Jakovljeva

Jakovljeva Poslanica

¹Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje. ²Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti, ³Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje; ⁴A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane. ⁵Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se; ⁶Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu. ⁷Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga. ⁸Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem. ⁹A poniženi brat neka se hvali visinom svojom; ¹⁰A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni. ¹¹Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti. ¹²Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube. ¹³Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga; ¹⁴Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami. ¹⁵Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt. ¹⁶Ne varajte se, ljubazna braæo moja! ¹⁷Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka; ¹⁸Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja. ¹⁹Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se; ²⁰Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije. ²¹Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše. ²²Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe. ²³Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu; ²⁴Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe. ²⁵Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu. ²⁶Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud. ²⁷Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.

¹Braæo moja! u vjeri Gospoda našega slavnoga Isusa Hrista ne gledajte ko je ko; ²Jer ako doðe u crkvu vašu èovjek sa zlatnijem prstenom i u svijetloj haljini, a doðe i siromah u rðavoj haljini, ³I pogledate na onoga u svijetloj haljini, i reèete mu: ti sjedi ovdje lijepo, a siromahu reèete: ti stani tamo, ili sjedi ovdje niže podnožja mojega; ⁴I ne rasudiste u sebi, nego biste sudije zlijeh pomisli. ⁵Èujte, ljubazna braæo moja, ne izabra li Bog siromahe ovoga svijeta da budu bogati vjerom, i našljednici carstva koje obreèe onima koji njega ljube? ⁶A vi osramotiste siromaha. Nijesu li to bogati koji vas muèe i vuku vas na sudove? ⁷Ne hule li oni na dobro ime vaše kojijem ste se nazvali? ⁸Ako dakle zakon carski izvršujete po pismu: ljubi bližnjega kao samoga sebe, dobro èinite; ⁹Ako li gledate ko je ko, grijeh èinite, i biæete pokarani od zakona kao prestupnici; ¹⁰Jer koji sav zakon održi a sagriješi u jednome, kriv je za sve. ¹¹Jer onaj koji je rekao: ne èini preljube, rekao je i: ne ubij. Ako dakle ne uèiniš preljube a ubiješ, postao si prestupnik zakona. ¹²Tako govorite i tako tvorite kao oni koji æe zakonom slobode biti suðeni; ¹³Jer æe onome biti sud bez milosti koji ne èini milosti; i hvali se milost na sudu. ¹⁴Kakva je korist, braæo moja, ako ko reèe da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasti? ¹⁵Ako, na priliku, brat ili sestra goli budu, ili nemaju šta da jedu, ¹⁶I reèe im koji od vas: idite s mirom, grijte se, i nasitite se, a ne da im potrebe tjelesne, šta pomaže? ¹⁷Tako i vjera ako nema djela, mrtva je po sebi. ¹⁸No može ko reæi: ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru svoju bez djela svojijeh, a ja æu tebi pokazati vjeru svoju iz djela svojijeh. ¹⁹Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro èiniš; i ðavoli vjeruju, i drkæu. ²⁰Ali hoæeš li razumjeti, o èovjeèe sujetni! da je vjera bez djela mrtva? ²¹Avraam otac naš ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na oltar? ²²Vidiš li da vjera pomože djelima njegovijem, i kroz djela savrši se vjera? ²³I izvrši se pismo koje govori: Avraam vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božij nazva se. ²⁴Vidite li dakle da se djelima pravda èovjek, a ne samom vjerom? ²⁵A tako i Raav kurva ne opravda li se djelima kad primi uhode, i izvede ih drugijem putem? ²⁶Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva.

¹Ne tražite, braæo moja, da budete mnogi uèitelji, znajuæi da æemo veæma biti osuðeni, ²Jer svi pogrješujemo mnogo puta. Ali ko u rijeèi ne pogrješuje, onaj je savršen èovjek, može zauzdati i sve tijelo. ³Jer gle, i konjma meæemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okreæemo. ⁴Gle i laðe, ako su i velike i silni ih vjetrovi gone, okreæu se malom krmicom kuda hoæe onaj koji upravlja. ⁵A tako je i jezik mali ud, i mnogo èini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže. ⁶I jezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako i jezik živi meðu našijem udima, poganeæi sve tijelo, i paleæi vrijeme života našega, i zapaljujuæi se od pakla. ⁷Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu èovjeèijemu; ⁸A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga. ⁹Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po oblièju Božijemu. ¹⁰Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braæo moja, da ovo tako biva. ¹¹Eda li može izvor iz jedne glave toèiti slatko i grko? ¹²Može li, braæo moja, smokva masline raðati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode. ¹³Ko je meðu vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti. ¹⁴Ako li imate grku zavist i svaðu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu. ¹⁵Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, ðavolska. ¹⁶Jer gdje je zavist i svaða ondje je nesloga i svaka zla stvar. ¹⁷A koja je premudrost odozgo ona je najprije èista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna. ¹⁸A plod pravde u miru sije se onima koji mir èine.

¹Otkuda ratovi i raspre meðu nama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima? ²Želite i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete. ³Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite. ⁴Preljuboèinci i preljuboèinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje. ⁵Ili mislite da pismo uzalud govori: duh koji u nama živi mrzi na zavist? ⁶A on daje veæu blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat. ⁷Pokorite se dakle Bogu, a protivite se ðavolu, i pobjeæi æe od vas. ⁸Približite se k Bogu, i on æe se približiti k vama. Oèistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani. ⁹Budite žalosni i plaèite i jauèite: smijeh vaš neka se pretvori u plaè, i radost u žalost. ¹⁰Ponizite se pred Gospodom, i podignuæe vas. ¹¹Ne opadajte jedan drugoga, braæo; jer ko opada brata ili osuðuje brata svojega opada zakon i osuðuje zakon, a ako zakon osuðuješ, nijesi tvorac zakona, nego sudija. ¹²Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugoga osuðuješ? ¹³Slušajte sad vi koji govorite: danas ili sjutra poæi æemo u ovaj ili onaj grad, i sjediæemo ondje jednu godinu, i trgovaæemo i dobijaæemo. ¹⁴Vi koji ne znate šta æe biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane. ¹⁵Mjesto da govorite: ako Gospod htjedbude, i živi budemo, uèiniæemo ovo ili ono. ¹⁶A sad se hvalite svojijem ponosom. Svaka je hvala takova zla. ¹⁷Jer koji zna dobro èiniti i ne èini, grijeh mu je.

¹Hodite vi sad, bogati, plaèite i ridajte za svoje ljute nevolje koje idu na vas. ²Bogatstvo vaše istruhnu, i haljine vaše pojedoše moljci; ³Zlato vaše i srebro zarða, i rða njihova biæe svjedoèanstvo na vas: izješæe tijelo vaše kao oganj. Stekoste bogatstvo u pošljednje dane. ⁴Gle, vièe plata vašijeh poslenika koji su radili njive vaše i vi ste im otkinuli; i vika žetelaca doðe do ušiju Gospoda Savaota. ⁵Veseliste se na zemlji, i nasladiste se; uhraniste srca svoja, kao na dan zaklanja. ⁶Osudiste, ubiste pravednika, i ne brani vam se. ⁷Trpite dakle, braæo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, težak èeka plemenitoga roda iz zemlje, i rado trpi dok ne primi dažd rani i pozni. ⁸Trpite dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodnji približi. ⁹Ne uzdišite jedan na drugoga, braæo, da ne budete osuðeni: gle, sudija stoji pred vratima. ¹⁰Uzmite, braæo moja, za ugled stradanja proroke koji govoriše u ime Gospoda. ¹¹Gle, blažene nazivamo one koji pretrplješe. Trpljenje Jovljevo èuste, i pošljedak Gospodnji vidjeste: jer je Gospod milostiv i smiluje se. ¹²A prije svega, braæo moja, ne kunite se ni nebom ni zemljom, ni drugom kakvom kletvom; nego neka bude što jest da, i što nije ne, da ne padnete pod sud. ¹³Muèi li se ko meðu vama, neka se moli Bogu; je li ko veseo, neka hvali Boga. ¹⁴Boluje li ko meðu vama, neka dozove starješine crkvene, te neka èitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem u ime Gospodnje. ¹⁵I molitva vjere pomoæi æe bolesniku, i podignuæe ga Gospod; i ako je grijehe uèinio, oprostiæe mu se. ¹⁶Ispovijedajte dakle jedan drugome grijehe, i molite se Bogu jedan za drugoga, da ozdravljate; jer neprestana molitva pravednoga mnogo može pomoæi. ¹⁷Ilija bješe èovjek smrtan kao i mi, i pomoli se Bogu da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlji za tri godine i šest mjeseci. ¹⁸I opet se pomoli i nebo dade dažd, i zemlja iznese rod svoj. ¹⁹Braæo! ako ko od vas zaðe s puta istine, i obrati ga ko, ²⁰Neka zna da æe onaj koji obrati grješnika s krivoga puta njegova spasti dušu od smrti, i pokriti mnoštvo grijeha.