Jov

Jov

¹Bijaše èovjek u zemlji Uzu po imenu Jov; i taj èovjek bijaše dobar i pravedan, i bojaše se Boga, i uklanjaše se oda zla. ²I rodi mu se sedam sinova i tri kæeri. ³I imaše stoke sedam tisuæa ovaca i tri tisuæe kamila i pet stotina jarmova volova i pet stotina magarica, i èeljadi veoma mnogo; i bijaše taj èovjek najveæi od svijeh ljudi na istoku. ⁴I sinovi njegovi sastajahu se i davahu gozbe kod kuæe, svaki svoga dana, i slahu te pozivahu tri sestre svoje da jedu i piju s njima. ⁵I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osveæivaše ih, i ustajuæi rano prinošaše žrtve paljenice prema broju svijeh njih; jer govoraše Jov: može biti da su se ogriješili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako èinjaše Jov svaki put. ⁶A jedan dan doðoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a meðu njih doðe i Sotona. ⁷I Gospod reèe Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reèe: prohodih zemlju i obilazih. ⁸I reèe Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga èovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla. ⁹A Sotona odgovori Gospodu i reèe: eda li se uzalud Jov boji Boga? ¹⁰Nijesi li ga ti ogradio i kuæu njegovu i sve što ima svuda unaokolo? djelo ruku njegovijeh blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji. ¹¹Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaæe te u oèi. ¹²A Gospod reèe Sotoni: evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje. I otide Sotona od Gospoda. ¹³A jedan dan kad sinovi njegovi i kæeri njegove jeðahu i pijahu vino u kuæi brata svojega najstarijega, ¹⁴Doðe glasnik Jovu i reèe: volovi orahu i magarice pasijahu pokraj njih, ¹⁵A Saveji udariše i oteše ih, i pobiše momke oštrijem maèem; i samo ja jedan utekoh da ti javim. ¹⁶Dok ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: oganj Božji spade s neba i spali ovce i momke, i proždrije ih; i samo ja jedan utekoh da ti javim. ¹⁷Dokle ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: Haldejci u tri èete udariše na kamile i oteše ih, i pobiše momke oštrijem maèem; i samo ja jedan utekoh da ti javim. ¹⁸Dokle ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: sinovi tvoji i kæeri tvoje jeðahu i pijahu vino u kuæi brata svojega najstarijega; ¹⁹A to vjetar velik doðe ispreko pustinje i udari u èetiri ugla od kuæe, te pade na djecu i pogiboše; i samo ja jedan utekoh da ti javim. ²⁰Tada usta Jov i razdrije plašt svoj, i ostriže glavu, i pade na zemlju i pokloni se, ²¹I reèe: go sam izašao iz utrobe matere svoje, go æu se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje. ²²Uza sve to ne sagriješi Jov, niti reèe bezumlja za Boga.

¹Opet jedan dan doðoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a doðe i Sotona meðu njih da stane pred Gospodom. ²I Gospod reèe Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reèe: prohodih zemlju i obilazih. ³I reèe Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga èovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio, te ga upropastih ni za što. ⁴A Sotona odgovori Gospodu i reèe: koža za kožu, i sve što èovjek ima daæe za dušu svoju. ⁵Nego pruži ruku svoju i dotakni se kostiju njegovijeh i mesa njegova, psovaæe te u oèi. ⁶A Gospod reèe Sotoni: evo ti ga u ruke; ali mu dušu èuvaj. ⁷I Sotona otide od Gospoda, i udari Jova zlijem prištem od pete do tjemena, ⁸Te on uze crijep pa se strugaše, i sjeðaše u pepelu. ⁹I reèe mu žena: hoæeš li se još držati dobrote svoje? blagoslovi Boga, pa umri. ¹⁰A on joj reèe: govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar neæemo primati? Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim. ¹¹A tri prijatelja Jovova èuše za sve zlo koje ga zadesi, i doðoše svaki iz svojega mjesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaæanin, dogovorivši se da doðu da ga požale i potješe. ¹²I podigavši oèi svoje izdaleka ne poznaše ga; tada podigoše glas svoj i stadoše plakati i razdriješe svaki svoj plašt i posuše se prahom po glavi bacajuæi ga u nebo. ¹³I sjeðahu kod njega na zemlji sedam dana i sedam noæi, i nijedan mu ne progovori rijeèi, jer viðahu da je bol vrlo velik.

¹Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj. ²I progovoriv Jov reèe: ³Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ! ⁴Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost! ⁵Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani! ⁶Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece! ⁷Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj! ⁸Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila! ⁹Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica; ¹⁰Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju. ¹¹Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe? ¹²Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem? ¹³Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran, ¹⁴S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline, ¹⁵Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra. ¹⁶Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela? ¹⁷Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli, ¹⁸I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova. ¹⁹Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara. ²⁰Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca, ²¹Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago, ²²Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob? ²³Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda? ²⁴Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj. ²⁵Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me. ²⁶Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota.

¹Tada odgovori Elifas Temanac i reèe: ²Ako ti progovorimo, da ti neæe biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori? ³Gle, uèio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si; ⁴Rijeèi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrðivao si koljena koja klecahu. ⁵A sada kad doðe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotaèe, smeo si se. ⁶Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje? ⁷Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni? ⁸Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju. ⁹Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih. ¹⁰Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi laviæima satiru se. ¹¹Lav gine nemajuæi lova, i laviæi rasipaju se. ¹²Još doðe tajno do mene rijeè, i uho moje doèu je malo. ¹³U mislima o noænijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude, ¹⁴Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje, ¹⁵I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se. ¹⁶Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred oèima mojima, i muèeæi èuh glas: ¹⁷Eda li je èovjek pravedniji od Boga? eda li je èovjek èistiji od tvorca svojega? ¹⁸Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anðela svojih nalazi nedostataka; ¹⁹Akamoli u onijeh koji stoje u kuæama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac. ²⁰Od jutra do veèera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi. ²¹Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.

¹Zovi; hoæe li ti se ko odazvati? i komu æeš se izmeðu svetijeh obratiti? ²Doista bezumnoga ubija gnjev, i ludoga usmræuje srdnja. ³Ja vidjeh bezumnika gdje se ukorijenio; ali odmah prokleh stan njegov. ⁴Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi. ⁵Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo. ⁶Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe. ⁷Nego se èovjek raða na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeæu u vis. ⁸Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju, ⁹Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja; ¹⁰Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja; ¹¹Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju; ¹²Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa; ¹³Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara; ¹⁴Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi. ¹⁵On izbavlja ubogoga od maèa, od usta njihovijeh i od ruke silnoga. ¹⁶Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja. ¹⁷Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega. ¹⁸Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju. ¹⁹Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi. ²⁰U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa. ²¹Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad doðe. ²²Smijaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zvijerja zemaljskoga. ²³Jer æeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje æe poljsko biti u miru s tobom. ²⁴I vidjeæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti. ²⁵Vidjeæeš kako æe ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji. ²⁶Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme. ²⁷Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij.

¹A Jov odgovori i reèe: ²O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila! ³Pretegla bi pijesak morski; zato mi i rijeèi nedostaje. ⁴Jer su strijele svemoguæega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me. ⁵Rièe li divlji magarac kod trave? muèe li vo kod piæe svoje? ⁶Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca? ⁷Èega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji. ⁸O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što èekam! ⁹I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me! ¹⁰Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio rijeèi svetoga. ¹¹Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj? ¹²Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi? ¹³Ima li još pomoæi u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo? ¹⁴Nesretnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah svemoguæega. ¹⁵Braæa moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci proðoše, ¹⁶Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg; ¹⁷Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh. ¹⁸Tamo amo svræu od putova svojih, idu u ništa i gube se. ¹⁹Putnici iz Teme pogledahu, koji iðahu u Sevu uzdahu se u njih; ²⁰Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se. ²¹Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je. ²²Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi; ²³Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilnièke iskupite me? ²⁴Pouèite me, i ja æu muèati; i u èemu sam pogriješio, obavijestite me. ²⁵Kako su jake rijeèi istinite! Ali šta æe ukor vaš? ²⁶Mislite li da æe rijeèi ukoriti, i da je govor èovjeka bez nadanja vjetar? ²⁷I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu. ²⁸Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama. ²⁹Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom. ³⁰Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla?

¹Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski? ²Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši, ³Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi. ⁴Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa. ⁵Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se. ⁶Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja. ⁷Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra, ⁸Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti. ⁹Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, ¹⁰Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo. ¹¹Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje. ¹²Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene? ¹³Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu, ¹⁴Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama, ¹⁵Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje. ¹⁶Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština. ¹⁷Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj? ¹⁸Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga? ¹⁹Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju? ²⁰Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu? ²¹Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti.

¹Tada odgovori Vildad Sušanin i reèe: ²Dokle æeš tako govoriti? i rijeèi usta tvojih dokle æe biti kao silan vjetar? ³Eda li Bog krivo sudi? ili svemoguæi izvræe pravdu? ⁴Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu. ⁵A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemoguæemu, ⁶Ako si èist i prav, zaista æe se prenuti za te i èestit æe uèiniti pravedan stan tvoj; ⁷I poèetak æe tvoj biti malen, a pošljedak æe ti biti vrlo velik. ⁸Jer pitaj preðašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh; ⁹Jer smo mi juèerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen. ¹⁰Neæe li te oni nauèiti? neæe li ti kazati i iz srca svojega iznijeti rijeèi? ¹¹Nièe li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode? ¹²Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave. ¹³Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada. ¹⁴Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuæa paukova; ¹⁵Nasloni se na kuæu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati. ¹⁶Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi; ¹⁷Žile njegove zapleæu se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se; ¹⁸Ali kad se išèupa iz mjesta svojega, ono ga se odrièe: nijesam te vidjelo. ¹⁹Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha nièe drugi. ²⁰Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca. ²¹Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja. ²²Nenavidnici tvoji obuæi æe se u sramotu, i šatora bezbožnièkoga neæe biti.

¹A Jov odgovori i reèe: ²Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovjek biti prav pred Bogom? ³Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuæe na jednu. ⁴Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio sreæan? ⁵On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnjevu svom; ⁶On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju; ⁷On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapeèaæava zvijezde; ⁸On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim; ⁹On je naèinio zvijezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu; ¹⁰On èini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja. ¹¹Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; proðe, a ja ga ne opazim. ¹²Gle, kad uhvati, ko æe ga nagnati da vrati? ko æe mu kazati: šta radiš? ¹³Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoænici. ¹⁴A kako bih mu ja odgovarao i birao rijeèi protiv njega? ¹⁵Da sam i prav, neæu mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu. ¹⁶Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je èuo glas moj. ¹⁷Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što. ¹⁸Ne da mi da odahnem, nego me siti grèinama. ¹⁹Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svjedoèiti? ²⁰Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao. ²¹Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj. ²²Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire. ²³Kad bi još ubio biè najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh. ²⁴Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko? ²⁵Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra. ²⁶Proðoše kao brze laðe, kao orao kad leti na hranu. ²⁷Ako reèem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnjev svoj i okrijepiæu se; ²⁸Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me neæeš opravdati. ²⁹Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud? ³⁰Da se izmijem vodom šnježanicom, i da oèistim sapunom ruke svoje, ³¹Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine. ³²Jer nije èovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud; ³³Niti ima meðu nama kmeta da bi stavio ruku svoju meðu nas dvojicu. ³⁴Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši; ³⁵Tada æu govoriti, i neæu ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.

¹Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje. ²Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom. ³Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš? ⁴Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek? ⁵Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski, ⁶Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš? ⁷Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke. ⁸Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš. ⁹Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti. ¹⁰Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me? ¹¹Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me. ¹²Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj. ¹³I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe. ¹⁴Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega. ¹⁵Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju. ¹⁶I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni. ¹⁷Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me. ¹⁸Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje! ¹⁹Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen. ²⁰Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim, ²¹Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni, ²²U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.

¹A Sofar Namaæanin odgovori i reèe: ²Zar na mnoge rijeèi nema odgovora? ili æe èovjek govorljiv ostati prav? ³Hoæe li tvoje laži umuèkati ljude? i kad se ti rugaš, zar te neæe niko posramiti? ⁴Jer si rekao: èista je nauka moja, i èist sam pred oèima tvojim. ⁵Ali kad bi Bog progovorio i usne svoje otvorio na te, ⁶I pokazao ti tajne mudrosti, jer ih je dvojinom više, poznao bi da te Bog kara manje nego što zaslužuje tvoje bezakonje. ⁷Možeš li ti tajne Božije dokuèiti, ili dokuèiti savršenstvo svemoguæega? ⁸To su visine nebeske, šta æeš uèiniti? dublje je od pakla, kako æeš poznati? ⁹Duže od zemlje, šire od mora. ¹⁰Da prevrati, ili zatvori ili sabere, ko æe mu braniti? ¹¹Jer zna ništavilo ljudsko, i videæi nevaljalstvo zar neæe paziti? ¹²Èovjek bezuman postaje razuman, premda se èovjek raða kao divlje magare. ¹³Da ti upraviš srce svoje i podigneš ruke svoje k njemu, ¹⁴Ako je bezakonje u ruci tvojoj, da ga ukloniš, i ne daš da nepravda bude u šatorima tvojim, ¹⁵Tada æeš podignuti lice svoje bez mane i stajaæeš tvrdo i neæeš se bojati; ¹⁶Zaboraviæeš muku, kao vode koja proteèe opominjaæeš je se; ¹⁷Nastaæe ti vrijeme vedrije nego podne, sinuæeš, biæeš kao jutro; ¹⁸Uzdaæeš se imajuæi nadanje, zakopaæeš se, i mirno æeš spavati. ¹⁹Ležaæeš, i niko te neæe plašiti, i mnogi æe ti se moliti. ²⁰Ali oèi æe bezbožnicima išèiljeti, i utoèišta im neæe biti, i nadanje æe im biti izdisanje.

¹A Jov odgovori i reèe: ²Da, vi ste ljudi, i s vama æe umrijeti mudrost. ³I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga? ⁴Na potsmijeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odzove mu se; na potsmijeh je pravedni i dobri. ⁵Baèen je luè po mišljenju sreænoga onaj koji hoæe da popuzne. ⁶Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gnjeve Boga, njima Bog daje sve u ruke. ⁷Zapitaj stoku, nauèiæe te; ili ptice nebeske, kazaæe ti. ⁸Ili se razgovori sa zemljom, nauèiæe te, i ribe æe ti morske pripovjediti. ⁹Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uèinila? ¹⁰Kojemu je u ruci duša svega živoga i duh svakoga tijela èovjeèijega. ¹¹Ne raspoznaje li uho rijeèi kao što grlo kuša jelo? ¹²U staraca je mudrost, i u dugom vijeku razum. ¹³U njega je mudrost i sila, u njega je savjet i razum. ¹⁴Gle, on razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori èovjeka, i ne može se otvoriti. ¹⁵Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevræu zemlju. ¹⁶U njega je jaèina i mudrost, njegov je koji je prevaren i koji vara. ¹⁷On dovodi savjetnike u ludilo, i sudije obezumljuje. ¹⁸On razdrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova. ¹⁹On dovodi knezove u ludilo, i obara jake. ²⁰On uzima besjedu rjeèitima, i starcima uzima razum. ²¹On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake. ²²On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na vidjelo sjen smrtni. ²³On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira. ²⁴On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gdje nema puta, ²⁵Da pipaju po mraku bez vidjela, i èini da tumaraju kao pijani.

¹Eto, sve je to vidjelo oko moje, èulo uho moje, i razumjelo. ²Što vi znate, znam i ja, nijesam gori od vas. ³Ipak bih govorio sa svemoguæim, i rad sam s Bogom pravdati se. ⁴Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari. ⁵O da biste sasvijem muèali! bili biste mudri. ⁶Èujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih. ⁷Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prijevaru da govorite za nj? ⁸Treba li da mu gledate ko je? treba li da se prepirete za Boga? ⁹Hoæe li biti dobro kad vas stane ispitivati? hoæete li ga prevariti kao što se vara èovjek? ¹⁰Zaista æe vas karati, ako tajno uzgledate ko je. ¹¹Velièanstvo njegovo neæe li vas uplašiti? i strah njegov neæe li vas popasti? ¹²Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata. ¹³Muèite i pustite me da ja govorim, pa neka me snaðe šta mu drago. ¹⁴Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke? ¹⁵Gle, da me i ubije, opet æu se uzdati u nj, ali æu braniti putove svoje pred njim. ¹⁶I on æe mi biti spasenje, jer licemjer neæe izaæi preda nj. ¹⁷Slušajte dobro besjedu moju, i neka vam uðe u uši što æu iskazati. ¹⁸Evo, spremio sam parbu svoju, znam da æu biti prav. ¹⁹Ko æe se preti sa mnom? da sad umuknem, izdahnuo bih. ²⁰Samo dvoje nemoj mi uèiniti, pa se neæu kriti od lica tvojega. ²¹Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne straši. ²²Potom zovi me, i ja æu odgovarati; ili ja da govorim, a ti mi odgovaraj. ²³Koliko je bezakonja i grijeha mojih? pokaži mi prijestup moj i grijeh moj. ²⁴Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega? ²⁵Hoæeš li skršiti list koji nosi vjetar, ili æeš goniti suhu slamku, ²⁶Kad mi pišeš grèine i daješ mi u našljedstvo grijehe mladosti moje, ²⁷I meæeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce? ²⁸A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac.

¹Èovjek roðen od žene kratka je vijeka i pun nemira. ²Kao cvijet nièe, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje. ³I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom! ⁴Ko æe èisto izvaditi iz neèista? Niko. ⁵Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu meðu, preko koje ne može prijeæi. ⁶Odvrati se od njega da poèine dokle ne navrši kao nadnièar dan svoj. ⁷Jer za drvo ima nadanja, ako se posijeèe, da æe se još omladiti i da neæe biti bez izdanaka; ⁸Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov, ⁹Èim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad. ¹⁰A èovjek umire iznemogao; i kad izdahne èovjek, gdje je? ¹¹Kao kad voda oteèe iz jezera i rijeka opadne i usahne, ¹²Tako èovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neæe se probuditi niti æe se prenuti oda sna svojega. ¹³O da me hoæeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad æeš me se opomenuti! ¹⁴Kad umre èovjek, hoæe li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odreðeno èekaæu dokle mi doðe promjena. ¹⁵Zazvaæeš, i ja æu ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjeæeš. ¹⁶A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj. ¹⁷Zapeèaæeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja. ¹⁸Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega, ¹⁹I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje èovjeèije obraæaš u ništa. ²⁰Nadvlaðuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga. ²¹Ako sinovi njegovi budu u èasti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine. ²²Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.

¹A Elifas Temanac odgovori i reèe: ²Hoæe li mudar èovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istoènijem, ³Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i rijeèima koje nijesu ni na što? ⁴A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu. ⁵Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav. ⁶Osuðuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoèe na te. ⁷Jesi li se ti prvi èovjek rodio? ili si prije humova sazdan? ⁸Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost? ⁹Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas? ¹⁰I sijedijeh i starijeh ljudi ima meðu nama, starijih od oca tvojega. ¹¹Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi? ¹²Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oèi tvoje, ¹³Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take rijeèi? ¹⁴Šta je èovjek, da bi bio èist, i roðeni od žene, da bi bio prav? ¹⁵Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu èista pred oèima njegovijem; ¹⁶Akamoli gadni i smrdljivi èovjek, koji pije nepravdu kao vodu? ¹⁷Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovjediæu ti što sam vidio, ¹⁸Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih, ¹⁹Kojima samijem dana bi zemlja, i tuðin ne proðe kroz nju. ²⁰Bezbožnik se muèi svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno. ²¹Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj. ²²Ne vjeruje da æe se vratiti iz tame, otsvuda priviða maè. ²³Tumara za hljebom govoreæi: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni. ²⁴Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj. ²⁵Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemoguæemu se opro. ²⁶Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim. ²⁷Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje. ²⁸I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kuæama pustijem, obraæenijem u gomilu kamenja. ²⁹Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo. ³⁰Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odnijeæe ga duh usta njegovijeh. ³¹Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata. ³²Prije svojega vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zelenjeti. ³³Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati. ³⁴Jer æe opustjeti zbor licemjerski, i oganj æe spaliti šatore onijeh koji primaju poklone. ³⁵Zaèinju nevolju i raðaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.

¹A Jov odgovori i reèe: ²Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci. ³Hoæe li biti kraj praznijem rijeèima? ili šta te tjera da tako odgovaraš? ⁴I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas rijeèi i mahati glavom na vas, ⁵Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš. ⁶Ako govorim, neæe odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoæe li otiæi od mene? ⁷A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj. ⁸Navukao si na me mrštine za svjedoèanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoèi mi u oèi. ⁹Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguæe zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva oèima svojima na me. ¹⁰Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me. ¹¹Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me. ¹²Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu. ¹³Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuè moju. ¹⁴Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak. ¹⁵Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju. ¹⁶Lice je moje podbulo od plaèa, na vjeðama je mojim smrtni sjen; ¹⁷Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja èista. ¹⁸Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu. ¹⁹I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini. ²⁰Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu. ²¹O da bi se èovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin èovjeèiji s prijateljem svojim! ²²Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neæu vratiti.

¹Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji. ²Kod mene su rugaèi, i oko moje provodi noæi u jadu koji mi zadaju. ³Daj mi ko æe jamèiti kod tebe; ko je taj koji æe se rukovati sa mnom? ⁴Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih neæeš uzvisiti. ⁵Ko laska prijateljima, njegovijem æe sinovima oèi posahnuti. ⁶Uèinio je od mene prièu narodima, i postao sam bubnjanje meðu njima. ⁷Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen. ⁸Zaèudiæe se tome pravi, i bezazleni æe ustati na licemjere. ⁹Ali æe se pravednik držati svojega puta, i ko je èistijeh ruku veæma æe ojaèati. ¹⁰A vi vratite se svikoliki i hodite; neæu naæi mudra meðu vama. ¹¹Dani moji proðoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu. ¹²Od noæi naèiniše dan, i svjetlost je blizu mraka. ¹³Da bih se nadao, grob æe mi biti kuæa; u tami æu prostrijeti postelju sebi. ¹⁴Grobu vièem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja. ¹⁵I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko æe vidjeti? ¹⁶U grob æe siæi, poèinuæe sa mnom u grobu.

¹A Vildad Sušanin odgovori i reèe: ²Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti. ³Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima? ⁴Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta? ⁵Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati. ⁶Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu. ⁷Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera. ⁸Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu; ⁹Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež. ¹⁰Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi. ¹¹Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce. ¹²Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj. ¹³Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti. ¹⁴Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom. ¹⁵Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov. ¹⁶Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove. ¹⁷Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama. ¹⁸Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta. ¹⁹Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem. ²⁰Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah. ²¹Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.

¹A Jov odgovori i reèe: ²Dokle æete muèiti dušu moju i satirati me rijeèima? ³Veæ ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me? ⁴Ali ako sam doista pogriješio, pogrješka æe moja ostati kod mene. ⁵Ako li se još hoæete da dižete na me i da me korite mojom sramotom, ⁶Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene. ⁷Eto, vièem na nepravdu, ali se ne slušam; vapijem, ali nema suda. ⁸Zagradio je put moj da ne mogu proæi; na staze moje metnuo je mrak. ⁹Svukao je s mene slavu moju i skinuo vijenac s glave moje. ¹⁰Porušio me je otsvuda, da me nema; i kao drvo išèupao je nadanje moje. ¹¹Raspalio se na me gnjev njegov, i uzeo me je meðu neprijatelje svoje. ¹²Vojske njegove doðoše sve zajedno i nasuše sebi put k meni, i stadoše u oko okolo šatora mojega. ¹³Braæu moju udaljio je od mene, i znanci moji tuðe se od mene. ¹⁴Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me. ¹⁵Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tuðina; stranac sam u oèima njihovijem. ¹⁶Zovem slugu svojega, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim. ¹⁷Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje. ¹⁸Ni djeca ne haju za me; kad ustanem, ruže me. ¹⁹Mrzak sam svjema najvjernijim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici. ²⁰Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih. ²¹Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene. ²²Zašto me gonite kao Bog, i mesa mojega ne možete da se nasitite? ²³O kad bi se napisale rijeèi moje! kad bi se stavile u knjigu! ²⁴Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vjeèni spomen kad bi se urezale! ²⁵Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom. ²⁶I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga. ²⁷Ja isti vidjeæu ga, i oèi moje gledaæe ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni. ²⁸Nego bi trebalo da reèete: zašto ga gonimo? kad je korijen besjede u meni. ²⁹Bojte se maèa; jer je maè osveta za bezakonje; i znajte da ima sud.

¹A Sofar Namaæanin odgovori i reèe: ²Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim. ³Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me. ⁴Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji, ⁵Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas? ⁶Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka, ⁷Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede? ⁸Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara. ⁹Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo. ¹⁰Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo. ¹¹Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu. ¹²Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim, ¹³Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom, ¹⁴Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin. ¹⁵Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog. ¹⁶Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji. ¹⁷Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo. ¹⁸Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati. ¹⁹Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao. ²⁰Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati. ²¹Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati. ²²Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj. ²³Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo. ²⁴Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni. ²⁵Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote. ²⁶Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti. ²⁷Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj. ²⁸Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova. ²⁹To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.

¹A Jov odgovori i reèe: ²Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha. ³Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se. ⁴Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj? ⁵Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta. ⁶Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje. ⁷Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se? ⁸Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima. ⁹Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima. ¹⁰Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se. ¹¹Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju. ¹²Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu. ¹³Provode u dobru dane svoje, i zaèas slaze u grob. ¹⁴A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje. ¹⁵Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo? ¹⁶Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene. ¹⁷Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog? ¹⁸Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor? ¹⁹Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete? ²⁰Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega? ²¹Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati? ²²Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima? ²³Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi. ²⁴Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina. ²⁵A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra. ²⁶Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju. ²⁷Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo. ²⁸Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici? ²⁹Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate, ³⁰Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev. ³¹Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio? ³²Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili. ³³Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja. ³⁴Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?

¹A Elifas Temanac odgovori i reèe: ²Može li Bogu biti èovjek koristan? Sam je sebi koristan èovjek mudar. ³Je li svemoguæemu radost, ako si pravedan? ili mu je dobit, ako hodiš bez mane? ⁴Hoæe li te karati i iæi na sud s tobom zato što te se boji? ⁵Nije li zloæa tvoja velika? i nepravdama tvojim ima li kraja? ⁶Jer si uzimao zalog od braæe svoje ni za što, i svlaèio si haljine s golijeh. ⁷Umornoga nijesi napojio vode, i gladnome nijesi dao hljeba. ⁸Zemlja je bila èovjeka silnoga, i ugledni je sjedio u njoj. ⁹Udovice si otpuštao prazne, i mišice sirotama potirao si. ¹⁰Zato su oko tebe zamke, i straši te strah iznenada. ¹¹I mrak je oko tebe da ne vidiš, i povodanj pokriva te. ¹²Nije li Bog na visini nebeskoj? pogledaj gore zvijezde, kako su visoko. ¹³Ali ti kažeš: šta zna Bog? eda li æe kroz tamu suditi? ¹⁴Oblaci ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom. ¹⁵Jesi li zapazio stari put kojim su išli nepravednici, ¹⁶Koji se iskorijeniše prije vremena i voda se razli po temelju njihovu? ¹⁷Govorahu Bogu: idi od nas. Šta bi im uèinio svemoguæi? ¹⁸A on im je napunio kuæe dobra. Ali namjera bezbožnièka daleko je od mene. ¹⁹Vidjeæe pravednici i radovaæe se, i bezazleni potsmijevaæe im se. ²⁰Da, još nije uništeno dobro naše, a ostatak je njihov proždro oganj. ²¹Složi se s njim i pomiri se; tako æe ti biti dobro. ²²Primi iz usta njegovijeh zakon, i složi rijeèi njegove u srcu svom. ²³Ako se vratiš k svemoguæemu, opet æeš se nazidati, ako udaljiš od šatora svojih bezakonje, ²⁴Tada æeš metati po prahu zlato i Ofirsko zlato po kamenju iz potoka. ²⁵I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja. ²⁶Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje. ²⁷Moliæeš mu se, i uslišiæe te, i zavjete svoje izvršiæeš. ²⁸Što god naumiš, izlaziæe ti; i na putovima tvojim svijetliæe vidjelo. ²⁹Kad drugi budu poniženi, reæi æeš: da se podignu; i Bog æe izbaviti onoga ko je oborenijeh oèiju. ³⁰Izbaviæe i onoga koji nije bez krivice; izbaviæe se èistotom ruku tvojih.

¹A Jov odgovori i reèe: ²Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih. ³O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova, ⁴Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga, ⁵Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao. ⁶Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao. ⁷Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije. ⁸Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga; ⁹Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti. ¹⁰Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato. ¹¹Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh. ¹²Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak. ¹³Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini. ¹⁴I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo. ¹⁵Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega. ¹⁶Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio. ¹⁷Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?

¹Zašto svemoguæemu nijesu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovijeh? ²Meðe pomièu bezbožni, otimaju stado i pasu; ³Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici; ⁴Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi. ⁵Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajuæi rano na plijen; pustinja je hrana njima i djeci njihovoj; ⁶Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov; ⁷Gola nagone da noæuje bez haljine, koji se nemaju èim pokriti na zimi, ⁸Okisli od pljuska u gori, nemajuæi zaklona, privijaju se k stijeni. ⁹Grabe siroèe od dojke i sa siromaha skidaju zalog. ¹⁰Gologa ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju. ¹¹Koji meðu njihovijem zidovima ulje cijede i grožðe u kacama gaze, podnose žeð. ¹²Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenijeh vièu, a Bog ne ukida toga. ¹³Oni se protive svjetlosti, ne znajuæi za putove njezine i ne staju na stazama njezinijem. ¹⁴Zorom ustajuæi krvnik ubija siromaha i ubogoga; a noæu je kao lupež. ¹⁵I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreæi: da me oko ne vidi. I sakriva lice. ¹⁶Prokopavaju po mraku kuæe, koje obdan sebi zabilježe; ne znaju za svjetlost. ¹⁷Jer je zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sjena smrtnoga. ¹⁸Brzi su kao povrh vode, proklet je dio njihov na zemlji; neæe vidjeti puta vinogradskoga. ¹⁹Kao što suša i vruæina grabi vode šnježne, tako grob grješnike. ²⁰Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiæe se nepravednik. ²¹Združuje s njim nerotkinju koja ne raða, i udovici ne èini dobra. ²²Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj. ²³Da mu Bog u što æe se pouzdati; ali oèi njegove paze na njihove pute. ²⁴Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa otsijecaju se. ²⁵Nije li tako? ko æe me utjerati u laž i obratiti u ništa rijeèi moje?

¹A Vildad Sušanin odgovori i reèe: ²Vlast je i strah u njega, èini mir na visinama svojim. ³Vojskama njegovijem ima li broja? i koga ne obasjava vidjelo njegovo? ⁴I kako æe èovjek biti pravedan pred Bogom? i kako æe èist biti roðeni od žene? ⁵Gle, ni mjesec ne bi sjao, ni zvijezde ne bi bile èiste pred njim, ⁶Akamoli èovjek, crv, i sin èovjeèji, moljac.

¹A Jov odgovori i reèe: ²Kako si pomogao slabome! kako si izbavio ruku nejaku! ³Kako si svjetovao onoga koji je bez mudrosti i pokazao razum izobila! ⁴Kome si govorio te rijeèi? i èiji je duh izašao iz tebe? ⁵I mrtve stvari stvorene su pod vodama i stanovnici njihovi. ⁶Otkriven je pakao pred njim, niti ima pokrivaèa pogibli. ⁷On je razastro sjever nad prazninom, i zemlju objesio ni na èem. ⁸Zavezuje vode u oblacima svojim, i ne prodire se oblak pod njima. ⁹Drži prijesto svoj, razapinje oblak svoj nad njim. ¹⁰Meðu je postavio oko vode dokle ne bude kraj svjetlosti i mraku. ¹¹Stupovi nebeski tresu se i drkæu od prijetnje njegove. ¹²Silom je svojom pocijepao more i razumom svojim razbio bjesnilo njegovo. ¹³Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju. ¹⁴Gle, to su dijelovi putova njegovijeh; ali kako je mali dio što èusmo o njemu? i ko æe razumjeti grom sile njegove?

¹I Jov nastavi besjedu svoju i reèe: ²Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju, ³Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim, ⁴Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare. ⁵Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote. ⁶Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ. ⁷Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik. ⁸Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu? ⁹Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja? ¹⁰Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme? ¹¹Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim. ¹²Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari? ¹³To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega. ¹⁴Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba. ¹⁵Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati. ¹⁶Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata, ¹⁷Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni. ¹⁸Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar. ¹⁹Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti. ²⁰Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja. ²¹Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova. ²²To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove. ²³Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.

¹Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi. ²Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed. ³Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom. ⁴Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim. ⁵Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj. ⁶U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni. ⁷Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo; ⁸Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav. ⁹Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna. ¹⁰Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko. ¹¹Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo. ¹²Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu? ¹³Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh. ¹⁴Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene. ¹⁵Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju. ¹⁶Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom. ¹⁷Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne. ¹⁸Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju. ¹⁹Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom. ²⁰Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu? ²¹Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena. ²²Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu. ²³Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino. ²⁴Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom. ²⁵Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom, ²⁶Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj. ²⁷Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je. ²⁸A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.

¹Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe: ²O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše, ³Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku, ⁴Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom, ⁵Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene, ⁶Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima, ⁷Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu: ⁸Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu, ⁹Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja, ¹⁰Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo. ¹¹Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi ¹²Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože; ¹³Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah; ¹⁴U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj. ¹⁵Oko bijah slijepcu i noga hromu. ¹⁶Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah. ¹⁷I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež. ¹⁸Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska. ¹⁹Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama. ²⁰Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se. ²¹Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet. ²²Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja. ²³Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd. ²⁴Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu. ²⁵Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.

¹A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega. ²A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost. ³Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta; ⁴Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana. ⁵Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem. ⁶Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu. ⁷Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu. ⁸Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja. ⁹I njima sam sada pjesma, i postah im prièa. ¹⁰Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice. ¹¹Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom. ¹²S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste. ¹³Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže. ¹⁴Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina. ¹⁵Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja. ¹⁶I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni. ¹⁷Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se. ¹⁸Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me. ¹⁹Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo. ²⁰Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me. ²¹Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se. ²²Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro. ²³Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima. ²⁴Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati. ²⁵Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga? ²⁶Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak. ²⁷Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni. ²⁸Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru. ²⁹Brat postah zmajevima i drug sovama. ³⁰Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege. ³¹Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.

¹Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku? ²Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine? ³Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje? ⁴Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li? ⁵Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru, ⁶Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju. ⁷Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod, ⁸Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji. ⁹Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega, ¹⁰Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju. ¹¹Jer je to grdilo i bezakonje za sudije. ¹²Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio. ¹³Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene; ¹⁴Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio? ¹⁵Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici? ¹⁶Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio, ¹⁷I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota, ¹⁸Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je; ¹⁹Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti, ²⁰Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio, ²¹Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju, ²²Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba. ²³Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio. ²⁴Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja! ²⁵Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja, ²⁶Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi, ²⁷I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja, ²⁸I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo; ²⁹Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo, ³⁰Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem; ³¹Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti; ³²Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku; ³³Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima, ³⁴Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata. ³⁵O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu. ³⁶Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac, ³⁷Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu. ³⁸Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale, ³⁹Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh, ⁴⁰Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.

¹Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan. ²A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga; ³I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova. ⁴Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega. ⁵Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov. ⁶I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim. ⁷Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost. ⁸Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih. ⁹Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo. ¹⁰Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim. ¹¹Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu. ¹²Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi. ¹³Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek. ¹⁴Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima. ¹⁵Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi. ¹⁶Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju. ¹⁷Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim. ¹⁸Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni. ¹⁹Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh. ²⁰Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu. ²¹Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja. ²²Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.

¹Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje. ²Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim. ³Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje. ⁴Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život. ⁵Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot. ⁶Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja. ⁷Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati. ⁸Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi: ⁹Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni. ¹⁰Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja. ¹¹Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim. ¹²Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka. ¹³Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara? ¹⁴Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi. ¹⁵U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji, ¹⁶Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava, ¹⁷Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost; ¹⁸Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè. ¹⁹I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu. ²⁰Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije; ²¹Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele, ²²I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti. ²³Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu, ²⁴Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup. ²⁵I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje, ²⁶Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj. ²⁷Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože. ²⁸On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost. ²⁹Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku, ³⁰Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh. ³¹Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim. ³²Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati; ³³Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.

¹Još govori Elijuj i reèe: ²Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me. ³Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo. ⁴Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro. ⁵Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu. ⁶Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice. ⁷Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh? ⁸I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima? ⁹Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu. ¹⁰Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega. ¹¹Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu. ¹²Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde. ¹³Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu? ¹⁴Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo; ¹⁵Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah. ¹⁶Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih. ¹⁷Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji? ¹⁸Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici? ¹⁹Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh. ²⁰Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske. ²¹Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove. ²²Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje. ²³Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom. ²⁴Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto. ²⁵Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se. ²⁶Kao bezbožne razbija ih na vidiku. ²⁷Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove; ²⁸Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh. ²⁹Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku, ³⁰Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu. ³¹Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti. ³²A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više. ³³Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori. ³⁴Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati, ³⁵Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre. ³⁶Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi. ³⁷Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.

¹Još govori Elijuj i reèe: ²Misliš li da si pravo rekao: moja je pravda veæa od Božije? ³Jer si rekao: šta æe mi pomoæi, kaka æe mi biti korist, da ne griješim? ⁴Ja æu odgovoriti tebi i drugovima tvojim s tobom. ⁵Pogledaj nebo, i vidi; pogledaj oblake, kako su viši od tebe. ⁶Ako griješiš, šta æeš mu uèiniti? ili ako se umnože bezakonja tvoja, šta æeš mu nauditi? ⁷Ako si pravedan, šta æeš mu dati? ili šta æe primiti iz ruke tvoje? ⁸Èovjeku kakav si može nauditi tvoja zloæa, i sinu èovjeèijemu pomoæi tvoja pravda. ⁹Vapiju od velikoga nasilja kojima se èini, i vièu na ruku silnijeh; ¹⁰A nijedan ne govori: gdje je Bog, stvoritelj moj, koji daje pjesmu noæu; ¹¹Koji èini te smo razumniji od zvijerja zemaljskoga, i mudriji od ptica nebeskih. ¹²Tamo vièu s oholosti zlijeh ljudi, ali ne bivaju uslišeni. ¹³Jer Bog ne sluša taštine, i svemoguæi ne gleda na nju. ¹⁴Akamoli kad kažeš: ne vidiš to. Pred njim je sud; èekaj ga. ¹⁵A sada èim te gnjev pohodi, nije ništa, niti je gledao na sve što si uèinio; ¹⁶Zato Jov naprazno otvora usta svoja, i bezumno umnožava rijeèi.

¹Još govori Elijuj i reèe: ²Potrpi me malo, i pokazaæu ti, jer još ima što bih govorio za Boga. ³Poèeæu izdaleka besjedu svoju, i pokazaæu da je tvorac moj pravedan. ⁴Doista, neæe biti lažne rijeèi moje, kod tebe je koji pravo misli. ⁵Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srèanom. ⁶Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima èini pravdu. ⁷Ne odvraæa od pravednika oèiju svojih, nego još s carevima na prijesto posaðuje ih navijek, te se uzvišuju. ⁸Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljnièkim, ⁹Tada im napominje djela njihova i bezakonja njihova kako su silna. ¹⁰I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja. ¹¹Ako poslušaju i stanu mu služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti. ¹²Ako li ne poslušaju, ginu od maèa i umiru s bezumlja. ¹³A koji su licemjerna srca, navlaèe gnjev i ne vièu kad ih poveže; ¹⁴Umire u mladosti duša njihova i život njihov meðu kurvama. ¹⁵Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvora mu uho u muci. ¹⁶Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje ništa ne dosaðuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline. ¹⁷Ali si zaslužio sud bezbožnièki; i sud i pravda snaðe te. ¹⁸Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neæe izbaviti. ¹⁹Hoæe li gledati na tvoje bogatstvo? neæe ni na zlato ni na kaku silu blaga tvojega. ²⁰Ne uzdiši za noæu u koju narodi odlaze na svoje mjesto. ²¹Èuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš nju nego nevolju. ²²Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je uèitelj kao on? ²³Ko mu je odredio put njegov? ili ko æe mu reæi: èiniš nepravo? ²⁴Opominji se da velièaš djela njegova, koja gledaju ljudi. ²⁵Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka. ²⁶Gle, Bog je velik, i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokuèiti. ²⁷Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh; ²⁸Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko. ²⁹I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovu? ³⁰Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva? ³¹Tijem sudi narodima, daje hrane izobila. ³²Rukama zaklanja svjetlost, i nareðuje koga da srete, ³³Javljajuæi prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom.

¹I od toga drkæe srce moje, i otskaèe sa svojega mjesta. ²Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh. ³Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih. ⁴Za njom rièe grom, grmi glasom velièanstva svojega, niti što odgaða kad se èuje glas njegov. ⁵Divno Bog grmi glasom svojim, èini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti. ⁶Govori snijegu: padni na zemlju; i daždu sitnome i daždu silnome. ⁷Zapeèaæava ruku svakom èovjeku, da pozna sve poslenike svoje. ⁸Tada zvijer ulazi u jamu, i ostaje na svojoj loži. ⁹S juga dolazi oluja, i sa sjevera zima. ¹⁰Od dihanja Božijega postaje led, i široke vode stiskuju se. ¹¹I da se natapa zemlja, natjeruje oblak, i rasipa oblak svjetlošæu svojom. ¹²I on se obræe i tamo i amo po volji njegovoj da èini sve što mu zapovjedi po vasiljenoj. ¹³Èini da se naðe ili za kar ili za zemlju ili za dobroèinstvo. ¹⁴Èuj to, Jove, stani i gledaj èudesa Božija. ¹⁵Znaš li kako ih Bog ureðuje i kako sija svjetlošæu iz oblaka svojega? ¹⁶Znaš li kako vise oblaci? Znaš li èudesa onoga koji je savršen u svakom znanju? ¹⁷Kako ti se haljine ugriju kad umiri zemlju od juga? ¹⁸Jesi li ti s njim razapinjao nebesa, koja stoje tvrdo kao saliveno ogledalo? ¹⁹Nauèi nas šta æemo mu reæi; ne možemo od tame govoriti po redu. ²⁰Hoæe li mu ko pripovjediti što bih ja govorio? Ako li bi ko govorio, zaista, bio bih proždrt. ²¹Ali sada ne mogu ljudi gledati u svjetlost kad sjaje na nebu, pošto vjetar proðe i oèisti ga; ²²Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava. ²³Svemoguæ je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muèi. ²⁴Zato ga se boje ljudi: ne može ga vidjeti nikakav mudarac.

¹Tada odgovori Gospod Jovu iz vihora i reèe: ²Ko je to što zamraèuje savjet rijeèima nerazumno? ³Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj. ⁴Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? kaži, ako si razuman. ⁵Ko joj je odredio mjere? znaš li? ili ko je rastegao uže preko nje? ⁶Na èem su podnožja njezina uglavljena? ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? ⁷Kad pjevahu zajedno zvijezde jutrnje i svi sinovi Božji klikovahu. ⁸Ili ko je zatvorio more vratima kad kao iz utrobe izide? ⁹Kad ga odjeh oblakom i povih tamom; ¹⁰Kad postavih za nj uredbu svoju i metnuh mu prijevornice i vrata; ¹¹I rekoh: dovde æeš dolaziti, a dalje neæeš, i tu æe se ustavljati ponositi valovi tvoji. ¹²Jesi li svoga vijeka zapovjedio jutru, pokazao zori mjesto njezino, ¹³Da se uhvati zemlji za krajeve, i da se rastjeraju s nje bezbožnici, ¹⁴Da se ona promijeni kao blato peèatno, a oni da stoje kao haljina, ¹⁵Da se oduzme bezbožnicima svjetlost njihova i ruka podignuta da se slomi? ¹⁶Jesi li dolazio do dubina morskih? i po dnu propasti jesi li hodio? ¹⁷Jesu li ti se otvorila vrata smrtna, i vrata sjena smrtnoga jesi li vidio? ¹⁸Jesi li sagledao širinu zemaljsku? kaži, ako znaš sve to. ¹⁹Koje je put k stanu svjetlosti? i gdje je mjesto tami, ²⁰Da bi je uzeo i odveo do meðe njezine, i znao staze k domu njezinu? ²¹Znaš ti; jer si se onda rodio, i broj je dana tvojih velik. ²²Jesi li ulazio u riznice šnježne? ili riznice gradne jesi li vidio, ²³Koje èuvam za vrijeme nevolje, za dan boja i rata? ²⁴Kojim se putem dijeli svjetlost i ustoka se razilazi po zemlji? ²⁵Ko je razdijelio jazove povodnju i put svjetlici gromovnoj? ²⁶Da bi išao dažd na zemlju gdje nema nikoga, i na pustinju gdje nema èovjeka, ²⁷Da napoji pusta i nerodna mjesta, i uèini da raste trava zelena. ²⁸Ima li dažd oca? ili ko je rodio kaplje rosne? ²⁹Iz èije je utrobe izašao led, i ko je rodio slanu nebesku, ³⁰Da se vode skrivaju i postaju kao kamen i krajevi propasti srastaju? ³¹Možeš li svezati miline vlašiæima? ili svezu štapima razdriješiti? ³²Možeš li izvesti južne zvijezde na vrijeme? ili kola sa zvijezdama njihovijem hoæeš li voditi? ³³Znaš li red nebeski? možeš li ti ureðivati vladu njegovu na zemlji? ³⁴Možeš li dignuti glas svoj do oblaka da bi te mnoštvo vode pokrilo? ³⁵Možeš li pustiti munje da idu, i da ti reku: evo nas? ³⁶Ko je metnuo èovjeku u srce mudrost? ili ko je dao duši razum? ³⁷Ko æe izbrojiti oblake mudrošæu, i mjehove nebeske ko æe izliti, ³⁸Da se raskvašen prah zgusne i grude da se slijepe?

¹Loviš li ti lavu lov? i laviæima trbuh puniš, ²Kad leže u peæinama i vrebaju u zaklonu svom? ³Ko gotovi gavranu hranu njegovu kad ptiæi njegovi vièu k Bogu i lutaju nemajuæi šta jesti? ⁴Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? i jesi li vidio kad se košute legu? ⁵Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose? znaš li vrijeme kad se legu? ⁶Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova? ⁷Kako jaèa mlad njihova, raste po polju i otišavši ne vraæa se k njima? ⁸Ko je pustio divljega magarca da je slobodan, i remene divljemu magarcu ko je razdriješio? ⁹Kojemu odredih pustinju za kuæu i za stan slatinu. ¹⁰On se smije vrevi gradskoj, i ne sluša vike nastojnikove. ¹¹Što nalazi u gorama, ono mu je piæa, i traži svaku zelen. ¹²Bi li ti jednorog htio služiti? bi li noæivao za jaslima tvojim? ¹³Možeš li vezati užem jednoroga da ore? hoæe li vlaèiti brazde za tobom? ¹⁴Hoæeš li se osloniti na nj što mu je snaga velika? i ostaviti na njemu svoj posao? ¹⁵Hoæeš li se pouzdati u nj da æe ti svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti? ¹⁶Jesi li ti dao paunu lijepa krila i perje èaplji ili noju? ¹⁷Koji snese na zemlji jajca svoja, i ostavi da ih prah grije; ¹⁸I ne misli da æe ih noga razbiti i zvijer poljska zgaziti; ¹⁹Nemilostiv je ptiæima svojim kao da nijesu njegovi, i da mu trud ne bude uzalud ne boji se. ²⁰Jer mu Bog nije dao mudrost niti mu je udijelio razuma. ²¹Kad se podigne u vis, smije se konju i konjiku. ²²Jesi li ti dao konju jaèinu? jesi li ti okitio vrat njegov rzanjem? ²³Hoæeš li ga poplašiti kao skakavca? frkanje nozdrva njegovijeh strašno je; ²⁴Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oružju; ²⁵Smije se strahu i ne plaši se niti uzmièe ispred maèa; ²⁶Kad zvekæe nad njim tul i sijeva koplje i sulica; ²⁷Od nemirnoæe i ljutine kopa zemlju, i ne može da stoji kad truba zatrubi. ²⁸Kad truba zatrubi, on vrišti, izdaleka èuje boj, viku vojvoda i pokliè. ²⁹Eda li po tvome razumu leti jastrijeb? širi krila svoja na jug? ³⁰Eda li se na tvoju zapovijest diže u vis orao, i na visini vije gnijezdo? ³¹Na stijeni stanuje i bavi se, navrh stijene, na tvrdu mjestu. ³²Odatle gleda hrane, daleko mu vide oèi. ³³I ptiæi njegovi piju krv, i gdje su mrtva tjelesa ondje je on. ³⁴I tako odgovarajuæi Gospod Jovu reèe: ³⁵Ko se prepire s Bogom, hoæe li ga uèiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to. ³⁶Tada Jov odgovori Gospodu i reèe: ³⁷Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Meæem ruku svoju na usta svoja. ³⁸Jednom govorih, ali neæu odgovarati; i drugom, ali neæu više.

¹A Gospod opet odgovarajuæi Jovu iz vihora reèe: ²Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj. ³Hoæeš li ti uništiti moj sud? hoæeš li mene osuditi da bi sebe opravdao? ⁴Je li u tebe mišica kao u Boga? grmiš li glasom kao on? ⁵Okiti se sada èašæu i velièanstvom, u slavu i krasotu obuci se. ⁶Prospi jarost gnjeva svojega, i pogledaj sve ponosite, i obori ih. ⁷Pogledaj sve ponosite, i ponizi ih, i potri bezbožnike na mjestu njihovu. ⁸Zatrpaj ih sve u prah, i poveži im lice na skrivenu mjestu. ⁹Tada æu te i ja hvaliti da te èuva desnica tvoja. ¹⁰A gle, slon, kojega sam stvorio s tobom, jede travu kao vo; ¹¹Gle, snaga mu je u bedrima njegovijem, i sila mu je u pupku trbuha njegova; ¹²Diže rep svoj kao kedar, žile od jaja njegovijeh spletene su kao grane; ¹³Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglavci kao poluge gvozdene. ¹⁴On je prvo izmeðu djela Božijih, tvorac njegov dao mu je maè. ¹⁵Gore nose mu piæu, i sve zvijerje poljsko igra se ondje. ¹⁶U hladu liježe, u gustoj trsci i glibu. ¹⁷Granata drveta zaklanjaju ga sjenom svojim, i opkoljavaju ga vrbe na potocima. ¹⁸Gle, ustavlja rijeku da ne teèe, uzda se da æe ispiti Jordan gubicom svojom. ¹⁹Hoæe li ga ko uhvatiti na oèi njegove? zamku mu provuæi kroz nos? ²⁰Hoæeš li udicom izvuæi krokodila ili užem podvezati mu jezik? ²¹Hoæeš li mu provuæi situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti èeljusti? ²²Hoæe li te mnogo moliti, ili æe ti laskati? ²³Hoæe li uèiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka? ²⁴Hoæeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili æeš ga vezati djevojkama svojim? ²⁵Hoæe li se njim èastiti drugovi? razdijeliti ga meðu trgovce? ²⁶Hoæeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama? ²⁷Digni na nj ruku svoju; neæeš više pominjati boja. ²⁸Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda èovjek, ne pada li?

¹Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko æe stati preda me? ²Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je. ³Neæu muèati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova. ⁴Ko æe mu uzgrnuti gornju odjeæu? k èeljustima njegovijem ko æe pristupiti? ⁵Vrata od grla njegova ko æe otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh. ⁶Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo. ⁷Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi meðu njih. ⁸Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se. ⁹Kad kiha kao da munja sijeva, a oèi su mu kao trepavice u zore. ¹⁰Iz usta mu izlaze luèevi, i iskre ognjene skaèu. ¹¹Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla. ¹²Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta. ¹³U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah. ¹⁴Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmièe se. ¹⁵Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj. ¹⁶Kad se digne, dršæu junaci, i od straha oèišæaju se od grijeha svojih. ¹⁷Da ga udari maè, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop. ¹⁸Njemu je gvožðe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo. ¹⁹Neæe ga potjerati strijela, kamenje iz praæe njemu je kao slamka; ²⁰Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se baèenom koplju. ²¹Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu. ²²Èini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi. ²³Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela. ²⁴Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se nièega ne boji. ²⁵Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.

¹Tada Jov odgovori Gospodu i reèe: ²Znam da sve možeš, i da se ne može smesti što naumiš. ³Ko je to što zamraèuje savjet nerazumno? Zato kažem da nijesam razumijevao; èudesno je to za me, te ne mogu znati. ⁴Slušaj kad uzgovorim, i kad zapitam, kaži mi. ⁵Ušima slušah o tebi, a sada te oko moje vidi. ⁶Zato porièem, i kajem se u prahu i pepelu. ⁷A kad Gospod izgovori one rijeèi Jovu, reèe Gospod Elifasu Temancu: raspalio se gnjev moj na tebe i na dva prijatelja tvoja što ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. ⁸Zato sada uzmite sedam telaca i sedam ovnova, i idite k sluzi mojemu Jovu i prinesite žrtve paljenice za se, i sluga moj Jov neka se pomoli za vas, jer æu doista pogledati na nj da ne uèinim s vama po vašoj ludosti, jer ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. ⁹I tako otide Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaæanin, i uèiniše kako im zapovjedi Gospod. I pogleda Gospod na Jova. ¹⁰I Gospod povrati što bješe uzeto Jovu pošto se pomoli za prijatelje svoje; i umnoži Gospod Jovu dvojinom sve što bješe imao. ¹¹I doðoše k njemu sva braæa njegova i sve sestre njegove i svi preðašnji znanci njegovi, i jedoše s njim u njegovoj kuæi i žaleæi ga tješiše ga za sve zlo što bješe Gospod pustio na nj, i dadoše mu svaki po novac i po grivnu zlatnu. ¹²I Gospod blagoslovi pošljedak Jovov više nego poèetak, te imaše èetrnaest tisuæa ovaca i šest tisuæa kamila i tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica. ¹³I imaše sedam sinova i tri kæeri. ¹⁴I prvoj nadje ime Jemima, a drugoj Kesija a treæoj Keren-apuha. ¹⁵I ne nahoðaše se u svoj zemlji tako lijepijeh djevojaka kao kæeri Jovove, i otac im dade našljedstvo meðu braæom njihovom. ¹⁶I poslije poživje Jov sto i èetrdeset godina, i vidje sinove i unuke do èetvrtoga koljena. ¹⁷I umrije Jov star i sit života.