Dela apostolska

Dela apostolska

¹Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poèe Isus i tvoriti i uèiti ²Do dana kad se uznese, pošto Duhom svetijem zapovjedi apostolima koje izabra, ³Pred kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogijem i istinitijem znacima, i javlja im se èetrdeset dana, i govori o carstvu Božijemu. ⁴I sabravši ih zapovjedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da èekaju obeæanje oèino, koje èuste, reèe, od mene; ⁵Jer je Jovan krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem ne dugo posle ovijeh dana. ⁶A oni onda koji zajedno bijahu, pitahu ga govoreæi: Gospode! hoæeš li sad naèiniti carstvo Izrailjevo? ⁷A on im reèe: nije vaše znati vremena i ljeta koje otac zadrža u svojoj vlasti; ⁸Nego æete primiti silu kad siðe Duh sveti na vas; i biæete mi svjedoci i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje. ⁹I ovo rekavši vidješe oni gdje se podiže i odnese ga oblak iz oèiju njihovijeh. ¹⁰I kad gledahu za njim gdje ide na nebo, gle, dva èovjeka stadoše pred njima u bijelijem haljinama, ¹¹Koji i rekoše: ljudi Galilejci! šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako æe doæi kao što vidjeste da ide na nebo. ¹²Tada se vratiše u Jerusalim s gore koja se zove Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. ¹³I kad uðoše, popeše se u sobu gdje stajahu Petar i Jakov i Jovan i Andrija, Filip i Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev. ¹⁴Ovi svi jednodušno bijahu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braæom njegovom. ¹⁵I u dane one ustavši Petar izmeðu uèenika reèe a bijaše naroda zajedno oko sto i dvadeset imena): ¹⁶Ljudi braæo! trebalo je da se izvrši ono pismo što proreèe Duh sveti ustima Davidovijem za Judu koji bješe pred onima što uhvatiše Isusa; ¹⁷Jer se brojaše s nama, i bijaše primio dijel ove službe. ¹⁸On dakle steèe njivu od plate nepravedne, i objesivši se puèe po srijedi, i izasu se sva utroba njegova. ¹⁹I postade znano svima koji žive u Jerusalimu da æe se ta njiva prozvati njihovijem jezikom Akeldama, koje znaèi njiva krvna. ²⁰Jer se piše u knjizi psaltiru: da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi življeo u njemu, i: vladièanstvo njegovo da primi drugi. ²¹Treba dakle od ovijeh ljudi koji su bili s nama za sve vrijeme kako meðu nas uðe i iziðe Gospod Isus, ²²Poèevši od krštenja Jovanova do dana kad se uze od nas, da bude s nama svjedok njegova vaskrsenija jedan od ovijeh. ²³I postaviše dvojicu, Josifa koji se zvaše Varsava prezimenom Just, i Matija. ²⁴I pomolivši se Bogu rekoše: ti, Gospode! koji poznaješ srca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao, ²⁵Da primi dijel ove službe i apostolstva, iz koga ispade Juda da ide na mjesto svoje. ²⁶I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matija i primiše ga meðu jedanaest apostola.

¹I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno. ²I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuæu gdje sjeðahu; ³I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih. ⁴I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu. ⁵A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. ⁶A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom. ⁷I divljahu se i èuðahu se govoreæi jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore? ⁸Pa kako mi èujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili? ⁹Paræani, i Miðani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije, ¹⁰I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci, ¹¹Kriæani i Arapi, èujemo gdje oni govore našijem jezicima velièine Božije. ¹²I divljahu se svi i ne mogahu se naèuditi govoreæi jedan drugome: šta æe dakle ovo biti? ¹³A drugi potsmijevajuæi se govorahu: nakitili su se vina. ¹⁴A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reèe im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i èujte rijeèi moje. ¹⁵Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treæi sahat dana; ¹⁶Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo: ¹⁷I biæe u pošljednje dane, govori Gospod, izliæu od Duha svojega na svako tijelo, i proreæi æe sinovi vaši i kæeri vaše, i mladiæi vaši vidjeæe utvare i starci vaši sniæe snove; ¹⁸Jer æu na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreæi æe. ¹⁹I daæu èudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. ²⁰Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i slavni dan Gospodnji. ²¹I biæe da æe se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje. ²²Ljudi Izrailjci! poslušajte rijeèi ove: Isusa Nazareæanina, èovjeka od Boga potvrðena meðu vama silama i èudesima i znacima koje uèini Bog preko njega meðu vama, kao što i sami znate, ²³Ovoga odreðenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste; ²⁴Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguæe da ga one drže. ²⁵Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; ²⁶Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu; ²⁷Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja. ²⁸Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem. ²⁹Ljudi braæo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov meðu nama do ovoga dana. ³⁰Prorok dakle buduæi, i znajuæi da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu, ³¹Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja. ³²Ovoga Isusa vaskrse Bog, èemu smo mi svi svjedoci. ³³Desnicom dakle Božijom podiže se, i obeæanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i èujete. ³⁴Jer David ne iziðe na nebesa, nego sam govori: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, ³⁵Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. ³⁶Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog uèinio ovoga Isusa koga vi raspeste. ³⁷A kad èuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta æemo èiniti, ljudi braæo? ³⁸A Petar im reèe: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primiæete dar svetoga Duha; ³⁹Jer je za vas obeæanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje æe god dozvati Gospod Bog naš. ⁴⁰I drugijem mnogijem rijeèima svjedoèaše, i moljaše ih govoreæi: spasite se od ovoga pokvarenoga roda. ⁴¹Koji dakle rado primiše rijeè njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša. ⁴²I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama. ⁴³I uðe strah u svaku dušu; jer apostoli èiniše mnoga èudesa i znake u Jerusalimu. ⁴⁴A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno. ⁴⁵I teèevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. ⁴⁶I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kuæama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca, ⁴⁷Hvaleæi Boga, i imajuæi milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu.

¹A Petar i Jovan iðahu zajedno gore u crkvu na molitvu u deveti sahat. ²I bijaše jedan èovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i svaki dan metahu pred vrata crkvena koja se zovu Krasna da prosi milostinju od ljudi koji ulaze u crkvu; ³Koji vidjevši Petra i Jovana da hoæe da uðu u crkvu prošaše milostinju. ⁴A Petar pogledavši na nj s Jovanom, reèe: pogledaj na nas. ⁵A on gledaše u njih misleæi da æe mu oni što dati. ⁶A Petar reèe: srebra i zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazareæanina ustani i hodi. ⁷I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji. ⁸I skoèivši ustade, i hoðaše, i uðe s njima u crkvu iduæi i skaèuæi i hvaleæi Boga. ⁹I vidješe ga svi ljudi gdje ide i hvali Boga. ¹⁰A znadijahu ga da onaj bješe što milostinje radi sjeðaše kod Krasnijeh vrata crkvenijeh, i napuniše se èuda i straha za to što bi od njega. ¹¹A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, navališe k njima svi ljudi u trijem, koji se zvaše Solomunov, i èuðahu se. ¹²A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudi Izrailjci! što se èudite ovome? Ili šta gledate na nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošæu uèinili da on ide? ¹³Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca našijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojega vi predadoste i odrekoste ga se pred licem Pilatovijem kad on sudi da ga pusti. ¹⁴A vi sveca i pravednika odrekoste se, i isprosiste èovjeka krvnika da vam pokloni; ¹⁵A naèelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvijeh, èemu smo mi svjedoci. ¹⁶I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama. ¹⁷I sad, braæo, znam da iz neznanja ono uèiniste, kao i knezovi vaši. ¹⁸A Bog kako naprijed javi ustima sviju proroka svojijeh da æe Hristos postradati, izvrši tako. ¹⁹Pokajte se dakle, i obratite se da se oèistite od grijeha svojijeh, da doðu vremena odmaranja od lica Gospodnjega, ²⁰I da pošlje naprijed nareèenoga vam Hrista Isusa, ²¹Kojega valja dakle nebo da primi do onoga vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima sviju svetijeh proroka svojijeh od postanja svijeta. ²²Mojsije dakle ocevima našijem reèe: Gospod Bog vaš podignuæe vam proroka iz vaše braæe, kao mene; njega poslušajte u svemu što vam kaže. ²³I biæe da æe se svaka duša koja ne posluša toga proroka istrijebiti iz naroda. ²⁴A i svi proroci od Samuila i potom koliko ih god govori, i za ove dane javljaše. ²⁵Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji uèini Bog s ocevima vašijem govoreæi Avraamu: i u sjemenu tvojemu blagosloviæe se svi narodi na zemlji. ²⁶Vama najprije Bog podiže sina svojega Isusa, i posla ga da vas blagosilja da se svaki od vas obrati od pakosti svojijeh.

¹A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji; ²I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. ³I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe. ⁴A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada. ⁵A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, ⁶I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga; ⁷I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo? ⁸Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! ⁹Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi: ¹⁰Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. ¹¹Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; ¹²Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. ¹³A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom. ¹⁴A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi. ¹⁵Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga ¹⁶Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi; ¹⁷Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome. ¹⁸I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo. ¹⁹Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga? ²⁰Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo. ²¹A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. ²²Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja. ²³A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine. ²⁴A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; ²⁵Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi? ²⁶Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. ²⁷Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, ²⁸Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. ²⁹I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju; ³⁰I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa. ³¹I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom. ³²A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko. ³³I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima: ³⁴Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to, ³⁵I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše. ³⁶A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra, ³⁷On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.

¹A jedan èovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade njivu, ²I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donesavši jedan dijel metnu apostolima pred noge. ³A Petar reèe: Ananija! zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu? ⁴Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja? I kad je prodade ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu. ⁵A kad èu Ananija rijeèi ove, pade i izdahnu; i uðe veliki strah u sve koji slušahu ovo. ⁶A momci ušavši uzeše ga i iznesoše te zakopaše. ⁷A kad proðe oko tri sahata, uðe i žena njegova ne znajuæi šta je bilo. ⁸A Petar joj odgovori: kaži mi jeste li za toliko dali njivu? A ona reèe: da, za toliko. ⁹A Petar joj reèe: zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopaše pred vratima su, i iznijeæe te. ¹⁰I odmah padnu pred nogama njegovijem i izdahnu. A momci ušavši naðoše je mrtvu i iznesoše je i zakopaše kod muža njezina. ¹¹I uðe veliki strah u svu crkvu i u sve koji èuše ovo. ¹²A rukama apostolskima uèiniše se mnogi znaci i èudesa meðu ljudima; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu. ¹³A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod. ¹⁴A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi i žena, ¹⁵Tako da i po ulicama iznošahu bolesnike i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad proðe Petar barem sjenka njegova osjenila koga od njih. ¹⁶A dolažahu mnogi i iz okolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahu bolesnike i koje muèahu neèisti duhovi; i svi ozdravljahu. ¹⁷Ali ustade poglavar sveštenièki i svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, i napuniše se zavisti, ¹⁸I digoše ruke svoje na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor. ¹⁹A anðeo Gospodnji otvori noæu vrata tamnièka, i izvedavši ih reèe: ²⁰Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve rijeèi ovoga života. ²¹A kad oni èuše, uðoše ujutru u crkvu, i uèahu. A kad doðe poglavar sveštenièki i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu. ²²A kad sluge otidoše, ne naðoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im ²³Govoreæi: tamnicu naðosmo zakljuèanu sa svakom tvrðom i èuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne naðosmo. ²⁴A kad èuše ove rijeèi poglavar sveštenièki i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenièki, ne mogahu im se naèuditi šta bi to sad bilo. ²⁵A neko doðe i javi im govoreæi: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uèe narod. ²⁶Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem. ²⁷A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenièki govoreæi: ²⁸Ne zaprijetismo li vam oštro da ne uèite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoæete da bacite na nas krv ovoga èovjeka. ²⁹A Petar i apostoli odgovarajuæi rekoše: veæma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima. ³⁰Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. ³¹Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha. ³²I mi smo njegovi svjedoci ovijeh rijeèi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju. ³³A kad oni èuše vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju. ³⁴Ali onda ustade u skupštini jedan farisej, po imenu Gamaliilo, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostoli malo iziðu napolje, ³⁵Pa reèe njima: ljudi Izrailjci! gledajte dobro za ove ljude šta æete èiniti; ³⁶Jer prije ovijeh dana usta Tevda, govoreæi da je on nešto, za kojijem pristade ljudi na broj oko èetiri stotine; on bi ubijen, i svi koji ga slušahu raziðoše se i propadoše. ³⁷Potom usta Juda Galilejac, u dane prijepisa, i odvuèe dosta ljudi za sobom; i on pogibe, i svi koji ga slušahu razasuše se. ³⁸I sad vam kažem: proðite se ovijeh ljudi i ostavite ih; jer ako bude od ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariæe se. ³⁹Ako li je od Boga, ne možete ga pokvariti, da se kako ne naðete kao bogoborci. ⁴⁰Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole izbiše ih, i zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih. ⁴¹A oni onda otidoše od sabora radujuæi se što se udostojiše primiti sramotu za ime Gospoda Isusa. ⁴²A svaki dan u crkvi i po kuæama ne prestajahu uèiti i propovijedati jevanðelje o Isusu Hristu.

¹A u ove dane, kad se umnožiše uèenici, podigoše Grci viku na Jevreje što se njihove udovice zaboravljahu kad se dijeljaše hrana svaki dan. ²Onda dvanaestorica dozvavši mnoštvo uèenika, rekoše: nije prilièno nama da ostavimo rijeè Božiju pa da služimo oko trpeza. ³Naðite dakle, braæo, meðu sobom sedam poštenijeh ljudi, punijeh Duha svetoga i premudrosti, koje æemo postaviti nad ovijem poslom. ⁴A mi æemo u molitvi i u službi rijeèi ostati. ⁵I ova rijeè bi ugodna svemu narodu. I izbraše Stefana, èovjeka napunjena vjere i Duha svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije. ⁶Ove postaviše pred apostole, i oni pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih. ⁷I rijeè Božija rastijaše, i množaše se vrlo broj uèenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogi pokoravahu se vjeri. ⁸A Stefan pun vjere i sile èinjaše znake i èudesa velika meðu ljudima. ⁹Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove Liveræanska i Kirinaèka i Aleksandrijnaèka i onijeh koji bijahu iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom. ¹⁰I ne mogahu protivu stati premudrosti i Duhu kojijem govoraše. ¹¹Tada podgovoriše ljude te kazaše: èusmo ga gdje huli na Mojsija i na Boga. ¹²I pobuniše narod i starješine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor. ¹³I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu: ovaj èovjek ne prestaje huliti na ovo sveto mjesto i na zakon. ¹⁴Jer ga èusmo gdje govori: ovaj Isus Nazareæanin razvaliæe ovo mjesto, i izmijeniæe obièaje koje nam ostavi Mojsije. ¹⁵I pogledavši na nj svi koji sjeðahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice anðela.

¹A poglavar sveštenièki reèe: je li dakle tako? ²A on reèe: ljudi braæo i oci! poslušajte. Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran, ³I reèe mu: iziði iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega, i doði u zemlju koju æu ti ja pokazati. ⁴Tada iziðe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite. ⁵I ne dade mu našljedstva u njoj ni stope; i obreèe mu je dati u držanje i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta. ⁶Ali Bog reèe ovako: sjeme tvoje biæe došljaci u zemlji tuðoj, i natjeraæe ga da služi, i muèiæe ga èetiri stotine godina. ⁷I narodu kome æe služiti ja æu suditi, reèe Bog; i potom æe iziæi, i služiæe meni na ovome mjestu. ⁸I dade mu zavjet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest starješina. ⁹I starješine zaviðahu Josifu, i prodadoše ga u Misir; i Bog bješe s njim. ¹⁰I izbavi ga od sviju njegovijeh nevolja, i dade mu milost i premudrost pred Faraonom carem Misirskijem, i postavi ga poglavarom nad Misirom i nad svijem domom svojijem. ¹¹A doðe glad na svu zemlju Misirsku i Hanaansku i nevolja velika, i ne nalažahu hrane oci naši. ¹²A Jakov èuvši da ima pšenice u Misiru posla najprije oce naše. ¹³I kad doðoše drugi put, poznaše Josifa braæa njegova, i rod Josifov posta poznat Faraonu. ¹⁴A Josif posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša. ¹⁵I Jakov siðe u Misir, i umrije, on i ocevi naši. ¹⁶I prenesoše ih u Sihem, i metnuše u grob koji kupi Avraam za novce od sinova Emorovijeh u Sihemu. ¹⁷I kad se približi vrijeme obeæanja za koje se Bog zakle Avraamu, narod se narodi i umnoži u Misiru, ¹⁸Dok nasta drugi car u Misiru, koji ne znaše Josifa. ¹⁹Ovaj namisli zlo za naš rod, izmuèi oce naše da svoju djecu bacahu da ne žive. ²⁰U to se vrijeme rodi Mojsije, i bješe Bogu ugodan, i bi tri mjeseca hranjen u kuæi oca svojega. ²¹A kad ga izbaciše, uze ga kæi Faraonova, i odgaji ga sebi za sina. ²²I nauèi se Mojsije svoj premudrosti Misirskoj, i bješe silan u rijeèima i u djelima. ²³A kad mu se navršivaše èetrdeset godina, doðe mu na um da obiðe braæu svoju, sinove Izrailjeve. ²⁴I vidjevši jednome gdje se èini nepravda, pomože, i pokaja onoga što mu se èinjaše nepravda, i ubi Misirca. ²⁵Mišljaše pak da braæa njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenije dade: ali oni ne razumješe. ²⁶A sjutradan doðe meðu takove koji se bijahu svadili, i miraše ih govoreæi: ljudi, vi ste braæa, zašto èinite nepravdu jedan drugome? ²⁷A onaj što èinjaše nepravdu bližnjemu oturi ga govoreæi: ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? ²⁸Ili i mene hoæeš da ubiješ kao što si juèe ubio Misirca? ²⁹A Mojsije pobježe od ove rijeèi, i posta došljak u zemlji Madijamskoj, gdje rodi dva sina. ³⁰I kad se navrši èetrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske anðeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini. ³¹A kad Mojsije vidje, divljaše se utvari. A kad on pristupi da vidi, bi glas Gospodnji k njemu: ³²Ja sam Bog otaca tvojijeh, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije se bješe uzdrktao i ne smijaše da pogleda. ³³A Gospod mu reèe: izuj obuæu sa svojijeh nogu: jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja. ³⁴Ja dobro vidjeh muku svojega naroda koji je u Misiru, i èuh njihovo uzdisanje, i siðoh da ih izbavim: i sad hodi da te pošljem u Misir. ³⁵Ovoga Mojsija, kojega oturiše rekavši: ko te postavi knezom i sudijom? ovoga Bog za kneza i izbavitelja posla rukom anðela koji mu se javi u kupini. ³⁶Ovaj ih izvede uèinivši èudesa i znake u zemlji Misirskoj i u Crvenom Moru i u pustinji èetrdeset godina. ³⁷Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog vaš podignuæe vam proroka iz vaše braæe, kao mene: njega poslušajte. ³⁸Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s anðelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našijem; koji primi rijeèi žive da ih nama da; ³⁹Kojega ne htješe poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojijem u Misir, ⁴⁰Rekavši Aronu: naèini nam bogove koji æe iæi pred nama, jer ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Misirske, ne znamo šta bi. ⁴¹I tada naèiniše tele, i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se rukotvorini svojoj. ⁴²A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojnicima nebeskijem, kao što je pisano u knjizi proroka: eda zaklanja i žrtve prinesoste mi za èetrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev? ⁴³I primiste èador Molohov, i zvijezdu boga svojega Remfana, kipove koje naèiniste da im se molite; i preseliæu vas dalje od Vavilona. ⁴⁴Ocevi naši imahu èador svjedoèanstva u pustinji, kao što zapovjedi onaj koji govori Mojsiju da ga naèini po onoj prilici kao što ga vidje; ⁴⁵Koji i primiše ocevi naši i donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica našijeh otaca, tja do Davida, ⁴⁶Koji naðe milost u Boga, i izmoli da naðe mjesto Bogu Jakovljevu. ⁴⁷A Solomun mu naèini kuæu. ⁴⁸Ali najviši ne živi u rukotvorenijem crkvama, kao što govori prorok: ⁴⁹Nebo je meni prijestol a zemlja podnožje nogama mojima: kako æete mi kuæu sazidati? govori Gospod; ili koje je mjesto za moje poèivanje? ⁵⁰Ne stvori li ruka moja sve ovo? ⁵¹Tvrdovrati i neobrezanijeh srca i ušiju! vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako i vi. ⁵²Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici i krvnici postadoste; ⁵³Koji primiste zakon naredbom anðelskom, i ne održaste. ⁵⁴Kad ovo èuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na nj. ⁵⁵A Stefan buduæi pun Duha svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu; ⁵⁶I reèe: evo vidim nebesa otvorena i sina èovjeèijega gdje stoji s desne strane Bogu. ⁵⁷A oni povikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno na nj. ⁵⁸I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladiæa po imenu Savla. ⁵⁹I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! primi duh moj. ⁶⁰Onda kleèe na koljena i povika iza glasa: Gospode! ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije.

¹Savle pak bješe pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijaše po krajevima Judejskijem i Samarijskijem osim apostola. ²A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plaè uèiniše nad njim. ³A Savle dosaðivaše crkvi, jer iðaše po kuæama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu. ⁴A oni što se bijahu rasijali prolažahu propovijedajuæi rijeè. ⁵A Filip sišavši u grad Samarijski propovijedaše im Hrista. ⁶A narod pažaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajuæi i gledajuæi znake koje èinjaše; ⁷Jer duhovi neèisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše. ⁸I bi velika radost u gradu onome. ⁹A bješe jedan èovjek, po imenu Simon, koji prije èaraše u gradu i dovoðaše u èudo narod Samarijski, govoreæi da je on nešto veliko; ¹⁰Na kojega gledahu svi, i malo i veliko, govoreæi: ovo je velika sila Božija. ¹¹A zato gledahu na njega što ih mnogo vremena èinima udivljavaše. ¹²Kad pak vjerovaše Filipu koji propovijedaše jevanðelje o carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, kršæavahu se i ljudi i žene. ¹³Tada i Simon vjerova, i krstivši se osta kod Filipa; i videæi djela i znake velike koji se èinjahu divljaše se vrlo. ¹⁴A kad èuše apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi rijeè Božiju, poslaše k njima Petra i Jovana. ¹⁵Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha svetoga; ¹⁶Jer još ni na jednoga ne bješe došao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa. ¹⁷Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha svetoga. ¹⁸A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce ¹⁹Govoreæi: dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga. ²⁰A Petar mu reèe: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce. ²¹Nema tebi dijela ni iseta u ovoj rijeèi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. ²²Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga. ²³Jer te vidim da si u grkoj žuèi i u svezi nepravde. ²⁴A Simon odgovarajuæi reèe: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naiðe na mene ništa od ovoga što rekoste. ²⁵Tako oni posvjedoèivši i govorivši rijeè Gospodnju vratiše se u Jerusalim, i mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevanðelje. ²⁶A anðeo Gospodnji reèe Filipu govoreæi: ustani i idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je. ²⁷I ustavši poðe. I gle, èovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu, ²⁸Pa se vraæaše, i sjedeæi na kolima svojijem èitaše proroka Isaiju. ²⁹A Duh reèe Filipu: pristupi i prilijepi se tijem kolima. ³⁰A Filip pritrèavši èu ga gdje èita proroka Isaiju, i reèe: a razumiješ li što èitaš? ³¹A on reèe: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim. ³²A mjesto iz pisma koje èitaše bješe ovo: kao ovca na zaklanje odvede se, i nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh. ³³U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko æe iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje. ³⁴Onda uškopljenik odgovori Filipu i reèe: molim te, za koga ovo govori prorok? ili za sebe ili za koga drugoga? ³⁵A Filip otvorivši usta svoja, i poèevši od pisma ovoga, propovjedi mu jevanðelje Isusovo. ³⁶Kako iðahu putem doðoše na nekaku vodu; i reèe uškopljenik: evo vode, šta brani meni da se krstim? ³⁷A Filip mu reèe: ako vjeruješ od svega srca svojega, možeš. A on odgovarajuæi reèe: vjerujem da je Isus Hristos sin Božij. ³⁸I zapovjedi da stanu kola, i siðoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. ³⁹A kad iziðoše iz vode, Duh sveti pade na uškopljenika, a anðeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik; nego otide putem svojijem radujuæi se. ⁴⁰A Filip se obrete u Azotu; i prolazeæi propovijedaše jevanðelje svima gradovima, dok ne doðe u Æesariju.

¹A Savle još dišuæi prijetnjom i smræu na uèenike Gospodnje pristupi k poglavaru sveštenièkome, ²I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga naðe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim. ³A kad bješe na putu i doðe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba, ⁴I padnuvši na zemlju èu glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš? ⁵A on reèe: ko si ti, Gospode? A Gospod reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš: teško ti je protivu bodila praæati se. ⁶A on drkæuæi od straha reèe: Gospode! šta hoæeš da èinim? I Gospod mu reèe: ustani i uði u grad, pa æe ti se kazati šta ti treba èiniti. ⁷A ljudi koji iðahu s njim stajahu i èuðahu se, jer èujahu glas a ne viðahu nikoga. ⁸A Savle usta od zemlje, i otvorenijem oèima svojijem nikoga ne viðaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. ⁹I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi. ¹⁰A u Damasku bješe jedan uèenik, po imenu Ananija, i reèe mu Gospod u utvari: Ananija! A on reèe: evo me, Gospode! ¹¹A Gospod mu reèe: ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, ¹²I vidje u utvari èovjeka, po imenu Ananiju, gdje uðe i metnu ruku na nj da progleda. ¹³A Ananija odgovori: Gospode! ja èuh od mnogijeh za toga èovjeka kolika zla poèini svetima tvojima u Jerusalimu; ¹⁴I ovdje ima vlast od glavara sveštenièkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje. ¹⁵A Gospod mu reèe: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve. ¹⁶A ja æu mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje. ¹⁷I poðe Ananija, i uðe u kuæu, i metnuvši ruke na nj reèe: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha svetoga. ¹⁸I odmah otpade od oèiju njegovijeh kao krljušt, i odmah progleda, i ustavši krsti se. ¹⁹I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s uèenicima koji bijahu u Damasku. ²⁰I odmah po zbornicama propovijedaše Isusa da je on sin Božij. ²¹A svi koji slušahu divljahu se i govorahu: nije li ovo onaj što gonjaše u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, i ovdje zato doðe da ih povezane vodi glavarima sveštenièkijem. ²²A Savle se veæma siljaše i zabunjivaše Jevreje koji žive u Damasku, dokazujuæi da je ovo Hristos. ²³A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Jevreji da ga ubiju. ²⁴Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni èuvahu vrata dan i noæ da bi ga ubili; ²⁵A uèenici ga uzeše noæu i spustiše preko zida u kotarici. ²⁶A kad doðe Savle u Jerusalim, ogledaše da se pribije uz uèenike; i svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je uèenik. ²⁷A Varnava ga uze i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu vidje Gospoda, i kako mu govori, i kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo. ²⁸I bijaše s njima i ulazi u Jerusalim i izlazi i slobodno propovijedaše ime Gospoda Isusa. ²⁹I govoraše i prepiraše se s Grcima; a oni gledahu da ga ubiju. ³⁰A kad razumješe braæa, svedoše ga u Æesariju, i otpustiše ga u Tars. ³¹A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hoðahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha. ³²I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da doðe i k svetima koji življahu u Lidi. ³³I naðe tamo jednoga èovjeka po imenu Eneju, koji veæ osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. ³⁴I reèe mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta. ³⁵I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiše se ka Gospodu. ³⁶A u Jopi bješe jedna uèenica, po imenu Tavita, koje znaèi srna, i ona bješe puna dobrijeh djela i milostinje što èinjaše. ³⁷I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i metnuše u gornju sobu. ³⁸A buduæi da je Lida blizu Jope, onda uèenici èuvši da je Petar u njoj poslaše dva èovjeka moleæi ga da ne požali truda doæi do njih. ³⁹A Petar ustavši otide s njima, i kad doðe, izvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plaèuæi i pokazujuæi suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima. ⁴⁰A Petar izgnavši sve napolje kleèe na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se k tijelu reèe: Tavito! ustani. A ona otvori oèi svoje, i vidjevši Petra sjede. ⁴¹Petar pak pruživši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu. ⁴²I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše Gospoda. ⁴³I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara.

¹A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska. ²Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka; ³On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! ⁴A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu; ⁵I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: ⁶On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. ⁷I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, ⁸I kazavši im sve posla ih u Jopu. ⁹A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. ¹⁰I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, ¹¹I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju; ¹²U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. ¹³I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. ¹⁴A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto. ¹⁵I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani. ¹⁶I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo. ¹⁷A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima, ¹⁸I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar? ¹⁹A dok Petar razmišljavaše o utvari, reèe mu Duh: evo tri èovjeka traže te; ²⁰Nego ustani i siði i idi s njima ne premišljajuæi ništa, jer ih ja poslah. ²¹A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; što ste došli? ²²A oni rekoše: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe. ²³Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bješe u Jopi poðoše s njim. ²⁴I sjutradan uðoše u Æesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje. ²⁵A kad Petar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. ²⁶I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek. ²⁷I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali. ²⁸I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista; ²⁹Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene? ³⁰I Kornilije reèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle, èovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj, ³¹I reèe: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom. ³²Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kuæi Simona kožara kod mora, koji kad doðe kazaæe ti. ³³Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro uèinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da èujemo sve što je tebi od Boga zapovjeðeno. ³⁴A Petar otvorivši usta reèe: zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko; ³⁵Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu. ³⁶Rijeè što posla sinovima Izrailjevijem, javljajuæi mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima. ³⁷Vi znate govor koji je bio po svoj Judeji poèevši od Galileje po krštenju koje propovijeda Jovan: ³⁸Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji proðe èineæi dobro i iscjeljujuæi sve koje ðavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim. ³⁹I mi smo svjedoci svemu što uèini u zemlji Judejskoj i Jerusalimu; kojega i ubiše objesivši na drvo. ⁴⁰Ovoga Bog vaskrse treæi dan, i dade mu da se pokaže, ⁴¹Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh. ⁴²I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i da svjedoèimo da je on nareèeni od Boga sudija živijem i mrtvijem. ⁴³Za ovo svjedoèe svi proroci da æe imenom njegovijem primiti oproštenje grijeha svi koji ga vjeruju. ⁴⁴A dok još Petar govoraše ove rijeèi, siðe Duh sveti na sve koji slušahu rijeè. ⁴⁵I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videæi da se i na neznabošce izli dar Duha svetoga. ⁴⁶Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i velièahu Boga. Tada odgovori Petar: ⁴⁷Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiše Duha svetoga kao i mi? ⁴⁸I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.

¹A èuše i apostoli i braæa koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše rijeè Božiju. ²I kad iziðe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja, ³Govoreæi: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima. ⁴A Petar poèevši kazivaše im redom govoreæi: ⁵Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na èetiri roglja i spušta se s neba, i doðe do preda me. ⁶Pogledavši u nj opazih i vidjeh èetvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. ⁷A èuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi. ⁸A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i neèisto nikad ne uðe u usta moja. ⁹A glas mi odgovori drugom s neba govoreæi: što je Bog oèistio ti ne pogani. ¹⁰A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo. ¹¹I gle, odmah tri èovjeka staše pred kuæom u kojoj bijah, poslani iz Æesarije k meni. ¹²A Duh mi reèe da idem s njima ne premišljajuæi ništa. A doðoše sa mnom i ovo šest braæe, i uðosmo u kuæu èovjekovu. ¹³I kaza nam kako vidje anðela u kuæi svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra, ¹⁴Koji æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. ¹⁵A kad ja poèeh govoriti, siðe Duh sveti na njih, kao i na nas u poèetku. ¹⁶Onda se opomenuh rijeèi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem. ¹⁷Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu? ¹⁸A kad èuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreæi: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život. ¹⁹A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, proðoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima. ²⁰A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu. ²¹I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu. ²²A doðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije; ²³Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu; ²⁴Jer bješe èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu. ²⁵Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju. ²⁶I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima. ²⁷A u te dane siðoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju. ²⁸I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šæaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija æesara. ²⁹A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji. ³⁰Koje i uèiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.

¹U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve. ²I pogubi Jakova brata Jovanova maèem. ³I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra a bijahu dani prijesnijeh hljebova ⁴Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod. ⁵I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka. ⁶A kad šæaše Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar meðu dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu. ⁷I gle, anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku. ⁸A anðeo mu reèe: opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu anðeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom. ⁹I izišavši iðaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anðeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru. ¹⁰A kad proðoše prvu stražu i drugu i doðoše k vratima gvozdenijem koja voðahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši proðoše jednu ulicu, i anðeo odmah otstupi od njega. ¹¹I kad doðe Petar k sebi reèe: sad zaista vidim da Bog posla anðela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega èekanja naroda Jevrejskoga. ¹²I razmislivši doðe kuæi Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu. ¹³A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da èuje. ¹⁴I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrèa i kaza da Petar stoji pred vratima. ¹⁵A oni joj rekoše: jesi li ti luda? A ona potvrðivaše da je tako. A oni govorahu: anðeo je njegov. ¹⁶A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga, i udiviše se. ¹⁷A on mahnuvši na njih rukom da æute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reèe: javite ovo Jakovu i braæi. I izišavši otide na drugo mjesto. ¹⁸A kad bi dan, bješe ne mala buna meðu vojnicima, šta to bi od Petra. ¹⁹A kad ga Irod zaiska i ne naðe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Æesariju onamo življaše. ²⁰Jer se Irod srðaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno doðoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva. ²¹A u odreðeni dan obuèe se Irod u carsku haljinu, i sjedavši na prijesto govoraše im; ²²A narod vikaše: ovo je glas Božij, a ne èovjeèij. ²³Ali ujedanput udari ga anðeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i buduæi izjeden od crvi izdahnu. ²⁴A rijeè Božija rastijaše i množaše se. ²⁵A Varnava i Savle predavši pomoæ vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko.

¹A u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i uèitelji, to jest: Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodom èetverovlasnikom, i Savle. ²A kad oni služahu Gospodu i pošæahu, reèe Duh sveti: odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje ih pozvah. ³Tada postivši i pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, i otpustiše ih. ⁴Ovi dakle poslani od Duha svetoga siðoše u Seleukiju, i odande otploviše u Kipar. ⁵I došavši u Salamin javiše rijeè Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu i Jovana slugu. ⁶A kad proðoše ostrvo tja do Pafa, naðoše nekakvoga èovjeka vraèara i lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus, ⁷Koji bješe s namjesnikom Srðem Pavlom, èovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiska da èuje rijeè Božiju. ⁸A Elima vraèar jer to znaèi ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajuæi da odvrati namjesnika od vjere. ⁹A Savle koji se zvaše i Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj ¹⁰Reèe: o napunjeni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine ðavolji! neprijatelju svake pravde! zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh? ¹¹I sad eto ruke Gospodnje na te, i da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak i tama, i pipajuæi tražaše voða. ¹²Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveæi se nauci Gospodnjoj. ¹³A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, doðoše u Pergu Pamfilijsku; a Jovan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalim. ¹⁴A oni otišavši iz Perge doðoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše. ¹⁵A po èitanju zakona i proroka poslaše starješine zbornièke k njima govoreæi: ljudi braæo! ako je u vama rijeè utjehe za narod, govorite. ¹⁶A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reèe: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! èujte. ¹⁷Bog naroda ovoga izabra oce naše, i podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, i rukom visokom izvede ih iz nje. ¹⁸I do èetrdeset godina prehrani ih u pustinji. ¹⁹I zatrvši sedam naroda u zemlji Hanaanskoj na kocke razdijeli im zemlju njihovu. ²⁰I potom na èetiri stotine i pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka. ²¹I od tada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, èovjeka od koljena Venijaminova, za èetrdeset godina. ²²I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reèe svjedoèeæi: naðoh Davida sina Jesejeva, èovjeka po srcu mojemu, koji æe ispuniti sve volje moje. ²³Od njegova sjemena podiže Bog po obeæanju Izrailju spasa Isusa; ²⁴Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu. ²⁵I kad svršivaše Jovan teèenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obuæi njegovoj. ²⁶Ljudi braæo! sinovi roda Avraamova, i koji se meðu vama Boga boje! vama se posla rijeè ovoga spasenija. ²⁷Jer oni što žive u Jerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznaše ovoga i glasove proroèke koji se èitaju svake subote osudivši ga izvršiše. ²⁸I ne našavši ni jedne krivice smrtne moliše Pilata da ga pogubi. ²⁹I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metnuše u grob. ³⁰A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh. ³¹I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom. ³²I mi vam javljamo obeæanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa; ³³Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih. ³⁴A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reèe: daæu vam svetinju Davidovu vjernu. ³⁵Zato i na drugom mjestu govori: neæeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja. ³⁶Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovijeh, i vidje truhljenje. ³⁷A kojega Bog podiže ne vidje truhljenja. ³⁸Tako da vam je na znanje, ljudi braæo! da se kroza nj vama propovijeda oproštenje grijeha. ³⁹I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaæe se u njemu svaki koji vjeruje. ⁴⁰Gledajte dakle da ne doðe na vas ono što je kazano u prorocima: ⁴¹Vidite, nemarljivi! i èudite se, i nek vas nestane; jer ja èinim djelo u dane vaše, djelo koje neæete vjerovati ako vam ko uskazuje. ⁴²A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove rijeèi u drugu subotu govore. ⁴³A kad se sabor raziðe, poðoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja i pobožnijeh došljaka; a oni govoreæi im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj. ⁴⁴A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da èuju rijeèi Božije. ⁴⁵A kad vidješe Jevreji narod, napuniše se zavisti, i govorahu protivno rijeèima Pavlovijem nasuprot govoreæi i huleæi. ⁴⁶A Pavle i Varnava oslobodivši se rekoše: vama je najprije trebalo da se govori rijeè Božija; ali kad je odbacujete, i sami se pokazujete da nijeste dostojni vjeènoga života, evo se obræemo k neznabošcima. ⁴⁷Jer nam tako zapovjedi Gospod: postavih te za vidjelo neznabošcima, da budeš spasenije do samoga kraja zemlje. ⁴⁸A kad èuše neznabošci, radovahu se i slavljahu rijeè Božiju, i vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno za život vjeèni. ⁴⁹I rijeè se Božija raznošaše po svoj okolini. ⁵⁰Ali Jevreji podgovoriše pobožne i poštene žene i starješine gradske te podigoše gonjenje na Pavla i Varnavu, i istjeraše ih iz svoje zemlje. ⁵¹A oni otresavši na njih prah sa svojijeh nogu doðoše u Ikoniju. ⁵²A uèenici punjahu se radosti i Duha svetoga.

¹U Ikoniji pak dogodi se da oni zajedno uðoše u zbornicu Jevrejsku, i govorahu tako da vjerova veliko mnoštvo Jevreja i Grka. ²A Jevreji koji ne vjerovahu podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braæu. ³Ali oni ostaše dosta vremena govoreæi slobodno u Gospodu koji svjedoèaše rijeè blagodati svoje i davaše te se tvorahu znaci i èudesa rukama njihovijem. ⁴A mnoštvo gradsko razdijeli se, i jedni bijahu s Jevrejima, a jedni s apostolima. ⁵A kad navališe i neznabošci i Jevreji sa svojijem poglavarima da im dosade i kamenjem da ih pobiju, ⁶Oni doznavši pobjegoše u gradove Likaonske, u Listru i u Dervu i u okolinu njihovu. ⁷I onamo propovijedahu jevanðelje. ⁸I jedan èovjek u Listri sjeðaše nemoæan u nogama, i bješe hrom od utrobe matere svoje, i ne bješe nikad hodio. ⁹Ovaj slušaše Pavla gdje govori. Pavle pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje da æe ozdraviti, ¹⁰Reèe velikijem glasom: tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svoje noge upravo. I skoèi, i hoðaše. ¹¹A kad vidje narod šta uèini Pavle, podigoše glas svoj govoreæi Likaonski: bogovi naèiniše se kao ljudi, i siðoše k nama. ¹²I nazivahu Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurijem, jer on upravljaše rijeèju. ¹³A sveštenik Jupitera koji bješe pred gradom njihovijem dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom šæadijaše da prinosi žrtvu. ¹⁴A kad èuše apostoli, Varnava i Pavle, razdriješe haljine svoje, i skoèiše meðu narod vièuæi i govoreæi: ¹⁵Ljudi! šta to èinite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo jevanðelje da se od ovijeh lažnijeh stvari obratite k Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima; ¹⁶Koji u prošavšijem naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojijem putovima: ¹⁷I opet ne ostavi sebe neposvjedoèena, èineæi dobro, dajuæi nam s neba dažd i godine rodne, puneæi srca naša jelom i veseljem. ¹⁸I ovo govoreæi jedva ustaviše narod da im ne prinose žrtve, nego da ide svaki svojoj kuæi. A dok oni življahu ondje i uèahu, ¹⁹Doðoše iz Antiohije i iz Ikonije nekaki Jevreji, i kad se oni prepirahu slobodno, podgovoriše narod da ih odustanu, govoreæi da ništa pravo ne govore, nego sve lažu. I podgovorivši narod zasuše Pavla kamenjem i izvukoše ga iz grada misleæi da je mrtav. ²⁰A kad ga opkoliše uèenici njegovi, ustade i uðe u grad, i sjutradan iziðe s Varnavom u Dervu. ²¹I propovjedivši jevanðelje gradu onome i nauèivši mnoge vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju ²²Utvrðujuæi duše uèenika i svjetujuæi ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja uæi u carstvo Božije. ²³I postavivši im starješine po svijem crkvama, i pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu koga vjerovaše. ²⁴I prošavši Pisidiju doðoše u Pamfiliju. ²⁵I govorivši rijeè Gospodnju u Perzi siðoše u Ataliju. ²⁶I odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani blagodati Božijoj na djelo koje svršiše. ²⁷A kad doðoše i sabraše crkvu, kazaše sve šta uèini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. ²⁸I ostaše ondje ne malo vremena s uèenicima.

¹I neki sišavši iz Judeje uèahu braæu: ako se ne obrežete po obièaju Mojsijevu, ne možete se spasti. ²A kad posta raspra, i Pavle i Varnava ne malo se prepiraše s njima, odrediše da Pavle i Varnava i drugi neki od njih idu gore k apostolima i starješinama u Jerusalim za ovo pitanje. ³A oni onda spremljeni od crkve, prolažahu kroz Finikiju i Samariju kazujuæi obraæanje neznabožaca, i èinjahu veliku radost svoj braæi. ⁴A kad doðoše u Jerusalim, primi ih crkva i apostoli i starješine, i kazaše sve što uèini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. ⁵Onda ustaše neki od jeresi farisejske koji bijahu vjerovali, i govorahu da ih valja obrezati, i zapovjediti da drže zakon Mojsijev. ⁶A apostoli i starješine sabraše se da izvide ovu rijeè. ⁷I po mnogom vijeæanju usta Petar i reèe: ljudi braæo! vi znate da Bog od prvijeh dana izabra izmeðu nas da iz mojijeh usta èuju neznabošci rijeè jevanðelja i da vjeruju. ⁸I Bog, koji poznaje srca, posvjedoèi im i dade im Duha svetoga kao i nama, ⁹I ne postavi nikakve razlike meðu nama i njima, oèistivši vjerom srca njihova. ¹⁰Sad dakle šta kušate Boga, i hoæete da metnete uèenicima jaram na vrat, kojega ni ocevi naši ni mi mogosmo ponijeti? ¹¹Nego vjerujemo da æemo se spasti blagodaæu Gospoda Isusa Hrista kao i oni. ¹²Onda umuèe sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji pripovijedahu kolike znake i èudesa uèini Bog u neznabošcima preko njih. ¹³A kad oni umukoše, odgovori Jakov govoreæi: ljudi braæo! poslušajte mene. ¹⁴Simon kaza kako Bog najprije pohodi i primi iz neznabožaca narod k imenu svojemu. ¹⁵I s ovijem se udaraju rijeèi proroka, kao što je napisano: ¹⁶Potom æu se vratiti, i sazidaæu dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviæu, i podignuæu ga, ¹⁷Da potraže Gospoda ostali ljudi i svi narodi u kojima se ime moje spomenu, govori Gospod koji tvori sve ovo. ¹⁸Bogu su poznata od postanja svijeta sva djela njegova; ¹⁹Zato ja velim da se ne dira u neznabošce koji se obraæaju k Bogu; ²⁰Nego da im se zapovjedi da se èuvaju od priloga idolskijeh i od kurvarstva i od udavljenoga i od krvi, i što njima nije milo drugima da ne èine. ²¹Jer Mojsije ima od starijeh vremena u svijem gradovima koji ga propovijedaju, i po zbornicama èita se svake subote. ²²Tada naðoše za dobro apostoli i starješine sa svom crkvom da izberu izmeðu sebe dvojicu i da pošlju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu koji se zvaše Varsava, i Silu, ljude znamenite meðu braæom. ²³I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i starješine i braæa pozdravljaju braæu koja su po Antiohiji i Siriji i Kilikiji što su od neznabožaca. ²⁴Buduæi da mi èusmo da neki od nas izišavši smetoše vas rijeèima, i raslabiše duše vaše govoreæi vam da se obrezujete i da držite zakon, kojima mi ne zapovjedismo; ²⁵Zato naðosmo za dobro mi jednodušno sabrani izbrane ljude poslati vama s ljubaznijem našijem Varnavom i Pavlom, ²⁶S ljudima koji su predali duše svoje za ime Gospoda našega Isusa Hrista. ²⁷Poslasmo dakle Judu i Silu, koji æe to i rijeèima kazati. ²⁸Jer naðe za dobro sveti Duh i mi da nikakvijeh tegoba više ne meæemo na vas osim ovijeh potrebnijeh: ²⁹Da se èuvate od priloga idolskijeh i od krvi i od udavljenoga i od kurvarstva, i što neæete da se èini vama ne èinite drugima; od èega ako se èuvate, dobro æete èiniti. Budite zdravi. ³⁰A kad ih opremiše, doðoše u Antiohiju, i sabravši narod predaše poslanicu. ³¹A kad proèitaše, obradovaše se utjesi. ³²A Juda i Sila, koji i proroci bijahu, mnogijem rijeèima utješiše braæu i utvrdiše. ³³I pošto biše onamo neko vrijeme, otpustiše ih braæa s mirom k apostolima. ³⁴No Sila naðe za dobro da ostane onamo, a Juda se vrati u Jerusalim. ³⁵A Pavle i Varnava življahu u Antiohiji i uèahu i propovijedahu rijeè Gospodnju s mnogima drugijem. ³⁶A poslije nekoliko dana reèe Pavle Varnavi: hajde da se vratimo i da obiðemo braæu po svijem gradovima po kojima propovijedasmo rijeè Gospodnju kako žive. ³⁷A Varnava šæaše da uzmu sa sobom Jovana prozvanoga Marka. ³⁸Pavle pak govoraše: onoga koji nas je odustao u Pamfiliji i nije išao s nama na djelo na koje smo bili odreðeni, da ne uzimamo sa sobom. ³⁹Tako postade raspra da se oni razdvojiše, i Varnava uzevši Marka otplovi u Kipar. ⁴⁰A Pavle izbravši Silu iziðe predan blagodati Božijoj od braæe. ⁴¹I prolažaše kroz Siriju i Kilikiju utvrðujuæi crkve.

¹Doðe pak u Dervu i u Listru, i gle, ondje bješe neki uèenik, po imenu Timotije, sin neke žene Jevrejke koja vjerovaše, a oca Grka; ²Za njega dobro svjedoèahu braæa koja bijahu u Listri i u Ikoniji. ³Ovoga namisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga, i obreza Jevreja radi koji bijahu u onijem mjestima: jer svi znadijahu oca njegova da bješe Grk. ⁴I kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starješine u Jerusalimu. ⁵A crkve se utvrðivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ih više. ⁶A kad proðoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh sveti govoriti rijeè u Aziji. ⁷A kad doðoše u Misiju šæadijahu da idu u Vitiniju, i Duh ne dade. ⁸A kad proðoše Misiju, siðoše u Troadu. ⁹I Pavlu se javi utvara noæu: bješe jedan èovjek iz Maæedonije, i stajaše moleæi ga i govoreæi: doði u Maæedoniju i pomozi nam. ¹⁰A kad vidje utvaru, odmah gledasmo da iziðemo u Maæedoniju, doznavši da nas Gospod pozva da im propovijedamo jevanðelje. ¹¹A kad se odvezosmo iz Troade, doðosmo u Samotrak, i sjutradan u Neapolj, ¹²A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maæedonije, naselje Rimsko; i u onom gradu ostasmo nekoliko dana. ¹³A u dan subotni iziðosmo iz grada k vodi gdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismo k ženama koje se bijahu sabrale. ¹⁴I jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, iz grada Tijatirskoga, koja prodavaše skerlet, slušaše: i Gospod otvori srce njezino da pazi na rijeèi Pavlove. ¹⁵A kad se krsti ona i kuæa njezina, moljaše nas govoreæi: ako mislite da ja vjerujem Gospoda, uðite u moju kuæu i živite. I natjera nas. ¹⁶A dogodi se kad iðasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogaðaèki i vraèajuæi donošaše veliki dobitak svojijem gospodarima. ¹⁷Ova poðe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreæi: ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija. ¹⁸I ovako èinjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reèe duhu: zapovijedam ti imenom Isusa Hrista, iziði iz nje. I iziðe u taj èas. ¹⁹A kad vidješe njezini gospodari da iziðe nad njihova dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima. ²⁰I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu, ²¹I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani. ²²I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju. ²³I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva. ²⁴Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade. ²⁵A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu. ²⁶A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. ²⁷A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji. ²⁸A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje. ²⁹A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili; ³⁰I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem? ³¹A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj. ³²I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu. ³³I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah. ³⁴I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga. ³⁵A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreæi: pustite ova dva èovjeka. ³⁶A tamnièar kaza rijeèi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziðite i idite s mirom. ³⁷A Pavle reèe njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoæe tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka doðu i izvedu nas. ³⁸A panduri kazaše vojvodama ove rijeèi; i uplašiše se kad èuše da su Rimljani; ³⁹I došavši umoliše ih, i izvedoše moleæi da iziðu iz grada. ⁴⁰A kad iziðoše iz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih, i otidoše.

¹Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju doðoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska. ²I Pavle po obièaju svome uðe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma, ³Pokazujuæi i dokazujuæi im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrsne iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reèe, propovijedam vama, jest Hristos. ⁴I neki od njih vjerovaše, i pristaše s Pavlom i sa Silom, i od pobožnijeh Grka mnoštvo veliko, i od žena gospodskijeh ne malo. ⁵Ali tvrdovrati Jevreji zaviðahu, i uzevši neke zle ljude od prostoga naroda, i sabravši èetu, uzbuniše po gradu, i napadoše na kuæu Jasonovu, i tražahu ih da izvedu pred narod. ⁶A kad njih ne naðoše, povukoše Jasona i neke od braæe pred starješine gradske vièuæi: ovi što zamutiše vasioni svijet doðoše i ovdje, ⁷Koje Jason primi; i ovi svi rade protiv æesarevijeh zapovijesti, govoreæi da ima drugi car, Isus. ⁸I smutiše narod i starješine gradske koji ovo èuše. ⁹Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih. ¹⁰A braæa odmah noæu opraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavši onamo uðoše u zbornicu Jevrejsku. ¹¹Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primiše rijeè sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako. ¹²Tako vjerovaše mnogi od njih, i od poštenijeh Grèkijeh žena i od ljudi ne malo. ¹³A kad razabraše Jevreji Solunski da Pavle u Veriji propovjedi rijeè Božiju, doðoše i onamo te uzdigoše i pobuniše narod. ¹⁴A braæa onda odmah opraviše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotije ostaše ondje. ¹⁵A pratioci dovedoše Pavla do Atine; i primivši zapovijest na Silu i Timotija da doðu k njemu što brže, vratiše se. ¹⁶A kad ih Pavle èekaše u Atini, razdraži se duh njegov u njemu gledajuæi grad pun idola; ¹⁷I prepiraše se s Jevrejima i bogobojaznima u zbornici, i na pazaru svaki dan s onima s kojima se udešavaše. ¹⁸A neki od Epikurovaca i od Stojièkijeh mudaraca prepirahu se s njim; i jedni govorahu: šta hoæe ovaj besposlica? A drugi: vidi se kao da hoæe nove bogove da propovijeda. Jer im propovijedaše jevanðelje o Isusu i o vaskrseniju. ¹⁹Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreæi: možemo li razumjeti kakva je ta nova nauka što ti kazuješ? ²⁰Jer nešto novo meæeš u naše uši; hoæemo dakle da vidimo šta æe to biti. ²¹A Atinjani svi i putnici iz drugijeh zemalja ne bijahu ni za što drugo nego da što novo kazuju ili slušaju. ²²A Pavle stavši nasred Areopaga reèe: ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni; ²³Jer prolazeæi i motreæi vaše svetinje naðoh i oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajuæi poštujete onoga vam ja propovijedam. ²⁴Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on buduæi gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama, ²⁵Niti prima ugaðanja od ruku èovjeèijih, kao da bi onome trebalo što koji sam daje svima život i dihanje i sve. ²⁶I uèinio je da od jedne krvi sav rod èovjeèij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed odreðena vremena i meðe njihovoga življenja: ²⁷Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas; ²⁸Jer kroz njega živimo, i mièemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevaèa rekoše: jer smo i rod njegov. ²⁹Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski naèinili po smišljanju svome. ³⁰Ne gledajuæi dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; ³¹Jer je postavio dan u koji æe suditi vasionome svijetu po pravdi preko èovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. ³²A kad èuše vaskrsenije iz mrtvijeh, onda se jedni rugahu; a jedni rekoše: da te èujemo opet o tom. ³³Tako Pavle otide izmeðu njih. ³⁴A neki ljudi pristaše uza nj i vjerovaše; meðu kojima bješe i Ðonisije Areopagitski, i žena po imenu Damara, i drugi s njima.

¹A potom se odluèi Pavle od Atine i doðe u Korint, ²I naðe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima i doðe k njima. ³I buduæi da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i raðaše, jer bijahu æilimarskog zanata. ⁴A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke. ⁵I kad siðoše iz Maæedonije Sila i Timotije, navali Duh na Pavla da svjedoèi Jevrejima da je Isus Hristos. ⁶A kad se oni protivljahu i huljahu, otrese haljine svoje i reèe im: krv vaša na vaše glave; ja sam èist, otsad idem u neznabošce. ⁷I otišavši odande doðe u kuæu nekoga po imenu Justa, koji poštovaše Boga, i kojega kuæa bješe kraj zbornice. ⁸A Krisp, starješina zbornièki, vjerova Gospoda sa svijem domom svojijem; i od Korinæana mnogi koji slušahu vjerovaše i krstiše se. ⁹A Gospod reèe Pavlu noæu u utvari: ne boj se, nego govori, i da ne uæutiš; ¹⁰Jer sam ja s tobom, i niko se neæe usuditi da ti što uèini; jer ja imam veliki narod u ovome gradu. ¹¹I on sjedi ondje godinu i šest mjeseci uèeæi ih rijeèi Božijoj. ¹²A kad bješe Galion namjesnik u Ahaji, napadoše Jevreji jednodušno na Pavla i dovedoše ga na sud ¹³Govoreæi: ovaj nagovara ljude da poštuju Boga protiv zakona. ¹⁴A kad Pavle šæaše da otvori usta, reèe Galion Jevrejima: da je kakva nepravda bila ili zlo djelo, po dužnosti poslušao bih vas, o Jevreji! ¹⁵Ali kad su prepiranja za rijeèi i za imena i za zakon vaš, gledajte sami; jer ja sudija tome neæu da budem. ¹⁶I izagna ih iz sudnice. ¹⁷Onda svi Grci uhvatiše Sostena, starješinu zbornièkoga, i biše ga pred sudnicom; i Galion nije za to ništa mario. ¹⁸A Pavle osta još pozadugo, i oprostivši se s braæom otplovi u Siriju i s njime Priskila i Akila, i ostriže glavu u Kenhreji, jer se bješe zavjetovao. ¹⁹I doðe u Efes; i njih ostavi ondje, a on uðe u zbornicu, i prepiraše se s Jevrejima. ²⁰A kad ga oni moliše da ostane kod njih više vremena, ne htjede, ²¹Nego se oprosti s njima govoreæi: valja mi, makar kako bilo, ovaj praznik što ide provesti u Jerusalimu; nego, ako Bog htjedbude, vratiæu se opet k vama. I odveze se iz Efesa; a Akila i Priskila ostaše u Efesu. ²²I došavši u Æesariju, iziðe i pozdravi se s crkvom, i siðe u Antiohiju. ²³I provedavši nekoliko vremena iziðe i proðe redom Galatijsku zemlju i Frigiju utvrðujuæi sve uèenike. ²⁴A doðe u Efes jedan Jevrejin, po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, èovjek rjeèit i silan u knjigama. ²⁵Ovaj bješe upuæen na put Gospodnji, i goreæi duhom, govoraše i uèaše pravo o Gospodu, a znadijaše samo krštenje Jovanovo. ²⁶I ovaj poèe slobodno propovijedati po zbornicama. A kad ga èuše Akila i Priskila, primiše ga i još mu bolje pokazaše put Gospodnji. ²⁷A kad on šæaše da prijeðe u Ahaju, poslaše braæa naprijed i pisaše uèenicima da ga prime. I on došavši onamo pomože mnogo onima koji vjerovahu blagodaæu; ²⁸Jer zdravo nadvlaðivaše Jevreje jednako pred narodom dokazujuæi iz pisma da je Isus Hristos.

¹Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i doðe u Efes, i našavši neke uèenike ²Reèe im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni èuli da ima Duh sveti. ³A on im reèe: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo. ⁴A Pavle reèe: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæi narodu da vjeruju onoga koji æe za njim doæi, to jest, Hrista Isusa. ⁵A kad to èuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. ⁶A kad Pavle metnu ruke na njih, siðe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu. ⁷A bijaše ljudi svega oko dvanaest. ⁸I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca uèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije. ⁹I kad neki bijahu otvrdnuli i svaðahu se huleæi na put Gospodnji pred narodom, otstupi od njih i odluèi uèenike, pa se prepiraše svaki dan u školi nekoga Tirana. ¹⁰I ovo je bivalo dvije godine, tako da svi koji življahu u Aziji, i Jevreji i Grci, èuše rijeè Gospoda Isusa. ¹¹I Bog èinjaše ne mala èudesa rukama Pavlovijem, ¹²Tako da su i èalme i ubrušèiæe znojave od tijela njegova nosili na bolesnike, i oni se iscjeljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz njih. ¹³I poèeše neki od Jevreja, koji se skitahu i zaklinjahu ðavole, spominjati nad onima u kojima bijahu zli duhovi ime Gospoda Isusa govoreæi: zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda. ¹⁴A bijahu nekijeh sedam sinova Skeve Jevrejina, poglavara sveštenièkoga, koji ovo èinjahu. ¹⁵A duh zli odgovarajuæi reèe: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste? ¹⁶I skoèivši na njih èovjek u kome bješe zli duh nadvlada ih, i pritište ih poda se tako da goli i izranjeni utekoše iz one kuæe. ¹⁷I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Jevreji i Grci; i uðe strah u sve njih, i velièaše se ime Gospoda Isusa. ¹⁸I mnogi od onijeh što vjerovahu, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu šta su uèinili. ¹⁹A mnogi od onijeh koji èarahu, sabravši knjige svoje spaljivahu ih pred svima; i proraèuniše i naðoše da su vrijedele pedeset hiljada groša. ²⁰Tako zdravo rastijaše i nadvlaðivaše rijeè Gospodnja. ²¹I kad se ovo svrši, namisli Pavle da proðe preko Maæedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalim, i reèe: pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti. ²²I posla u Maæedoniju dvojicu od onijeh koji ga služahu, Timotija i Erasta; a on osta neko vrijeme u Aziji. ²³A u ono vrijeme podiže se ne mala buna puta radi Gospodnjega, ²⁴Jer nekakav zlatar, po imenu Dimitrije, koji graðaše Dijani srebrne crkvice i davaše majstorima ne mali posao, ²⁵On skupi ove i drugijeh ovakovijeh stvari majstore, i reèe: ljudi! vi znate da od ovoga posla mi imamo dobitak za svoje življenje; ²⁶I vidite i èujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavle odvrati narod mnogi, govoreæi: to nijesu bogovi što se rukama èovjeèijim grade. ²⁷I ne samo što æe ova nesreæa doæi na naš zanat da ne prolazi, nego se neæe mariti ni za crkvu velike boginje Dijane, i propašæe velièanstvo one koju sva Azija i vasioni svijet poštuje. ²⁸A kad oni ovo èuše, napuniše se gnjeva, i vikahu govoreæi: velika je Dijana Efeska! ²⁹I sav se grad napuni bune: i navalivši jednodušno na zborište uhvatiše Gaja i Aristarha iz Maæedonije, drugove Pavlove. ³⁰A kad Pavle šæaše da ide meðu narod, ne dadoše mu uèenici. ³¹A neki i od Azijskijeh poglavara koji mu bijahu prijatelji, poslaše k njemu svjetujuæi ga da ne izlazi na zborište. ³²Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer bijaše sabor smuæen, i najviše ih ne znadijahu zašto su se skupili. ³³A jedni od naroda izvukoše Aleksandra, kad ga Jevreji izvedoše. A Aleksandar mahnuvši rukom šæaše da odgovori narodu. ³⁴A kad ga poznaše da je Jevrejin, povikaše svi u glas, i vikahu oko dva sahata: velika je Dijana Efeska. ³⁵A pisar utišavši narod reèe: ljudi Efesci! Ko je taj èovjek koji ne zna da grad Efes slavi veliku boginju Dijanu i njezin kip nebeski? ³⁶Kad dakle to ne može niko odreæi, valja vi da budete mirni, i ništa naglo da ne èinite; ³⁷Jer dovedoste ove ljude koji niti su crkvu Dijaninu pokrali, niti hule na vašu boginju. ³⁸A Dimitrije i majstori koji su s njim ako imaju kakvu tužbu, imaju sudovi, i imaju namjesnici, neka tuže jedan drugoga. ³⁹Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini. ⁴⁰Jer se bojimo da ne budemo tuženi za današnju bunu; a nijednoga uzroka nema kojijem bismo se mogli opravdati za ovu bunu. I ovo rekavši raspusti narod koji se bješe sabrao.

¹A pošto se utiša buna, dozva Pavle uèenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziðe da ide u Maæedoniju. ²I prošavši one zemlje, i svjetovavši ih mnogijem rijeèima, doðe u Grèku. ³Poživljevši pak onamo tri mjeseca stadoše mu Jevreji raditi o glavi kad šæaše da se odveze u Siriju, i namisli da se vrati preko Maæedonije. ⁴I poðe s njim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, i Aristarh i Sekund iz Soluna, i Gaj iz Derve i Timotije, i Tihik i Trofim iz Azije. ⁵Ovi otišavši naprijed èekahu nas u Troadi. ⁶A mi se odvezosmo poslije dana prijesnijeh hljebova iz Filibe, i doðosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana. ⁷A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše uèenici da lome hljeb, govoraše im Pavle, jer šæaše sjutradan da poðe, i proteže besjedu do ponoæi. ⁸I bijahu mnoge svijeæe gore u sobi gdje se bijasmo sabrali. ⁹A sjeðaše na prozoru jedno momèe, po imenu Evtih, nadvladano od tvrdoga sna, i kad Pavle govoraše mnogo, naže se u snu i pade dolje s treæega poda, i digoše ga mrtva. ¹⁰A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reèe: ne bunite se, jer je duša njegova u njemu. ¹¹Onda iziðe gore, i prelomivši hljeb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide. ¹²A momèe dovedoše živo, i utješiše se ne malo. ¹³A mi došavši u laðu odvezosmo se u As, i odande šæasmo da uzmemo Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteæi sam da ide pješice. ¹⁴A kad se sasta s nama u Asu, uzesmo ga, i doðosmo u Mitilinu. ¹⁵I odande odvezavši se doðosmo sjutradan prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se u Sam, i noæismo u Trigiliju; i sjutradan doðosmo u Milit. ¹⁶Jer Pavle namisli da proðemo mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hiæaše, ako bude moguæe, da bude o Trojièinu dne u Jerusalimu. ¹⁷Ali iz Milita posla u Efes i dozva starješine crkvene. ¹⁸I kad doðoše k njemu, reèe im: vi znate od prvoga dana kad doðoh u Aziju kako s vama jednako bih ¹⁹Služeæi Gospodu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše od Jevreja koji mi raðahu o glavi; ²⁰Kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas nauèim pred narodom i po kuæama, ²¹Svjedoèeæi i Jevrejima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista. ²²I sad evo ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajuæi šta æe mi se u njemu dogoditi; ²³Osim da Duh sveti po svijem gradovima svjedoèi, govoreæi da me okovi i nevolje èekaju. ²⁴Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim teèenje svoje s radošæu i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedoèim jevanðelje blagodati Božije. ²⁵I evo sad znam da više neæete vidjeti mojega lica, vi svi po kojima prolazih propovijedajuæi carstvo Božije. ²⁶Zato vam svjedoèim u današnji dan da sam ja èist od krvi sviju; ²⁷Jer ne izostavih da pokažem volju Božiju. ²⁸Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steèe krvlju svojom; ²⁹Jer ja ovo znam da æe po odlasku mome uæi meðu vas teški vuci koji neæe štedjeti stada; ³⁰I izmeðu vas samijeh postaæe ljudi koji æe govoriti izvrnutu nauku da odvraæaju uèenike za sobom. ³¹Zato gledajte i opominjite se da tri godine dan i noæ ne prestajah uèeæi sa suzama svakoga od vas. ³²I sad vas, braæo, predajem Bogu i rijeèi blagodati njegove, koji može nazidati i dati vam našljedstvo meðu svima osveæenima. ³³Srebra, ili zlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah. ³⁴Sami znate da potrebi mojoj i onijeh koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje. ³⁵Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoænima, i opominjati se rijeèi Gospoda Isusa koju on reèe: mnogo je blaženije davati negoli uzimati. ³⁶I ovo rekavši kleèe na koljena svoja sa svima njima i pomoli se Bogu. ³⁷A sviju stade veliki plaè i zagrlivši Pavla cjelivahu ga, ³⁸Žalosni najviše za rijeè koju reèe da više neæe vidjeti lica njegova; i otpratiše ga u laðu.

¹I kad bi te se odvezosmo otrgnuvši se od njih, iduæi pravo doðosmo u Ko, i drugi dan u Rod i odande u Pataru. ²I našavši laðu koja polazi u Finikiju, uðosmo i odvezosmo se. ³A kad nam se ukaza Kipar, ostavismo ga nalijevo, i plovljasmo u Siriju, i stadosmo u Tiru; jer ondje valjaše da se istovari laða. ⁴I našavši uèenike ostasmo ondje sedam dana: oni Pavlu govorahu Duhom da ne ide gore u Jerusalim. ⁵A kad bi te mi dane navršismo, izišavši iðasmo, i praæahu nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvši na brijegu pomolismo se Bogu. ⁶I oprostivši se jedan s drugijem uðosmo u laðu; a oni se vratiše svojijem kuæama. ⁷A mi poèevši plovljenje od Tira, doðosmo u Ptolemaidu; i pozdravivši se s braæom ostasmo kod njih jedan dan. ⁸A sjutradan pošavši Pavle i koji bijasmo s njim doðosmo u Æesariju; i ušavši u kuæu Filipa jevanðelista, koji bješe jedan od sedam ðakona, ostasmo u njega. ⁹I ovaj imaše èetiri kæeri djevojke koje proricahu. ¹⁰Stojeæi mi pak ondje mnogo dana, doðe odozgo iz Judeje jedan prorok, po imenu Agav; ¹¹I došavši k nama uze pojas Pavlov i svezavši svoje ruke i noge reèe: tako veli Duh sveti: èovjeka kojega je ovaj pojas, ovako æe ga svezati u Jerusalimu Jevreji, i predaæe ga u ruke neznabožaca. ¹²I kad èusmo ovo, molismo i mi i ondašnji da ne ide gore u Jerusalim. ¹³A Pavle odgovori i reèe: šta èinite te plaèete i cijepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoæu, nego i umrijeti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa. ¹⁴A kad ga ne mogasmo odvratiti, umukosmo rekavši: volja Božija neka bude. ¹⁵A poslije ovijeh dana spremivši se iziðosmo u Jerusalim. ¹⁶A doðoše s nama i neki uèenici iz Æesarije vodeæi sa sobom nekoga Mnasona iz Kipra, staroga uèenika, u kojega bismo mi stajali. ¹⁷I kad doðosmo u Jerusalim, primiše nas braæa ljubazno. ¹⁸A sjutradan otide Pavle s nama k Jakovu, i doðoše sve starješine. ¹⁹I pozdravivši se s njima kazivaše sve redom šta uèini Bog u neznabošcima njegovom službom. ²⁰A oni èuvši hvaljahu Boga i rekoše mu: vidiš li, brate! koliko je hiljada Jevreja koji vjerovaše, i svi teže na stari zakon. ²¹A doznali su za tebe da uèiš otpadanju od zakona Mojsijeva sve Jevreje koji žive meðu neznabošcima, kazujuæi da im ne treba obrezivati djece svoje, niti držati obièaja otaèkijeh. ²²Šta æemo dakle sad? narod æe se sabrati jamaèno; jer æe èuti da si došao. ²³Ovo dakle uèini što ti reèemo: u nas imaju èetiri èovjeka koji su se zavjetovali Bogu; ²⁴Ove uzmi i oèisti se s njima, i potroši na njih neka ostrigu glave svoje, i svi æe doznati da ono što su èuli za tebe ništa nije, nego da i sam držiš zakon i živiš po njemu. ²⁵A za neznabošce koji vjerovaše mi poslasmo presudivši da oni takovo ništa ne drže osim da se èuvaju od priloga idolskijeh, i od krvi, i od udavljenoga, i od kurvarstva. ²⁶Tada Pavle uze one ljude, i sjutradan oèistivši se s njima, uðe u crkvu, i pokaza kako izvršuje dane oèišæenja dokle se ne prinese žrtva za svakoga njih. ²⁷A kad šæaše da se navrši sedam dana, vidjevši ga u crkvi oni Jevreji što bijahu iz Azije, pobuniše sav narod, i metnuše ruke na nj ²⁸Vièuæi: pomagajte, ljudi Izrailjci! ovo je èovjek koji protiv naroda i zakona i protiv ovoga mjesta uèi sve svuda; pa još i Grke uvede u crkvu i opogani sveto mjesto ovo. ²⁹Jer bijahu vidjeli s njim u gradu Trofima iz Efesa, kojega mišljahu da je uveo Pavle u crkvu. ³⁰I sav se grad podiže, i navali narod sa sviju strana, i uhvativši Pavla vucijahu ga napolje iz crkve; i odmah se zatvoriše vrata. ³¹A kad šæahu da ga ubiju, doðe glas gore k vojvodi od èete da se pobuni sav Jerusalim. ³²A on odmah uzevši vojnike i kapetane dotrèa na njih. A oni vidjevši vojvodu i vojnike prestaše biti Pavla. ³³A vojvoda pristupivši uze ga, i zapovjedi da ga metnu u dvoje verige, i pitaše ko je i šta je uèinio. ³⁴A jedan vikaše jedno, a drugi drugo po narodu. A kad ne može od bune ništa da razumije upravo, zapovjedi da ga odvedu u oko. ³⁵A kad bi na basamacima, moraše ga vojnici nositi sile radi naroda. ³⁶Jer za njim prista mnoštvo naroda koji vikahu: pogubi ga. ³⁷A kad šæaše Pavle da uðe u oko, reèe vojvodi: je li mi slobodno govoriti što tebi? A on reèe: zar umiješ Grèki? ³⁸Nijesi li ti Misirac koji prije ovijeh dana podbuni i izvede u pustinju èetiri hiljade hajduka? ³⁹A Pavle reèe: ja sam èovjek Jevrejin iz Tarsa, graðanin poznatoga grada u Kilikiji: nego te molim dopusti mi da govorim k narodu. ⁴⁰A kad mu dopusti, stade Pavle na basamacima i mahnu rukom na narod; i kad posta velika tišina progovori Jevrejskim jezikom govoreæi:

¹Ljudi, braæo i ocevi! èujte sad moj odgovor k vama. ²A kad èuše da im Jevrejskijem jezikom progovori, još veæa tišina posta. I reèe: ³Ja sam èovjek Jevrejin, koji sam roðen u Tarsu Kilikijskome, i odgajen u ovome gradu kod nogu Gamaliilovijeh, nauèen upravo otaèkom zakonu, i bijah revnitelj Božij kao što ste vi svi danas. ⁴Ja ovaj put gonih do same smrti, vežuæi i predajuæi u tamnicu i ljude i žene, ⁵Kao što mi svjedoèi i poglavar sveštenièki i sve starješine; od kojijeh i poslanice primih na braæu koja žive u Damasku; i iðah da dovedem one što bijahu onamo svezane u Jerusalim da se muèe. ⁶A kad iðah i približih se k Damasku, dogodi mi se oko podne da me ujedanput obasja velika svjetlost s neba. ⁷I padoh na zemlju, i èuh glas, koji mi govori: Savle! Savle! zašto me goniš? ⁸A ja odgovorih: ko si ti, Gospode? A on mi reèe: ja sam Isus Nazareæanin, kojega ti goniš. ⁹A koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i uplašiše se; ali ne èuše glasa koji mi govoraše. ¹⁰A ja rekoh: šta æu èiniti, Gospode? A Gospod mi reèe: ustani i idi u Damask, i tamo æe ti se kazati za sve šta ti je odreðeno da èiniš. ¹¹I kad obnevidjeh od silne svjetlosti one, voðahu me za ruku oni koji bijahu sa mnom, i doðoh u Damask. ¹²A neki Ananija èovjek pobožan po zakonu, posvjedoèen od sviju Jevreja koji žive u Damasku, ¹³Došavši k meni stade i reèe mi: Savle brate! progledaj. I ja u taj èas pogledah na nj. ¹⁴A on mi reèe: Bog otaca našijeh izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš pravednika, i da èuješ glas iz usta njegovijeh: ¹⁵Da mu budeš svjedok pred svijem ljudima za ovo što si vidio i èuo. ¹⁶I sad šta oklijevaš? Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojijeh, prizvavši ime Gospoda Isusa. ¹⁷A dogodi se, kad se vratih u Jerusalim i moljah se u crkvi Bogu, da postadoh izvan sebe, ¹⁸I vidjeh ga gdje mi govori: pohiti te iziði iz Jerusalima, jer neæe primiti svjedoèanstva tvojega za mene. ¹⁹I ja rekoh: Gospode! sami znadu da sam ja metao u tamnice i bio po zbornicama one koji te vjeruju. ²⁰I kad se proljevaše krv Stefana svjedoka tvojega, i ja stajah i pristajah na smrt njegovu, i èuvah haljine onijeh koji ga ubijahu. ²¹I reèe mi: idi; jer æu ja daleko da te pošljem u neznabošce. ²²A oni ga slušahu do ove rijeèi, pa podigoše glas svoj govoreæi: uzmi sa zemlje takovoga; jer ne treba da živi. ²³A kad oni vikahu i zbacivahu haljine i bacahu prah u nebo, ²⁴Zapovjedi vojvoda da ga odvedu u oko, i reèe da ga bojem ispitaju da dozna za kakvu krivicu tako vikahu na nj. ²⁵I kad ga pritegoše uzicama, reèe Pavle kapetanu, koji stajaše ondje: zar vi možete biti èovjeka Rimljanina, i još bez suda? ²⁶A kad èu kapetan, pristupi k vojvodi, i kaza govoreæi: gledaj šta æeš èiniti; jer je ovaj èovjek Rimljanin. ²⁷A vojvoda pristupivši reèe mu: kaži mi jesi li ti Rimljanin? A on reèe: da. ²⁸A vojvoda odgovori: ja sam za veliku cijenu ime ovoga graðanstva dobio. A Pavle reèe: a ja sam se i rodio s njime. ²⁹Onda otstupiše odmah od njega oni što šæadijahu da ga ispituju; a vojvoda se uplaši kad razumje da je Rimljanin i što ga bješe svezao. ³⁰A sjutradan, želeæi doznati istinu zašto ga tuže Jevreji, pusti ga iz okova, i zapovjedi da doðu glavari sveštenièki i sav sabor njihov; i svedavši Pavla postavi ga pred njima.

¹A Pavle pogledavši na skupštinu reèe: ljudi braæo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana. ²A poglavar sveštenièki Ananija zapovjedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima. ³Tada mu reèe Pavle: tebe æe Bog biti, zide okreèeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajuæi zakon zapovijedaš da me biju. ⁴A oni što stajahu naokolo rekoše: zar psuješ Božijeg poglavara sveštenièkoga? ⁵A Pavle reèe: ne znadoh, braæo, da je poglavar sveštenièki, jer stoji napisano: starješini naroda svojega da ne govoriš ružno. ⁶A znajuæi Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja, povika na skupštini: ljudi braæo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud. ⁷A kad on ovo reèe, postade raspra meðu sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod. ⁸Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anðela ni duha; a fariseji priznaju oboje. ⁹I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se meðu sobom govoreæi: nikakvo zlo ne nalazimo na ovome èovjeku; ako li mu govori duh ili anðeo, da se ne suprotimo Bogu. ¹⁰A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siðu vojnici i da ga otmu izmeðu njih, i da ga odvedu u oko. ¹¹A onu noæ stade Gospod predanjga i reèe: ne boj se, Pavle, jer kao što si svjedoèio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedoèiti. ¹²A kad bi dan, uèiniše neki od Jevreja vijeæu i zakleše se govoreæi da neæe ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla. ¹³A bješe ih više od èetrdeset koji ovu kletvu uèiniše. ¹⁴Ovi pristupivši ka glavarima sveštenièkijem i starješinama, rekoše: kletvom zaklesmo se da neæemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla; ¹⁵Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sjutra svede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo prije nego se on približi. ¹⁶A sin sestre Pavlove èuvši ovu zasjedu doðe i uðe u oko i kaza Pavlu. ¹⁷A Pavle dozvavši jednoga od kapetana reèe: ovo momèe odvedi k vojvodi, jer ima nešto da mu kaže. ¹⁸A on ga uze i dovede k vojvodi, i reèe: sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momèe dovedem k tebi koje ima nešto da ti govori. ¹⁹A vojvoda uzevši ga za ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: šta je što imaš da mi kažeš? ²⁰A ono reèe: Jevreji dogovoriše se da te zamole da sjutra svedeš Pavla k njima na skupštinu, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega; ²¹Ali ti ih nemoj poslušati, jer ga èekaju od njih više od èetrdeset ljudi koji su se zakleli da neæe ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i èekaju tvoje obeæanje. ²²A vojvoda onda otpusti momèe zapovjedivši mu: nikom ne kazuj da si mi ovo javio. ²³I dozvavši dvojicu od kapetana reèe: pripravite mi dvjesta vojnika da idu do Æesarije, i sedamdeset konjika i dvjesta strijelaca, po treæemu sahatu noæi. ²⁴I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije. ²⁵I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraše: ²⁶Od Klaudija Lisije èestitome Filiksu pozdravlje. ²⁷Èovjeka ovoga uhvatiše Jevreji i šæahu da ga ubiju; ja pak doðoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin. ²⁸I želeæi doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupštinu. ²⁹Tada naðoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove. ³⁰I doznavši ja ugovor Jevrejski o glavi ovoga èovjeka odmah ga poslah k tebi zapovjedivši i suparnicima njegovijem da pred tobom kažu što imaju na nj. Zdrav budi! ³¹A vojnici onda, kao što im se zapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu. ³²A sjutradan ostavivši konjike da idu s njim, vratiše se u oko. ³³A oni došavši u Æesariju, predaše poslanicu sudiji i izvedoše Pavla preda nj. ³⁴A sudija proèitavši poslanicu zapita odakle je; i doznavši da je iz Kilikije ³⁵Reèe: ispitaæu te kad suparnici tvoji doðu. I zapovjedi da ga èuvaju u dvoru Irodovom.

¹A poslije pet dana siðe poglavar sveštenièki Ananija sa starješinama i s ritorom nekijem Tertulom, koji iziðoše pred sudiju protiv Pavla. ²A kad njega dozvaše, poèe Tertul tužiti ga govoreæi: što živimo pod tobom u velikom miru, i pravice koje se ovome narodu èine tvojijem promišljanjem, ³U svakom dogaðaju i svuda, èestiti Filikse! primamo sa svakom zahvalnošæu. ⁴Ali da ti mnogo ne dosaðujem, molim te da nas ukratko poslušaš sa svojom krotošæu. ⁵Jer naðosmo ovoga èovjeka da je kuga, i podiže bunu protiv sviju Jevreja po vasionom svijetu, i da je kolovoða jeresi Nazaretskoj; ⁶Koji se usudi i crkvu poganiti; koga mi i uhvatismo, i šæasmo da mu sudimo po zakonu svojemu. ⁷Ali doðe Lisija vojvoda, i ote ga iz našijeh ruku na veliku silu, i posla k tebi, ⁸Zapovjedivši i nama, koji ga tužimo, da idemo k tebi; a od njega možeš sam ispitavši doznati za sve ovo za što ga mi tužimo. ⁹A i Jevreji se složiše govoreæi da je ovo tako. ¹⁰A Pavle odgovori kad mu namaže sudija da govori: znajuæi od mnogo godina da si ti pravedni sudija ovome narodu, slobodno odgovaram za sebe: ¹¹Ti možeš doznati da nema više od dvanaest dana kako ja iziðoh u Jerusalim da se pomolim Bogu, ¹²I niti me u crkvi naðoše da kome govorim, ili bunu da èinim u narodu, ni po zbornicama, ni u gradu, ¹³Niti oni mogu posvjedoèiti šta tebi sad na mene govore. ¹⁴Ovo ti pak priznajem da u putu, koji ovi nazivaju jeres, tako služim Bogu otaèkome, vjerujuæi sve što je napisano u zakonu i u prorocima, ¹⁵I imajuæi nadanje na Boga da æe biti vaskrsenije mrtvima, i pravednicima i grješnicima, koje i sami ovi èekaju. ¹⁶A za ovo se i ja trudim da imam èistu savjest svagda i pred Bogom i pred ljudima. ¹⁷I poslije mnogo godina doðoh i donesoh milostinju narodu svome i prinose. ¹⁸U tome me naðoše oèišæena u crkvi, ni s narodom, ni s vikom. ¹⁹A imaju i Jevreji neki iz Azije kojima je trebalo da doðu preda te, i da se tuže ako imaju što na me. ²⁰Ili ovi sami neka kažu, ako su našli na meni kakvu krivicu, kad sam stajao na skupštini, ²¹Osim jednoga ovoga glasa kojijem povikah stojeæi meðu njima: za vaskrsenije mrtvijeh dovedoste me danas na sud. ²²A kad Filiks èu ovo, odgodi im znajuæi vrlo dobro za ovaj put i reèe: kad doðe Lisija vojvoda, izvidjeæu vašu stvar. ²³A kapetanu zapovjedi da se èuva Pavle, i da mu se oblakša, i nijednome od njegovijeh da se ne zabranjuje posluživati ga ili dolaziti k njemu. ²⁴A poslije nekoliko dana doðe Filiks sa Drusilom ženom svojom, koja bješe Jevrejka, i dozva Pavla da èuje od njega vjeru u Hrista Isusa. ²⁵A kad Pavle govoraše o pravdi i o èistoti i o sudu koji æe biti, uplaši se Filiks i odgovori: idi zasad; a kad uzimam kad, dozvaæu te. ²⁶A uz to se i nadaše da æe mu Pavle dati novaca da bi ga pustio; zato ga i èesto dozivaše i razgovaraše se s njim. ²⁷A kad se navršiše dvije godine, izmijeni Filiksa Porkije Fist. A Filiks, hoteæi Jevrejima uèiniti na volju, ostavi Pavla u sužanjstvu.

¹A Fist onda primivši vlast poslije tri dana iziðe iz Æesarije u Jerusalim. ²Onda glavari sveštenièki i starješine Jevrejske tužiše mu se na Pavla, i moljahu ga, ³Ištuæi milosti protiv njega, da ga pošlje u Jerusalim; i nareðivahu zasjedu da ga ubiju na putu. ⁴A Fist odgovori da se Pavle èuva u Æesariji, a i on æe sam skoro onamo da ide: ⁵Koji dakle mogu od vas, reèe, neka idu sa mnom, i ako ima kakva krivica na tom èovjeku neka ga tuže. ⁶A pošto bi u njih ne više od deset dana, siðe u Æesariju, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedi da dovedu Pavla. ⁷A kad ga dovedoše, stadoše unaokolo Jevreji koji bijahu došli iz Jerusalima, i mnoge i teške krivice iznošahu na Pavla, kojijeh ne mogahu posvjedoèiti, ⁸Kad se on odgovaraše: niti zakonu Jevrejskome, ni crkvi, ni æesaru što sagriješih. ⁹Ali Fist, hoteæi Jevrejima uèiniti na volju, odgovori Pavlu i reèe: hoæeš da ideš gore u Jerusalim i ondje da ti sudim za to? ¹⁰A Pavle reèe: ja stojim na sudu æesarevu, ovdje treba da mi se sudi: Jevrejima ništa nijesam skrivio, kao što i ti najbolje znaš. ¹¹Ako li sam skrivio, ili uèinio što što zaslužuje smrt, ne marim umrijeti; ako li pak ništa nema na meni šta ovi na mene potvoraju, niko me ne može njima predati. Æesaru idem. ¹²Tada Fist, pogovorivši sa savjetnicima, odgovori: æesaru reèe da hoæeš: æesaru æeš poæi. ¹³A pošto proðe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siðoše u Æesariju da pohode Fista. ¹⁴I buduæi da ondje mnogo dana ostaše, kaza Fist caru za Pavla govoreæi: èovjeka jednoga ostavio je Filiks u tamnici, ¹⁵Za kojega, kad ja bijah u Jerusalimu, iziðoše preda me glavari sveštenièki i starješine Jevrejske moleæi da ga osudim. ¹⁶Ja im odgovorih da nije obièaj u Rimljana da se prije pokloni kakav èovjek na smrt dok se optuženi ne suoèi s onima koji ga tuže, i ne primi mjesto da odgovara za svoju krivicu. ¹⁷A kad se oni ovdje sastaše, nikakvoga odlaganja ne uèinih, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedih da dovedu èovjeka. ¹⁸A oko njega stavši suparnici ni jedne krivice koje ja mišljah ne iznesoše. ¹⁹Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojemu sujevjerju, i o nekakvom Isusu, koji je umro pa Pavle govoraše da je živ. ²⁰A ja ne znajuæi u ovome poslu šta æu èiniti, rekoh bi li htio iæi u Jerusalim i onamo da mu se sudi za ovo. ²¹A kad Pavle reèe da ga èuvamo do suda Avgustova, zapovjedih da ga èuvaju dokle ga pošljem k æesaru. ²²A Agripa reèe Fistu: i ja bih rad èuti toga èovjeka. A on reèe: sjutra æeš ga èuti. ²³Sjutradan pak, kad Agripa i Vernikija doðoše s velikijem ponosom, i uðoše u sudnicu s vojvodama i sa starješinama onoga grada, i kad zapovjedi Fist, dovedoše Pavla. ²⁴I reèe Fist: Agripa care! i svi koji ste s nama! Vidite ovoga za kojega mi sve mnoštvo Jevreja dosaðivaše i u Jerusalimu i ovdje, vièuæi da ne valja da on više živi. ²⁵A ja doznavši da on ništa nije uèinio što zaslužuje smrt, a i on sam reèe da æe da ide k svijetlome æesaru, namislih da ga pošljem. ²⁶Za kojega nemam šta upravo pisati gospodaru. Zato ga i dovedoh pred vas, a osobito preda te, Agripa care, da bih, pošto bude ispitivanje, imao šta pisati. ²⁷Jer mi se èini ludo sužnja poslati, a krivice njegove ne javiti.

¹A Agripa reèe Pavlu: dopušta ti se da govoriš sam za se. Onda Pavle pruživši ruku odgovaraše: ²Za sreæu svoju držim, care Agripa! što se danas pred tobom odgovaram za sve što me potvoraju Jevreji, ³A najviše što znam da ti poznaješ sve Jevrejske obièaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš milostivo. ⁴Moje dakle življenje od mladosti, koje je isprva bilo meðu narodom mojijem u Jerusalimu, znadu svi Jevreji. ⁵Kako me znadu isprva, ako hoæe posvjedoèiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski. ⁶I sad stojim pred sudom za nadanje obeæanja koje Bog obreèe ocevima našijem, ⁷Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noæ služeæi nadaju da æe doæi. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Jevreja. ⁸Šta? zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže? ⁹Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla èiniti protiv imena Isusa Nazareæanina, ¹⁰Kao što i uèinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara sveštenièkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud. ¹¹I po svijem zbornicama muèeæi ih èesto, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeæi na njih gonjah ih tja i do tuðijeh gradova. ¹²Za koje iduæi u Damask s vlašæu i zapoviješæu od glavara sveštenièkijeh, ¹³U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veæu od sijanja sunèanoga, koja obasja mene i one što iðahu sa mnom. ¹⁴A kad mi svi padosmo na zemlju, èuh glas gdje govori meni i kazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle! zašto me goniš? Teško ti je protivu bodila praæati se. ¹⁵A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš; ¹⁶Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te uèinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što æu ti pokazati, ¹⁷Izbavljajuæi te od naroda Jevrejskoga i od neznabožaca, kojima æu te poslati, ¹⁸Da im otvoriš oèi da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje meðu osveæenima vjerom mojom. ¹⁹Zato, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari; ²⁰Nego najprije onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, potom i po svoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcima propovijedah da se pokaju, i da se obrate k Bogu èineæi djela dostojna pokajanja. ²¹Zato me Jevreji uhvatiše u crkvi i šæahu da me raskinu. ²²Ali dobivši pomoæ Božiju stojim do samoga ovog dana, i svjedoèim i malom i velikom, ne kazujuæi ništa osim što proroci kazaše da æe biti, i Mojsije: ²³Da æe Hristos postradati, i da æe biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Jevrejskome i neznabošcima. ²⁴A kad on ovo odgovaraše, reèe Fist velikijem glasom: zar luduješ, Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti. ²⁵A on reèe: ne ludujem, èestiti Fiste, nego rijeèi istine i razuma kazujem. ²⁶Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu. ²⁷Vjeruješ li, care Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ. ²⁸A Agripa reèe Pavlu: još malo pa æeš me nagovoriti da budem hrišæanin. ²⁹A Pavle reèe: molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takovi kao i ja što sam, osim okova ovijeh. ³⁰I kad on ovo reèe, usta car i sudija i Vernikija, i koji sjeðahu s njima, ³¹I otišavši razgovarahu se meðu sobom govoreæi: ovaj èovjek nije uèinio ništa što zaslužuje smrt ili okove. ³²A Agripa reèe Fistu: ovaj èovjek mogaše biti pušten da ne reèe da hoæe k æesaru. I tako sudija namisli da ga pošlje k æesaru.

¹I kao što bi odreðeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od æesareve èete. ²A kad uðosmo u laðu Adramitsku da plovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i s nama bješe Aristarh Maæedonac iz Soluna. ³I drugi dan doðosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju. ⁴I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni. ⁵I preplovivši puèinu Kilikijsku i Pamfilijsku doðosmo u Miru Likijsku. ⁶I ondje našavši kapetan laðu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju. ⁷I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone. ⁸I jedva se vozeæi pored kraja, doðosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja. ⁹A pošto proðe mnogo vremena, i veæ plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post veæ bješe prošao, svjetovaše Pavle ¹⁰Govoreæi im: ljudi! vidim da æe plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i laðe nego i duša našijeh. ¹¹Ali kapetan posluša veæma kormanoša i gospodara od laðe negoli Pavlove rijeèi. ¹²A ne buduæi pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doæi do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu. ¹³I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita. ¹⁴Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon. ¹⁵A kad se laða ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas. ¹⁶A kad proðosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati èamac, ¹⁷Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za laðu; a bojeæi se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo. ¹⁸A kad nam veoma dosaðivaše bura sjutradan izbacivahu tovare. ¹⁹I u treæi dan svojima rukama izbacismo alat laðarski. ²⁰A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da æemo se izbaviti. ²¹I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reèe: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete. ²²I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neæe propasti osim laðe; ²³Jer u ovu noæ stade preda me anðeo Boga kojega sam ja i kome služim, ²⁴Govoreæi: ne boj se, Pavle! valja ti doæi pred æesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom. ²⁵Zato ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da æe tako biti kao što mi bi reèeno. ²⁶Ali valja nam doæi na jedno ostrvo. ²⁷A kad bi èetrnaesta noæ, i mi se u ponoæi plavljasmo po Adrijanskoj puèini, pomisliše laðari da se približuju k nekakvoj zemlji. ²⁸I izmjerivši dubinu naðoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmjeriše, i naðoše petnaest hvati. ²⁹Onda bojeæi se da kako ne udare na prudovita mjesta baciše sa stražnjega kraja laðe èetiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane. ³⁰A kad laðari gledahu da pobjegnu iz laðe, i spustiše èamac u more izgovarajuæi se kao da hoæe s prednjega kraja da spuste lengere, ³¹Reèe Pavle kapetanu i vojnicima: ako ovi ne ostanu u laði, vi ne možete živi ostati. ³²Tada vojnici odrezaše uža na èamcu i pustiše ga te pade. ³³A kad šæaše da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreæi: èetrnaesti je dan danas kako èekate i ne jeduæi živite ništa ne okusivši. ³⁴Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednome od vas dlaka s glave neæe otpasti. ³⁵I rekavši ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti. ³⁶Onda se svi razveselivši i oni jedoše. ³⁷A u laði bijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeset i šest. ³⁸I nasitivši se jela, oblakšaše laðu izbacivši pšenicu u more. ³⁹A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s pijeskom, na koji se dogovoriše, ako bude moguæe, da izvuku laðu. ⁴⁰I podignuvši lengere vožahu se po moru, i odriješivši uža na krmama, i raširivši malo jedro prema vjetriæu koji duhaše, vožasmo se kraju. ⁴¹A kad doðosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasadi se laða; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova. ⁴²A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteèe. ⁴³Ali kapetan želeæi saèuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i zapovjedi onima koji znadu plivati da iskoèe najprije, i da iziðu na zemlju; ⁴⁴A ostali jedni na daskama a jedni na èemu od laðe. I tako iziðoše svi živi na zemlju.

¹I kad iziðoše sreæno iz laðe, tada razumješe da se ostrvo zove Melit. ²A divljaci èinjahu nam ne malu ljubav, jer naložiše oganj i primiše nas sve zbog dažda koji iðaše, i zbog zime. ³A Pavle zgrabivši gomilu granja naloži na oganj, i izišavši zmija od vruæine skoèi mu na ruku. ⁴I kad vidješe divljaci zmiju gdje visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugome: jamaèno je ovaj èovjek krvnik, kojega izbavljena od mora sud Božij ne ostavi da živi. ⁵A on otresavši zmiju u oganj ne bi mu ništa zlo. ⁶A oni èekahu da on oteèe ili ujedanput da padne mrtav. A kad zadugo èekaše, i vidješe da mu ništa zlo ne bi, promijeniše se, i govorahu da je on Bog. ⁷A naokolo oko onoga mjesta bijahu sela poglavara od ostrva po imenu Poplija, koji nas primi i ugosti ljubazno tri dana. ⁸A dogodi se da otac Poplijev ležaše od groznice i od srdobolje, kojemu ušavši Pavle pomoli se Bogu i metnu ruke svoje na nj i iscijeli ga. ⁹A kad to bi, dolažahu i drugi koji bijahu bolesni na ostrvu onome, i iscjeljivahu se. ¹⁰I poštovahu nas velikijem èastima; i kad poðosmo, spremiše nam što je od potrebe. ¹¹A poslije tri mjeseca odvezosmo se na laði Aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na ostrvu, i bijahu na njoj napisani Dioskuri. ¹²I doplovivši u Sirakuzu ostasmo ondje tri dana. ¹³A odande otplovivši doðosmo u Rigiju; i poslije jednoga dana kad dunu jug, doðosmo drugi dan u Potiole. ¹⁴Ondje naðemo braæu, i oni nas zamole te ostanemo kod njih sedam dana; i tako poðosmo u Rim. ¹⁵I odande èuvši braæa za nas iziðoše nam na susret tja do Apijeva pazara i tri krème. I kad ih vidje Pavle, dade hvalu Bogu, i oslobodi se. ¹⁶A kad doðosmo u Rim, kapetan predade sužnje vojvodi. Ali se Pavlu dopusti da živi gdje hoæe s vojnikom koji ga èuvaše. ¹⁷A poslije tri dana Pavle sazva starješine Jevrejske. I kad se oni skupiše, govoraše im: ljudi braæo! ja ništa ne uèinih protivno narodu ili obièajima otaèkijem; i Jerusalimljani predaše me kao sužnja u ruke Rimljanima, ¹⁸Koji izvidjevši za mene šæahu da me puste, jer se ne naðe na meni nijedna smrtna krivica. ¹⁹Ali kad Judejci govorahu nasuprot, natjera me nevolja da se ištem pred æesara, ne kao da bih svoj narod imao što tužiti. ²⁰Toga radi uzroka zamolih vas da se vidimo i da se razgovorimo; jer nada radi Izrailjeva okovan sam u ovo gvožðe. ²¹A oni mu rekoše: mi niti primismo pisma za te iz Judeje; niti doðe ko od braæe da javi ili da govori što zlo za tebe. ²²Nego molimo da èujemo od tebe šta misliš; jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda nasuprot govori. ²³I odredivši mu dan doðoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svjedoèeæi carstvo Božije i uvjeravajuæi ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka. ²⁴I jedni vjerovahu onome što govoraše a jedni ne vjerovahu. ²⁵A buduæi nesložni meðu sobom, odlažahu kad reèe Pavle jednu rijeè: dobro kaza Duh sveti preko proroka Isaije ocevima našijem ²⁶Govoreæi: idi k narodu ovome i kaži: ušima æete èuti i neæete razumjeti; i oèima æete gledati i neæete vidjeti. ²⁷Jer odrveni srce ovoga naroda, i ušima teško èuju, i oèima svojijem zažmuriše da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumiju, i da se ne obrate da ih iscijelim. ²⁸Da vam je dakle na znanje da se neznabošcima posla spasenije Božije, oni æe i èuti. ²⁹I kad on ovo reèe, otidoše Jevreji prepiruæi se meðu sobom. ³⁰A Pavle ostade pune dvije godine o svome trošku, i doèekivaše sve koji mu dolažahu, ³¹Propovijedajuæi carstvo Božije, i uèeæi o Gospodu našemu Isusu Hristu slobodno, i niko mu ne branjaše.