2 Timoteju

2. Timoteju Poslanica

¹Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj za obeæanje života u Isusu Hristu, ²Timotiju, ljubaznome sinu, blagodat, milost, mir od Boga oca i Hrista Isusa Gospoda našega. ³Zahvaljujem Bogu, kojemu služim od praroditelja èistom savjesti, što bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojijem dan i noæ, ⁴Želeæi da te vidim, opominjuæi se suza tvojijeh, da se radosti ispunim; ⁵Opominjuæi se nelicemjerne u tebi vjere koja se useli najprije u babu tvoju Loidu i u mater tvoju Evnikiju; a uvjeren sam da je i u tebi; ⁶Zaradi kojega uzroka napominjem ti da pogrijevaš dar Božij koji je u tebi kako sam metnuo ruke svoje na tebe. ⁷Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i èistote. ⁸Ne postidi se dakle svjedoèanstva Gospoda našega Isusa Hrista, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s jevanðeljem Hristovijem po sili Boga, ⁹Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vjeènijeh; ¹⁰A sad se pokaza u dolasku spasitelja našega Isusa Hrista, koji raskopa smrt, i obasja život i neraspadljivost jevanðeljem; ¹¹Za koje sam ja postavljen apostol i uèitelj neznabožaca. ¹²Zaradi kojega uzroka i ovo stradam; ali se ne stidim, jer znam kome vjerovah, i uvjeren sam da je kadar amanet moj saèuvati za dan onaj. ¹³Imaj u pameti obraz zdravijeh rijeèi koje si èuo od mene, u vjeri i ljubavi Hrista Isusa. ¹⁴Dobri amanet saèuvaj Duhom svetijem koji živi u nama. ¹⁵Znaš ovo da se odvratiše od mene svi u Aziji, meðu kojima je Figel i Ermogen. ¹⁶A Gospod da da milost Onisiforovu domu; jer me mnogo puta utješi, i okova mojijeh ne postidje se; ¹⁷Nego došavši u Rim potraži me još s veæijem staranjem i naðe. ¹⁸Da da njemu Gospod da naðe milost od Gospoda u dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži, ti znaš dobro.

¹Ti dakle, sine moj, jaèaj u blagodati Isusa Hrista; ²I što si èuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji æe biti vrijedni i druge nauèiti. ³Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista; ⁴Jer se nikakav vojnik ne zapleæe u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi. ⁵Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje. ⁶Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda. ⁷Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu. ⁸Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanðelju mojemu, ⁹U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zloèinac; ali se rijeè Božija ne veže. ¹⁰Zato trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vjeènom. ¹¹Istinita je rijeè: ako s njim umrijesmo, to æemo s njim i oživljeti. ¹²Ako trpimo, s njim æemo i carovati. Ako se odreèemo, i on æe se nas odreæi. ¹³Ako ne vjerujemo, on ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreæi. ¹⁴Ovo napominji, i posvjedoèi pred Gospodom da se ne prepiru, koje ništa ne pomaže, nego smeta one koji slušaju. ¹⁵Postaraj se da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radin koji se nema šta stidjeti, i pravo upravlja rijeèju istine. ¹⁶A poganijeh praznijeh razgovora kloni se; jer najviše pomažu u bezbožnosti, ¹⁷I rijeè njihova kao živina toèi: meðu kojima je Imenej i Filit, ¹⁸Koji u istini pogriješiše govoreæi da je vaskrsenije veæ bilo; i smetaju vjeru nekijeh. ¹⁹Tvrdo dakle stoji temelj Božij imajuæi ovaj peèat: pozna Gospod svoje; i: da otstupi od nepravde svaki koji spominje ime Gospodnje. ²⁰A u velikome domu nijesu sudi samo zlatni i srebrni, nego i drveni i zemljani: i jedni za èast, a jedni za sramotu. ²¹Ako dakle ko oèisti sebe od ovoga, biæe sud za èast, osveæen, i potreban domaæinu, pripravljen za svako dobro djelo. ²²Bježi od želja mladosti, a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira, sa svima koji prizivlju Gospoda od èistoga srca; ²³A ludijeh i praznijeh zapitkivanja kloni se znajuæi da raðaju svaðe. ²⁴A sluga Gospodnji ne treba da se svaða, nego da bude krotak k svima, pouèljiv, koji nepravdu može podnositi, ²⁵I s krotošæu pouèavati one koji se protive: eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine, ²⁶I da se iskopaju iz zamke ðavola, koji ih je ulovio žive za svoju volju.

¹Ali ovo znaj da æe u pošljednje dane nastati vremena teška. ²Jer æe ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni, ³Neprimirljivi, opadaèi, neuzdržnici, bijesni, nedobroljubivi, ⁴Izdajnici, nagli, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga, ⁵Koji imaju oblièje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli. I ovijeh se kloni. ⁶Jer su od ovijeh oni koji se zavlaèe po kuæama, i robe ženice koje su natovarene grijesima i vode ih razliène želje, ⁷Koje se svagda uèe, i nikad ne mogu da doðu k poznanju istine. ⁸Kao što se Janije i Jamvrije protiviše Mojsiju, tako se i ovi protive istini, ljudi izopaèenoga uma, nevješti u vjeri. ⁹Ali neæe dugo napredovati; jer æe njihovo bezumlje postati javno pred svima, kao i onijeh što posta. ¹⁰A ti si se ugledao na moju nauku, življenje, namjeru, vjeru, snošenje, ljubav, trpljenje, ¹¹Protjerivanja, stradanja, kakova mi se dogodiše u Antiohiji, i u Ikoniji, i u Listri, kakova protjerivanja podnesoh, i od sviju me izbavi Gospod. ¹²A i svi koji pobožno hoæe da žive u Hristu Isusu, biæe gonjeni. ¹³A zli ljudi i varalice napredovaæe na gore, varajuæi i varajuæi se. ¹⁴Ali ti stoj u tome što si nauèio i što ti je povjereno, znajuæi od koga si se nauèio, ¹⁵I buduæi da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa. ¹⁶Sve je pismo od Boga dano, i korisno za uèenje, za karanje, za popravljanje, za pouèavanje u pravdi, ¹⁷Da bude savršen èovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen.

¹Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji æe suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem: ²Propovijedaj rijeè, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i uèenjem; ³Jer æe doæi vrijeme kad zdrave nauke neæe slušati, nego æe po svojijem željama nakupiti sebi uèitelje, kao što ih uši svrbe, ⁴I odvratiæe uši od istine, i okrenuæe se ka gatalicama. ⁵A ti budi trijezan u svaèemu, trpi zlo, uèini djelo jevanðelista, službu svoju svrši. ⁶Jer ja se veæ žrtvujem, i vrijeme mojega odlaska nasta. ⁷Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah. ⁸Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji æe mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku. ⁹Postaraj se da doðeš brzo k meni; ¹⁰Jer me Dimas ostavi, omiljevši mu sadašnji svijet, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. ¹¹Marka uzmi i dovedi ga sa sobom; jer mi je dobar za službu. ¹²A Tihika poslao sam u Efes. ¹³Kad doðeš donesi mi kabanicu što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, a osobito kožne. ¹⁴Aleksandar kovaè mnogo mi zla uèini. Da mu Gospod plati po djelu njegovu. ¹⁵Èuvaj se i ti od njega; jer se vrlo protivi našijem rijeèima. ¹⁶U prvi moj odgovor niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Da im se ne primi! ¹⁷Ali Gospod bi sa mnom i dade mi pomoæ da se kroza me svrši propovijedanje, i da èuju svi neznabošci; i izbavih se od usta lavovijeh. ¹⁸I Gospod æe me izbaviti od svakoga zla djela, i saèuvaæe me za carstvo svoje nebesko; kojemu slava va vijek vijeka. Amin. ¹⁹Pozdravi Priskilu i Akilu, i Onisiforov dom. ²⁰Erast osta u Korintu. A Trofima ostavih u Miletu bolesna. ²¹Postaraj se da doðeš prije zime. Pozdravlja te Euvul, i Pud, i Lin, i Klaudija, i braæa sva. ²²Gospod Isus Hristos sa duhom tvojijem. Blagodat s vama. Amin.