1 Korinæanima

1. Korinæanima Poslanica

¹Od Pavla, voljom Božijom pozvanoga apostola Isusa Hrista, i od Sostena brata, ²Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osveæenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji prizivlju ime Gospoda našega Isusa Hrista na svakome mjestu i njihovome i našemu: ³Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. ⁴Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas što vam je dana blagodat Božija u Hristu Isusu, ⁵Te se u svemu obogatiste kroza nj, u svakoj rijeèi i svakom razumu, ⁶Kao što se svjedoèanstvo Hristovo utvrdi meðu vama; ⁷Tako da nemate nedostatka ni u jednome daru, vi koji èekate otkrivenja Gospoda našega Isusa Hrista, ⁸Koji æe vas i utvrditi do samoga kraja da budete pravi na dan Gospoda našega Isusa Hrista. ⁹Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednicu sina svojega Isusa Hrista Gospoda našega. ¹⁰Molim vas pak, braæo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne budu meðu vama raspre, nego da budete utvrðeni u jednom razumu i u jednoj misli. ¹¹Jer sam èuo za vas, braæo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svaðe meðu vama, ¹²A to kažem da jedan od vas govori: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; a treæi: ja sam Kifin; a èetvrti: ja sam Hristov. ¹³Eda li se Hristos razdijeli? Eda li se Pavle razape za vas? ili se u ime Pavlovo krstiste? ¹⁴Hvala Bogu što ja nijednoga od vas ne krstih osim Krispa i Gaja; ¹⁵Da ne reèe ko da u svoje ime krstih. ¹⁶A krstih i Stefanin dom: dalje ne znam jesam li koga drugog krstio. ¹⁷Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovijedam jevanðelje, ne premudrijem rijeèima, da ne izgubi silu krst Hristov. ¹⁸Jer je rijeè krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija. ¹⁹Jer je pisano: pogubiæu premudrost premudrijeh, i razum razumnijeh odbaciæu. ²⁰Gdje je premudri? Gdje je književnik? Gdje je prepiraè ovoga vijeka? Ne pretvori li Bog mudrost ovoga svijeta u ludost? ²¹Jer buduæi da u premudrosti Božijoj ne pozna svijet premudrošæu Boga, bila je Božija volja da ludošæu pouèenja spase one koji vjeruju. ²²Jer i Jevreji znake ištu, i Grci premudrosti traže. ²³A mi propovijedamo Hrista razapeta, Jevrejima dakle sablazan a Grcima bezumlje; ²⁴Onima pak koji su pozvani, i Jevrejima i Grcima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost. ²⁵Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jaèa od ljudi. ²⁶Jer pogledajte znanje svoje, braæo, da nema ni mnogo premudrijeh po tijelu, ni mnogo silnijeh ni mnogo plemenitijeh; ²⁷Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami premudre; i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jako; ²⁸I što je neplemenito pred svijetom i uništeno izabra Bog, i što nije, da uništi ono što jest, ²⁹Da se ne pohvali nijedno tijelo pred Bogom. ³⁰Iz kojega ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta premudrost od Boga i pravda i osveæenje i izbavljenje. ³¹Da kao što se piše) ko se hvali, Gospodom da se hvali.

¹I ja došavši k vama, braæo, ne doðoh s visokom rijeèi ili premudrosti da vam javljam svjedoèanstvo Božije. ²Jer nijesam mislio da znam što meðu vama osim Isusa Hrista, i toga raspeta. ³I ja bijah meðu vama u slabosti, i u strahu i u velikom drktanju. ⁴I rijeè moja, i pouèenje moje ne bijaše u nadgovorljivijem rijeèima ljudske premudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile. ⁵Da vjera vaša ne bude u mudrosti ljudskoj nego u sili Božijoj. ⁶Ali premudrost govorimo koja je u savršenima, a ne premudrost vijeka ovoga ni knezova vijeka ovoga koji prolaze. ⁷Nego govorimo premudrost Božiju u tajnosti sakrivenu, koju odredi Bog prije svijeta za slavu našu; ⁸Koje nijedan od knezova vijeka ovoga ne pozna; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli. ⁹Nego kao što je pisano: što oko ne vidje, i uho ne èu, i u srce èovjeku ne doðe, ono ugotovi Bog onima, koji ga ljube. ¹⁰A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. ¹¹Jer ko od ljudi zna šta je u èovjeku osim duha èovjeèijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega. ¹²A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo što nam je darovano od Boga; ¹³Koje i govorimo ne rijeèima što je nauèila èovjeèija premudrost, nego što uèi Duh sveti; i duhovne stvari duhovno radimo. ¹⁴A tjelesni èovjek ne razumije što je od Duha Božijega; jer mu se èini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da se razgleda. ¹⁵Duhovni pak sve razgleda, a njega sama niko ne razgleda. ¹⁶Jer ko pozna um Gospodnji da ga pouèi? A mi um Hristov imamo.

¹I ja, braæo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima nego kao s tjelesnima, kao s malom djecom u Hristu. ²Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste, i ni sad još ne možete, ³Jer ste još tjelesni. Jer gdje su meðu vama zavisti i svaðe i nesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite li po èovjeku? ⁴Jer kad govori ko: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; nijeste li tjelesni? ⁵Ko je dakle Pavle a ko li Apolo do samo sluge kroz koje vjerovaste, kao što i svakome Gospod dade? ⁶Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste. ⁷Tako niti je onaj što koji sadi, ni onaj koji zaljeva, nego Bog koji daje te raste. ⁸A onaj koji sadi i koji zaljeva jednaki su; i svaki æe primiti svoju platu po svojemu trudu. ⁹Jer mi smo Bogu pomagaèi, a vi ste Božija njiva, Božija graðevina. ¹⁰Po blagodati Božijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida. ¹¹Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hristos. ¹²Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu, ¹³Svakoga æe djelo iziæi na vidjelo; jer æe dan pokazati, jer æe se ognjem otkriti, i svako djelo pokazaæe oganj kao što jest. ¹⁴I ako ostane èije djelo što je nazidao, primiæe platu. ¹⁵A èije djelo izgori, otiæi æe u štetu: a sam æe se spasti tako kao kroz oganj. ¹⁶Ne znate li da ste vi crkva Božija, i Duh Božij živi u vama? ¹⁷Ako pokvari ko crkvu Božiju, pokvariæe njega Bog: jer je crkva Božija sveta, a to ste vi. ¹⁸Niko neka se ne vara: ako ko meðu vama misli da je mudar na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. ¹⁹Jer je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom, jer je pisano: hvata premudre u njihovu lukavstvu. ²⁰I opet: Gospod zna pomisli mudrijeh da su ništa. ²¹Zato niko da se ne hvali èovjekom, jer je sve vaše. ²²Bio Pavle, ili Apolo, ili Kifa, ili svijet, ili život ili smrt, ili sadašnje, ili buduæe: sve je vaše; ²³A vi ste Hristovi a Hristos Božij.

¹Tako da nas drže ljudi kao sluge Hristove i pristave tajna Božijeh. ²A od pristava se ne traži više ništa, nego da se ko vjeran naðe. ³A ja malo marim što me sudite vi ili èovjeèij dan; a ni sam sebe ne sudim. ⁴Jer ne znam ništa na sebi; no za to nijesam opravdan, ali onaj koji mene sudi Gospod je. ⁵Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle Gospod ne doðe, koji æe iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i objaviæe savjete srdaène, i tada æe pohvala biti svakome od Boga. ⁶A ovo, braæo moja, prigovorih sebi i Apolu vas radi, da se od nas nauèite da ne mislite za sebe više nego što je napisano, i da se koga radi ne nadimate jedan na drugoga. ⁷Jer ko tebe povišuje? Šta li imaš što nijesi primio? A ako si primio, što se hvališ kao da nijesi primio? ⁸Eto ste siti, eto se obogatiste, bez nas carujete. O da biste carovali, da bismo i mi s vama carovali! ⁹Jer mislim da Bog nas apostole najstražnje postavi, kao one koji su na smrt osuðeni; jer bismo gledanje i svijetu i anðelima i ljudima. ¹⁰Mi smo budale Hrista radi, a vi ste mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi sramotni. ¹¹Do ovoga èasa i gladujemo, i trpimo žeðu, i golotinju, i muke, i potucamo se, ¹²I trudimo se radeæi svojijem rukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo; ¹³Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, po kojemu svi gaze dosad. ¹⁴Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas uèim kao svoju ljubaznu djecu. ¹⁵Jer ako imate i trista uèitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodih jevanðeljem. ¹⁶Nego vas molim, ugledajte se na mene kao i ja na Hrista. ¹⁷Zato poslah k vama Timotija, koji mi je sin ljubazni i vjerni u Gospodu; on æe vam opomenuti putove moje koji su u Hristu Isusu, kao što svuda i u svakoj crkvi uèim. ¹⁸Neki se naduše kao da ja neæu doæi k vama. ¹⁹Ali æu vam doæi skoro, ako Bog da, i neæu gledati na rijeèi onijeh što su se naduli, nego na silu. ²⁰Jer carstvo Božije nije u rijeèi nego u sili. ²¹Šta hoæete? da doðem k vama s prutom ili s ljubavi i duhom krotosti?

¹Vrlo se glasi da je kurvarstvo meðu vama, i takovo kurvarstvo kakovo se ni meðu neznabošcima ne èuje, da nekakav ima ženu oèinu. ²I vi se još nadimate, mjesto da plaèete, da se izvadi izmeðu vas onaj koji je uèinio to djelo. ³Jer ja, koji ako nijesam kod vas tijelom ali duhom tu živim, veæ otsudih kao da sam tamo, da se onaj koji je to tako uèinio, ⁴U ime Gospoda našega Isusa Hrista kad se saberete vi i moj duh, sa silom Gospoda našega Isusa Hrista, ⁵Da se on preda sotoni na muèenje tijela, da bi se duh spasao u dan Gospoda našega Isusa Hrista. ⁶Nije dobra hvala vaša. Ne znate li da malo kvasca sve tijesto ukiseli? ⁷Oèistite dakle stari kvasac, da budete novo tijesto, kao što ste prijesni; jer i pasha naša zakla se za nas, Hristos. ⁸Zato da praznujemo ne u starome kvascu, ni u kvascu pakosti i lukavstva, nego u prijesnome hljebu èistote i istine. ⁹Pisah vam u poslanici da se ne miješate s kurvarima; ¹⁰I to ja ne rekoh za kurvare ovoga svijeta, ili tvrdice, ili hajduke, ili idolopoklonike; jer biste morali iziæi iz svijeta. ¹¹A sad vam pisah da se ne miješate ako koji koji se brat zove, postane kurvar, ili tvrdica, ili idolopoklonik, ili kavgadžija, ili pijanica, ili hajduk; s takovima da i ne jedete. ¹²Jer šta je meni stalo da sudim i one koji su napolju? Ne sudite li vi one koji su unutra? ¹³A one koji su napolju sudiæe Bog. Izvadite zloga izmeðu sebe.

¹Smije li koji od vas, kad ima tužbu na drugoga, iæi na sud nepravednima, a ne svetima? ²Ne znate li da æe sveti suditi svijetu? Kad æete dakle vi svijetu suditi nijeste li vrijedni suditi manjijem stvarima? ³Ne znate li da æemo anðelima suditi, akamoli stvarima ovoga svijeta? ⁴A vi kad imate tužbe za stvari ovoga svijeta, uzmete za sudije one koje u crkvi ne broji niko ni u što! ⁵Na sramotu vašu govorim: zar nema meðu vama nijednoga mudra koji može rasuditi meðu braæom svojom? ⁶Nego se brat s bratom sudi, i to pred nevjernima! ⁷I to je veæ vrlo sramno za vas da imate tužbe meðu sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu? ⁸Nego vi sami èinite nepravdu i štetu, pa još braæi! ⁹Ili ne znate da nepravednici neæe naslijediti carstva Božijega? Ne varajte se: ni kurvari, ni idolopoklonici, ni preljuboèinci, ni adžuvani, ni muželožnici, ¹⁰Ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni kavgadžije, ni hajduci, carstva Božijega neæe naslijediti. ¹¹I ovakovi bijaste neki; nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda našega Isusa Hrista i Duhom Boga našega. ¹²Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neæu da što oblada mnome. ¹³Jela su za trbuh, i trbuh je za jela; ali æe Bog i ova i onoga pokvariti. A tijelo nije za kurvarstvo, nego za Gospoda, i Gospod za tijelo. ¹⁴A Bog i Gospoda podiže, i nas æe podiæi silom svojom. ¹⁵Ne znate li da su tjelesa vaša udi Hristovi? Hoæu li dakle uzeti ude Hristove i od njih naèiniti ude kurvine? Bože saèuvaj! ¹⁶Ili ne znate da ko se s kurvom sveže jedno tijelo s njom postane? Jer, reèe, biæe dvoje jedno tijelo. ¹⁷A ko se Gospoda drži jedan je duh s Gospodom. ¹⁸Bježite od kurvarstva; jer svaki grijeh koji èovjek èini osim tijela je; a koji se kurva on griješi svome tijelu. ¹⁹Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva svetoga Duha koji živi u vama, kojega imate od Boga, i nijeste svoji? ²⁰Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojijem i u dušama svojijem, što je Božije.

¹A za ono što mi pisaste: dobro je èovjeku da se ne dohvata do žene: ²Ali zbog kurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svojega muža; ³Muž da èini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu. ⁴Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena. ⁵Ne zabranjujte se jedno od drugoga, veæ ako u dogovoru za vrijeme, da se postite i molite Bogu; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša vašijem neuzdržanjem. ⁶Ali ovo govorim po svjetu a ne po zapovijesti; ⁷Jer hoæu da svi ljudi budu kao i ja; ali svaki ima svoj dar od Boga: ovaj dakle ovako a onaj onako. ⁸A neoženjenijem i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja što sam. ⁹Ako li se ne uzdrže, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se negoli upaljivati se. ¹⁰A oženjenijem zapovijedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja ¹¹Ako li se pak i razdvoji, da se više ne udaje, ili da se pomiri sa svojijem mužem i muž da ne pušæa žene. ¹²A ostalima govorim ja a ne Gospod: ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja. ¹³I žena ako ima muža nekrštena i on se privoli življeti s njom, da ga ne ostavlja. ¹⁴Jer se posveti muž nekršten ženom krštenom, i posveti se žena nekrštena od muža krštenoga; jer inaèe djeca vaša bila bi neèista, a sad su sveta. ¹⁵Ako li se nekršteni razdvaja, neka se razdvoji; jer se brat ili sestra u takovom dogaðaju ne zarobi; jer nas na mir dozva Gospod Bog. ¹⁶Jer šta znaš, ženo, da ako muža spaseš? ili šta znaš, mužu, da ako ženu spaseš? ¹⁷Samo kao što je Bog razdijelio svakome, i kao što je svakoga pozvao Gospod onako neka živi. I tako zapovijedam po svijem crkvama. ¹⁸Je li ko pozvat obrezan, neka se ne gradi neobrezan; ako li je ko pozvat neobrezan, neka se ne obrezuje. ¹⁹Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa; nego držanje zapovijesti Božijeh. ²⁰Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je pozvan. ²¹Jesi li pozvan rob, ne brini se; nego ako i možeš svoj biti, još radije budi. ²²Jer koji je pozvan u Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji, tako i koji je pozvan slobodnjak, rob je Hristov. ²³Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima. ²⁴Svaki, braæo, u èemu je ko pozvan u onome neka ostane pred Gospodom. ²⁵A za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje, nego dajem svjet, kao koji sam pomilovan od Gospoda, da budem vjeran. ²⁶Mislim dakle ovo da æe biti dobro za sadašnju nevolju da je èovjeku dobro tako biti. ²⁷Jesi li se privezao za ženu, ne traži da se razdriješiš; jesi li se odriješio od žene, ne traži žene. ²⁸A ako li se i oženiš, nijesi sagriješio; i djevojka ako se uda, nije sagriješila: ali æe imati takovi nevolje tjelesne; a ja vas žalim. ²⁹A ovo govorim, braæo, jer je ostalo vrijeme prekraæeno, da æe i oni koji imaju žene biti kao oni koji nemaju; ³⁰I koji plaèu kao koji ne plaèu; i koji se raduju kao koji se ne raduju; i koji kupuju kao koji nemaju; ³¹I koji ovaj svijet upotrebljavaju kao da ga ne upotrebljavaju: jer prolazi oblièje ovoga svijeta. ³²A ja hoæu da ste vi bezbrižni. Ko je neoženjen brine se za Gospodnje, kako æe ugoditi Gospodu; ³³A koji je oženjen brine se za svjetsko, kako æe ugoditi ženi. Drugo je žena, a drugo je djevojka. ³⁴Koja je neudata brine se za Gospodnje, kako æe ugoditi Gospodu, da bude sveta i tijelom i duhom; a koja je udata brine se za svjetsko, kako æe ugoditi mužu. ³⁵A ovo govorim na korist vama samijem, ne da vam nametnem zamku na vrat, nego za lijepu i pristojnu službu Gospodu bez smetnje. ³⁶Ako li pak ko misli da je sramota za njegovu djevojku kad ostane usidjelica, i ne može drukèije biti, neka èini šta hoæe, ne griješi ako se uda. ³⁷A koji stoji tvrdo u srcu, i nema nevolje, a ima vlast nad svojom voljom, i ovo je rasudio u srcu svojemu da zadrži djevojku, dobro èini. ³⁸Tako i onaj koji udaje svoju djevojku dobro èini; ali koji ne udaje bolje èini. ³⁹Žena je privezana zakonom dokle joj god živi muž; a ako joj umre muž, slobodna je za koga hoæe da se uda, samo u Gospodu. ⁴⁰Ali je blaženija ako ostane tako po mojemu svjetu; jer mislim da i ja imam Duha Božijega.

¹A za meso što je klato idolima znamo, jer svi razum imamo. Razum dakle nadima, a ljubav popravlja. ²Ako li ko misli da što zna, ne zna još ništa kao što treba znati. ³A ako ko ljubi Boga, Bog ga je nauèio. ⁴A za jelo idolskijeh žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema drugoga Boga osim jedinoga. ⁵Jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda: ⁶Ali mi imamo samo jednoga Boga oca, od kojega je sve, i mi u njemu, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve, i mi kroza nj. ⁷Ali nema svatko razuma; jer neki koji još i sad misle da su idoli nešto, kao idolske žrtve jedu, i savjest njihova, slaba buduæi, pogani se. ⁸Ali jelo nas ne postavlja pred Bogom: jer niti æemo biti veæi ako jedemo, ni manji ako ne jedemo. ⁹Ali se èuvajte da kako ova sloboda vaša ne postane spoticanje slabima. ¹⁰Jer ako tebe, koji imaš razum, vidi ko u idolskoj crkvi gdje sjediš za trpezom, neæe li njegova savjest, slaba buduæi, osloboditi se da jede idolske žrtve? ¹¹I s tvoga razuma poginuæe slabi brat, za kojega Hristos umrije. ¹²Tako kad se griješite o braæu, i bijete njihovu slabu savjest, o Hrista se griješite. ¹³Zato ako jelo sablažnjava brata mojega, neæu jesti mesa dovijeka, da ne sablaznim brata svojega.

¹Nijesam li ja apostol? Nijesam li sam svoj? Ne vidjeh li ja Isusa Hrista, Gospoda našega? Nijeste li vi djelo moje u Gospodu? ²Ako drugima i nijesam apostol, ali vama jesam, jer ste vi peèat mojega apostolstva u Gospodu. ³Moj odgovor onima koji me uspitaju ovo je: ⁴Eda li nemamo vlasti jesti i piti? ⁵Eda li nemamo vlasti sestru ženu voditi, kao i ostali apostoli, i braæa Gospodnja, i Kifa? ⁶Ili jedan ja i Varnava nemamo vlasti ovo èiniti? ⁷Ko vojuje kad o svome trošku? Ili ko sadi vinograd i od rodova njegovijeh da ne jede? Ili ko pase stado i od mlijeka stada da ne jede? ⁸Eda li ovo govorim po èovjeku? Ne govori li ovo i zakon? ⁹Jer je u Mojsijevu zakonu napisano: da ne zavežeš usta volu koji vrše. Eda li se Bog brine za volove? ¹⁰Ili govori jamaèno za nas? Jer se za nas napisa: koji ore treba u nadanju da ore; i koji vrše u nadanju da æe dobiti od onoga što vrše. ¹¹Kada mi vama duhovna sijasmo, je li to što veliko ako mi vama tjelesna požnjemo? ¹²Kad se drugi miješaju u vašu vlast, akamoli da ne bi mi? Ali ne uèinismo po vlasti ovoj nego sve trpimo da ne uèinimo kake smetnje jevanðelju Hristovu. ¹³Ne znate li da oni koji èine svetu službu od svetinje se hrane? i koji oltaru služe s oltarom dijele? ¹⁴Tako i Gospod zapovjedi da oni koji jevanðelje propovijedaju od jevanðelja žive. ¹⁵A ja to nijedno ne uèinih. I ne pišem ovo da tako bude za mene; jer bih voljeo umrijeti nego da ko slavu moju uništi. ¹⁶Jer ako propovijedam jevanðelje, nema mi hvale: jer mi je za nevolju; i teško meni ako jevanðelja ne propovijedam. ¹⁷Ako dakle ovo èinim od svoje volje, platu imam; a ako li èinim za nevolju, služba mi je predata. ¹⁸Kakva mi je dakle plata? Da propovijedajuæi jevanðelje uèinim bez plate jevanðelje Hristovo, da ne èinim po svojoj vlasti u propovijedanju jevanðelja. ¹⁹Jer premda sam slobodan od sviju, svima sebe uèinih robom, da ih više pridobijem. ²⁰Jevrejima sam bio kao Jevrejin da Jevreje pridobijem; onima koji su pod zakonom bio sam kao pod zakonom, da pridobijem one koji su pod zakonom; ²¹Onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona, premda nijesam Bogu bez zakona nego sam u zakonu Hristovu, da pridobijem one koji su bez zakona. ²²Slabima bio sam kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga. ²³A ovo èinim za jevanðelje, da bih imao dijel u njemu. ²⁴Ne znate li da oni što trèe na trku, svi trèe, a jedan dobije dar? Tako trèite da dobijete. ²⁵Svaki pak koji se bori od svega se uzdržava: oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. ²⁶Ja dakle tako trèim, ne kao na nepouzdano; tako se borim, ne kao onaj koji bije vjetar; ²⁷Nego morim tijelo svoje i trudim da kako sam drugima propovijedajuæi izbaèen ne budem.

¹Ali neæu vam zatajiti, braæo, da ocevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more proðoše; ²I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru; ³I svi jedno jelo duhovno jedoše; ⁴I svi jedno piæe duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja iðaše za njima: a stijena bješe Hristos. ⁵Ali mnogi od njih ne bijahu po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji. ⁶A ovo biše ugledi nama, da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe. ⁷Niti bivajte idolopoklonici, kao neki od njih, kao što stoji napisano: sjedoše ljudi da jedu i da piju, i ustaše da igraju. ⁸Niti da se kurvamo, kao neki od njih što se kurvaše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade. ⁹Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše. ¹⁰Niti da vièemo na Boga, kao neki od njih što vikaše, i izgiboše od krvnika. ¹¹Ovo se pak sve dogaðaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje pošljedak svijeta doðe. ¹²Jer koji misli da stoji neka se èuva da ne padne. ¹³Drugo iskušenje ne doðe na vas osim èovjeèijega; ali je vjeran Bog koji vas neæe pustiti da se iskušate veæma nego što možete, nego æe uèiniti s iskušanjem i kraj, da možete podnijeti. ¹⁴Zato, ljubazna braæo moja, bjegajte od idolopoklonstva. ¹⁵Kao mudrima govorim; sudite vi šta govorim. ¹⁶Èaša blagoslova koju blagosiljamo nije li zajednica krvi Hristove? Hljeb koji lomimo nije li zajednica tijela Hristova? ¹⁷Jer smo jedan hljeb, jedno tijelo mnogi; jer svi u jednome hljebu imamo zajednicu. ¹⁸Gledajte Izrailja po tijelu: koji jedu žrtve nijesu li zajednièari oltara? ¹⁹Šta dakle govorim? da je idol što? ili idolska žrtva da je što? ²⁰Nije; nego što žrtvuju neznabošci, da ðavolima žrtvuju, a ne Bogu; a ja neæu da ste vi zajednièari s ðavolima. ²¹Ne možete piti èaše Gospodnje i èaše ðavolske; ne možete imati zajednice u trpezi Gospodnjoj i u trpezi ðavolskoj. ²²Ili da prkosimo Gospodu? Eda li smo mi jaèi od njega? ²³Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide na dobro. ²⁴Niko da ne gleda što je njegovo, nego svaki da gleda što je drugoga. ²⁵Sve što se prodaje na mesarnici, jedite, i ništa ne ispitujte savjesti radi; ²⁶Jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj. ²⁷Ako li vas ko od nevjernika pozove, i hoæete iæi, jedite sve što se pred vas donese, i ne premišljajte ništa savjesti radi. ²⁸Ako li vam pak ko reèe: ovo je idolska žrtva, ne jedite radi onoga koji vam kaže, i radi savjesti; jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj. ²⁹Ali ne govorim za savjest tvoju, nego drugoga; jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga? ³⁰Ako ja s blagodaæu uživam, zašto da se huli na mene za ono za što ja zahvaljujem? ³¹Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li što drugo èinite, sve na slavu Božiju èinite. ³²Ne budite na sablazan ni Jevrejima, ni Grcima, ni crkvi Božijoj, ³³Kao što i ja u svaèemu svima ugaðam, ne tražeæi svoje koristi nego mnogijeh, da se spasu.

¹Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista. ²Hvalim vas pak, braæo, što sve moje pamtite i držite zapovijesti kao što vam predadoh. ³Ali hoæu da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu. ⁴Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju. ⁵I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je sve jedno kao da je obrijana. ⁶Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi striæi se ili brijati se, neka se pokriva. ⁷Ali muž da ne pokriva glave, jer je oblièje i slava Božija; a žena je slava muževlja. ⁸Jer nije muž od žene nego žena od muža. ⁹Jer muž nije sazdan žene radi nego žena muža radi. ¹⁰Zato žena treba da ima vlast na glavi, anðela radi. ¹¹Ali niti je muž bez žene ni žena bez muža u Gospodu. ¹²Jer kako je žena od muža, tako je i muž iz žene; a sve je od Boga. ¹³Sami meðu sobom sudite je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu? ¹⁴Ili ne uèi li vas i sama priroda da je mužu sramota ako gaji dugaèku kosu; ¹⁵A ženi je slava ako gaji dugaèku kosu? Jer joj je kosa dana mjesto pokrivala. ¹⁶Ako li je ko svadljiv, mi takovoga obièaja nemamo, niti crkve Božije. ¹⁷Ali ovo zapovijedajuæi ne hvalim da se ne na bolje nego na gore sabirate. ¹⁸Prvo dakle kad se sabirate u crkvu, èujem da imaju raspre meðu vama; i nešto vjerujem od ovoga. ¹⁹Jer treba i jeresi da budu meðu vama, da se pokažu pošteni koji su meðu vama. ²⁰A kad se skupite na jedno mjesto, ne jede se veèera Gospodnja. ²¹Jer svaki svoju veèeru uzme najprije i jede, i tako jedan gladuje a drugi se opija. ²²Eda li dakle nemate kuæa da jedete i pijete? Ili ne marite za crkvu Božiju, i sramotite one koji nemaju? Šta æu vam reæi? Hoæu li vas pohvaliti za to? Neæu. ²³Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus onu noæ u koju bivaše predan uze hljeb, ²⁴I zahvalivši prelomi i reèe: uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo èinite meni za spomen. ²⁵Tako i èašu, po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet u mojoj krvi; ovo èinite, kad god pijete, meni za spomen. ²⁶Jer kad god jedete ovaj hljeb i èašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne doðe. ²⁷Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije èašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj. ²⁸Ali èovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od èaše da pije; ²⁹Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujuæi tijela Gospodnjega. ³⁰Zato su meðu vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju. ³¹Jer kad bismo sebe rasuðivali, ne bismo osuðeni bili. ³²Ali kad smo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom. ³³Zato, braæo moja, kad se sastajete da jedete, išèekujte jedan drugoga. ³⁴Ako li je ko gladan, neka jede kod kuæe, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediæu kad doðem.

¹A za duhovne darove neæu vam, braæo, zatajiti. ²Znate da kad bijaste neznabošci idoste k idolima bezglasnima, kako vas voðahu. ³Zato vam dajem na znanje da niko ko duhom Božijim govori neæe reæi: anatemate Isusa; i niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem. ⁴Darovi su razlièni, ali je Duh jedan. ⁵I razliène su službe, ali je jedan Gospod. ⁶I razliène su sile, ali je jedan Bog koji èini sve u svemu. ⁷A u svakome se pojavljuje Duh na korist; ⁸Jer jednome se daje Duhom rijeè premudrosti; a drugome rijeè razuma po istome Duhu; ⁹A drugome vjera, tijem istijem Duhom; a drugome dar iscjeljivanja, po tome istom Duhu; ¹⁰A drugome da èini èudesa, a drugome proroštvo, a drugome da razlikuje duhove, a drugome razlièni jezici, a drugome da kazuje jezike. ¹¹A ovo sve èini jedan i taj isti Duh razdjeljujuæi po svojoj vlasti svakome kako hoæe. ¹²Jer kao što je tijelo jedno i ude ima mnoge, a svi udi jednoga tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo: tako i Hristos. ¹³Jer jednijem Duhom mi se svi krstismo u jedno tijelo, bili Jevreji, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji; i svi se jednijem Duhom napojismo. ¹⁴Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi. ¹⁵Ako reèe noga: ja nijesam ruka, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? ¹⁶I ako reèe uho: ja nijesam oko, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje je èuvenje? ¹⁷A kad bi sve bilo èuvenje, gdje je mirisanje? ¹⁸Ali Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio. ¹⁹A kad bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo? ²⁰Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo. ²¹Ali oko ne može reæi ruci: ne trebaš mi; ili opet glava nogama: ne trebate mi. ²²Nego još koji se udi tijela èine da su najslabiji najpotrebniji su. ²³I koji nam se èine da su najsramotniji na tijelu, na one udaramo najveæu èast; ²⁴I nepošteni naši udi najveæe poštenje imaju; a pošteni udi ne trebaju. Ali Bog složi tijelo i najhuðemu udu dade najveæu èast, ²⁵Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga. ²⁶I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi; a ako li se jedan ud slavi, s njim se raduju svi udi. ²⁷A vi ste tijelo Hristovo, i udi meðu sobom. ²⁸I jedne dakle postavi Bog u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treæe uèitelje, a potom èudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, razliène jezike. ²⁹Eda li su svi apostoli? Eda li su svi proroci? Eda li su svi uèitelji? Eda li su svi èudotvorci? ³⁰Eda li svi imaju darove iscjeljivanja? Eda li svi govore jezike? Eda li svi kazuju? ³¹Starajte se pak za veæe darove; pa æu vam još bolji put pokazati.

¹Ako jezike èovjeèije i anðelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveèi. ²I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. ³I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže. ⁴Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se, ⁵Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, ⁶Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, ⁷Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. ⁸Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe umuknuti, razuma ako æe nestati. ⁹Jer nešto znamo i nešto prorokujemo; ¹⁰A kad doðe savršeno, onda æe prestati što je nešto. ¹¹Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh èovjek, odbacih djetinjstvo. ¹²Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda æemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda æu poznati kao što sam poznat. ¹³A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveæa meðu njima.

¹Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne dare, a osobito da prorokujete. ²Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne. ³A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrðenje. ⁴Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja. ⁵Ali ja bih htio da vi svi govorite jezike, a još više da prorokujete: jer je veæi onaj koji prorokuje negoli koji govori jezike, veæ ako ko kazuje, da se crkva popravlja. ⁶A sad, braæo, ako doðem k vama jezike govoreæi, kaku æu korist uèiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci? ⁷Kao neke stvari bezdušne koje daju glas, bila svirala ili gusle, ako razlièna glasa ne daju, kako æe se razumjeti šta se svira ili gudi? ⁸Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko æe se pripraviti na boj? ⁹Tako i vi ako nerazumljivu rijeè reèete jezikom, kako æe se razumjeti šta govorite? Jer æete govoriti u vjetar. ¹⁰Ima na svijetu Bog zna koliko razliènijeh glasova, ali nijedan nije bez znaèenja. ¹¹Ako dakle ne znam sile glasa, biæu nijemac onome kome govorim, i onaj koji govori biæe meni nijemac. ¹²Tako i vi, buduæi da se starate za duhovne darove, gledajte da budete onima bogati koji su na popravljanje crkve. ¹³Zato koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje. ¹⁴Jer ako se jezikom molim Bogu, moj se duh moli, a um je moj bez ploda. ¹⁵Šta æe se dakle èiniti? Moliæu se Bogu duhom, a moliæu se i umom; hvaliæu Boga duhom, a hvaliæu i umom. ¹⁶Jer kad blagosloviš duhom kako æe onaj koji stoji mjesto prostaka reæi amin po tvome blagoslovu, kad ne zna šta govoriš? ¹⁷Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja. ¹⁸Hvala Bogu mojemu što govorim jezike veæma od sviju vas. ¹⁹Ali u crkvi volim pet rijeèi umom svojijem reæi, da se i drugi pomognu, negoli hiljadu rijeèi jezikom. ²⁰Braæo! ne budite djeca umom, nego pakošæu djetinjite, a umom budite savršeni. ²¹U zakonu piše: drugijem jezicima i drugijem usnama govoriæu narodu ovome, i ni tako me neæe poslušati, govori Gospod. ²²Zato su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego koji ne vjeruju; a proroštvo ne onima koji ne vjeruju, nego koji vjeruju. ²³Ako se dakle skupi crkva sva na jedno mjesto, i svi uzgovorite jezicima, a doðu i prostaci, ili nevjernici, neæe li reæi da ste poludjeli? ²⁴A ako svi prorokuju, i doðe kakav nevjernik ili prostak, bude pokaran od sviju i suðen od sviju. ²⁵I tako tajne srca njegova bivaju javljene, i tako padnuvši nièice pokloniæe se Bogu, i kazaæe da je zaista Bog s vama. ²⁶Šta æe se dakle èiniti, braæo? Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje. ²⁷Ako govori ko jezikom, ili po dvojica, ili najviše po trojica, i to poredom; a jedan da kazuje. ²⁸Ako li ne bude nikoga da kazuje, neka æuti u crkvi, a sebi neka govori i Bogu. ²⁹A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuðuju. ³⁰Ako li se otkrije što drugome koji sjedi, neka èeka dok prvi uæuti. ³¹Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da se svi uèe, i svi da se tješe. ³²I duhovi proroèki pokoravaju se prorocima; ³³Jer Bog nije Bog bune, nego mira, kao po svima crkvama svetijeh. ³⁴Žene vaše da æute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori. ³⁵Ako li hoæe èemu da se nauèe, kod kuæe muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi. ³⁶Eda li od vas rijeè Božija iziðe? ili samijem vama doðe? ³⁷Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti. ³⁸Ako li ko ne razumije, neka ne razumije. ³⁹Zato, braæo moja, starajte se da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima. ⁴⁰A sve neka biva pošteno i uredno.

¹Ali vam napominjem, braæo, jevanðelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, ²Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; veæ ako da uzalud vjerovaste. ³Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu, ⁴I da bi ukopan, i da usta treæi dan, po pismu, ⁵I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola; ⁶A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe; ⁷A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima; ⁸A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonošèetu. ⁹Jer sam ja najmlaði meðu apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju. ¹⁰Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom. ¹¹Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste. ¹²A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki meðu vama da nema vaskrsenija mrtvijeh? ¹³I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. ¹⁴A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša. ¹⁵A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedoèimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju. ¹⁶Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta. ¹⁷A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojijem. ¹⁸Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše. ¹⁹I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesreæniji smo od sviju ljudi. ²⁰Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe. ²¹Jer buduæi da kroz èovjeka bi smrt, kroz èovjeka i vaskrsenije mrtvijeh. ²²Jer kako po Adamu svi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti. ²³Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku; ²⁴Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. ²⁵Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje. ²⁶A pošljednji æe se neprijatelj ukinuti smrt. ²⁷Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve. ²⁸A kad mu sve pokori, onda æe se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu. ²⁹Šta dakle èine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaèno ne ustaju, što se i kršæavaju mrtvijeh radi? ³⁰I mi zašto podnosimo muke i nevolje svaki èas? ³¹Svaki dan umirem, tako mi, braæo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu. ³²Jer ako sam se po èovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer æemo sutra umrijeti. ³³Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre obièaje. ³⁴Otrijeznite se jedanput kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem. ³⁵Ali æe reæi ko: kako æe ustati mrtvi? i u kakom æe tijelu doæi? ³⁶Bezumnièe! ti što siješ neæe oživljeti ako ne umre. ³⁷I što siješ ne siješ tijelo koje æe biti, nego golo zrno, bilo pšenièno ili drugo kako. ³⁸A Bog mu daje tijelo kako hoæe, i svakom sjemenu svoje tijelo. ³⁹Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo èovjeèije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptièije. ⁴⁰I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. ⁴¹Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. ⁴²Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost; ⁴³Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili; ⁴⁴Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno. ⁴⁵Tako je i pisano: prvi èovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje. ⁴⁶Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno. ⁴⁷Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba. ⁴⁸Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski. ⁴⁹I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga. ⁵⁰A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje. ⁵¹Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti, ⁵²Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti. ⁵³Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost. ⁵⁴A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt. ⁵⁵Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? ⁵⁶A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. ⁵⁷A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista. ⁵⁸Zato, braæo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajuæi da trud vaš nije uzalud pred Gospodom.

¹A za milostinju svetima, kao što uredih po crkvama Galatijskijem onako i vi èinite. ²Svaki prvi dan nedjelje neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja koliko može, da ne bivaju zbiranja kad doðem. ³A kad doðem, koje naðete za vrijedne one æu s poslanicama poslati u Jerusalim neka odnesu vašu pomoæ. ⁴A ako bude vrijedno da i ja idem, poæi æe sa mnom. ⁵A k vama æu doæi kad proðem Maæedoniju, jer æu proæi kroz Maæedoniju. ⁶A u vas može biti da æu se zabaviti, ili i zimovati, da me vi pratite kud poðem. ⁷Sad vas u prolaženju neæu vidjeti, a nadam se neko vrijeme ostati kod vas, ako Gospod dopusti. ⁸A u Efesu æu ostati do Trojièina dne; ⁹Jer mi se otvoriše velika i bogata vrata, i protivnika ima mnogo. ¹⁰A ako doðe Timotije, gledajte da bude kod vas bez straha; jer on radi djelo Gospodnje kao i ja. ¹¹Da ga niko dakle ne prezre, nego ga ispratite s mirom da doðe k meni; jer ga èekam s braæom. ¹²A za brata Apola, mnogo ga molih da doðe k vama s braæom: i nikako ne bješe mu volja da sad doðe; ali æe doæi kad imadbude kad. ¹³Pazite, stojte u vjeri, muški se držite, utvrðujte se. ¹⁴Sve da vam biva u ljubavi. ¹⁵Molim vas pak, braæo, znate dom Stefanin da je novina od Ahaje, i na služenje svetima odredi se; ¹⁶Da ste i vi pokorni takovima, i svakome koji pomaže i trudi se. ¹⁷Ali se obradovah dolasku Stefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu, jer mi oni naknadiše što sam bio bez vas; ¹⁸Jer umiriše duh moj i vaš. Pripoznajte dakle takove. ¹⁹Pozdravljaju vas crkve Azijske. Pozdravljaju vas u Gospodu mnogo Akila i Priskila s domašnjom svojom crkvom. ²⁰Pozdravljaju vas braæa sva. Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. ²¹Pozdravljam vas ja Pavle svojom rukom. ²²Ako ko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista da bude proklet, maran ata. ²³Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama; ²⁴I ljubav moja sa svima vama u Hristu Isusu. Amin.