Jevrejima

Poslanica Jevrejima

¹Bog koji je negda mnogo puta i razliènijem naèinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina, ²Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori. ³Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæa njegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje, uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola velièine na visini, ⁴I toliko bolji posta od anðela koliko preslavnije ime od njihova dobi. ⁵Jer kome od anðela reèe kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin. ⁶I opet uvodeæi prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anðeli Božiji. ⁷Tako i anðelima govori: koji èini anðele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni. ⁸A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga. ⁹Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti veæma od drugova tvojijeh. ¹⁰I opet: ti si, Gospode, u poèetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh: ¹¹Ona æe proæi, a ti ostaješ: i sva æe ostarjeti kao haljina, ¹²I saviæeš ih kao haljinu, i izmijeniæe se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neæe nestati. ¹³A kome od anðela reèe kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? ¹⁴Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji æe naslijediti spasenije?

¹Toga radi valja nam veæma paziti na rijeèi koje slušamo, da kako ne otpadnemo. ²Jer ako je ono što je govoreno preko anðela utvrðeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio: ³Kako æemo pobjeæi na marivši za toliko spasenije? koje poèe Gospod propovijedati, i oni koji su èuli potvrdiše meðu nama, ⁴Kad i Bog posvjedoèi i znacima i èudesima i razliènijem silama, i Duha svetoga razdjeljivanjem po svojoj volji. ⁵Jer Bog ne pokori anðelima vasionoga svijeta, koji ide i o kome govorimo. ⁶Ali neko posvjedoèi negdje govoreæi: šta je èovjek da ga se opomeneš, ili sin èovjeèij da ga obiðeš? ⁷Umalio si ga malijem neèim od anðela, slavom i èasti vjenèao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojijeh: ⁸Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno. ⁹A umaljenoga malijem èim od anðela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenèan slavom i èasti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt. ¹⁰Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenija njihova stradanjem. ¹¹Jer i onaj koji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braæom ¹²Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te. ¹³I opet: ja æu se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog. ¹⁴Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola; ¹⁵I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi. ¹⁶Jer se zaista ne prima anðela, nego se prima sjemena Avraamova. ¹⁷Zato bješe dužan u svemu da bude kao braæa, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenièki pred Bogom, da oèisti grijehe narodne. ¹⁸Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju.

¹Zato, braæo sveta, zajednièari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista, ²Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu. ³Jer ovaj posta toliko dostojan veæe èasti od Mojsija, koliko veæu od doma èast ima onaj koji ga je naèinio. ⁴Jer svaki dom treba neko da naèini; a ko je sve stvorio ono je Bog. ⁵I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedoèanstvo onoga što je trebalo da se govori. ⁶Ali je Hristos kao sin u domu svojemu: kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo. ⁷Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov èujete, ⁸Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji, ⁹Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja èetrdeset godina. ¹⁰Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh; ¹¹Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj. ¹²Gledajte, braæo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga živoga; ¹³Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne; ¹⁴Jer postasmo zajednièari Hristu, samo ako kako smo poèeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo; ¹⁵Dokle se govori: danas, ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste. ¹⁶Jer neki èuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziðoše iz Misira s Mojsijem. ¹⁷A na koje mrzi èetrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji? ¹⁸A kojima se zakle da neæe uæi u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju? ¹⁹I vidimo da ne mogoše uæi za nevjerstvo.

¹Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obeæanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas. ²Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže èuvena rijeè, jer ne vjerovaše oni koji èuše. ³Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reèe: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta. ⁴Jer negdje reèe za sedmi dan ovako: i poèinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh. ⁵I na ovom mjestu opet: neæe uæi u pokoj moj. ⁶Buduæi pak da neki imaju da uðu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uðoše za neposlušanje; ⁷Opet odredi jedan dan, danas, govoreæi u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca. ⁸Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio potom. ⁹Daklem je ostavljeno još poèivanje narodu Božijemu. ¹⁰Jer koji uðe u pokoj njegov, i on poèiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh. ¹¹Da se postaramo dakle uæi u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva. ¹²Jer je živa rijeè Božija, i jaka, i oštrija od svakoga maèa oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdaènijem. ¹³I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred oèima onoga kojemu govorimo. ¹⁴Imajuæi dakle velikoga poglavara sveštenièkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja. ¹⁵Jer nemamo poglavara sveštenièkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svaèemu iskušan kao i mi, osim grijeha. ¹⁶Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i naðemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoæ.

¹Jer svaki poglavar sveštenièki koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe, ²Koji može postradati s onima koji ne znadu i zalaze; jer je i on pod slabošæu. ³I zato je dužan kako za narodne tako i za svoje grijehe prinositi. ⁴I niko sam sebi ne daje èasti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron. ⁵Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenièki, nego onaj koji mu reèe: ti si moj sin, ja te danas rodih. ⁶Kao što i na drugome mjestu govori: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. ⁷On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti. ⁸Iako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauèi se poslušanju. ⁹I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenija vjeènoga. ¹⁰I bi nareèen od Boga poglavar sveštenièki po redu Melhisedekovu. ¹¹Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati; jer ste postali slabi na slušanju. ¹²Jer vi koji bi valjalo da ste uèitelji po godinama, opet trebujete da uèite koje su prva slova rijeèi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane. ¹³Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije rijeèi pravde, jer je dijete. ¹⁴A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjeæanja dugijem uèenjem obuèena za razlikovanje i dobra i zla.

¹Zato da ostavimo poèetak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga, ²Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vjeènoga. ³I ovo æemo uèiniti ako Bog dopusti. ⁴Jer nije moguæe one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajednièari Duha svetoga, ⁵I okusili dobre rijeèi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali, ⁶Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijega. ⁷Jer zemlja koja pije dažd što èesto na nju pada, i koja raða povræe dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga; ⁸A koja iznosi trnje i èièak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže. ⁹Ali od vas, ljubazni, nadamo se boljemu i što se drži spasenija, ako i govorimo tako. ¹⁰Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeæi. ¹¹Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi tvrdo do samoga kraja; ¹²Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obeæanja. ¹³Jer kad Bog Avraamu obeæa, ne imajuæi nièim veæijem da se zakune, zakle se sobom, ¹⁴Govoreæi: zaista blagosiljajuæi blagosloviæu te, i umnožavajuæi umnožiæu te. ¹⁵I tako trpeæi dugo, dobi obeæanje. ¹⁶Jer se ljudi veæijem kunu, i svakoj njihovoj svaði svršetak je zakletva za potvrðenje. ¹⁷Zato i Bog kad šæaše našljednicima obeæanja obilnije da pokaže tvrðu savjeta svojega, uèini posrednika kletvu; ¹⁸Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguæe slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan, ¹⁹Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese, ²⁰Gdje Isus uðe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenièki dovijeka po redu Melhisedekovu.

¹Jer ovaj Melhisedek bješe car Salimski, sveštenik Boga najvišega, koji srete Avraama kad se vraæaše s boja careva, i blagoslovi ga; ²Kojemu i Avraam dade desetak od svega. Prvo dakle znaèi car pravde, potom i car Salimski, to jest car mira; ³Bez oca, bez matere, bez roda, ne imajuæi ni poèetka danima, ni svršetka životu, a isporeðen sa sinom Božijim, i ostaje sveštenik dovijeka. ⁴Ali pogledajte koliki je ovaj kome je i Avraam patrijarh dao desetak od plijena. ⁵Istina, i oni od sinova Levijevijeh koji primiše sveštenstvo, imaju zapovijest da uzimaju po zakonu desetak od naroda, to jest braæe svoje, ako su i izišli iz bedara Avraamovijeh. ⁶Ali onaj koji se ne broji od njihova roda, uze desetak od Avraama, i blagoslovi onoga koji ima obeæanje. ⁷Ali bez svakoga izgovora manje blagoslovi veæe. ⁸I tako ovdje uzimaju desetak ljudi koji umiru, a onamo onaj za kojega se posvjedoèi da živi. ⁹I, da ovako reèem, Levije koji uze desetak, dao je desetak kroz Avraama: ¹⁰Jer bijaše još u bedrima oèinima kad ga srete Melhisedek. ¹¹Ako je dakle savršenstvo postalo kroz Levitsko sveštenstvo jer je narod pod njim zakon primio kaka je još potreba bila govoriti da æe drugi sveštenik postati po redu Melhisedekovu a ne po redu Aronovu? ¹²Jer kad se promijeni sveštenstvo, mora se i zakon promijeniti. ¹³Jer za koga se ovo govori on je od drugoga koljena, od kojega niko ne pristupi k oltaru. ¹⁴Jer je poznato da Gospod naš od koljena Judina iziðe, za koje koljeno Mojsije ne govori ništa o sveštenstvu. ¹⁵I još je više poznato da æe po redu Melhisedekovu drugi sveštenik postati, ¹⁶Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti nego po sili života vjeènoga. ¹⁷Jer svjedoèi: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. ¹⁸Tako se ukida preðašnja zapovijest, što bi slaba i zaludna. ¹⁹Jer zakon nije ništa savršio; a postavi bolji nad, kroz koji se približujemo k Bogu. ²⁰I još ne bez zakletve; ²¹Jer oni bez zakletve postaše sveštenici; a ovaj sa zakletvom kroz onoga koji mu govori: zakle se Gospod i neæe se raskajati: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. ²²Toliko boljega zavjeta posta Isus jamac. ²³I oni mnogi biše sveštenici, jer im smrt ne dade da ostanu. ²⁴A ovaj, buduæi da ostaje vavijek, ima vjeèno sveštenstvo. ²⁵Zato i može vavijek spasti one koji kroza nj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih. ²⁶Jer takov nama trebaše poglavar sveštenièki: svet, bezazlen, èist, odvojen od grješnika, i koji je bio više nebesa; ²⁷Kojemu nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najprije za svoje grijehe žrtve prinositi, a potom za narodne, jer on ovo uèini jednom, kad sebe prinese. ²⁸Jer zakon postavlja ljude za sveštenike koji imaju slabost; a rijeè zakletve koja je reèena po zakonu, postavi sina vavijek savršena.

¹A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takovoga poglavara sveštenièkoga koji sjede s desne strane prijestola velièine na nebesima; ²Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju naèini Gospod, a ne èovjek. ³Jer se svaki poglavar sveštenièki postavlja da prinosi dare i žrtve; zato valja da i ovaj što ima što æe prinijeti. ⁴Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kad imaju sveštenici koji prinose dare po zakonu, ⁵Koji služe oblièju i sjenu nebeskijeh stvari, kao što bi reèeno Mojsiju kad šæaše skiniju da naèini: gledaj, reèe, da naèiniš sve po prilici koja ti je pokazana na gori. ⁶A sad dobi bolju službu, kao što je i posrednik boljega zavjeta, koji se na boljijem obeæanjima utvrdi. ⁷Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugome tražilo mjesta. ⁸Jer kudeæi ih govori: evo dani idu, govori Gospod, i naèiniæu s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet; ⁹Ne po zavjetu koji naèinih s ocevima njihovima u onaj dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod. ¹⁰Jer je ovo zavjet koji æu naèiniti s domom Izrailjevijem poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u misli njihove, i na srcima njihovima napisaæu ih, i biæu im Bog, i oni æe biti meni narod. ¹¹I nijedan neæe uèiti svojega bližnjega, i nijedan brata svojega, govoreæi: poznaj Gospoda; jer æe me svi poznati od maloga do velikoga meðu njima. ¹²Jer æu biti milostiv nepravdama njihovima, i grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. ¹³A kad veli: nov zavjet, prvi naèini vethijem; a što je vetho i ostarjelo, blizu je kraja.

¹Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku. ²Jer skinija bješe naèinjena prva, u kojoj bijaše svijeænjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja. ³A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama, ⁴Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovèeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploèe zavjeta. ⁵A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o èemu se ne može sad govoriti redom. ⁶A kad ovo bijaše tako ureðeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju. ⁷A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenièki, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja. ⁸Ovijem pokazivaše Duh sveti da se još nije otvorio put svetijeh, dokle prva skinija stoji; ⁹Koja ostade prilika za sadašnje vrijeme, u koje se prinose dari i žrtve, i ne mogu da se svrše po savjesti onoga koji služi, ¹⁰Osim u jelima i piæima, i razliènom umivanju i pravdanju tijela, koje je postavljeno do vremena popravljenja. ¹¹Ali došavši Hristos, poglavar sveštenièki dobara koja æe doæi, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom graðena, to jest, nije ovoga stvorenja, ¹²Ni s krvlju jarèijom, niti teleæom, nego kroz svoju krv uðe jednom u svetinju, i naðe vjeèni otkup. ¹³Jer ako krv junèija i jarèija, i pepeo junièin, pokropivši njom opoganjene, osveæuje na tjelesnu èistotu; ¹⁴Akamoli neæe krv Hrista, koji Duhom svetijem sebe prinese bez krivice Bogu, oèistiti savjest našu od mrtvijeh djela, da služimo Bogu živome i istinome? ¹⁵I zato je novome zavjetu posrednik, da kroz smrt, koja bi za otkup od prestupaka u prvome zavjetu, obeæanje vjeènoga našljedstva prime zvani. ¹⁶Jer gdje je zavjet valja da bude i smrt onoga koji èini zavjet. ¹⁷Jer je zavjet po smrti potvrðen: buduæi da nema nikakve sile dok je živ onaj koji ga je naèinio. ¹⁸Jer ni prvi nije utvrðen bez krvi. ¹⁹Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijesti po zakonu svemu narodu, onda uze krvi jarèije i teleæe, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod ²⁰Govoreæi: ovo je krv zavjeta koji Bog naèini s vama. ²¹A tako i skiniju i sve sudove službene pokropi krvlju. ²²I gotovo sve se krvlju èisti po zakonu, i bez proljeva krvi ne biva oproštenje. ²³Tako je trebalo da se oblièja nebeskijeh ovima èiste, a sama nebeska boljijem žrtvama od ovijeh. ²⁴Jer Hristos ne uðe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas; ²⁵Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenièki ulazi u svetinju svake godine s krvlju tuðom: ²⁶Inaèe bi on morao mnogo puta stradati od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vijeka javi se da svojom žrtvom satre grijeh. ²⁷I kao što je ljudima odreðeno jednom umrijeti, a potom sud: ²⁸Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom æe se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga èekaju.

¹Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve. ²Inaèe bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom oèiste; ³Nego se njima svake godine èini spomen za grijehe. ⁴Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grijeha. ⁵Zato ulazeæi u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio. ⁶Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni. ⁷Tada rekoh: evo doðoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju tvoju, Bože. ⁸I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose; ⁹Tada reèe: evo doðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. ¹⁰Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom. ¹¹I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grijeha. ¹²A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu, ¹³Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima. ¹⁴Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osveæeni. ¹⁵A svjedoèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano: ¹⁶Ovo je zavjet koji æu naèiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaæu ih; ¹⁷I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. ¹⁸A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe. ¹⁹Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem, ²⁰Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem, ²¹I sveštenika velikoga nad domom Božijim: ²²Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, oèišæeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom èistom; ²³Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obeæao; ²⁴I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima, ²⁵Ne ostavljajuæi skupštine svoje, kao što neki imaju obièaj, nego jedan drugoga svjetujuæi, i toliko veæma koliko vidite da se približuje dan sudni. ²⁶Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe; ²⁷Nego strašno èekanje suda, i revnost ognja koji æe da pojede one koji se suprote. ²⁸Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka. ²⁹Koliko mislite da æe gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži? ³⁰Jer znamo onoga koji reèe: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod æe suditi narodu svojemu. ³¹Strašno je upasti u ruke Boga živoga. ³²Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste, ³³Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako. ³⁴Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošæu da se razgrabi vaše imanje, znajuæi da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima. ³⁵Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu. ³⁶Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obeæanje. ³⁷Jer još malo, vrlo malo, pak æe doæi onaj koji treba da doðe i neæe odocniti. ³⁸A pravednik življeæe od vjere; ako li otstupi neæe biti po volji moje duše. ³⁹A mi, braæo, nijesmo od onijeh koji otstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše.

¹Vjera je pak tvrdo èekanje onoga èemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo. ²Jer u njoj stari dobiše svjedoèanstvo. ³Vjerom poznajemo da je svijet rijeèju Božijom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo. ⁴Vjerom prinese Avelj Bogu veæu žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedoèanstvo da je pravednik, kad Bog posvjedoèi za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori. ⁵Vjerom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti; i ne naðe se, jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga premjesti, dobi svjedoèanstvo da ugodi Bogu. ⁶A bez vjere nije moguæe ugoditi Bogu; jer onaj koji hoæe da doðe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaæa onima koji ga traže. ⁷Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onoga šta još ne vidje, naèini kovèeg za spasenije doma svojega, kojijem osudi sav svijet, i posta našljednik pravde po vjeri. ⁸Vjerom posluša Avraam kad bi pozvan da iziðe u zemlju koju šæaše da primi u našljedstvo, i iziðe ne znajuæi kuda ide. ⁹Vjerom doðe Avraam u zemlju obeæanu, kao u tuðu, i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, sunašljednicima obeæanja toga. ¹⁰Jer èekaše grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog. ¹¹Vjerom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni, i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vjerna onoga koji obeæa. ¹²Zato se i rodiše od jednoga, još gotovo mrtvoga, kao zvijezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pijesak pokraj mora. ¹³U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obeæanja, nego ga vidjevši izdaleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji. ¹⁴Jer koji tako govore pokazuju da traže otaèanstva. ¹⁵I da bi se oni opomenuli onoga iz kojega iziðoše, imali bi vrijeme da se vrate. ¹⁶Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Zato se Bog ne stidi njih nazivati se Bog njihov; jer im pripravi grad. ¹⁷Vjerom privede Avraam Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto bješe primio obeæanje, ¹⁸U kojemu bješe kazano: u Isaku nazvaæe ti se sjeme; ¹⁹Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvijeh vaskrsnuti; zato ga i uze za priliku. ²⁰Vjerom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje æe doæi. ²¹Vjerom blagoslovi Jakov umiruæi svakoga sina Josifova, i pokloni se vrhu palice njegove. ²²Vjerom se opominja Josif umiruæi izlaska sinova Izrailjevijeh, i zapovijeda za kosti svoje. ²³Vjerom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe krasno dijete, i ne pobojaše se zapovijesti careve. ²⁴Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sin kæeri Faraonove; ²⁵I volje stradati s narodom Božijim, negoli imati zemaljsku sladost grijeha: ²⁶Državši sramotu Hristovu za veæe bogatstvo od svega blaga Misirskoga; jer gledaše na platu. ²⁷Vjerom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše onoga koji se ne vidi, kao da ga viðaše. ²⁸Vjerom uèini pashu i proljev krvi, da se onaj koji gubljaše prvoroðene ne dotakne do njih. ²⁹Vjerom prijeðoše Crveno More kao po suhoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se. ³⁰Vjerom padoše zidovi Jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana. ³¹Vjerom Raav kurva ne pogibe s nevjernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugijem putem. ³²I šta æu još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugijem prorocima, ³³Koji vjerom pobijediše carstva, uèiniše pravdu, dobiše obeæanja, zatvoriše usta lavovima, ³⁴Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica maèa, ojaèaše od nemoæi, postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tuðe; ³⁵Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenije; ³⁶A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice; ³⁷Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od maèa pomriješe; idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti; ³⁸Kojijeh ne bijaše dostojan svijet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po peæinama i po rupama zemaljskijem. ³⁹I ovi svi dobivši svjedoèanstvo vjerom ne primiše obeæanja; ⁴⁰Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.

¹Zato dakle i mi imajuæi oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trèimo u bitku koja nam je odreðena, ²Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega. ³Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži. ⁴Jer još do krvi ne doðoste boreæi se protiv grijeha, ⁵I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara; ⁶Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. ⁷Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? ⁸Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. ⁹Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo? ¹⁰Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje. ¹¹Jer svako karanje kad biva ne èini se da je radost, nego žalost; ali poslije daæe miran rod pravde onima koji su nauèeni njime. ¹²Zato oslabljene ruke i oslabljena koljena ispravite, ¹³I staze poravnite nogama svojima, da ne svrne što je hromo, nego još da se iscijeli. ¹⁴Mir imajte i svetinju sa svima; bez ovoga niko neæe vidjeti Gospoda. ¹⁵Gledajte da ko ne ostane bez blagodati Božije: da ne uzraste kakav korijen grèine, i ne uèini pakost, i tijem da se mnogi ne opogane. ¹⁶Da ne bude ko kurvar ili opoganjen, kao Isav, koji je za jedno jelo dao prvorodstvo svoje. ¹⁷Jer znate da je i potom, kad šæaše da primi blagoslov, odbaèen; jer pokajanje ne naðe mjesta, ako ga i sa suzama tražaše. ¹⁸Jer ne pristupiste ka gori koja se može opipati, i ognju razgorjelom, oblaku, i pomrèini, i oluji, ¹⁹I trubnom glasu, i glasu rijeèi, kojega se odrekoše oni koji èuše, da ne èuju više rijeèi; ²⁰Jer ne mogahu da podnesu ono što se zapovijedaše: ako se i zvijer dotakne do gore, biæe kamenjem ubijena. ²¹I tako strašno bješe ono što se vidje da Mojsije reèe: uplašio sam se i drkæem. ²²Nego pristupiste k Sionskoj gori, i ka gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, i mnogijem hiljadama anðela, ²³K saboru i crkvi prvorodnijeh koji su napisani na nebesima, i Bogu, sudiji sviju, i duhovima savršenijeh pravednika, ²⁴I k Isusu, posredniku zavjeta novoga, i krvi kropljenja, koja bolje govori negoli Aveljeva. ²⁵Ali gledajte da se ne odreèete onoga koji govori; jer kad oni ne utekoše koji se odrekoše onoga koji prorokovaše na zemlji, akamoli mi koji se odrièemo nebeskoga, ²⁶Kojega glas potrese onda zemlju, a sad obeæa govoreæi: još jednom ja æu potresti ne samo zemlju nego i nebo. ²⁷A što veli: još jednom, pokazuje da æe se ukinuti ono što se pomièe, kao stvoreno, da ostane ono što se ne pomièe. ²⁸Zato, primajuæi carstvo nepokolebano, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom. ²⁹Jer je Bog naš oganj koji spaljuje.

¹Ljubav bratinska da ostane meðu vama. ²Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajuæi iz gostoljubivosti primiše anðele na konak. ³Opominjite se sužanja kao da ste s njima svezani, onijeh kojima se nepravda èini kao da ste i sami u tijelu. ⁴Ženidbu da drže svi u èasti, i postelja ženidbena da bude èista; a kurvarima i preljuboèincima sudiæe Bog. ⁵Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reèe: neæu te ostaviti, niti æu od tebe otstupiti; ⁶Tako da smijemo govoriti: Gospod je moj pomoænik, i neæu se bojati; šta æe mi uèiniti èovjek? ⁷Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu. ⁸Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek. ⁹U nauke tuðe i razliène ne pristajte; jer je dobro blagodaæu utvrðivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima. ¹⁰Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji. ¹¹Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenièki u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola. ¹²Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada. ¹³Zato dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseæi njegovu sramotu. ¹⁴Jer ovdje nemamo grada koji æe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi. ¹⁵Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo. ¹⁶A dobro èiniti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu. ¹⁷Slušajte uèitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji æe dati odgovor, da to s radošæu èine, a ne uzdišuæi; jer vam ovo ne pomaže. ¹⁸Molite se Bogu za nas. Jer se nadamo da imamo dobru savjest, starajuæi se u svemu dobro da živimo. ¹⁹A odviše molim èinite ovo, da bih se prije vratio k vama. ²⁰A Bog mira, koji izvede iz mrtvijeh velikoga pastira ovcama, krvlju zavjeta vjeènoga, Gospoda našega Isusa Hrista, ²¹Da vas savrši u svakome djelu dobrom, da uèinite volju njegovu, èineæi u vama što je ugodno pred njim, kroz Isusa Hrista, kojemu slava va vijek vijeka. Amin. ²²Molim vas pak, braæo, primite rijeè pouèenja; jer ukratko napisah i poslah vam. ²³Znajte da je otišao naš brat Timotije, s kojijem, ako skoro doðe, vidjeæu vas. ²⁴Pozdravite sve uèitelje svoje i sve svete. Pozdravljaju vas braæa, koja su iz Talijanske. ²⁵Blagodat sa svima vama. Amin.