2 Korinæanima

2. Korinæanima Poslanica

¹Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj i brata Timotija crkvi Božijoj u Korintu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji: ²Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista. ³Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, otac milosti i Bog svake utjehe, ⁴Koji nas utješava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava. ⁵Jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama tako se i utjeha naša umnožava kroz Hrista. ⁶Ako li smo pak u nevolji, za vašu je utjehu i spasenije, koje postaje u trpljenju tijeh istijeh stradanja koja i mi podnosimo. ⁷I nadanje naše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenije, znajuæi da kao što ste zajednièari u našemu stradanju tako i u utjesi. ⁸Jer vam neæemo, braæo, zatajiti nevolje naše koja nam se dogodi u Aziji kad nam je bilo preteško i preko sile tako da se nijesmo nadali ni življeti; ⁹Nego sami u sebi osudismo da nam valja pomrijeti da se veæ ne uzdasmo u sebe nego u Boga koji podiže mrtve. ¹⁰Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja; i u njega se uzdamo da æe nas i još izbaviti, ¹¹S pomoæu i vaše molitve za nas; da mnogi ljudi mnogu hvalu daju Bogu za dare koji su nama dati vas radi. ¹²Jer je naša slava ovo: svjedoèanstvo savjesti naše da smo u prostoti i èistoti Božijoj a ne u mudrosti tjelesnoj nego po blagodati Božijoj življeli na svijetu, a osobito meðu vama. ¹³Jer vam drugo ne pišemo nego što èitate i razumijevate. A nadam se da æete i do kraja razumjeti. ¹⁴Kao što neki i razumjeste da smo vam slava kao i vi nama za dan Gospoda našega Isusa Hrista. ¹⁵I u ovom pouzdanju šæadijah da vam doðem prije, da drugu blagodat imate; ¹⁶I kroz vas da doðem u Maæedoniju, i opet iz Maæedonije da doðem k vama, i vi da me pratite u Judeju. ¹⁷Ali kad sam ovo htio, eda li sam dakle što nepostojano èinio? Ili što se nakanjujem, da se po tijelu nakanjujem, da bude u mene da da, a ne ne? ¹⁸Ali je Bog vjeran, te rijeè naša k vama ne bi da i ne. ¹⁹Jer sin Božij Isus Hristos, kojega mi vama propovijedasmo ja i Silvan i Timotije, ne bi da i ne, nego u njemu bi da. ²⁰Jer koliko je obeæanja Božijeh, u njemu su da, i u njemu amin, Bogu na slavu kroz nas. ²¹A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas, ²²Koji nas i zapeèati, i dade zalog Duha u srca naša. ²³A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeæi vas ne doðoh više u Korint. ²⁴Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagaèi vaše radosti; jer u vjeri stojite.

¹Ovo pak sudih u sebi da opet ne doðem k vama u žalosti. ²Jer ako ja èinim žalost vama, ko je koji æe mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene? ³I pisah vam ovo isto, da kad doðem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajuæi se na sve vas da je moja radost sviju vas. ⁴Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama. ⁵Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama. ⁶Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh. ⁷Zato vi nasuprot veæma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost. ⁸Zato vas molim, utvrdite k njemu ljubav. ⁹Jer vam zato i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svaèemu poslušni. ¹⁰A kome vi što oprostite onome opraštam i ja; jer ja ako što kome oprostih, oprostih mu vas radi mjesto Isusa Hrista, ¹¹Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli. ¹²A kad doðoh u Troadu da propovijedam jevanðelje Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu, ¹³Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne našavši Tita, brata svojega; nego oprostivši se s njima iziðoh u Maæedoniju. ¹⁴Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu. ¹⁵Jer smo mi Hristov miris Bogu i meðu onima koji se spasavaju i koji ginu: ¹⁶Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan? ¹⁷Jer mi nijesmo kao mnogi koji neèisto propovijedaju rijeè Božiju, nego iz èistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo.

¹Poèinjemo li se opet sami hvaliti vama? Ili trebamo kao neki preporuènijeh poslanica na vas ili od vas? ²Jer ste vi naša poslanica napisana u srcima našima, koju poznaju i èitaju svi ljudi; ³Koji ste se pokazali da ste poslanica Hristova, koju smo mi služeæi napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenijem daskama nego na mesanijem daskama srca. ⁴A takovo pouzdanje imamo kroz Hrista u Boga, ⁵Ne da smo vrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe, nego je naša vrsnoæa od Boga; ⁶Koji i uèini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu; jer slovo ubija, a duh oživljuje. ⁷Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje: ⁸Akamoli neæe mnogo veæma služba duha biti u slavi? ⁹Jer kad je služba osuðenja slava, mnogo veæma izobiluje služba pravde u slavi. ¹⁰Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi. ¹¹Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo æe veæma biti u slavi ono što ostaje. ¹²Imajuæi dakle takovi nad s velikom slobodom radimo; ¹³I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetka onome što prestaje. ¹⁴No zaslijepiše pomisli njihove; jer do samoga ovog dana stoji ono pokrivalo neotkriveno u èitanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje. ¹⁵Nego do danas kad se èita Mojsije, pokrivalo na srcu njihovom stoji. ¹⁶A kad se obrate ka Gospodu, uzeæe se pokrivalo. ¹⁷A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondje je sloboda. ¹⁸Mi pak svi koji otkrivenijem licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u to isto oblièje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.

¹Zato imajuæi ovu službu kao što bismo pomilovani, ne dosaðuje nam se; ²Nego se odrekosmo tajnoga srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvræemo rijeè Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savjesti èovjeèijoj pred Bogom. ³Ako li je pak pokriveno jevanðelje naše, u onima je pokriveno koji ginu, ⁴U kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo jevanðelja slave Hristove, koji je oblièje Boga, koji se ne vidi. ⁵Jer sebe ne propovijedamo nego Hrista Isusa Gospoda, a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi. ⁶Jer Bog koji reèe da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista. ⁷Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas. ⁸U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosaðuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nada; ⁹Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo. ¹⁰I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže. ¹¹Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu. ¹²Zato dakle smrt vlada u nama, a život u vama. ¹³Imajuæi pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, zato govorih; mi vjerujemo, zato i govorimo. ¹⁴Znajuæi da æe onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama. ¹⁵Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje hvalama na slavu Božiju. ¹⁶Zato nam se ne dosaðuje; no ako se naš spoljašnji èovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan. ¹⁷Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vjeènu i od svega pretežniju slavu, ¹⁸Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vjeèno.

¹Jer znamo da kad se zemaljska naša kuæa tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuæu nerukotvorenu, vjeènu na nebesima. ²Jer za tijem uzdišemo, želeæi obuæi se u svoj nebeski stan. ³I da se obuèeni, ne goli naðemo! ⁴Jer buduæi u ovome tijelu, uzdišemo otežali; jer neæemo da se svuèemo, nego da se preobuèemo, da život proždere smrtno. ⁵A onaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, koji nam i dade zalog Duha. ⁶Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda. ⁷Jer po vjeri živimo a ne po gledanju. ⁸Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otiæi od tijela, i iæi ka Gospodu. ⁹Zato se i staramo, ili ulazili ili odlazili, da budemo njemu ugodni. ¹⁰Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu èinio, ili dobro ili zlo; ¹¹Znajuæi dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smo poznati, a nadamo se da smo i u vašijem savjestima poznati. ¹²Jer se ne hvalimo opet pred vama, nego vama dajemo uzrok da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onijem što je spolja a ne što je u srcu. ¹³Jer ako se odviše hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni, vama smo. ¹⁴Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe. ¹⁵Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse. ¹⁶Zato i mi otsad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo. ¹⁷Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro proðe, gle, sve novo postade. ¹⁸Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i dade nam službu pomirenja. ¹⁹Jer Bog bješe u Hristu, i svijet pomiri sa sobom ne primivši im grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas rijeè pomirenja. ²⁰Tako smo mi poslani mjesto Hrista, kao da Bog govori kroz nas; molimo vas u ime Hristovo, pomirite se s Bogom. ²¹Jer onoga koji ne znadijaše grijeha nas radi uèini grijehom, da mi budemo pravda Božija u njemu.

¹Molimo vas pak kao pomagaèi da ne primite uzalud blagodat Božiju. ²Jer on govori: u vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija! ³Nikakvo ni u èemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi; ⁴Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama, ⁵U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu, ⁶U èistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj, ⁷U rijeèi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno i nalijevo, ⁸Slavom i sramotom, kuðenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti, ⁹Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni, ¹⁰Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju. ¹¹Usta naša otvoriše se k vama, Korinæani, i srce naše rasprostrani se. ¹²Vama nije tijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno u srcima vašijem. ¹³A da mi vratite kao djeci govorim rasprostranite se i vi. ¹⁴Ne vucite u tuðemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom? ¹⁵Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom? ¹⁶Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reèe Bog: useliæu se u njih, i življeæu u njima, i biæu im Bog, i oni æe biti moj narod. ¹⁷Zato iziðite izmeðu njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do neèistote, i ja æu vas primiti, ¹⁸I biæu vam otac, i vi æete biti moji sinovi i kæeri, govori Gospod svedržitelj.

¹Imajuæi dakle ovaka obeæanja, o ljubazni! da oèistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu. ²Primite nas, nikome ne uèinismo nažao, nikoga ne pokvarismo, nikoga ne zanesosmo. ³Ne govorim na osuðenje, jer prije rekoh da ste u srcima našijem, da bih s vama i umro i življeo. ⁴Vrlo slobodno govorim k vama, mnogo se hvalim vama, napunio sam se utjehe, izobilan sam radošæu pored sviju briga našijeh. ⁵Jer kad doðosmo u Maæedoniju, nikaka mira nemaše tijelo naše, nego u svemu bijaše u nevolji: spolja borbe, iznutra strah. ⁶Ali Bog, koji tješi ponižene, utješi nas dolaskom Titovijem. ⁷A ne samo dolaskom njegovijem, nego i utjehom kojom se on utješi za vas kazujuæi vašu želju, vaše plakanje, vaše staranje za mene, tako da se još veæma obradovah. ⁸Jer ako sam vas i ražalio poslanicom, ne kajem se, ako se i bijah raskajao: jer vidim da ona poslanica, ako i za malo, ražali vas. ⁹Ali se sad radujem, ne što biste žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje: jer se ožalostiste po Bogu, da od nas ni u èemu ne štetujete. ¹⁰Jer žalost koja je po Bogu donosi za spasenije pokajanje, za koje se nigda ne kaje; a žalost ovoga svijeta smrt donosi. ¹¹Jer, gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste, koliko uèini staranje meðu vama? kakovo pravdanje, kaku nepovoljnost, kakav strah, kaku želju, kaku revnost, kaku osvetu? U svemu pokazaste se da ste èisti u djelu. ¹²Jer ako vam i pisah, ne onoga radi koji je skrivio, niti onoga radi kome je krivo uèinjeno, nego da se pokaže meðu vama staranje naše za vas pred Bogom. ¹³Zato se utješismo utjehom vašom; a još se veæma obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi umiriste duh njegov. ¹⁴Jer što sam mu se za vas pohvalio, nijesam se posramio; nego kako je sve istina što govorismo vama, tako i pohvala naša k Titu istinita bi. ¹⁵I srce je njegovo puno ljubavi k vama kad se opominje poslušanja sviju vas, kako ste ga sa strahom i drktanjem primili. ¹⁶Radujem se dakle što se u svemu smijem osloniti na vas.

¹Dajemo vam pak na znanje, braæo, blagodat Božiju koja je dana u crkvama Maæedonskima, ²Da u mnogome kušanju nevolja suvišak radosti njihove i puko siromaštvo njihovo izobilova u bogatstvu prostote njihove. ³Jer po moguæstvu njihovu ja sam svjedok) i preko moguæstva dobrovoljni bijahu, ⁴I s mnogijem moljenjem moliše nas da primimo blagodat i zajednicu službe k svetima. ⁵I ne kao što se nadasmo nego najprije sebe predaše Gospodu i nama, po volji Božijoj, ⁶Da mi umolismo Tita da kao što je poèeo onako i svrši i meðu vama blagodat ovu. ⁷A vi kako ste u svemu izobilni, u vjeri, i u rijeèi, i u razumu, i u svakom staranju, i u ljubavi svojoj k nama, da i u ovoj blagodati izobilujete. ⁸Ne govorim po zapovijesti, nego kad se drugi staraju, i vašu ljubav kušam je li istinita. ⁹Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista da, bogat buduæi, vas radi osiromaši, da se vi njegovijem siromaštvom obogatite. ¹⁰I svjet dajem u tom; jer je ovo na korist vama, koji ne samo èiniti nego i htjeti poèeste još od lanjske godine. ¹¹A sad dovršite to i èiniti, da kao što bi dobra volja htjeti tako da bude i uèiniti, od toga što imate. ¹²Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema. ¹³Jer se ne želi da drugima bude radost a vama žalost, nego jednako. ¹⁴Da u sadašnje vrijeme vaš suvišak bude za njihov nedostatak, da i njihov suvišak bude za vaš nedostatak; da bude jednakost, ¹⁵Kao što je pisano: ko je mnogo skupio, nije mu preteklo; i ko je malo skupio, nije mu nedostalo. ¹⁶A hvala Bogu, koji je dao takovo staranje za vas u srce Titovo. ¹⁷Jer primi moljenje; a buduæi da se tako vrlo stara, svojevoljno otide k vama. ¹⁸Poslasmo pak s njim i brata, kojega je pohvala u jevanðelju po svijem crkvama. ¹⁹A ne samo to, nego je i izabran od crkava da ide s nama u ovu blagodat u kojoj mi služimo za samoga Gospoda slavu i vašu dobru volju: ²⁰Èuvajuæi se toga da nas ko ne pokudi za ovo obilje u kome mi služimo, ²¹I promišljajuæi za dobro ne samo pred Bogom nego i pred ljudima. ²²A poslasmo s njima i brata svojega, kojega mnogo puta poznasmo u mnogijem stvarima da je ustalac, a sad mnogo veæi zbog velikoga nadanja na vas. ²³A za Tita, on je moj drug i pomagaè meðu vama; a za braæu našu, oni su poslanici crkveni i slava Hristova. ²⁴Pokažite dakle na njima svjedoèanstvo svoje ljubavi i naše hvale vama i pred crkvama.

¹Jer za takovu porezu koja se kupi svetima nije mi trijebe pisati vam; ²Jer poznajem vašu dobru volju, za koju se o vama hvalim Maæedoncima da se Ahaja prigotovi od lanjske godine, i vaša revnost razdraži mnoge. ³A braæu poslah da se hvala naša vama ne isprazni u ovoj stvari, nego da budete prigotovljeni, kao što sam govorio; ⁴Da se, ako doðu sa mnom Maæedonci i naðu vas neprigotovljene, ne osramotimo mi da ne reèem vi) u toj hvali. ⁵Tako naðoh da je potrebno umoliti braæu da naprijed idu k vama, i da priprave ovaj naprijed obreèeni vaš blagoslov da bude gotov tako kakono ti blagoslov, a ne kao lakomstvo. ⁶Ovo pak velim: koji s tvrðom sije, s tvrðom æe i požnjeti; a koji blagoslov sije, blagoslov æe i požnjeti. ⁷Svaki po volji svojega srca, a ne sa žalošæu ili od nevolje; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje. ⁸A Bog je kadar uèiniti da je meðu vama izobilna svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajuæi izobilujete za svako dobro djelo; ⁹Kao što je pisano: prosu, dade siromasima; pravda njegova ostaje vavijek. ¹⁰A koji daje sjeme sijaèu, daæe i hljeb za jelo: i umnožiæe sjeme vaše, i daæe da uzrastu žita pravde vaše; ¹¹Da se u svemu obogatite za svaku prostotu koja kroz nas èini hvalu Bogu. ¹²Jer služba ove poreze ne ispunjuje samo nedostatak svetijeh, nego èini te se i mnoge hvale daju Bogu, ¹³Ogledom poreze ove hvaleæi Boga za vaše pokorno priznanje jevanðelja Hristova, i za prostotu podjele k njima i k svima, ¹⁴I da se mole Bogu za vas i da èeznu za vama za premnogu blagodat Božiju na vama. ¹⁵A hvala Bogu na njegovu neiskazanome daru.

¹A sam ja Pavle molim vas krotosti radi i tišine Hristove, koji sam pred vama ponižen prema vama, a kad nijesam kod vas, slobodan sam prema vama. ²Molim pak da mi ne bude trijebe kad budem kod vas, onako slobodan biti kao što mislim da smijem protiv nekijeh koji misle za nas da po tijelu živimo; ³Jer ako i živimo u tijelu, ne borimo se po tijelu. ⁴Jer oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego silno od Boga na raskopavanje gradova, da kvarimo pomisli ⁵I svaku visinu koja se podiže na poznanje Božije, i robimo svaki razum za pokornost Hristu, ⁶I u pripravnosti imamo osvetu za svaku nepokornost, kad se izvrši vaša pokornost. ⁷Gledate li na ono što vam je pred oèima? Ako se ko uzda da je Hristov neka misli opet u sebi da kako je on Hristov tako smo i mi Hristovi. ⁸Jer ako se što i više pohvalim vlašæu našom koju nam dade Gospod na popravljanje, a ne na kvarenje vaše, neæu se postidjeti. ⁹Ali da se ne pokažem kao da vas plašim poslanicama; ¹⁰Jer su poslanice, veli, teške i jake, a kad je tijelom pred nama, slab je, i rijeè njegova ne valja ništa. ¹¹Ovo neka pomisli takovi da kaki smo u rijeèi po poslanicama kad nijesmo kod vas, taki smo i u djelu kad smo tu. ¹²Jer ne smijemo sebe miješati ili se porediti s drugima koji hvale sami sebe; ali kad sami po sebi sebe mjere i porede sami sebe sa sobom, ne razumijevaju. ¹³A mi se neæemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri pravila kojega nam Bog mjeru razdijeli da dopremo i do vas. ¹⁴Jer se mi daleko ne prostiremo, kao da ne dosežemo do vas; jer doprijesmo i do vas s jevanðeljem Hristovijem, ¹⁵Ne hvaleæi se preko mjere u tuðijem poslovima, imajuæi pak nad kad uzraste vjera vaša da æemo se u vama velièati po pravilu svojemu izobilno, ¹⁶Da i u daljnijem stranama od vas propovjedimo jevanðelje, i da se ne pohvalimo onijem što je po tuðemu pravilu ureðeno. ¹⁷A koji se hvali, Gospodom neka se hvali. ¹⁸Jer onaj nije valjan koji se sam hvali, nego kojega Gospod hvali.

¹O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me. ²Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku èistu izvedem pred Hrista. ³Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu. ⁴Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propovijeda kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanðelje koje ne primiste, dobro biste potrpljeli. ⁵Jer mislim da ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola. ⁶Jer ako sam i prostak u rijeèi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati meðu vama. ⁷Ili grijeh uèinih ponižujuæi sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanðelje propovjedih. ⁸Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome. ⁹Jer moju sirotinju potpuniše braæa koja doðoše iz Maæedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaæu. ¹⁰Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neæe uzeti od mene u Ahajskijem krajevima. ¹¹Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što èinim i èiniæu, ¹²Da otsijeèem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome èim se hvale našli se kao i mi. ¹³Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove. ¹⁴I nije èudo, jer se sam sotona pretvara u anðela svijetla. ¹⁵Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima æe svršetak biti po djelima njihovijem. ¹⁶Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim. ¹⁷A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale. ¹⁸Buduæi da se mnogi hvale po tijelu, i ja æu da se hvalim. ¹⁹Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri. ²⁰Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko velièa. ²¹Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan po bezumlju govorim i ja sam slobodan. ²²Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam; jesu li sjeme Avraamovo? i ja sam; ²³Jesu li sluge Hristove? ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; ²⁴Od Jevreja primio sam pet puta èetrdeset manje jedan udarac; ²⁵Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se laða sa mnom razbijala, noæ i dan proveo sam u dubini morskoj. ²⁶Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu meðu lažnom braæom; ²⁷U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeði, u mnogom pošæenju, u zimi i golotinji; ²⁸Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve. ²⁹Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim? ³⁰Ako mi se valja hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti. ³¹Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven vavijek, zna da ne lažem. ³²U Damasku neznabožaèki knez cara Arete èuvaše grad Damask i šæaše da me uhvati; i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku.

¹Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer æu doæi na viðenja i otkrivenja Gospodnja. ²Znam èovjeka u Hristu koji prije èetrnaest godina ili u tijelu, ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen do treæega neba. ³I znam za takovog èovjeka ili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bog zna) ⁴Da bi odnesen u raj, i èu neiskazane rijeèi kojijeh èovjeku nije slobodno govoriti. ⁵Tijem æu se hvaliti, a sobom se neæu hvaliti, veæ ako slabostima svojima. ⁶Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali štedim da ne bi ko više pomislio za mene nego što me vidi ili èuje što od mene. ⁷I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anðeo sotonin, da me æuša da se ne ponosim. ⁸Zato triput Gospoda molih da otstupi od mene. ⁹I reèe mi: dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvijem. Daklem æe se najslaðe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova. ¹⁰Zato sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan. ¹¹Postadoh bezuman hvaleæi se: vi me natjeraste: jer je trebalo da me vi hvalite; jer ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola, ako i jesam ništa. ¹²Jer znaci apostolovi uèiniše se meðu vama u svakom trpljenju, u znacima i èudesima i silama. ¹³Jer šta je u èemu ste manji od ostalijeh crkava, osim samo što vam ja sam ne dosadih? Bacite na mene ovu krivicu. ¹⁴Evo sam gotov treæi put da vam doðem, i ne dosaðujem vam; jer ne tražim što je vaše nego vas. Jer djeca nijesu dužna roditeljima imanja teæi nego roditelji djeci. ¹⁵A ja dragovoljno potrošiæu i biæu potrošen za duše vaše, ako i ljubim ja vas odviše, a vi mene manje ljubite. ¹⁶Ali neka bude, ja ne dosadih vama, nego lukav buduæi dobih vas prijevarom. ¹⁷Eda li vas što zakidoh preko koga od onijeh koje slah k vama? ¹⁸Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Ne hodismo li jednijem duhom? ne jednijem li stopama? ¹⁹Mislite li opet da vam se odgovaramo? Pred Bogom u Hristu govorimo, a sve je, ljubazni, za vaše popravljanje. ²⁰Jer se bojim da kad po èem doðem neæu vas naæi kakove hoæu, i ja æu se naæi vama kakova me neæete: da kako ne budu svaðe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune: ²¹Da me opet kad doðem ne ponizi Bog moj u vas, i ne usplaèem za mnogima koji su prije sagriješili i nijesu se pokajali za neèistotu i kurvarstvo i sramotu, što poèiniše.

¹Ovo treæi put idem k vama; u ustima dva ili tri svjedoka ostaæe svaka rijeè. ²Naprijed kazah i naprijed govorim kako u vas bivši drugi put, i sad ne buduæi kod vas pišem onima koji su prije sagriješili i svima ostalima da ako doðem opet neæu poštedjeti. ³Jer tražite da iskušate Hrista što u meni govori, koji meðu vama nije slab, nego je silan meðu vama. ⁴Jer ako i raspet bi po slabosti, ali je živ po sili Božijoj; jer smo i mi slabi u njemu, ali æemo biti živi s njim silom Božijom meðu vama. ⁵Sami sebe okušajte jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? veæ ako da u èemu nijeste valjani. ⁶A nadam se da æete poznati da mi nijesmo nevaljani. ⁷A molimo se Bogu da vi ne èinite nikakva zla, ne da se mi valjani pokažemo, nego da vi dobro èinite, a mi kao nevaljani da budemo. ⁸Jer ništa ne možemo na istinu nego za istinu. ⁹Jer se radujemo kad mi slabimo a vi jaèate. A zato se i molimo Bogu, za vaše savršenstvo. ¹⁰Zato, ne buduæi kod vas, pišem ovo da kad doðem ne uèinim bez šteðenja po vlasti koju mi je Gospod dao na popravljanje a ne na raskopavanje. ¹¹A dalje, braæo, radujte se, savršujte se, utješavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira biæe s vama. ¹²Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. Pozdravljaju vas svi sveti. ¹³Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista i ljubav Boga i oca i zajednica svetoga Duha sa svima vama. Amin.