojim: gdje je žito i vino? obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naruèju matera svojih. ¹³Koga æu ti uzeti za svjedoka? s èim æu te izjednaèiti, kæeri Jerusalimska? kaku æu ti priliku naæi, da te utješim, djevojko, kæeri Sionska? jer je nesreæa tvoja velika kao more, ko æe te iscijeliti? ¹⁴Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje, i ne otkrivaše bezakonja tvojega da bi odvratili ropstvo tvoje; nego ti kazivaše utvare lažne i koje æe te prognati. ¹⁵Pljeskaju rukama nad tobom svi koji prolaze, zvižde i mašu glavom za kæerju Jerusalimskom: to li je grad, za koji govorahu da je prava ljepota, radost svoj zemlji? ¹⁶Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguæu zubima govoreæi: proždrijesmo; ovo je doista dan koji èekasmo; doèekasmo, vidjesmo. ¹⁷Uèini Gospod što naumi, ispuni rijeè svoju, koju kaza odavna; razori nemilice, i razveseli tobom neprijatelja, podiže rog protivnicima tvojim. ¹⁸Vièe srce njihovo ka Gospodu: zide kæeri Sionske, proljevaj potokom suze dan i noæ, ne daj sebi mira, i zjenica oka tvojega da ne staje. ¹⁹Ustani, vièi obnoæ; u poèetku straže, proljevaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, podiži k njemu ruke svoje za dušu djece svoje koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica. ²⁰Pogledaj, Gospode, i vidi, kome si ovako uèinio. Eda li žene jedu porod svoj, djecu koju nose u naruèju? eda li se ubija u svetinji Gospodnjoj sveštenik i prorok? ²¹Leže na zemlji po ulicama djeca i starci, djevojke moje i mladiæi moji padoše od maèa, pobio si ih u dan gnjeva svojega i poklao ne žaleæi. ²²Sazvao si kao na praznik strahote moje otsvuda, i u dan gnjeva Gospodnjega niko ne uteèe niti osta. Koje na ruku nosih i othranih, njih mi neprijatelj moj pobi.

¹Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova. ²Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo. ³Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan. ⁴Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje. ⁵Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom. ⁶Posadi me u tamu kao umrle odavna. ⁷Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove. ⁸Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju. ⁹Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje. ¹⁰Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji. ¹¹Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me. ¹²Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu. ¹³Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega. ¹⁴Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan. ¹⁵Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom. ¹⁶Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo. ¹⁷Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro. ¹⁸I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda. ¹⁹Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi. ²⁰Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni. ²¹Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam: ²²Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo. ²³Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja. ²⁴Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati. ²⁵Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži. ²⁶Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje. ²⁷Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje. ²⁸Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj. ²⁹Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja. ³⁰Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote. ³¹Jer Gospod ne odbacuje za svagda. ³²Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje. ³³Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih. ³⁴Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji, ³⁵Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim, ³⁶Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod? ³⁷Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio? ³⁸Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega? ³⁹Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje? ⁴⁰Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu. ⁴¹Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima. ⁴²Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš. ⁴³Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ. ⁴⁴Obastro si se oblakom da ne prodre molitva. ⁴⁵Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda. ⁴⁶Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši. ⁴⁷Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje. ⁴⁸Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega. ⁴⁹Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora, ⁵⁰Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba. ⁵¹Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega. ⁵²Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što. ⁵³Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me. ⁵⁴Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh! ⁵⁵Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje. ⁵⁶Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje. ⁵⁷Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se. ⁵⁸Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj. ⁵⁹Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju. ⁶⁰Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle. ⁶¹Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle, ⁶²Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan. ⁶³Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma. ⁶⁴Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh. ⁶⁵Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje. ⁶⁶Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.

¹Kako potamnje zlato, promijeni se èisto zlato? kamenje je od svetinje razmetnuto po uglovima svijeh ulica. ²Dragi sinovi Sionski, cijenjeni kao najèistije zlato, kako se cijene zemljani sudovi, kao djelo ruku lonèarevijeh! ³I zvijeri istièu sise svoje i doje mlad svoju, a kæi naroda mojega posta nemilostiva kao noj u pustinji. ⁴Jezik djetetu koje sisa prionu za grlo od žeði; djeca ištu hljeba, a nema nikoga da im lomi. ⁵Koji jeðahu poslastice, ginu na ulicama; koji odrastoše u skerletu, valjaju se po bunjištu. ⁶I kar koji dopade kæeri naroda mojega veæi je od propasti koja dopade Sodomu, koji se zatr u èasu i ruke se ne zabaviše oko njega. ⁷Nazireji njezini bjehu èistiji od snijega, bjelji od mlijeka; tijelo im bješe crvenije od dragoga kamenja, glatki kao safir. ⁸A sada im je lice crnje od uglja, ne poznaju se na ulicama; koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo. ⁹Bolje bi onima koji su pobijeni maèem nego onima koji mru od gladi, koji izdišu ubijeni od nestašice roda zemaljskoga. ¹⁰Svojim rukama žene žalostive kuhaše djecu svoju, ona im biše hrana u pogibli kæeri naroda mojega. ¹¹Navrši Gospod gnjev svoj, izli žestoki gnjev svoj, i raspali oganj na Sionu, koji mu proždrije temelje. ¹²Ne bi vjerovali carevi zemaljski i svi stanovnici po vasiljenoj da æe neprijatelj i protivnik uæi na vrata Jerusalimska. ¹³Ali bi za grijehe proroka njegovijeh i za bezakonja sveštenika njegovijeh, koji proljevahu krv pravednièku usred njega. ¹⁴Lutahu kao slijepci po ulicama, kaljajuæi se krvlju, koje ne mogahu da se ne dotièu haljinama svojim. ¹⁵Otstupite, neèisti, vièu im, otstupite, otstupite, ne dodijevajte se nièega. I odlaze i skitaju se; i meðu narodima se govori: neæe se više staniti. ¹⁶Gnjev Gospodnji rasija ih, neæe više pogledati na njih; ne poštuju sveštenika, nijesu žalostivi na starce. ¹⁷Veæ nam oèi išèilješe izgledajuæi pomoæ zaludnu; èekasmo narod koji ne može izbaviti. ¹⁸Vrebaju nam korake, da ne možemo hoditi po ulicama svojim, približi se kraj naš, navršiše se dani naši, doðe kraj naš. ¹⁹Koji nas goniše, bijahu lakši od orlova nebeskih, po gorama nas goniše, u pustinji nam zasjedaše. ²⁰Disanje nozdara naših, pomazanik Gospodnji, za kojega govorasmo: da æemo živjeti pod sjenom njegovijem meðu narodima, uhvati se u jame njihove. ²¹Raduj se i veseli se, kæeri Edomska, koja živiš u zemlji Uzu! doæi æe do tebe èaša, opiæeš se, i otkriæeš se. ²²Svrši se kar za bezakonje tvoje, kæeri Sionska; neæe te više voditi u ropstvo; pohodiæe tvoje bezakonje, kæeri Edomska, otkriæe grijehe tvoje.

¹Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu. ²Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima. ³Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice. ⁴Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo. ⁵Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora. ⁶Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba. ⁷Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova. ⁸Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh. ⁹Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb. ¹⁰Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi. ¹¹Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. ¹²Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga. ¹³Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. ¹⁴Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju. ¹⁵Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost. ¹⁶Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo! ¹⁷Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe, ¹⁸Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj. ¹⁹Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena. ²⁰Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo? ²¹Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije. ²²Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?