Galaæanima

Poslanica Galaæanima

¹Pavle apostol, ni od ljudi, ni kroz èovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Boga oca, koji ga vaskrse iz mrtvijeh, ²I sva braæa koja su sa mnom, crkvama Galatijskijem: ³Blagodat vam i mir od Boga oca i Gospoda našega Isusa Hrista, ⁴Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega svijeta zloga, po volji Boga i oca našega, ⁵Kojemu slava vavijek vijeka. Amin. ⁶Èudim se da se tako odmah odvraæate na drugo jevanðelje od onoga koji vas pozva blagodaæu Hristovom, ⁷Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoæe da izvrnu jevanðelje Hristovo. ⁸Ali ako i mi, ili anðeo s neba javi vam jevanðelje drukèije nego što vam javismo, proklet da bude! ⁹Kao što prije rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanðelje drukèije nego što primiste, proklet da bude! ¹⁰Zar ja sad ljude nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugaðam? Jer kad bih ja još ljudima ugaðao, onda ne bih bio sluga Hristov. ¹¹Ali vam dajem na znanje, braæo, da ono jevanðelje koje sam ja javio, nije po èovjeku. ¹²Jer ga ja ne primih od èovjeka, niti nauèih, nego otkrivenjem Isusa Hrista. ¹³Jer ste èuli moje življenje nekad u Jevrejstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je. ¹⁴I napredovah u Jevrejstvu veæma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otaèke svoje obièaje. ¹⁵A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaæu svojom, ¹⁶Da javi sina svojega u meni, da ga jevanðeljem objavim meðu neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi, ¹⁷Niti iziðoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask. ¹⁸A poslije toga na tri godine iziðoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana. ¹⁹Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega. ²⁰A što vam pišem evo Bog vidi da ne lažem. ²¹A potom doðoh u zemlje Sirske i Kilikijske. ²²A bijah licem nepoznat Hristovijem crkvama Judejskima; ²³Nego samo bijahu èuli da onaj koji nas nekad goni sad propovijeda vjeru koju nekad raskopavaše. ²⁴I slavljahu Boga za mene.

¹A potom na èetrnaest godina opet iziðoh u Jerusalim s Varnavom, uzevši sa sobom i Tita. ²Ali iziðoh po otkrivenju, i razgovorih se s njima za jevanðelje koje propovijedam u neznabošcima, ali nasamo s onima koji se brojahu kao najstariji, da uzalud ne trèim ili ne bih trèao. ³Ali ni Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Grk, ne bi natjeran da se obreže. ⁴I za lažnu braæu koja doðoše i privukoše se da uhode slobodu našu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe; ⁵Kojima se ni sahat ne podasmo u pokornost, da istina jevanðelja ostane meðu nama. ⁶A za one koji se brojahu da su nešto, kakovi bili da bili, ja ne marim ništa; jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji se brojahu kao najstariji, meni ništa ne dodaše; ⁷Nego nasuprot doznavši da je meni povjereno jevanðelje u neobrezanima, kao Petru u obrezanima ⁸Jer onaj koji pomaže Petru u apostolstvu meðu obrezanima onaj pomaže i meni meðu neznabošcima ⁹I poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji se brojahu da su stubovi, dadoše desnice meni i Varnavi, i pristadoše da mi propovijedamo u neznabošcima, a oni u obrezanima; ¹⁰Samo da se opominjemo siromašnijeh, za koje sam se i starao tako èiniti. ¹¹A kad doðe Petar u Antiohiju, u oèi njemu protiv stadoh; jer bješe zazoran. ¹²Jer prije dok ne doðoše neki od Jakova, jeðaše s neznabošcima, a kad doðoše, ustruèavaše se i odvajaše bojeæi se onijeh koji su iz obrezanja. ¹³I dvolièahu s njim i ostali Judejci, tako da i Varnava prista u njihovo dvolièenje. ¹⁴A kad ja vidjeh da ne idu pravo k istini jevanðelja, rekoh Petru pred svima: kad ti koji si Jevrejin, neznabožaèki a ne Jevrejski živiš, zašto neznabošce nagoniš da žive Jevrejski? ¹⁵Mi koji smo roðeni Jevreji, a ne grješnici iz neznabožaca, ¹⁶Pa doznavši da se èovjek neæe opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neæe opravdati. ¹⁷Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, naðosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože saèuvaj! ¹⁸Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. ¹⁹Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh. ²⁰A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene. ²¹Ne odbacujem blagodati Božije; jer ako pravda kroz zakon dolazi, to Hristos uzalud umrije.

¹O nerazumni Galati! ko vas je opèinio da se ne pokoravate istini? Vi, kojima pred oèima bješe napisan Isus Hristos, a sad se meðu vama razape. ²Ovo jedno hoæu od vas da doznam, ili Duha primiste kroz djela zakona ili kroz èuvenje vjere? ³Tako li ste nerazumni? Poèevši Duhom, sad tijelom svršujete? ⁴Tako li uzalud postradaste? Kad bi bilo samo uzalud! ⁵Koji vam dakle daje Duha i èini èudesa meðu vama, èini li djelima zakona ili èuvenjem vjere? ⁶Kao što Avraam vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu. ⁷Poznajte dakle da su oni sinovi Avraamovi koji su od vjere. ⁸A pismo vidjevši unapredak da Bog vjerom neznabošce pravda, naprijed objavi Avraamu: u tebi æe se blagosloviti svi neznabošci. ⁹Tako koji su od vjere, blagosloviæe se s vjernijem Avraamom. ¹⁰Jer koji su god od djela zakona pod kletvom su, jer je pisano: proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u knjizi zakonskoj da èini. ¹¹A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: jer pravednik od vjere življeæe. ¹²A zakon nije od vjere; nego èovjek koji to tvori življeæe u tome. ¹³Hristos je nas iskupio od kletve zakonske postavši za nas kletva, jer je pisano: proklet svaki koji visi na drvetu: ¹⁴Da meðu neznabošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da obeæanje Duha primimo kroz vjeru. ¹⁵Braæo, po èovjeku govorim, niko èovjeèijega potvrðena zavjeta ne odbacuje niti mu što domeæe. ¹⁶A Avraamu i sjemenu njegovu reèena biše obeæanja. A ne veli: i sjemenima, kao za mnoga, nego kao za jedno: i sjemenu tvojemu, koje je Hristos. ¹⁷Ovo pak velim: zavjeta, koji je od Boga potvrðen za Hrista, ne odbacuje zakon, koji je postao poslije èetiri stotine i trideset godina, da ukine obeæanje. ¹⁸Jer ako je našljedstvo od zakona, onda veæ nije od obeæanja, a Avraamu obeæanjem darova Bog. ¹⁹Šta æe dakle zakon? Radi grijeha dodade se dokle doðe sjeme kojemu se obeæa, i postavili su ga anðeli rukom posrednika. ²⁰Ali posrednik nije jednoga; a Bog je jedan. ²¹Eda li je dakle zakon protivan obeæanjima Božijim? Bože saèuvaj! Jer da je dan zakon koji može oživljeti, zaista bi od zakona bila pravda. ²²Ali pismo zatvori sve pod grijeh, da se obeæanje dade kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju. ²³A prije dolaska vjere bismo pod zakonom èuvani i zatvoreni za vjeru koja se htjela pokazati. ²⁴Tako nam zakon bi èuvar do Hrista, da se vjerom opravdamo. ²⁵A kad doðe vjera, veæ nijesmo pod èuvarom. ²⁶Jer ste vi svi sinovi Božiji vjerom Hrista Isusa; ²⁷Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. ²⁸Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu. ²⁹A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obeæanju našljednici.

¹Ali velim: dok je našljednik mlad ništa nije bolji od roba, ako i jest gospodar od svega; ²Nego je pod zapovjednicima i èuvarima tja do roka oèina. ³Tako i mi kad bijasmo mladi, bijasmo pod stihijama svijeta zarobljeni; ⁴A kad se navrši vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnoga, koji je roðen od žene i pokoren zakonu, ⁵Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo. ⁶I buduæi da ste sinovi, posla Bog Duha sina svojega u srca vaša, koji vièe: Ava oèe! ⁷Tako veæ nijesi rob, nego sin; a ako si sin, i našljednik si Božij kroz Isusa Hrista. ⁸Ali tada ne znajuæi Boga služiste onima koji po sebi nijesu bogovi. ⁹A sad poznavši Boga, i još poznati bivši od Boga, kako se vraæate opet na slabe i rðave stihije, kojima opet iznova hoæete da služite? ¹⁰Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine. ¹¹Bojim se za vas da se ne budem uzalud trudio oko vas. ¹²Budite kao ja što sam; jer sam ja kao vi što ste. Braæo! molim vas, ništa mi ne uèiniste nažao. ¹³A znate da vam u slabosti tijela najprije propovjedih jevanðelje; ¹⁴I napasti moje, koja bijaše tijelu mome, ne prezreste, ni popljuvaste, nego me primiste kao anðela Božijega, kao Hrista Isusa. ¹⁵Kakovo bijaše onda vaše blaženstvo? Jer vam svjedoèim da biste, kad bi moguæe bilo, izvadili oèi svoje i dali meni. ¹⁶Tijem li vam postadoh neprijatelj istinu vam govoreæi? ¹⁷Oni ne revnuju dobro za vas, nego hoæe da vas odvoje, da im revnujete. ¹⁸A dobro je revnovati svagda u dobru, i ne samo kad sam ja kod vas. ¹⁹Djeèice moja, koju opet s mukom raðam, dokle Hristovo oblièje ne postane u vama; ²⁰Ali bih htio sad da sam kod vas, i da izmijenim glas svoj, jer ne mogu da se naèudim za vas. ²¹Kažite mi, vi koji hoæete pod zakonom da budete, ne slušate li zakona? ²²Jer je pisano da Avraam dva sina imade, jednoga od robinje, a drugoga od slobodne. ²³Ali koji bješe od robinje, po tijelu se rodi; a koji od slobodne, po obeæanju. ²⁴Koje znaèi drugo: jer su ovo dva zavjeta: jedan dakle od gore Sinajske, koja raða za robovanje, i to je Agar. ²⁵Jer Agar znaèi Sinaj gora u Arapskoj, i poredi se sa sadašnjijem Jerusalimom, i služi sa djecom svojom. ²⁶A gornji Jerusalim slobodna je, koji je mati svima nama. ²⁷Jer je pisano: razveseli se, nerotkinjo koja ne raðaš; prokini i povièi, ti koja ne trpiš muke poroðaja; jer pusta ima mnogo više djece negoli ona koja ima muža. ²⁸A mi smo, braæo, po Isaku djeca obeæanja. ²⁹No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga, tako i sad. ³⁰Ali šta govori pismo? Istjeraj robinju i sina njezina; jer sin robinjin neæe naslijediti sa sinom slobodne. ³¹Tako, braæo, nijesmo djeca robinjina nego slobodne.

¹Stojte dakle u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti. ²Evo ja Pavle kažem vam da ako se obrežete Hristos vam ništa neæe pomoæi. ³A opet svjedoèim svakome èovjeku koji se obrezuje da je dužan sav zakon tvoriti. ⁴Izgubiste Hrista, vi koji hoæete zakonom da se opravdate, i otpadoste od blagodati. ⁵Jer mi duhom èekamo od vjere nad pravde. ⁶Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego vjera, koja kroz ljubav radi. ⁷Dobro trèaste; ko vam zabrani da se ne pokoravate istini? ⁸To odvraæanje nije od onoga koji vas pozva. ⁹Malo kvasca ukiseli sve tijesto. ¹⁰Ja se za vas nadam u Gospodu da ništa drugo neæete misliti. A koji vas smeta ponijeæe grijeh, makar ko bio. ¹¹A ja, braæo, ako još obrezanje propovijedam, zašto me gone? Tako se ukide sablazan krstova. ¹²O da bi otsjeèeni bili oni koji vas kvare! ¹³Jer ste vi, braæo, na slobodu pozvani: samo da vaša sloboda ne bude na želju tjelesnu, nego iz ljubavi služite jedan drugome. ¹⁴Jer se sav zakon izvršuje u jednoj rijeèi, to jest: ljubi bližnjega svojega kao sebe. ¹⁵Ali ako se meðu sobom koljete i jedete, gledajte da jedan drugoga ne istrijebite. ¹⁶Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte. ¹⁷Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne èinite ono šta hoæete. ¹⁸Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom. ¹⁹A poznata su djela tjelesna, koja su preljuboèinstvo, kurvarstvo, neèistota, besramnost, ²⁰Idolopoklonstvo, èaranja, neprijateljstva, svaðe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi, ²¹Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji takova èine neæe naslijediti carstva Božijega. ²²A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, ²³Krotost, uzdržanje; na to nema zakona. ²⁴A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama. ²⁵Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo, ²⁶Da ne tražimo lažne slave razdražujuæi jedan drugoga, i zavideæi jedan drugome.

¹Braæo! ako i upadne èovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, èuvajuæi sebe da i ti ne budeš iskušan. ²Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov. ³Jer ako ko misli da je što a nije ništa, umom vara sebe. ⁴A svaki da ispita svoje djelo, i tada æe sam u sebi imati slavu, a ne u drugome. ⁵Jer æe svaki svoje breme nositi. ⁶A koji se uèi rijeèi neka daje dijel od svakoga dobra onome koji ga uèi. ⁷Ne varajte se: Bog se ne da ružiti; jer šta èovjek posije ono æe i požnjeti. ⁸Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela æe požnjeti pogibao; a koji sije u duh, od duha æe požnjeti život vjeèni. ⁹A dobro èiniti da nam se ne dosadi; jer æemo u svoje vrijeme požnjeti ako se ne umorimo. ¹⁰Zato dakle dok imamo vremena da èinimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri. ¹¹Vidite koliko vam napisah rukom svojom! ¹²Koji hoæe da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov. ¹³Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoæe da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale. ¹⁴A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu. ¹⁵Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar. ¹⁶I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biæe mir i milost, i na Izrailju Božijemu. ¹⁷Više da mi niko ne dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim. ¹⁸Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braæo. Amin.