1. Dnevnika

1. Dnevnika

¹Adam, Sit, Enos, ²Kajinan, Maleleilo, Jared, ³Enoh, Matusal, Lameh, ⁴Noje, Sim, Ham i Jafet. ⁵Sinovi Jafetovi: Gomer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Mosoh i Tiras. ⁶A sinovi Gomerovi: Ashenas i Rafat i Togarma. ⁷A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim. ⁸Sinovi Hamovi: Hus i Misraim, Fut i Hanan. ⁹A sinovi Husovi: Sava i Avila i Savata i Regma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava i Dedan. ¹⁰I Hus rodi Nevroda. On prvi bi silan na zemlji. ¹¹A Misraim rodi Ludeje i Anameje i Leaveje i Naftuheje, ¹²I Patruseje i Hasluheje, od kojih izidoše Filisteji i Kaftoreji. ¹³A Hanan rodi Sidona prvenca svojega, i Heta, ¹⁴I Jevuseje i Amoreje i Gergeseje, ¹⁵I Jeveje i Arukeje i Aseneje, ¹⁶I Arvadeje i Samareje i Amateje. ¹⁷Sinovi Simovi: Elam i Asur i Arfaksad i Lud i Aram i Uz i Ul i Geter i Meseh. ¹⁸A Arfaksad rodi Salu, a Sala rodi Evera. ¹⁹A Everu se rodiše dva sina; jednome beše ime Faleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja; a ime bratu njegovu Jektan. ²⁰A Jektan rodi Almodada i Salefa i Asarmota i Jaraha, ²¹I Adorama i Uzala i Diklu, ²²I Evala i Avimaila i Savu, ²³I Ofira i Evilu i Jovava: ti svi bjehu sinovi Jektanovi. ²⁴Sim, Arfaksad, Sala, ²⁵Ever, Faleg, Ragav, ²⁶Seruh, Nahor, Tara, ²⁷Avram, to je Avraam. ²⁸Sinovi Avramovi: Isak i Ismailo. ²⁹Ovo je pleme njihovo: prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Avdeilo i Mivsam. ³⁰Misma i Duma, Masa, Adad i Tema, ³¹Jetur, Nafis i Kedma; to su sinovi Ismailovi. ³²A sinovi Heture inoèe Avramove: ona rodi Zemrana i Joksana i Madana i Madijana i Jesvoka i Suja. A sinovi Joksanovi: Sava i Dedan. ³³A sinovi Madijanovi: Gefa i Efer i Enoh i Avida i Eldaga. Ti svi bjehu sinovi Heturini. ³⁴Tako Avram rodi Isaka; a sinovi Isakovi bjehu Isav i Izrailj. ³⁵Sinovi Isavovi: Elifas, Raguilo i Jeus i Jeglom i Korej. ³⁶Sinovi Elifasovi: Teman i Omar, Sofar i Gotom, Kenez i Tamna i Amalik. ³⁷Sinovi Raguilovi: Nahat, Zara i Soma i Moza. ³⁸A sinovi Sirovi: Lotan i Soval i Sevegon i Ana i Dison i Eser i Disan. ³⁹A sinovi Lotanovi: Horije i Emam; a sestra Lotanova Tamna. ⁴⁰Sinovi Sovalovi: Elan i Manahat i Eval, Sefija i Onam. A sinovi Sevegonovi: Aja i Ana. ⁴¹Sinovi Anini: Dison, i sinovi Disonovi Amram i Asvan i Itran i Haran. ⁴²Sinovi Eserovi: Valan i Zavan i Jakan. Sinovi Disanovi: Uz i Aran. ⁴³A ovo su carevi koji carovaše u zemlji Edomskoj prije nego se zacari car nad sinovima Izrailjevijem: Valak sin Veorov, a gradu mu bješe ime Denava. ⁴⁴A kad umrije Valak, zacari se na njegovo mjesto Jovav sin Zarin od Vosore. ⁴⁵A kad umrije Jovav, zacari se na njegovo mjesto Asom od zemlje Temanovske. ⁴⁶A kad umrije Asom, zacari se na njegovo mjesto Adad sin Varadov, koji isijeèe Madijance u polju Moavskom; a gradu mu bješe ime Getem. ⁴⁷A kad umrije Adad, zacari se na njegovo mjesto Samada iz Masekasa. ⁴⁸A kad umrije Samada, zacari se na njegovo mjesto Saul iz Rovota na rijeci. ⁴⁹A kad umrije Saul, zacari se na njegovo mjesto Valenon sin Ahovorov. ⁵⁰A kad umrije Valenon, zacari se na njegovo mjesto Adad; a grad mu se zvaše Fogor, a ženi mu bješe ime Meteveila kæi Matraide kæeri Mezovove. ⁵¹A kad umrije Adad, nastaše knezovi u Edomskoj: knez Tamna, knez Alva, knez Jetet, ⁵²Knez Olivema, knez Ila, knez Finon, ⁵³Knez Kenez, knez Teman, knez Mivsar, ⁵⁴Knez Magedilo, knez Iram. To bjehu knezovi Edomski.

¹Ovo su sinovi Izrailjevi: Ruvim, Simeun, Levije i Juda, Isahar i Zavulon, ²Dan, Josif i Venijamin, Neftalim, Gad i Asir. ³Sinovi Judini: Ir i Avnan i Sila; ta mu tri rodi kæi Suvina Hananejka; ali Ir prvenac Judin bješe nevaljao pred Gospodom, te ga ubi. ⁴A Tamara snaha njegova rodi mu Faresa i Zaru. Svega pet bješe sinova Judinijeh. ⁵Sinovi Faresovi: Esron i Amul. ⁶A sinovi Zarini: Zimrije i Etan i Eman i Halkol i Dara; svega pet. ⁷I sinovi Harmijini: Ahan, koji smuti Izrailja ogriješiv se o stvari proklete. ⁸A sinovi Etanovi: Azarija. ⁹A sinovi Esronovi, što mu se rodiše: Jerameilo i Aram i Halev. ¹⁰A Aram rodi Aminadava, a Aminadav rodi Nasona, kneza sinova Judinijeh; ¹¹A Nason rodi Salmona; a Salmon rodi Voza; ¹²A Voz rodi Ovida; a Ovid rodi Jeseja; ¹³A Jesej rodi prvenca svojega Elijava, i Avinadava drugoga i Samu treæega, ¹⁴Natanaila èetvrtoga, Radaja petoga, ¹⁵Osema šestoga, Davida sedmoga, ¹⁶I sestre im Seruju i Avigeju. A sinovi Serujini bjehu Avisaj i Joav i Asailo, trojica. ¹⁷A Avigeja rodi Amasu; a otac Amasin bješe Jeter Ismailjac. ¹⁸A Halev sin Esronov rodi s Azuvom ženom svojom i s Jeriotom sinove, i sinovi mu bjehu Jeser i Sovav i Ardon. ¹⁹A kad umrije Azuva, Halev se oženi Efratom, koja mu rodi Ora; ²⁰A Or rodi Uriju, a Urija rodi Veseleila. ²¹Potom otide Esron ka kæeri Mahira oca Galadova, i oženi se njom kad mu bijaše šezdeset godina, i ona mu rodi Seguva. ²²A Seguv rodi Jaira, koji imaše dvadeset i tri grada u zemlji Galadskoj. ²³Jer uze Gesurejima i Sircima sela Jairova i Kenat sa selima njegovijem, šezdeset gradova. To sve uzeše sinovi Mahira oca Galadova. ²⁴I kad umrije Esron u Halev-Efrati, žena Esronova Avija rodi mu Ashora oca Tekojanima. ²⁵A sinovi Jerameila prvenca Esronova bjehu: prvenac Aram, pa Vuna i Oren i Osem i Ahija. ²⁶Imaše i drugu ženu Jerameilo, po imenu Ataru, ona je mati Onamova. ²⁷A sinovi Arama prvenca Jerameilova bjehu: Mas i Jamin i Eker. ²⁸I sinovi Onamovi bjehu: Samaj i Jadaj; a sinovi Samajevi: Nadav i Avisur. ²⁹I ime ženi Avisurovoj bješe Avihaila, koja mu rodi Avana i Molida. ³⁰A sinovi Nadavovi: Seled i Apaim; ali Seled umrije bez djece. ³¹A sinovi Apailovi: Jesej; a sinovi Jesejevi: Sisan, i kæi Sisanova Alaja. ³²A sinovi Jadaja brata Samajeva: Jeter i Jonatan; ali Jeter umrije bez djece. ³³A sinovi Jonatanovi: Falet i Zaza. Ti bijahu sinovi Jerameilovi. ³⁴A Sisan ne imaše sinova nego kæeri; i imaše Sisan slugu Misirca po imenu Jaraju. ³⁵Zato Sisan dade kæer svoju Jaraji sluzi svojemu za ženu; a ona mu rodi Ataja. ³⁶A Ataj rodi Natana; a Natan rodi Zavada; ³⁷A Zavad rodi Eflala; a Eflal rodi Ovida; ³⁸A Ovid rodi Juja; a Juj rodi Azariju; ³⁹A Azarija rodi Helisa; a Helis rodi Eleasu; ⁴⁰A Eleasa rodi Sisamaja; a Sisamaj rodi Saluma; ⁴¹A Salum rodi Jekamiju; a Jekamija rodi Elisama. ⁴²A sinovi Haleva brata Jerameilova bjehu: Misa prvenac njegov, otac Zifejima; pa sinovi Marise oca Hevronova. ⁴³A sinovi Hevronovi: Korej i Tafuja i Rekem i Sema. ⁴⁴A Sema rodi Rama oca Jorkoamova; a Rekem rodi Samaja. ⁴⁵A sin Samajev bješe Maon, a taj Maon bi otac Vet-Suru. ⁴⁶I Gefa inoèa Halevova rodi Harana i Mosu i Gazesa. ⁴⁷A sinovi Jadajevi: Regem i Jotam i Gisan i Felet i Gefa i Sagaf. ⁴⁸Maha inoèa Halevova rodi Severa i Tirhanu. ⁴⁹Rodi i Sagafa oca Madmancima i Sevu oca Mahvincima i Gavajanima; a kæi Halevova bijaše Ahsa. ⁵⁰Ovo bijahu sinovi Haleva sina Ora prvenca Efratina; Soval otac Kirijat-Jarimu, ⁵¹Salma otac Vitlejemu, Aref otac Vet-Gaderu. ⁵²A imaše sinove Soval otac Kirijat-Jarimu: Aroja i Asi-Amenuhota. ⁵³A porodice Kirijat-jarimske bjehu: Jetrani i Fuæani i Sumaæani i Misrajani. Od njih izidoše Saraæani i Estaoljani. ⁵⁴Sinovi Salmini: Vitlejemci i Netofaæani, Ataroæani od doma Joavova, i Zorani, polovina Manahaæana, ⁵⁵I porodice pisarske u Javisu, Tiraæani, Simeaæani, Suhaæani; to su Keneji, koji se narodiše od Emata, oca doma Rihavova.

¹A ovo su sinovi Davidovi koji mu se rodiše u Hevronu: prvenac Amnon od Ahinoame Jezraeljanke, drugi Danilo od Avigeje Karmilke, ²Treæi Avesalom, sin Mahe kæeri Talmaja cara Gesurskoga, èetvrti Adonija, sin Agitin, ³Peti Sefatija od Avitale, šesti Itram od Egle žene njegove. ⁴Šest mu se rodi u Hevronu, gdje carova sedam godina i šest mjeseca, a trideset i tri carova u Jerusalimu. ⁵A ovi mu se rodiše u Jerusalimu: Samaja i Sovav i Natan i Solomun, èetiri, od Vitsaveje kæeri Amilove. ⁶I Jevar i Elisama i Elifalet, ⁷I Noga i Nefeg i Jafija, ⁸I Elisama i Elijada i Elifelet, devet, ⁹Sve sinovi Davidovi osim sinova inoèa njegovijeh i osim Tamare sestre njihove. ¹⁰A sin Solomunov bijaše Rovoam, a njegov sin Avija, a njegov sin Asa, a njegov sin Josafat, ¹¹A njegov sin Joram, a njegov sin Ohozija, a njegov sin Joas, ¹²A njegov sin Amasija, a njegov sin Azarija, a njegov sin Jotam, ¹³A njegov sin Ahaz, a njegov sin Jezekija, a njegov sin Manasija, ¹⁴A njegov sin Amon, a njegov sin Josija. ¹⁵A sinovi Josijini: prvenac Joanan, drugi Joakim, treæi Sedekija, èetvrti Salum. ¹⁶A sinovi Joakimovi: Jehonija sin mu, i njegov sin Sedekija. ¹⁷A sinovi Jehonije sužnja: Salatilo sin mu. ¹⁸A njegovi sinovi Malhiram i Fedaja i Senasar, Jekamija, Osama i Nedavija. ¹⁹A sinovi Fedajini: Zorovavelj i Simej; a sinovi Zorovaveljevi: Mesulam i Ananija i sestra im Selometa. ²⁰A sinovi Mesulamovi: Asuva i Oilo i Varahija i Asadija i Jusavesed, pet. ²¹A sinovi Ananijini: Felatija i Jesaja, sinovi Refajini, sinovi Arnanovi, sinovi Ovadijini, sinovi Sehanijini. ²²A sinovi Sehanijini: Semaja, i sinovi Semajini: Hatus i Igeal i Varija i Nearija i Safat, šest. ²³A sinovi Nearijini: Elioinaj i Jezekija i Azrikam, tri. ²⁴A sinovi Elioinajevi: Odaja i Eliasiv i Felaja i Akuv i Joanan i Dalaja i Anan, sedam.

¹Sinovi Judini bjehu: Fares, Esron i Harmija i Or i Soval. ²A Reaja sin Sovalov rodi Jata, a Jat rodi Ahumaja i Lada. To su porodice Saratske. ³A ovo su od oca Itama: Jezrael i Jesma i Jedvas, a sestri njihovoj bješe ime Aselelfonija. ⁴I Fanuilo bješe otac Gedoru, i Eser otac Husin. To bijahu sinovi Ora prvenca Efrate oca Vitlejemcima. ⁵A Ashor otac Tekujanima imaše dvije žene, Elu i Naru. ⁶I Nara mu rodi Ahuzama i Efera i Temana i Ahastara. To su sinovi Narini. ⁷A sinovi Elini: Sered, Jesoar i Etnan. ⁸A Kos rodi Anuva i Sovivu i porodice Aharila sina Arumova. ⁹A Javis bješe slavniji od svoje braæe, i mati mu nadje ime Javis govoreæi: rodih ga s bolom. ¹⁰I Javis prizva Boga Izrailjeva govoreæi: o da bi me blagoslovio i raširio meðe moje, i ruka tvoja da bi bila sa mnom, i da bi me saèuvao oda zla da me ne ucvijeli! I uèini Bog za što ga moli. ¹¹A Heluv brat Sujin rodi Mehira. On bi otac Estonov. ¹²A Eston rodi Vet-Rafu i Feseju i Tehinu oca gradu Nasu. To su ljudi Rihavovi. ¹³A sinovi Kenezovi bjehu Gotonilo i Seraja. A sinovi Gotonilovi: Atat. ¹⁴A Meonotaj rodi Ofru; a Seraja rodi Joava, oca onijeh što žive u dolini drvodjeljskoj, jer bijahu drvodjelje. ¹⁵A sinovi Haleva sina Jefonijina bijahu Ir, Ila i Nam. A sin Ilin bješe Kenez. ¹⁶A sinovi Jeleleilovi: Zif i Zifa, Tirija i Asareilo. ¹⁷A sinovi Ezrini: Jeter i Mered i Efer i Jalon; a žena Meredova rodi Marijama i Samaja i Jesvu, oca Estemoji. ¹⁸A žena njegova Judija rodi Jereda oca Gedoru, i Evera oca Sohotu, i Jekutila oca Zanoji. A to bijahu sinovi Vitije kæeri Faraonove, kojom se oženi Mered. ¹⁹A sinovi žene Odijine sestre Nama oca Keili bijahu Garmija i Estemoja Mahaæanin. ²⁰A sinovi Simonovi: Amnon i Rina i Ven-Anan i Tilon. A sinovi Jesejevi: Zohet i Ven-Zohet. ²¹A sinovi Sile sina Judina: Ir otac Lihu, i Lada otac Marisi, i porodice doma platnarskoga, doma Asvejina. ²²I Jokim i Hasivljani, i Joas i Saraf, koji vladahu u Moavskoj, i Jasuvi-Lehem. Ali to su stare stvari. ²³To bijahu lonèari i življahu u sadovima i zabranima, i bijahu ondje kod cara za njegove poslove. ²⁴Sinovi Simeunovi: Nemuilo i Jamin, Jariv, Zera, Saul; ²⁵A njegov sin Salum, a njegov sin Mivsam, a njegov sin Misma. ²⁶A sinovi Mismini: Amuilo sin mu, i njegov sin Zahur, i njegov sin Simej. ²⁷A Simej imaše šesnaest sinova i šest kæeri; a braæa njegova nemahu mnogo sinova, i sve porodice njihove ne bješe tako mnogo kao sinova Judinijeh. ²⁸A življahu u Virsaveji i Moladi i Asar-Sualu, ²⁹I u Vali i u Asemu i u Toladu, ³⁰I u Vetuilu i u Ormi i u Siklagu, ³¹I u Vet-Marhavotu i u Asar-Susimu i u Vet-Vireju i u Saraimu. To bjehu gradovi njihovi do cara Davida. ³²A sela njihova bijahu Itam i Ajin, Rimon i Tohen i Asan, pet gradova, ³³I sva sela njihova što bijahu oko tijeh gradova do Vala. To bijahu stanovi njihovi po rodu njihovu. ³⁴A Mesovav i Jamlih i Josa sin Amasijin, ³⁵I Joilo i Juj sin Josivije sina Seraje sina Asilova, ³⁶I Elioinaj i Jakova i Jesohaja i Asaja i Adilo i Jesimilo i Venaja, ³⁷I Zisa sin Sifija sina Alona sina Jedaje sina Simrija sina Semajina; ³⁸Ti imenovani bijahu knezovi u porodicama svojim, i domovi otaca njihovijeh umnožiše se veoma. ³⁹I zato otidoše u Gedor do istoène strane doline da traže pašu stoci svojoj. ⁴⁰I naðoše pašu obilatu i dobru i zemlju prostranu i mirnu i rodnu, jer prije ondje življahu koji bijahu od Hama. ⁴¹Ti dakle zapisani po imenu došavši za Jezekije cara Judina razbiše šatore njihove i stanovnike koji se naðoše ondje, i pobiše ih kao proklete da ne osta nijedan do danas, i naseliše se mjesto njih, jer ondje bijaše paše za stoku njihovu. ⁴²A izmeðu njih, sinova Simeunovijeh, izide na goru Sir pet stotina ljudi, a poglavice im bijahu Felatija i Nearija i Refaja i Ozilo, sinovi Jesejevi. ⁴³I pobiše ostatak što bijahu utekli izmeðu Amalika, i naseliše se ondje do današnjega dana.

¹A sinovi Ruvima prvenca Izrailjeva, jer on bijaše prvenac, ali kad oskrvni postelju oca svojega, dano bi njegovo prvenaštvo sinovima Josifa sina Izrailjeva, ali ne tako da se broji prvenac, ²Jer Juda bi najsilniji meðu braæom svojom i od njega je voð, ali prvenaštvo dobi Josif; ³Sinovi Ruvima prvenca Izrailjeva bijahu: Anoh i Faluj, Esron i Harmija, ⁴Sinovi Joilovi: Semaja sin mu, a njegov sin Gog, a njegov sin Simej, ⁵A njegov sin Miha, a njegov sin Reaja, a njegov sin Val, ⁶A njegov sin Veira, kojega odvede Telgat-Felnasar car Asirski; on bijaše knez plemena Ruvimova. ⁷A braæi njegovoj po porodicama njihovijem kad se izbrojiše po koljenima svojim, bješe knez Jeilo i Zaharija, ⁸I Vela sin Azaza sina Seme sina Joilova; on življaše u Aroiru i do Nevona i Valmeona. ⁹Potom življaše k istoku dori do pustinje od rijeke Efrata, jer im se stoka umnoži u zemlji Galadskoj. ¹⁰I za vremena Saulova vojevaše na Agarene, koji izgiboše od ruke njihove; i tako se naseliše u šatorima njihovijem po svemu istoènom kraju zemlje Galadske. ¹¹A sinovi Gadovi življahu prema njima u zemlji Vasanskoj do Salhe. ¹²Joilo im bijaše poglavar, a Safan drugi, pa Janaj i Safat u Vasanu. ¹³A braæa njihova po domovima otaèkim bijahu: Mihailo i Mesulam i Seva i Joraj i Jahan i Zije i Ever, sedmorica. ¹⁴Ti bijahu sinovi Avihaila sina Urija sina Jaroje sina Galada sina Mihaila sina Jesisaja sina Jadona sina Vuzova. ¹⁵Ahije sin Avdila sina Gunijeva bijaše poglavar u domu otaca njihovijeh. ¹⁶I življahu u Galadu, u Vasanu i u selima njegovijem i u svijem podgraðima Saronskim do meða njegovijeh. ¹⁷Svi ovi biše izbrojeni za vremena Jotama cara Judina i za vremena Jerovoama cara Izrailjeva. ¹⁸Sinova Ruvimovijeh i Gadovijeh i polovine plemena Manasijina, hrabrijeh ljudi, što nošahu štit i maè, i zatezahu luk, i vještijeh boju, bijaše èetrdeset i èetiri tisuæe i sedam stotina i šezdeset, koji iðahu na vojsku; ¹⁹I vojevaše na Agarene, na Jetureje i Nafiseje i Nodaveje, ²⁰I doðe im pomoæ suprot njih, i Agareni im biše dani u ruke i sve što imahu; jer zavapiše k Bogu u boju, i usliši ih, jer se pouzdaše u nj. ²¹I zaplijeniše stoku njihovu, pedeset tisuæa kamila i dvjesta i pedeset tisuæa ovaca i dvije tisuæe magaraca i sto tisuæa duša ljudskih. ²²A ranjenijeh mnogo pade; jer taj boj bi od Boga; i nastavaše na mjestu njihovu do seobe svoje. ²³A sinovi polovine plemena Manasijina življahu u toj zemlji od Vasana do Val-Ermona i Senira, do gore Ermona; bijahu se umnožili. ²⁴A ovo bijahu poglavari u domu otaca njihovijeh: Efer i Jesej i Elilo i Azrilo i Jeremija i Odavija i Jadilo, ljudi hrabri i na glasu, poglavari u domu otaca svojih. ²⁵Ali kad zgriješiše Bogu otaca svojih i èiniše preljubu za bogovima naroda one zemlje, koje Bog istrijebi ispred njih, ²⁶Podiže Bog Izrailjev duh Fula cara Asirskoga i duh Telgat-Felnasara cara Asirskoga, i preseliše pleme Ruvimovo i pleme Gadovo i polovinu plemena Manasijina, i odvedoše ih u Alu i u Avor i u Aru, i na rijeku Gozan, gdje ostaše do danas.

¹Sinovi Levijevi bijahu: Girson, Kat i Merarije. ²A sinovi Katovi: Amram, Isar i Hevron i Ozilo. ³A sinovi Amramovi: Aron i Mojsije, i kæi Marija. A sinovi Aronovi: Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar. ⁴Eleazar rodi Finesa; a Fines rodi Avisuju; ⁵A Avisuja rodi Vukija; a Vukije rodi Oziju; ⁶A Ozija rodi Zeraju; a Zeraja rodi Merajota; ⁷A Merajot rodi Amariju; a Amarija rodi Ahitova; ⁸A Ahitov rodi Sadoka; a Sadok rodi Ahimasa; ⁹A Ahimas rodi Azariju; a Azarija rodi Joanana; ¹⁰A Joanan rodi Azariju, koji bi sveštenik u domu što sazida Solomun u Jerusalimu; ¹¹A Azarija rodi Amariju; a Amarija rodi Ahitova; ¹²A Ahitov rodi Sadoka; a Sadok rodi Saluma; ¹³A Salum rodi Helkiju; a Helkija rodi Azariju; ¹⁴A Azarija rodi Seraju; a Seraja rodi Josedeka. ¹⁵A Josedek otide kad Gospod preseli Judeje i Jerusalim rukom Navuhodonosorovom. ¹⁶Sinovi Levijevi bijahu: Girson, Kat i Merarije. ¹⁷A ovo su imena sinovima Girsonovijem: Lovenije i Simej. ¹⁸A sinovi Katovi bjehu: Amram i Isar i Hevron i Ozilo. ¹⁹Sinovi Merarijevi: Molija i Musija. I ovo su porodice Levitske po ocima svojim: ²⁰Girsonova: Lovenije sin mu, a njegov sin Jat, a njegov sin Zima, ²¹A njegov sin Joah, a njegov sin Ido, a njegov sin Zera, a njegov sin Jetraj. ²²Sinovi Katovi: Aminadav sin mu, a njegov sin Korej, a njegov sin Asir. ²³A njegov sin Elkana, a njegov sin Evijasaf, a njegov sin Asir, ²⁴A njegov sin Tahat, a njegov sin Urilo, a njegov sin Ozija, a njegov sin Saul. ²⁵A sinovi Elkanini: Amasaj i Ahimot, ²⁶Elkana; sinovi Elkanini: Sufija sin mu, a njegov sin Mahat; ²⁷A njegov sin Elijav, a njegov sin Jeroam, a njegov sin Elkana. ²⁸A sinovi Samuilovi: Vasnija prvenac, pa Avija. ²⁹Sinovi Merarijevi: Molija, a njegov sin Lovenije, a njegov sin Simej, a njegov sin Uza, ³⁰A njegov sin Simaja, a njegov sin Agija, a njegov sin Asaja. ³¹A ovo su koje postavi David da pjevaju u domu Gospodnjem, kad se namjesti kovèeg, ³²Koji služahu pred šatorom od sastanka pjevajuæi, dok ne sazida Solomun dom Gospodnji u Jerusalimu, i stajahu po redu svom u službi svojoj; ³³Ovi su što stajahu i sinovi njihovi: od sinova Katovijeh Eman pjevaè, sin Joila sina Samuila, ³⁴Sina Elkane, sina Jeroama, sina Elila, sina Toje, ³⁵Sina Sufa, sina Elkane, sina Mata, sina Amasaja, ³⁶Sina Elkane, sina Joila, sina Azarije, sina Sofonije, ³⁷Sina Tahate, sina Asira, sina Aviasafa, sina Koreja, ³⁸Sina Isara, sina Kata, sina Levija, sina Izrailjeva. ³⁹I brat mu Asaf, koji mu stajaše s desne strane; a Asaf bijaše sin Varahije, sina Simeje, ⁴⁰Sina Mihaila, sina Vasije, sina Malhije, ⁴¹Sina Etnija, sina Zera, sina Adaje, ⁴²Sina Etana, sina Zime, sina Simeja, ⁴³Sina Jata, sina Girsona, sina Levijeva. ⁴⁴A sinovi Merarijevi, braæa njihova, stajahu s lijeve strane: Etan sin Kisije, sina Avdija, sina Maluha, ⁴⁵Sina Asavije, sina Amasije, sina Helkije, ⁴⁶Sina Amsije, sina Vanije, sina Samira, ⁴⁷Sina Molije, sina Musije, sina Merarija, sina Levijeva. ⁴⁸A braæa njihova, ostali Leviti, biše odreðeni na svu službu u šatoru doma Božijega. ⁴⁹A Aron i sinovi njegovi paljahu na oltaru za žrtve paljenice i na oltaru kadionom, vršeæi sve poslove u svetinji nad svetinjama, i èineæi oèišæenje za Izrailja po svemu kako je zapovjedio Mojsije sluga Božji. ⁵⁰A ovo su sinovi Aronovi: Eleazar sin mu, a njegov sin Fines, a njegov sin Avisuja, ⁵¹A njegov sin Vukije, a njegov sin Ozije, a njegov sin Zeraja, ⁵²A njegov sin Merajot, a njegov sin Amarija, a njegov sin Ahitov, ⁵³A njegov sin Sadok, a njegov sin Ahimas. ⁵⁴A ovo su im stanovi po gradovima njihovijem u meðama njihovijem: sinovima Aronovijem od porodice Katove dopade ždrijebom, ⁵⁵I dadoše im Hevron u zemlji Judinoj, i podgraða njegova oko njega; ⁵⁶A polje gradsko i sela njegova dadoše Halevu sinu Jefonijinu; ⁵⁷Dadoše dakle sinovima Aronovijem gradove Judine: Hevron utoèište, i Livnu i podgraða njezina, i Jatir i Estemoju i podgraða njezina, ⁵⁸I Ilon i podgraða njegova, Devir i podgraða njegova, ⁵⁹I Asan i podgraða njegova, i Vet-Semes i podgraða njegova; ⁶⁰A od plemena Venijaminova: Gavaju i podgraða njezina, i Alemet i podgraða njegova, i Anatot i podgraða njegova; svega gradova njihovijeh trinaest po porodicama njihovijem. ⁶¹I ostalijem sinovima Katovijem od porodice toga plemena daše ždrijebom od polovine plemena, od polovine Manasijine deset gradova. ⁶²A sinovima Girsonovijem po porodicama njihovijem trinaest gradova od plemena Isaharova i od plemena Asirova i od plemena Neftalimova i od plemena Manasijina u Vasanu. ⁶³Sinovima Merarijevim po porodicama njihovijem daše ždrijebom od plemena Ruvimova i od plemena Gadova i od plemena Zavulonova dvanaest gradova. ⁶⁴Tako daše sinovi Izrailjevi Levitima te gradove i podgraða njihova. ⁶⁵I daše ždrijebom od plemena sinova Judinijeh i od plemena sinova Simeunovijeh i od plemena sinova Venijaminovijeh te gradove, koje imenovaše poimence. ⁶⁶I onima koji bijahu od roda sinova Katovijeh a gradovi njihovi i meðe njihove bijahu u plemenu Jefremovu, ⁶⁷Njima daše grad za utoèište Sihem i podgraða njegova u gori Jefremovoj, i Gezer i podgraða njegova, ⁶⁸I Jokmeam i podgraða njegova, i Vet-Oron i podgraða njegova, ⁶⁹I Ejalon i podgraða njegova, i Gat-Rimon i podgraða njegova, ⁷⁰I od polovine plemena Manasijina Anir i podgraða njegova, i Vileam i podgraða njegova, porodicama sinova Katovijeh ostalijem. ⁷¹A sinovima Girsonovijem daše od porodice polovine plemena Manasijina Golan u Vasanu i podgraða njegova, i Astarot i podgraða njegova; ⁷²A od plemena Isaharova Kedes i podgraða njegova, Davrat i podgraða njegova, ⁷³I Ramot i podgraða njegova, i Anim i podgraða njegova; ⁷⁴A od plemena Asirova Masal i podgraða njegova, i Avdon i podgraða njegova, ⁷⁵I Hukok i podgraða njegova, i Reov i podgraða njegova; ⁷⁶A od plemena Neftalimova Kedes u Galileji i podgraða njegova, i Amon i podgraða njegova, i Kirijatajim i podgraða njegova. ⁷⁷Sinovima Merarijevim ostalijem daše od plemena Zavulonova Rimon i podgraða njegova, Tavor i podgraða njegova; ⁷⁸A preko Jordana prema Jerihonu na istoènoj strani Jordana, od plemena Ruvimova Vosor u pustinji i podgraða njegova, i Jasu i podgraða njezina, ⁷⁹I Kedimot i podgraða njegova, i Mifat i podgraða njegova; ⁸⁰A od plemena Gadova Ramot u Galadu i podgraða njegova, i Mahanajim i podgraða njegova, ⁸¹I Esevon i podgraða njegova, i Jazir i podgraða njegova.

¹A sinovi Isaharovi bijahu: Tola i Fuja i Jasuv i Simron, èetvorica. ²A sinovi Tolini: Ozije i Refaja i Jerilo i Jamaj i Jefsam i Samuilo, poglavari otaèkih domova svojih od Tole, hrabri ljudi u porodicama svojim; bješe ih za vremena Davidova na broj dvadeset i dvije tisuæe i šest stotina. ³A sinovi Ozijevi: Izraja, i sinovi Izrajini: Mihailo i Ovadija i Joilo i Jesija, skupa pet poglavara. ⁴I s njima u porodicama njihovijem po domovima otaca njihovijeh bješe vojnika trideset i šest tisuæa, jer imahu mnogo žena i sinova. ⁵I braæe njihove po svijem domovima Isaharovijem, hrabrijeh ljudi, bijaše osamdeset i sedam tisuæa, svega izbrojenijeh. ⁶Sinovi Venijaminovi: Vela i Veher i Jediailo, trojica. ⁷A sinovi Velini: Esvon i Ozije i Ozilo i Jerimot i Irije, pet poglavara domova otaèkih, hrabri ljudi; na broj ih bješe dvadeset i dvije tisuæe i trideset i èetiri. ⁸A sinovi Veherovi: Zemira i Joas i Elijezer i Elioinaj i Amrije i Jerimot i Avija i Anatot i Alamet, svi sinovi Veherovi. ⁹I izbrojenijeh po porodicama svojim, po poglavarima otaèkoga doma svojega, bješe ih dvadeset tisuæa i dvjesta hrabrijeh ljudi. ¹⁰A sinovi Jediailovi: Valan, i sinovi Valanovi: Jeus i Venijamin i Ehud i Hanana i Zitan i Tarsis i Ahisar. ¹¹Svijeh ovijeh sinova Jediailovih po poglavarima porodica otaèkih, hrabrijeh ljudi, bješe sedamdeset tisuæa i dvjesta, koji iðahu na vojsku. ¹²I Sufeji i Upeji bijahu sinovi Irovi, i Useji sinovi Ahirovi. ¹³Sinovi Neftalimovi: Jasilo i Gunije i Jeser i Salum, sinovi Valini. ¹⁴Sinovi Manasijini: Azrilo, kojega mu žena rodi; inoèa njegova Sirka rodi Mahira, oca Galadova; ¹⁵A Mahir se oženi od Upeja i Sufeja, a ime sestri njihovoj bješe Maha; a ime drugomu bješe Salpad; a Salpad imaše kæeri. ¹⁶A Maha žena Mahirova rodi sina, kojemu nadje ime Fares, a bratu mu nadje ime Seres, a njegovi sinovi bjehu Ulam i Rakem. ¹⁷I sinovi Ulamovi: Vedan. To su sinovi Galada sina Mahira sina Manasijina. ¹⁸A sestra njegova Amoleketa rodi Isuda i Avijezera i Malu. ¹⁹A sinovi Semidini bejahu Ahijan i Sihem i Lihija i Anijam. ²⁰A sinovi Jefremovi: Sutala, a njegov sin Vered, a njegov sin Tahat, a njegov sin Eleada, a njegov sin Tahat, ²¹A njegov sin Zavad, a njegov sin Sutala i Eser i Elead. A njih ubiše ljudi iz Gata, roðeni u zemlji, jer sidoše da im uzmu stoku. ²²Zato tužaše Jefrem otac njihov dugo vremena, i doðoše braæa njegova da ga tješe. ²³Potom leže sa ženom svojom, a ona zatrudnje i rodi sina, i on mu nadje ime Verija, jer nesreæa zadesi dom njegov. ²⁴I kæi mu bješe Sera, koja sazida Vetoron donji i gornji i Uzen-Seru. ²⁵I sin mu bješe Refa i Resef, a njegov sin bješe Tela, a njegov sin Tahan, ²⁶A njegov sin Ladan, a njegov sin Amijud, a njegov sin Elisama, ²⁷A njegov sin Non, a njegov sin Isus. ²⁸A dostojanje njihovo i naselje bješe Vetilj i sela njegova, i s istoka Naran, a sa zapada Gezer i sela njegova, i Sihem i sela njegova do Gaze i sela njezinijeh. ²⁹I pokraj sinova Manasijinih Vet-San i sela njegova, Tanah i sela njegova, Megidon i sela njegova, Dor i sela njegova; tu nastavahu sinovi Josifa sina Izrailjeva. ³⁰Sinovi Asirovi bijahu Jemna i Jesva i Jesvaj i Verija, i Sera sestra njihova. ³¹A sinovi Verijini: Ever i Malhilo; ovaj je otac Virzavitov. ³²A Ever rodi Jaflita i Somira i Hotama i Suju sestru njihovu. ³³A sinovi Jaflitovi bijahu: Fasah i Vimal i Asvat; to bijahu sinovi Jaflitovi. ³⁴A sinovi Somirovi: Ahije i Roga, Jehuva i Aram. ³⁵A sinovi Elema brata njegova: Sofa i Jemna i Selis i Amal. ³⁶Sinovi Sofini: Suja i Arnefer i Sogal i Verije i Jemra, ³⁷I Vosor i Od i Sama i Silisa i Itran i Veira. ³⁸A sinovi Jeterovi: Jefonija i Fispa i Ara. ³⁹I sinovi Ulini: Arah i Anilo i Risija. ⁴⁰Svi ovi bijahu sinovi Asirovi, poglavari domova otaèkih, izabrani, hrabri ljudi, poglavari meðu knezovima. Bješe ih za vojsku na broj dvadeset i šest tisuæa ljudi.

¹A Venijamin rodi Velu prvenca svojega, Asvila drugoga, i Aru treæega, ²Noja èetvrtoga, i Rafu petoga. ³A sinovi Velini bijahu: Adar i Gira i Avijud, ⁴I Avisuja i Naman i Ahoja, ⁵I Gira i Sefuvan i Uram. ⁶A ovi bijahu sinovi Ehudovi, bijahu poglavari domova otaèkih onima koji življahu u Gavaji, te ih preseliše u Manahat: ⁷Naman i Ahija i Gira, on ih preseli; i rodi Uzu i Ahijuda. ⁸A Sarajim, pošto ih posla, rodi sinove u zemlji Moavskoj s Usimom i Varom ženama svojim. ⁹Rodi s Odesom ženom svojom Jovava i Siviju i Misu i Malhama, ¹⁰I Jeusa i Sahiju i Mirmu; ti bijahu sinovi njegovi, poglavari domova otaèkih. ¹¹A s Usimom rodi Avitova i Elfala. ¹²I sinovi Elfalovi bjehu: Ever i Misam i Samed; on sazida Onon i Lod i sela njegova; ¹³I Verija i Sema, koji bijahu poglavari domova otaèkih onima koji življahu u Ejalonu; oni istjeraše stanovnike Gatske; ¹⁴A Ahijo, Sasak i Jeremot, ¹⁵I Zevadija i Arad i Ader, ¹⁶I Mihailo i Jespa i Joha bjehu sinovi Verijini; ¹⁷A Zavadija i Mesulam i Ezekije i Ever, ¹⁸I Ismeraj i Jezlija i Jovav bjehu sinovi Elfalovi; ¹⁹A Jakim i Zihrije i Zavdije, ²⁰I Elinaj i Ziltaj i Elilo, ²¹I Adaja i Veraja i Simrat bjehu sinovi Semini; ²²A Jesvan i Ever i Elilo, ²³I Avdon i Zihrije i Anan, ²⁴I Ananija i Elam i Antonija, ²⁵I Jefedija i Fanuilo bjehu sinovi Sasakovi; ²⁶A Samseraj i Searija i Gotolija, ²⁷I Jaresija i Ilija i Zihrije bjehu sinovi Jeroamovi. ²⁸To bjehu poglavari domova otaèkih po porodicama svojim, i nastavahu u Jerusalimu. ²⁹A u Gavaonu nastavaše otac Gavaonu; a ženi mu bješe ime Maha. ³⁰A sin prvenac njegov bješe Avdon, pa Sur i Kis i Val i Nadav, ³¹I Gedor i Ahijo i Zaher, ³²I Miklot, koji rodi Simeju. I oni življahu prema braæi svojoj u Jerusalimu s braæom svojom. ³³A Nir rodi Kisa; a Kis rodi Saula; a Saul rodi Jonatana i Malhisuja i Avinadava i Esvala. ³⁴A sin Jonatanov bješe Merival; a Merival rodi Mihu; ³⁵A Mišini sinovi bjehu: Fiton i Meleh i Tareja i Ahaz. ³⁶A Ahaz rodi Joadu; a Joada rodi Alemeta i Azmaveta i Zimrija. A Zimrije rodi Mosu; ³⁷A Mosa rodi Vineju; a njegov sin bješe Rafa, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asilo. ³⁸A Asilo imaše šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Voheruj i Ismailo i Searija, i Ovadija i Anan. Ti svi bjehu sinovi Asilovi. ³⁹A sinovi Iseka brata njegova: Ulam prvenac mu, Jeus drugi, i Elifelet treæi. ⁴⁰I bijahu sinovi Ulamovi junaci, koji natezahu luk, i imahu mnogo sinova i unuka, sto i pedeset. Svi ti bjehu od sinova Venijaminovijeh.

¹I tako sav Izrailj bi izbrojen, i eto zapisani su u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem; i biše preseljeni u Vavilon za bezakonje svoje. ²A koji prije nastavahu na dostojanju svojem po gradovima svojim, Izrailjci, sveštenici, Leviti i Netineji, ³Nastavahu u Jerusalimu i od sinova Judinijeh i sinova Venijaminovijeh i od sinova Jefremovijeh i Manasijinih: ⁴Gutaj sin Amijuda sina Amrija, sina Imrija, sina Venija, od sinova Faresa sina Judina; ⁵I od sinova Silonovijeh: Asaja prvenac i sinovi njegovi; ⁶A od sinova Zerinijeh Jeuilo i braæe njegove šest stotina i devedeset; ⁷A od sinova Venijaminovijeh Saluj sin Mesulama sina Oduje, sina Asenujina, ⁸I Jevnija sin Jeroamov, i Ila sin Ozija sina Mahrijeva, i Mesulam sin Sefatije sina Raguila, sina Ivnijina; ⁹I braæe njihove po porodicama svojim devet stotina pedeset i šest; svi bjehu ljudi poglavari od porodica po domovima otaca svojih. ¹⁰A od sveštenika: Jedaja i Jojariv i Jahin, ¹¹I Azarija sin Helkije sina Mesulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahitovova, starješina u domu Gospodnjem, ¹²I Adaja sin Jeroama sina Pashora, sina Malhijina, i Masaj sin Adila sina Jazire, sina Mesulama, sina Mesilemita, sina Imirova; ¹³I braæe njihove, poglavara otaèkih domova svojih, tisuæa i sedam stotina i šezdeset ljudi vrijednijeh na poslu u službi u domu Gospodnjem. ¹⁴A od Levita Semaja sin Asuva, sina Azrikama, sina Asavijina, izmeðu sinova Merarijevih; ¹⁵I Vakvakar i Eres i Galal i Matanija, sin Mihe sina Zihrija, sina Asafova; ¹⁶I Ovadija sin Semaje sina Galala, sina Jedutunova, i Varahija sin Ase sina Elkanina, koji stanovaše u selima Netofatskim. ¹⁷I vratari: Salum i Akuv i Talmon i Ahiman, i braæa njihova; a Salum bješe poglavar. ¹⁸On do sada bijaše na vratima carskim k istoku; to bijahu vratari po èetama sinova Levijevih. ¹⁹A Salum sin Koreja sina Evijasafa, sina Korejeva, i braæa njegova od doma oca njegova, sinovi Korejevi, u poslu službenom èuvahu pragove kod šatora, kao što oci njihovi u okolu Gospodnjem èuvahu ulazak; ²⁰A nad njima bješe starješina Fines sin Eleazarov, i Gospod bijaše s njim. ²¹Zaharija sin Meselemijin bijaše vratar na vratima šatora od sastanka. ²²Svijeh ovijeh izabranijeh za vratare na pragovima bijaše dvjesta i dvanaest; biše popisani po selima svojim; David i Samuilo vidjelac postaviše ih radi vjernosti njihove, ²³Da oni i sinovi njihovi èuvaju stražu na vratima doma Gospodnjega, doma od šatora. ²⁴Na èetiri strane bijahu vratari: na istoku, na zapadu, na jugu i na sjeveru. ²⁵I braæa njihova po selima svojim dolažahu svakih sedam dana za svoje vrijeme da su s njima. ²⁶Jer u službi bijahu svagda èetiri prva vratara, Levita, i bijahu postavljeni nad klijetima i nad riznicama doma Božijega; ²⁷I oko doma Božijega noæivahu, jer na njima bijaše straža i dužni bijahu otvorati svako jutro. ²⁸I neki od njih bijahu nad posuðem službenijem, jer ga na broj unošahu i na broj iznošahu. ²⁹A neki od njih bijahu postavljeni nad drugim stvarima i nad svijem stvarima posveæenijem, nad brašnom i vinom i uljem i kadom i mirisima. ³⁰A neki sinovi sveštenièki gotovljahu mast od tijeh mirisa. ³¹A Matatija izmeðu Levita, prvenac Salumov od porodice Korejeve, bijaše nad stvarima koje se peku u tavi. ³²A izmeðu sinova Katovijeh, braæe njihove, bijahu neki nad hljebom postavljenijem, gotoveæi ga svake subote. ³³Izmeðu njih bijahu i pjevaèi poglavari domova otaèkih meðu Levitima, koji stanovahu po klijetima bez drugoga posla, jer dan i noæ bijahu u svom poslu. ³⁴To su poglavari domova otaèkih meðu Levitima, po porodicama svojim, poglavari, i življahu u Jerusalimu. ³⁵A u Gavaonu stanovaše Jehilo otac Gavaonu; a ime ženi njegovoj bješe Maha; ³⁶A sin mu prvenac bješe Avdon, pa Sur i Kis i Val i Nir i Nadav, ³⁷I Gedor, i Ahijo i Zaharija i Miklot; ³⁸A Miklot rodi Simeama; i oni nastavahu prema braæi svojoj u Jerusalimu s braæom svojom. ³⁹A Nir rodi Kisa; a Kis rodi Saula; a Saul rodi Jonatana i Malhisuja i Avinadava i Esvala. ⁴⁰A sin Jonatanov bješe Merival; a Merival rodi Mihu. ⁴¹A sinovi Mišini bjehu: Fiton i Meleh i Tareja. ⁴²A Ahaz rodi Jaru; a Jara rodi Alemeta i Azmaveta i Zimrija; a Zimrije rodi Mosu; ⁴³A Mosa rodi Vineju; a njegov sin bješe Refaja, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asilo. ⁴⁴Asilo pak imaše šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Voheruj i Ismailo i Searija i Ovadija i Anan. To su sinovi Asilovi.

¹A Filisteji se pobiše s Izrailjem, i pobjegoše Izrailjci ispred Filisteja, i padahu mrtvi na gori Gelvuji. ²I stigoše Filisteji Saula i sinove njegove, i pogubiše Filisteji Jonatana i Avinadava i Malhisuja, sinove Saulove. ³I boj posta žešæi oko Saula, i naðoše ga strijelci, i on se uplaši od strijelaca. ⁴I reèe Saul momku koji mu nošaše oružje: izvadi maè svoj, i probodi me da ne doðu ti neobrezani i narugaju mi se. Ali ne htje momak koji mu nošaše oružje, jer ga bješe vrlo strah. Tada Saul uze maè i baci se na nj. ⁵A kad momak koji mu nošaše oružje vidje gdje umrije Saul, baci se i on na svoj maè, i umrije. ⁶Tako pogibe Saul; i tri sina njegova i sva èeljad njegova pogiboše zajedno. ⁷A kad svi Izrailjci koji bijahu u dolini vidješe gdje pobjegoše Izrailjci i gdje pogibe Saul i sinovi njegovi, ostaviše gradove svoje i pobjegoše, te doðoše Filisteji i ostaše u njima. ⁸A sjutradan doðoše Filisteji da svlaèe mrtve, i naðoše Saula i sinove njegove gdje leže na gori Gelvuji. ⁹I svukavši ga uzeše glavu njegovu i oružje njegovo, i poslaše u zemlju Filistejsku na sve strane da se objavi kod lažnijeh bogova njihovijeh i po narodu. ¹⁰I ostaviše oružje njegovo u kuæi bogova svojih, a glavu mu objesiše u kuæi Dagonovoj. ¹¹A kad èuše svi u Javisu Galadskom sve što uèiniše Filisteji od Saula, ¹²Podigoše se svi junaci i uzeše tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovijeh, i donesoše ih u Javis, i pogreboše kosti njihove pod hrastom u Javisu, i postiše sedam dana. ¹³I tako pogibe Saul za bezakonje svoje, koje uèini Gospodu što ne sluša rijeèi Gospodnje i što traži da pita duh vraèarski, ¹⁴A ne pita Gospoda; zato ga ubi, i prenese carstvo na Davida sina Jesejeva.

¹I sabraše se svi Izrailjci k Davidu u Hevron, i rekoše: evo, mi smo kost tvoja i tijelo tvoje. ²I preðe dok Saul bijaše car ti si odvodio i dovodio Izrailja; i Gospod Bog tvoj rekao ti je: ti æeš pasti narod moj Izrailja; i ti æeš biti voð narodu mojemu Izrailju. ³Tako doðoše sve starješine Izrailjeve k caru u Hevron, i uèini s njima David vjeru u Hevronu pred Gospodom, i pomazaše Davida za cara nad Izrailjem kao što bješe rekao Gospod preko Samuila. ⁴Potom otide David sa svijem Izrailjem na Jerusalim, a to je Jevus, jer ondje bijahu Jevuseji, koji življahu u onoj zemlji. ⁵I rekoše Jevušani Davidu: neæeš uæi ovamo. Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov. ⁶Jer David reèe: ko prvi nadbije Jevuseje, biæe knez i vojvoda. I Joav sin Serujin izide prvi, i posta knez. ⁷Poslije sjeðaše David u tom gradu, zato ga prozvaše grad Davidov. ⁸I sazida grad unaokolo, od Milona unaokolo; a Joav opravi ostatak grada. ⁹I David jednako napredovaše i siljaše se, jer Gospod nad vojskama bješe s njim. ¹⁰A ovo su poglavice meðu junacima Davidovijem, koji junaèki radiše uza nj za carstvo njegovo sa svijem Izrailjem da bude car nad Izrailjem po rijeèi Gospodnjoj; ¹¹I ovo je broj junaka Davidovijeh: Jasoveam sin Ahmonijev, prvi izmeðu trideset; on mahnu kopljem svojim na tri stotine, i pobi ih ujedanput. ¹²A za njim Eleazar sin Dodov Ahošanin, on bijaše jedan od tri junaka. ¹³On bijaše s Davidom u Fas-Damimu, kad se Filisteji skupiše na boj; i ondje bijaše njiva puna jeèma, i narod pobježe od Filisteja, ¹⁴A oni stadoše usred njive, i odbraniše je pobivši Filisteje; i Gospod dade izbavljenje veliko. ¹⁵I ta tri prva izmeðu trideset sidoše ka stijeni k Davidu u peæinu Odolamsku, kad vojska Filistejska stajaše u okolu u dolini Rafajskoj. ¹⁶A David bijaše onda u gradu, a straža Filistejska bijaše tada u Vitlejemu. ¹⁷I David zaželje i reèe: ko bi mi donio vode da pijem iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata? ¹⁸Tada ta trojica prodriješe kroz oko Filistejski, i zahvatiše vode iz studenca Vitlejemskoga koji je kod vrata, i donesoše i dadoše Davidu; a David ne htje piti, nego je izli Gospodu. ¹⁹I reèe: ne dao mi Bog moj da to uèinim! eda li æu piti krv tijeh ljudi koji ne mariše za život svoj? jer je donesoše ne mareæi za život svoj. I ne htje je piti. To uèiniše ta tri junaka. ²⁰I Avisaj brat Joavov bješe prvi izmeðu trojice. I on mahnu kopljem svojim na tri stotine, i pobi ih, i proslavi se meðu trojicom; ²¹Meðu trojicom bješe slavniji od druge dvojice i bješe im poglavica; ali one trojice ne stiže. ²²Venaja sin Jodajev, sin èovjeka junaka iz Kavseila, koji uèini velika djela, on pogubi dva junaka Moavska, i sišav ubi lava u jami kad bješe snijeg. ²³On ubi i nekoga Misirca visoka pet lakata. Imaše Misirac u ruci koplje kao vratilo, a on izide na nj sa štapom, i istrže Misircu koplje iz ruke, i ubi ga njegovijem kopljem. ²⁴To uèini Venaja sin Jodajev, i bi slavan meðu ova tri junaka. ²⁵Bješe najslavniji izmeðu tridesetorice, ali one trojice ne stiže. I David ga postavi nad pratiocima svojim. ²⁶Junaci izmeðu vojnika bijahu: Asailo brat Joavov, Elhanan sin Dodov iz Vitlejema, ²⁷Samot Arorarin, Helis Felonjanin, ²⁸Ira sin Ikisov iz Tekoje, Avijezer iz Anatota, ²⁹Sivehaj iz Husata, Ilaj iz Ahoha, ³⁰Maraj iz Netofata, Heled sin Vanin iz Netofata, ³¹Itaj sin Rivajev iz Gavaje sinova Venijaminovih, Venaja iz Faratona, ³²Uraj od potoka Gaskih, Avilo iz Arvata, ³³Azmavet iz Varuma, Elijava iz Salvona, ³⁴Sinovi Asima Gizonjanina, Jonatan sin Sagijin Araranin, ³⁵Ahijam sin Saharov Araranin, Elifal sin Urov, ³⁶Efer iz Mehirata, Ahija iz Felona, ³⁷Esro Karmilac, Naraj sin Esvajev, ³⁸Joilo brat Natanov, Mivar sin Agirijev, ³⁹Selek Amonac, Naraj Viroæanin, koji nošaše oružje Joavu sinu Serujinu, ⁴⁰Ira Jetranin, Gariv Jetranin, ⁴¹Urija Hetejin, Zavad sin Alajev, ⁴²Adina sin Sizin od sinova Ruvimovijeh, poglavar sinova Ruvimovijeh, i trideset s njim, ⁴³Anan sin Mašin, i Josafat iz Mitne, ⁴⁴Ozija iz Asterota, Sama i Jehilo sinovi Hotana Aroiranina, ⁴⁵Jediailo sin Simrijev i Joha brat mu iz Tise, ⁴⁶Elilo Mavljanin, i Jerivaj i Josavija sinovi Elnamovi, i Jetema Moavac, ⁴⁷Elilo i Ovid i Jasilo iz Mesovaje.

¹A ovo su koji doðoše k Davidu u Siklag dok se još krijaše od Saula sina Kisova, i bijahu meðu junacima pomažuæi u ratu, ²Naoružani lukom, iz desne ruke i iz lijeve gaðahu kamenjem i iz luka strijelama, izmeðu braæe Saulove, od plemena Venijaminova: ³Poglavar Ahijezer i Joas sinovi Semaje iz Gavaje, Jezilo i Felet sinovi Azmavetovi, i Veraha i Juj iz Anatota, ⁴I Ismaja Gavaonjanin, junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom, i Jeremija i Jazilo i Joanan i Jozavad od Gedirota, ⁵Eluzaj i Jerimot i Valija i Semarija i Sefatija od Arufa, ⁶Elkana i Jesija i Azareilo i Joezer i Jasoveam Korijani, ⁷I Joila i Zevadija sinovi Jeroamovi iz Gedora. ⁸I od plemena Gadova prebjegoše k Davidu u grad u pustinju hrabri junaci, vješti boju, naoružani štitom i kopljem, kojima lice bijaše kao lice lavovsko, i bijahu brzi kao srne po gorama: ⁹Eser prvi, Ovadija drugi, Elijav treæi, ¹⁰Mismana èetvrti, Jeremija peti, ¹¹Ataj šesti, Elilo sedmi, ¹²Joanan osmi, Elzaval deveti, ¹³Jeremija deseti, Mohvanaj jedanaesti. ¹⁴To bijahu izmeðu sinova Gadovijeh poglavari u vojsci, najmanji nad stotinom a najveæi nad tisuæom. ¹⁵Oni prijeðoše preko Jordana prvoga mjeseca kad se razli preko svijeh bregova svojih, i otjeraše sve iz dolina na istok i na zapad. ¹⁶A doðoše i od sinova Venijaminovijeh i Judinijeh k Davidu u grad. ¹⁷I izide im David na susret, i govoreæi reèe im: ako mira radi idete k meni, da mi pomožete, srce æe se moje združiti s vama; ako li ste došli da me izdate neprijateljima mojim, nepravde nema na meni, neka vidi Gospod otaca naših i neka sudi. ¹⁸Tada duh doðe na Amasaja poglavara meðu vojvodama, te reèe: tvoji smo, Davide, i s tobom æemo biti, sine Jesejev; mir, mir tebi i pomagaèima tvojim, jer ti pomaže Bog tvoj. Tako ih primi David, i postavi ih meðu poglavare nad èetama. ¹⁹I od sinova Manasijinih neki prebjegoše Davidu kad iðaše s Filistejima na Saula u boj, ali im ne pomogoše; jer knezovi Filistejski dogovorivši se vratiše ga govoreæi: na pogibao našu prebjegnuæe gospodaru svojemu Saulu. ²⁰Kad se vraæaše u Siklag, prebjegoše k njemu iz plemena Manasijina: Adna i Jozavad i Jediailo i Mihailo i Jozavad i Eliuj i Saltaj, tisuænici u plemenu Manasijinu. ²¹I oni pomagahu Davidu protivu èeti, jer hrabri junaci bjehu svi, te postaše vojvode u njegovoj vojsci. ²²Jer svaki dan dolažahu k Davidu u pomoæ, dokle posta velika vojska kao vojska Božija. ²³A ovo je broj ljudi naoružanijeh za vojsku koji doðoše k Davidu u Hevron da prenesu carstvo Saulovo na nj po rijeèi Gospodnjoj: ²⁴Sinova Judinijeh koji nošahu štit i koplje šest tisuæa i osam stotina naoružanijeh za vojsku; ²⁵Sinova Simeunovijeh hrabrijeh vojnika sedam tisuæa i sto; ²⁶Sinova Levijevih èetiri tisuæe i šest stotina; ²⁷I Jodaj poglavar izmeðu sinova Aronovijeh i s njim tri tisuæe i sedam stotina; ²⁸I Sadok mladiæ, hrabar junak, i od doma oca njegova dvadeset i dva kneza; ²⁹I sinova Venijaminovih, braæe Saulove, tri tisuæe; jer ih se mnogi još držahu doma Saulova; ³⁰I sinova Jefremovijeh dvadeset tisuæa i osam stotina hrabrijeh junaka, ljudi na glasu u porodicama otaca svojih; ³¹A od polovine plemena Manasijina osamnaest tisuæa, koji biše imenovani poimence da doðu da postave Davida carem; ³²I sinova Isaharovijeh, koji dobro razumijevahu vremena da bi znali šta æe èiniti Izrailj, knezova njihovijeh dvjesta, i sva braæa njihova slušahu ih; ³³Sinova Zavulonovijeh, koji iðahu na vojsku i naoružani bijahu za boj svakojakim oružjem, pedeset tisuæa, koji se postavljahu u vrste pouzdana srca; ³⁴A od plemena Neftalimova tisuæa poglavara i s njima trideset i sedam tisuæa sa štitovima i kopljima; ³⁵A od plemena Danova dvadeset i osam tisuæa i šest stotina naoružanijeh za boj; ³⁶A od plemena Asirova èetrdeset tisuæa vojnika vještijeh postaviti se za boj; ³⁷A onijeh ispreko Jordana, od plemena Ruvimova i Gadova i od polovine plemena Manasijina, sto i dvadeset tisuæa sa svakojakim oružjem ubojitijem. ³⁸Svi ovi vojnici u vojnièkom redu doðoše cijela srca u Hevron da postave Davida carem nad svijem Izrailjem. A i ostali svi Izrailjci bijahu složni da carem postave Davida. ³⁹I bijahu ondje s Davidom tri dana jeduæi i pijuæi, jer im braæa bijahu pripravila. ⁴⁰A i oni koji bijahu blizu njih, dori do Isahara i Zavulona i Neftalima, donošahu hljeba na magarcima i na kamilama i na mazgama i na volovima, jela, brašna, smokava i suhoga grožða i vina i ulja, volova, ovaca izobila; jer bijaše radost u Izrailju.

¹I David uèini vijeæe s tisuænicima i sa stotinicima i sa svijem vojvodama, ²I reèe David svemu zboru Izrailjevu: ako vam je po volji, i ako je od Gospoda Boga našega, da pošaljemo na sve strane k braæi svojoj ostaloj po svijem krajevima Izrailjevijem, i k sveštenicima i Levitima po gradovima i podgraðima njihovijem, da se skupe k nama, ³Pa da donesemo k sebi kovèeg Boga svojega, jer ga ne tražismo za vremena Saulova. ⁴A sav zbor reèe da se tako uèini, jer to bi po volji svemu narodu. ⁵I tako David sabra sav narod Izrailjev od Sihora Misirskoga dori do Emata, da donesu kovèeg Božji iz Kirijat-Jarima. ⁶I otide David sa svijem Izrailjem u Valu, u Kirijat-Jarim Judin, da prenesu odande kovèeg Boga Gospoda, koji sjedi na heruvimima, èije se ime prizivlje. ⁷I povezoše kovèeg Božji na novijem kolima iz kuæe Avinadavove; a Uza i Ahijo upravljahu kolima. ⁸A David i sav narod Izrailjev igrahu pred Bogom iz sve snage pjevajuæi i udarajuæi u gusle i u psaltire i u bubnje i u kimvale i trubeæi u trube. ⁹A kad doðoše do gumna Hidonova, Uza se maši rukom da prihvati kovèeg, jer volovi potegoše na stranu. ¹⁰I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga što se maši rukom za kovèeg, te umrije ondje pred Bogom. ¹¹I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu: zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas. ¹²I uplaši se David od Boga u onaj dan, i reèe: kako æu donijeti k sebi kovèeg Božji? ¹³I ne prenese David kovèega k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kuæu Ovid-Edoma Getejina. ¹⁴I osta kovèeg Božji kod porodice Ovid-Edomove u kuæi njegovoj tri mjeseca. I Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što imaše.

¹A Hiram car Tirski posla poslanike k Davidu i drva kedrovijeh i zidara i drvodjelja da mu sagrade kuæu. ²I razumje David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem i da se carstvo njegovo podiže visoko radi naroda njegova Izrailja. ³I David uze jošte žena u Jerusalimu i izrodi još sinova i kæeri. ⁴I ovo su imena onijeh koji mu se rodiše u Jerusalimu: Samuja i Sovav, Natan i Solomun, ⁵I Jevar i Elisuja i Elfalet, ⁶I Noga i Nefeg i Jafija, ⁷I Elisama i Velijada i Elifalet. ⁸A Filisteji èuvši da je David pomazan za cara nad svijem Izrailjem, izidoše svi Filisteji da traže Davida; a David èuvši to izide pred njih. ⁹I Filisteji došavši raširiše se po dolini Rafajskoj. ¹⁰Tada David upita Gospoda govoreæi: hoæu li izaæi na Filisteje? i hoæeš li ih dati u moje ruke? A Gospod mu reèe: izaði, i daæu ih u tvoje ruke. ¹¹Tada otidoše u Val-Ferasim, i pobi ih ondje David, i reèe David: prodrije Bog neprijatelje moje mojom rukom, kao što voda prodire. Otuda se prozva mjesto Val-Ferasim. ¹²I ostaviše ondje bogove svoje; a David zapovjedi, te ih spališe ognjem. ¹³A Filisteji opet po drugi put raširiše se po onom dolu. ¹⁴I David opet upita Boga, a Bog mu reèe: ne idi za njima, nego se vrati od njih, pa udari na njih prema dudovima. ¹⁵I kad èuješ da zašušti po vrhovima od dudova, tada izidi u boj; jer æe poæi Bog pred tobom da pobije vojsku Filistejsku. ¹⁶I uèini David kako mu zapovjedi Bog, i pobiše vojsku Filistejsku od Gavaona do Gezera. ¹⁷I razglasi se ime Davidovo po svijem zemljama; i Gospod zadade strah od njega svijem narodima.

¹I naèini sebi David kuæe u gradu Davidovu, i spremi mjesto za kovèeg Božji, i razape mu šator. ²Tada reèe David: ne valja da nosi kovèeg Božji niko osim Levita, jer je njih izabrao Gospod da nose kovèeg Božji i da mu služe dovijeka. ³I skupi David sve sinove Izrailjeve u Jerusalim da prenesu kovèeg Gospodnji na mjesto njegovo, koje mu bješe spremio. ⁴Skupi David i sinove Aronove i Levite, ⁵Od sinova Katovijeh: Urila poglavara i braæe njegove sto i dvadeset; ⁶Od sinova Merarijevih: Asaju poglavara i braæe njegove dvjesta i dvadeset; ⁷Od sinova Girsonovijeh: Joila poglavara i braæe njegove sto i trideset; ⁸Od sinova Elisafanovih: Semaju poglavara i braæe njegove dvjesta; ⁹Od sinova Hevronovijeh: Elila poglavara i braæe njegove osamdeset; ¹⁰Od sinova Ozilovijeh: Aminadava poglavara i braæe njegove sto i dvanaest. ¹¹Tada dozva David Sadoka i Avijatara sveštenike, i Levite Urila i Asaju i Joila i Samaju i Elila i Aminadava, ¹²I reèe im: vi ste poglavari porodica otaèkih meðu Levitima; osveštajte sebe i braæu svoju, da donesete kovèeg Gospoda Boga Izrailjeva na mjesto koje sam mu spremio. ¹³Jer što preðe ne uèiniste toga, Gospod Bog naš prodrije nas; jer ga ne tražismo kako treba. ¹⁴I osveštaše se sveštenici i Leviti da prenesu kovèeg Gospoda Boga Izrailjeva. ¹⁵I nosiše sinovi Levitski kovèeg Božji kao što je zapovjedio Mojsije po rijeèi Gospodnjoj na ramenima svojim i polugama. ¹⁶I reèe David poglavarima Levitskim da postave izmeðu braæe svoje pjevaèe sa spravama muzièkim, sa psaltirima i guslama i kimvalima, da pjevaju u glas veselo. ¹⁷I postaviše Leviti Emana sina Joilova, i od braæe njegove Asafa sina Varahijina, i od sinova Merarijevih, braæe njihove, Etana sina Kisajina; ¹⁸I s njima braæu njihovu drugoga reda: Zahariju i Vena i Jazila i Semiramota i Jehila i Unija i Elijava i Venaju i Masiju i Matatiju i Elifela i Mikneju i Ovid-Edoma i Jeila, vratare. ¹⁹I pjevaèi Eman i Asaf i Etan udarahu u kimvale mjedene; ²⁰A Zaharija i Ozilo i Semiramot i Jehilo i Unije i Elijav i Masija i Venaja u psaltire visoko, ²¹A Matatija i Elifel i Mikneja i Ovid-Edom i Jeilo i Azazija u gusle nisko. ²²A Henanija poglavar meðu Levitima koji nošahu kovèeg ureðivaše kako æe se nositi, jer bješe vješt. ²³A Varahija i Elkana bjehu vratari kod kovèega. ²⁴A Sevanija i Josafat i Natanailo i Amasaj i Zaharija i Venaja i Elijezer, sveštenici, trubljahu u trube pred kovèegom Božjim; a Ovid-Edom i Jehija bjehu vratari kod kovèega. ²⁵I tako David i starješine Izrailjeve i tisuænici iðahu prateæi kovèeg zavjeta Gospodnjega iz kuæe Ovid-Edomove s veseljem. ²⁶I kad Bog pomože Levitima koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega prinesoše sedam volova i sedam ovnova. ²⁷I David bijaše ogrnut plaštem od tankoga platna, tako i svi Leviti koji nošahu kovèeg i pjevaèi, i Henanija koji upravljaše nosiocima meðu pjevaèima. I David imaše na sebi opleæak lanen. ²⁸I tako sav narod Izrailjev praæaše kovèeg zavjeta Gospodnjega klikujuæi i trubeæi u trube i u rogove i udarajuæi u kimvale i u psaltire i u gusle. ²⁹A kad kovèeg zavjeta Gospodnjega ulažaše u grad Davidov, Mihala kæi Saulova gledajuæi s prozora vidje cara Davida gdje skaèe i igra, i podrugnu mu se u srcu svom.

¹I kad donesoše kovèeg Božji, namjestiše ga usred šatora, koji mu razape David; i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Bogom. ²Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne, blagoslovi narod u ime Gospodnje. ³I razdade svijem Izrailjcima, i ljudima i ženama, svakom po jedan hljeb i komad mesa i vrè vina. ⁴Potom postavi pred kovèegom Gospodnjim sluge izmeðu Levita da pominju i slave i hvale Gospoda Boga Izrailjeva: ⁵Asafa poglavara, a drugoga za njim Zahariju, i Jeila i Semiramota i Jehila i Matatiju i Elijava i Venaju i Ovid-Edoma; i Jeilo udaraše u psaltire i gusle, a Asaf u kimvale, ⁶A Venaja i Jazilo sveštenici bijahu jednako s trubama pred kovèegom zavjeta Gospodnjega. ⁷U taj dan naredi David prvi put da hvale Gospoda Asaf i braæa njegova: ⁸Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. ⁹Pjevajte mu, slavite ga, kazujte sva èudesa njegova. ¹⁰Hvalite se svetijem imenom njegovijem; neka se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. ¹¹Tražite Gospoda i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka. ¹²Pamtite èudesa njegova, koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. ¹³Sjeme Izrailjevo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi. ¹⁴On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. ¹⁵Pamtite uvijek zavjet njegov, rijeè koju je dao na tisuæu koljena. ¹⁶Što je zavjetovao Avramu i za što se kleo Isaku, ¹⁷To je postavio Jakovu za zakon i Izrailju za zavjet vjeèni, ¹⁸Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio. ¹⁹Tada vas još bijaše malo na broj, bijaše vas malo, i bijaste došljaci. ²⁰Iðahu od naroda do naroda, i iz jednoga carstva k drugomu plemenu. ²¹Ne dade nikomu da im naudi, i karaše za njih careve: ²²Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla. ²³Pjevaj Gospodu, sva zemljo! javljajte od dana na dan spasenje njegovo. ²⁴Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova. ²⁵Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svijeh bogova. ²⁶Jer su svi bogovi u naroda ništa; a Gospod je nebesa stvorio. ²⁷Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u stanu njegovu. ²⁸Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast. ²⁹Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu, nosite dare i idite preda nj, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. ³⁰Strepi pred njim, sva zemljo; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti. ³¹Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; i neka govore po narodima: Gospod caruje. ³²Neka pljeska more i što je u njemu; neka skaèe polje i sve što je na njemu. ³³Tada neka se raduju drveta šumska pred Gospodom, jer ide da sudi zemlji. ³⁴Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. ³⁵I recite: spasi nas, Bože spasenja našega, i skupi nas i izbavi nas od naroda da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom. ³⁶Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka. Tada sav narod reèe: amin; i hvališe Gospoda. ³⁷I ostavi ondje pred kovèegom zavjeta Gospodnjega Asafa i braæu njegovu da služe pred kovèegom bez prestanka kao što treba od dana na dan, ³⁸I Ovid-Edoma i braæu njegovu, šezdeset i osam, Ovid-Edoma sina Jedutunova i Osu, da budu vratari; ³⁹A Sadoka sveštenika i braæu njegovu sveštenike pred šatorom Gospodnjim na visini u Gavaonu, ⁴⁰Da prinose žrtve paljenice Gospodu na oltaru za žrtve paljenice bez prestanka jutrom i veèerom, i da èine sve što je napisano u zakonu Gospodnjem što je zapovjedio Izrailju, ⁴¹I s njima Emana i Jedutuna i druge izabrane, koji biše poimence imenovani da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, ⁴²S njima Emana i Jedutuna, da trube u trube i udaraju u kimvale i u druge sprave muzièke Bogu; a sinove Jedutunove da budu vratari. ⁴³Potom se razide sav narod, svak svojoj kuæi, a David se vrati da blagoslovi dom svoj.

¹A kad David sjeðaše kod kuæe svoje, reèe David Natanu proroku: gle, ja stojim u kuæi od kedrova drveta, a kovèeg zavjeta Gospodnjega pod zavjesima. ²A Natan reèe Davidu: što ti je god u srcu, èini, jer je Bog s tobom. ³Ali onu noæ doðe rijeè Božija Natanu govoreæi: ⁴Idi i reci Davidu sluzi mojemu: ovako veli Gospod: ti mi neæeš sazidati kuæe da u njoj nastavam. ⁵Kad nijesam nastavao u kuæi otkad izvedoh Izrailja do danas, nego sam išao od šatora do šatora i od naslona do naslona, ⁶Kuda sam god hodio sa svijem Izrailjem, jesam li jednu rijeè rekao kome izmeðu sudija Izrailjevijeh kojima zapovijedah da pasu narod moj, i kazao: zašto mi ne naèinite kuæu od kedra? ⁷Ovako dakle reci sluzi mojemu Davidu: ovako veli Gospod nad vojskama: ja te uzeh od tora, od ovaca, da budeš voð narodu mojemu Izrailju. ⁸I bjeh s tobom kuda si god išao, i istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe, i stekoh ti ime kao što je ime velikih ljudi na zemlji. ⁹I odrediæu mjesto narodu svojemu Izrailju, i posadiæu ga, te æe nastavati u svom mjestu, i neæe se više pretresati; niti æe im više dosaðivati nepravednici kao prije, ¹⁰I od onoga dana kad sam postavio sudije nad narodom svojim Izrailjem; i pokorih sve neprijatelje tvoje; nego ti javljam da æe ti Gospod sazidati kuæu. ¹¹I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuæu sjeme tvoje nakon tebe, koje æe biti izmeðu sinova tvojih, i utvrdiæu carstvo njegovo. ¹²On æe mi sazidati dom, i utvrdiæu prijesto njegov dovijeka. ¹³Ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin; a milosti svoje neæu ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. ¹⁴Nego æu ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto æe njegov stajati dovijeka. ¹⁵Po svijem ovijem rijeèima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu. ¹⁶Tada doðe car David i stade pred Gospodom, i reèe: ko sam ja, Gospode Bože, i šta je dom moj, te si me doveo dovde? ¹⁷I to ti se èini malo, Bože, nego si govorio i za dom sluge svojega na dugo vremena, i postarao si mi se za tu slavu zakonom èovjeèijim, Gospode Bože. ¹⁸Šta æe još David da ti govori o èasti sluge tvojega, kad ti znaš slugu svojega? ¹⁹Gospode, sluge svojega radi i po srcu svojemu èiniš svu ovu veliku stvar, obznanjujuæi sve ove velike stvari. ²⁰Gospode, nema takoga kakav si ti, i nema Boga osim tebe, po svemu što èusmo svojim ušima. ²¹Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj? radi kojega je Bog išao da ga iskupi da mu bude narod, i da steèe sebi ime velikim i strašnim djelima izgoneæi narode ispred naroda svojega, koji si iskupio iz Misira. ²²Jer si uèinio narod svoj Izrailja svojim narodom dovijeka; a ti si im, Gospode, Bog. ²³I tako, Gospode, rijeè koju si obrekao sluzi svojemu i domu njegovu neka bude tvrda dovijeka, i uèini kako si rekao. ²⁴Neka bude tvrda, da se velièa ime tvoje dovijeka i da se govori: Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev jest Bog nad Izrailjem, i dom Davida sluge tvojega neka stoji tvrdo pred tobom. ²⁵Jer si ti, Bože moj, javio sluzi svojemu da æeš mu sazidati dom, zato se sluga tvoj usudi da ti se pomoli. ²⁶Tako Gospode, ti si Bog, i obrekao si sluzi svojemu to dobro. ²⁷Budi dakle voljan i blagoslovi dom sluge svojega da bude dovijeka pred tobom; jer kad ti, Gospode, blagosloviš, biæe blagosloven dovijeka.

¹A poslije toga pobi David Filisteje i pokori ih, i uze Gat i sela njegova iz ruku Filistejskih. ²Pobi i Moavce, i postaše Moavci sluge Davidove i plaæahu mu danak. ³Razbi David i Adar-Ezera cara Sovskoga u Ematu izašav da raširi vlast svoju do rijeke Efrata. ⁴I uze mu David tisuæu kola i sedam tisuæa konjika i dvadeset tisuæa pješaka, i podreza David žile svijem konjma kolskim, samo ostavi za sto kola. ⁵A bijahu došli Sirci iz Damaska u pomoæ Adar-Ezeru caru Sovskomu, i David pobi dvadeset i dvije tisuæe Siraca. ⁶I namjesti David vojsku u Siriji što je pod Damaskom, i Sirci postaše sluge Davidove plaæajuæi mu danak. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. ⁷I David uze zlatne štitove koje imahu sluge Adar-Ezerove, i donese ih u Jerusalim. ⁸I iz Tivata i iz Huna gradova Adar-Ezerovijeh odnese David silnu mjed, od koje Solomun naèini more mjedeno i stupove i posuðe mjedeno. ⁹A kad èu Toja car Ematski da je David pobio svu vojsku Adar-Ezera cara Sovskoga, ¹⁰Posla Adorama sina svojega k caru Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao na Adar-Ezera i ubio ga, jer Toja imaše rat s Adar-Ezerom, i svakojakih zaklada zlatnijeh i srebrnijeh i mjedenijeh. ¹¹Pa i to car David posveti Gospodu sa srebrom i zlatom što bješe uzeo od svijeh naroda, od Edomaca i od Moavaca i od sinova Amonovijeh i od Filisteja i od Amalika. ¹²I Avisaj sin Serujin pobi osamnaest tisuæa Idumejaca u slanoj dolini. ¹³I namjesti vojsku po Idumeji, i svi Idumejci postaše sluge Davidove. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. ¹⁴Tako carova David nad svijem Izrailjem sudeæi i dajuæi pravdu svemu narodu svojemu. ¹⁵I Joav sin Serujin bješe nad vojskom, a Josafat sin Ahiludov pametar, ¹⁶A Sadok sin Ahitovov i Avimeleh sin Avijatarov sveštenici, a Susa pisar, ¹⁷A Venaja sin Jodajev bješe nad Heretejima i Feletejima, a sinovi Davidovi prvi do cara.

¹A poslije toga umrije Nas car sinova Amonovijeh, i zacari se sin njegov na njegovo mjesto. ²I reèe David: da uèinim milost Anunu sinu Nasovu, jer je otac njegov uèinio meni milost. I posla David poslanike da ga potješe za ocem. I doðoše sluge Davidove u zemlju sinova Amonovijeh k Anunu da ga potješe. ³A knezovi sinova Amonovijeh rekoše Anunu gospodaru svojemu: misliš da je David zato poslao ljude da te potješe što je rad uèiniti èast ocu tvojemu? a nijesu zato došle sluge njegove k tebi da promotre i uhode i obore zemlju? ⁴Tada Anun uhvati sluge Davidove, i obrija ih i otsijeèe im haljine po pole do zadnjice, i opravi ih natrag. ⁵A kad neki otidoše, te javiše Davidu za te ljude, on posla pred njih, jer ljudi bijahu grdno osramoæeni, i poruèi im car: sjedite u Jerihonu dok vam naraste brada, pa onda doðite natrag. ⁶A kad vidješe sinovi Amonovi gdje se omraziše s Davidom, onda Anun i sinovi Amonovi poslaše tisuæu talanata srebra da najme kola i konjika iz Mesopotamije i iz Sirije Mahe i iz Sove. ⁷I najmiše trideset i dvije tisuæe kola i cara od Mahe s narodom njegovijem, koji doðoše i stadoše u oko prema Medevi. A i sinovi Amonovi skupiše se iz gradova svojih i doðoše na boj. ⁸A David kad to èu, posla Joava sa svom hrabrom vojskom. ⁹I izidoše sinovi Amonovi i uvrstaše se pred vratima gradskim; a carevi koji doðoše bijahu za se u polju. ¹⁰I Joav vidjeæi namještenu vojsku prema sebi sprijed i sastrag, uze odabrane iz sve vojske Izrailjske, i namjesti ih prema Sircima. ¹¹A ostali narod predade Avisaju bratu svojemu; i namjestiše ih prema sinovima Amonovijem. ¹²I reèe: ako Sirci budu jaèi od mene, doði mi u pomoæ; ako li sinovi Amonovi budu jaèi od tebe, ja æu tebi doæi u pomoæ. ¹³Budi junak i držimo se junaèki za svoj narod i za gradove Boga svojega; a Gospod neka uèini što mu je drago. ¹⁴Tada Joav i narod koji bijaše s njim primakoše se da udare na Sirce; ali oni pobjegoše ispred njih. ¹⁵A sinovi Amonovi kad vidješe gdje pobjegoše Sirci, pobjegoše i oni ispred Avisaja brata njegova i uðoše u svoj grad. Potom se Joav vrati u Jerusalim. ¹⁶Ali Sirci kad vidješe gdje ih nadbiše Izrailjci, poslaše poslanike te dovedoše Sirce ispreko rijeke; a Sofak vojvoda Adar-Ezerov iðaše pred njima. ¹⁷Kad to javiše Davidu, on skupi sve Izrailjce, i prijeðe preko Jordana, i doðe k njima, i namjesti vojsku prema njima; a kad namjesti David vojsku prema njima, pobiše se s njim. ¹⁸Ali pobjegoše Sirci ispred Izrailja, i pobi David Siraca sedam tisuæa kola i èetrdeset tisuæa pješaka, i Sofaka vojvodu pogubi. ¹⁹I kad vidješe sluge Adar-Ezerove da ih razbi Izrailj, uèiniše mir s Davidom i služahu mu; i ne htješe više Sirci pomagati sinovima Amonovijem.

¹A kad proðe godina, u vrijeme kad carevi idu na vojsku, Joav izvede vojsku, te potiraše zemlju sinova Amonovijeh, i došavši opkoli Ravu; a David bješe ostao u Jerusalimu. I Joav osvoji Ravu i raskopa je. ²I David uze caru njihovu s glave krunu, i naðe da poteže talanat zlata, i drago kamenje bješe u njoj; i metnuše je na glavu Davidu, i odnese iz grada plijen vrlo velik. ³A narod što bijaše u njemu izvede i isijeèe ih pilama i gvozdenijem branama i sjekirama. I tako uèini David svijem gradovima sinova Amonovijeh. Potom se vrati David sa svijem narodom u Jerusalim. ⁴A poslije toga nasta rat u Gezeru s Filistejima; tada Sivehaj Husaæanin ubi Sifaja koji bijaše roda divovskoga, i biše pokoreni. ⁵Nasta opet rat s Filistejima, u kom Elhanan sin Jairov ubi Lamiju brata Golijata Getejina, kojemu kopljaèa bijaše kao vratilo. ⁶I opet nasta rat u Gatu, gdje bijaše jedan èovjek vrlo visok, koji imaše po šest prsta, skupa dvadeset i èetiri; i on bijaše roda divovskoga. ⁷I ružaše Izrailja, te ga ubi Jonatan sin Samaje brata Davidova. ⁸Ti bijahu sinovi istoga diva iz Gata, i pogiboše od ruke Davidove i od ruke sluga njegovijeh.

¹Ali usta sotona na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja. ²I reèe David Joavu i knezovima narodnijem: idite, izbrojte sinove Izrailjeve od Virsaveje dori do Dana, pa mi javite da znam koliko ih ima. ³Ali Joav reèe: neka doda Gospod narodu svojemu koliko ga je sada još sto puta toliko; nijesu li, care gospodaru moj, svi sluge gospodaru mojemu? zašto traži to gospodar moj? zašto da bude na grijeh Izrailju? ⁴Ali rijeè careva nadjaèa Joava. I tako otide Joav i obide svega Izrailja, pa se vrati u Jerusalim. ⁵I dade Joav broj prepisanoga naroda Davidu; i bijaše svega naroda Izrailjeva tisuæa tisuæa i sto tisuæa ljudi koji mahahu maèem, a naroda Judina èetiri stotine i sedamdeset tisuæa ljudi koji mahahu maèem. ⁶A plemena Levijeva i Venijaminova ne izbroji s njima, jer mrska bješe Joavu zapovijest careva. ⁷A ne bješe mila Bogu ta stvar; zato udari Izrailja. ⁸I David reèe Bogu: sagriješih veoma što to uradih; ali uzmi bezakonje sluge svojega, jer veoma ludo radih. ⁹A Gospod reèe Gadu vidiocu Davidovu govoreæi: ¹⁰Idi kaži Davidu i reci: ovako veli Gospod: troje ti dajem, izberi jedno da ti uèinim. ¹¹I doðe Gad k Davidu i reèe mu: tako veli Gospod, biraj: ¹²Ili glad za tri godine, ili tri mjeseca da bježiš od neprijatelja svojih i maè neprijatelja tvojih da te stiže, ili tri dana maè Gospodnji i pomor da bude u zemlji i anðeo Gospodnji da ubija po svijem krajevima Izrailjevijem. Sada dakle gledaj što æu odgovoriti onomu koji me je poslao. ¹³A David reèe Gadu: u tjeskobi sam ljutoj; ali neka zapadnem Gospodu u ruke, jer je veoma velika milost njegova; a ljudima da ne zapadnem u ruke. ¹⁴I tako pusti Gospod pomor na Izrailja, te pade Izrailja sedamdeset tisuæa ljudi. ¹⁵I posla Gospod anðela u Jerusalim da ga ubija; i kad ubijaše, pogleda Gospod i sažali mu se sa zla; i reèe anðelu koji ubijaše: dosta, spusti ruku svoju. A anðeo Gospodnji stajaše kod gumna Ornana Jevusejina, ¹⁶A David podiže oèi svoje i vidje anðela Gospodnjega gdje stoji izmeðu zemlje i neba a u ruci mu go maè, kojim bješe zamahnuo na Jerusalim; i pade David i starješine nièice, obuèeni u kostrijet. ¹⁷I reèe David Bogu: nijesam li ja zapovjedio da se izbroji narod? ja sam dakle zgriješio i zlo uèinio; a te ovce šta su uèinile? Gospode Bože moj, neka se ruka tvoja obrati na me i na dom oca mojega; ali ne na taj narod da ga potre. ¹⁸Tada anðeo Gospodnji reèe Gadu da kaže Davidu da izide gore i naèini oltar Gospodu na gumnu Ornana Jevusejina. ¹⁹I izide David po rijeèi Gadovoj, koju mu reèe u ime Gospodnje. ²⁰A Ornan okrenuv se ugleda anðela, i sakri se sa èetiri sina svoja. Jer Ornan vrsijaše pšenicu. ²¹Utom doðe David do Ornana; i pogledav Ornan kad vidje Davida izide iz gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje. ²²Tada reèe David Ornanu: daj mi to gumno da naèinim na njemu oltar Gospodu; za novce koliko vrijedi daj mi ga, da bi prestao pomor u narodu. ²³A Ornan reèe Davidu: uzmi i neka èini gospodar moj car što mu je drago; evo dajem i volove za žrtve paljenice, i kola za drva, i pšenicu za dar; sve to dajem. ²⁴A car David reèe Ornanu: ne, nego æu kupiti za novce šta vrijedi, jer neæu da prinesem Gospodu što je tvoje ni da prinesem žrtve paljenice poklonjene. ²⁵I dade David Ornanu za ono mjesto na mjeru šest stotina sikala zlata. ²⁶I ondje naèini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i prizva Gospoda, i usliši ga spustivši oganj s neba na oltar žrtve paljenice. ²⁷I zapovjedi Gospod anðelu, te vrati maè svoj u korice. ²⁸U ono vrijeme vidjev David da ga Gospod usliši na gumnu Ornana Jevusejina prinošaše žrtve ondje. ²⁹A šator Gospodnji, koji naèini Mojsije u pustinji, i oltar za žrtve paljenice bijaše u to vrijeme na visini u Gavaonu. ³⁰I David ne može iæi k njemu da traži Boga, jer se uplaši od maèa anðela Gospodnjega.

¹I reèe David: ovo je kuæa Gospoda Boga i ovo je oltar za žrtvu paljenicu Izrailju. ²I zapovjedi David da se skupe inostranci koji bijahu u zemlji Izrailjevoj, i odredi kamenare da tešu kamen da se gradi dom Božji. ³I gvožða mnogo za kline na krila vratima i na sastavke pripravi David, i mjedi mnogo bez mjere, ⁴I drva kedrovijeh bez broja; jer dovožahu Sidonci i Tirci mnogo drva kedrovijeh Davidu. ⁵Jer David govoraše: Solomun je sin moj dijete mlado, a dom koji treba zidati Gospodu treba da bude vrlo velik za slavu i diku po svijem zemljama; zato æu mu pripraviti što treba. I pripravi David mnoštvo prije smrti svoje. ⁶Potom dozva sina svojega Solomuna i zapovjedi mu da sazida dom Gospodu Bogu Izrailjevu. ⁷I reèe David Solomunu: sine! bio sam naumio da sazidam dom imenu Gospoda Boga svojega. ⁸Ali mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; neæeš ti sazidati doma imenu mojemu, jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. ⁹Evo, rodiæe ti se sin, on æe biti miran èovjek i smiriæu ga od svijeh neprijatelja njegovijeh unaokolo; zato æe mu biti ime Solomun; i mir i pokoj daæu Izrailju za njegova vremena. ¹⁰On æe sazidati dom imenu mojemu, i on æe mi biti sin, a ja njemu otac, i utvrdiæu prijesto carstva njegova nad Izrailjem dovijeka. ¹¹Zato, sine, Gospod æe biti s tobom, i biæeš sreæan, te æeš sazidati dom Gospoda Boga svojega kao što je govorio za te. ¹²Samo da ti da Gospod razum i mudrost kad te postavi nad Izrailjem da držiš zakon Gospoda Boga svojega. ¹³Tada æeš biti sreæan, ako uzdržiš i ustvoriš uredbe i zakone koje je zapovjedio Gospod preko Mojsija Izrailju. Budi slobodan i hrabar, ne boj se i ne plaši se. ¹⁴I evo, u nevolji svojoj pripravio sam za dom Gospodnji sto tisuæa talanata zlata i tisuæu tisuæa talanata srebra; a mjedi i gvožða bez mjere, jer ga ima mnogo, takoðer i drva i kamena pripravio sam; a ti dodaj još. ¹⁵A imaš i poslenika mnogo, kamenara i zidara i drvodjelja, i svakojakih ljudi vještijeh svakom poslu. ¹⁶Ima zlata, srebra, i mjedi i gvožða bez mjere; nastani dakle i radi, i Gospod æe biti s tobom. ¹⁷Potom zapovjedi David svijem knezovima Izrailjevijem da pomažu Solomunu sinu njegovu: ¹⁸Nije li s vama Gospod Bog vaš, koji vam je dao mir otsvuda? jer je dao u ruke moje stanovnike ove zemlje, i zemlja je pokorena Gospodu i narodu njegovu. ¹⁹Sada dakle upravite srce svoje i dušu svoju da tražite Gospoda Boga svojega; nastanite i zidajte svetinju Gospodu Bogu da unesete kovèeg zavjeta Gospodnjega i sveto posuðe Božije u dom koji æe se sazidati imenu Gospodnjemu.

¹I tako David star i sit života postavi Solomuna sina svojega carem nad Izrailjem. ²I sabra sve knezove Izrailjeve i sveštenike i Levite. ³I biše izbrojeni Leviti od trideset godina i više, i bješe ih na broj s glave na glavu trideset i osam tisuæa ljudi. ⁴Izmeðu njih bijaše dvadeset i èetiri tisuæe odreðenijeh na posao u domu Gospodnjem, a šest tisuæa upravitelja i sudija; ⁵A èetiri tisuæe vratara i èetiri tisuæe koji hvaljahu Gospoda uz oruða koja naèini za hvalu. ⁶I razdijeli ih David u redove po sinovima Levijevim, Girsonu, Katu i Merariju. ⁷Od Girsona bijahu: Ladan i Simej; ⁸Sinovi Ladanovi: poglavar Jehilo i Zetam i Joilo, trojica; ⁹Sinovi Simejevi: Selomit i Azilo i Haran, trojica. To su poglavari otaèkih porodica Ladanovijeh. ¹⁰A sinovi Simejevi: Jat, Zina i Jeus i Verija, ta su èetvorica sinovi Simejevi. ¹¹A Jat bijaše poglavar, a Ziza drugi; a Jeus i Verija nemahu mnogo djece, zato se brojahu u jedan dom otaèki. ¹²Sinovi Katovi: Amram, Isar, Hevron i Ozilo, èetvorica. ¹³Sinovi Amramovi: Aron i Mojsije. Ali Aron bi odvojen da osveæuje svetinju nad svetinjama, on i sinovi njegovi dovijeka, da kade pred Gospodom, da mu služe i da blagosiljaju u ime njegovo dovijeka. ¹⁴A sinovi Mojsija èovjeka Božijega broje se u pleme Levijevo. ¹⁵Sinovi Mojsijevi: Girsom i Elijezer. ¹⁶Sinovi Girsomovi: Sevuilo poglavar. ¹⁷A sinovi Elijezerovi: Reavija poglavar. A nemaše Elijezer više sinova, nego se sinovi Reavijini umnožiše veoma. ¹⁸Sinovi Isarovi: Selomit poglavar. ¹⁹Sinovi Hevronovi: Jerija prvi, Amarija drugi, Jazilo treæi, i Jekameam èetvrti. ²⁰Sinovi Ozilovi: Miha prvi i Jesija drugi. ²¹Sinovi Merarijevi: Malije i Musije. Sinovi Malijevi: Eleazar i Kis. ²²A Eleazar umrije i ne imaše sinova nego samo kæeri, i njima se oženiše sinovi Kisovi, braæa njihova. ²³Sinovi Musijevi: Malije i Eder i Jeremot, trojica. ²⁴To su sinovi Levijevi po otaèkim domovima svojim, poglavari domova otaèkih, koji biše izbrojeni po broju imena s glave na glavu, koji raðahu posao za službu u domu Gospodnjem, od dvadeset godina i više. ²⁵Jer David reèe: mir dade Gospod Bog Izrailjev narodu svojemu, i nastavaæe u Jerusalimu dovijeka. ²⁶I Leviti neæe više nositi šatora i posuða njegova za službu njegovu. ²⁷Jer po pošljednjoj naredbi Davidovoj biše izbrojeni sinovi Levijevi od dvadeset godina i više; ²⁸Jer odreðeni bijahu da pomažu sinovima Aronovijem u službi u domu Gospodnjem u trijemovima i u klijetima, i da èiste sve svete stvari i da rade oko službe u domu Gospodnjem, ²⁹I oko hljebova postavljenijeh, i oko bijeloga brašna za dar i oko kolaèa prijesnijeh i oko tavica, i oko svega što se prži, i oko svake mjere, ³⁰I da stoje jutrom i hvale i slave Gospoda, i tako veèerom, ³¹I kad se god prinose žrtve paljenice Gospodu, u subote, i na mladine i praznike, u broju po redu svom svagda pred Gospodom, ³²I da rade što treba raditi u šatoru od sastanka i u svetinji, i za sinove Aronove, braæu svoju, u službi u domu Gospodnjem.

¹A meðu sinovima Aronovijem ovi su redovi: sinovi Aronovi bjehu Nadav i Avijud, Eleazar i Itamar. ²Ali Nadav i Avijud umriješe prije oca svojega i nemahu djece; zato biše sveštenici Eleazar i Itamar. ³I razdijeli ih David: Sadoka, koji bijaše od sinova Eleazarovijeh, i Ahimeleha, koji bijaše od sinova Itamarovijeh, po redu njihovu u službi njihovoj. ⁴I naðe se sinova Eleazarovijeh više poglavica nego sinova Itamarovijeh, kad ih razdijeliše: od sinova Eleazarovijeh bijaše poglavica po domovima otaèkim šesnaest, a od sinova Itamarovijeh osam po domovima otaèkim. ⁵I biše razdijeljeni ždrijebom i jedan i drugi; jer poglavari u svetinji i poglavari pred Bogom bijahu i od sinova Eleazarovijeh i od sinova Itamarovijeh. ⁶I popisa ih Semaja sin Natanailov pisar od plemena Levijeva pred carem i knezovima i Sadokom sveštenikom i Ahimelehom sinom Avijatarovijem i pred poglavarima porodica otaèkih meðu sveštenicima i Levitima, jedan dom otaèki uzevši za Eleazara a jedan za Itamara. ⁷I pade prvi ždrijeb na Jojariva, drugi na Jedaju, ⁸Treæi na Harima, èetvrti na Seorima, ⁹Peti na Malhiju, šesti na Mejamina, ¹⁰Sedmi na Akosa, osmi na Aviju, ¹¹Deveti na Isuja, deseti na Sehaniju, ¹²Jedanaesti na Elijasiva, dvanaesti na Jakima, ¹³Trinaesti na Ufu, èetrnaesti na Jesevava, ¹⁴Petnaesti na Vilgu, šesnaesti na Imira, ¹⁵Sedamnaesti na Ezira, osamnaesti na Afisisa, ¹⁶Devetnaesti na Petaju, dvadeseti na Jezekila, ¹⁷Dvadeset prvi na Jahina, dvadeset drugi na Gamula, ¹⁸Dvadeset treæi na Delaju, dvadeset èetvrti na Maziju. ¹⁹To je red njihov za službu njihovu, kojim idu u dom Gospodnji na posao svoj po naredbi Arona oca svojega, kako mu bješe zapovjedio Gospod Bog Izrailjev. ²⁰A od ostalijeh sinova Levijevih bijaše od sinova Amramovijeh Suvailo; od sinova Suvailovijeh Jedaja, ²¹Od Reavije, od sinova Reavijinih poglavar Jesija; ²²Od sinova Isarovijeh Selomot, od sinova Selomotovijeh Jat; ²³A od sinova Jerijinih Amarija drugi, Jazilo treæi, Jekameam èetvrti; ²⁴Od sinova Uzilovijeh Miha; od sinova Mišinijeh Samir; ²⁵Brat Mišin Jesija; od sinova Jesijinih Zaharija. ²⁶Sinovi Merarijevi: Malije i Musije; od sinova Jazijinih Veno. ²⁷Sinovi Merarijevi od Jazije: Veno i Soam i Zahur i Ivrije; ²⁸Od Malija Eleazar, koji nemaše sinova; ²⁹Od Kisa, od sinova Kisovijeh: Jerameilo; ³⁰I od sinova Musijevih Malije i Eder i Jerimot. To bijahu sinovi Levitski po domovima otaca svojih. ³¹I oni bacaše ždrijeb prema braæi svojoj, sinovima Aronovijem, pred Davidom i Sadokom i Ahimelehom i poglavarima domova otaèkih meðu sveštenicima i Levitima, od domova otaèkih svaki poglavar prema bratu svojemu mlaðemu.

¹I odvoji David s vojvodama za službu sinove Asafove i Emanove i Jedutunove, koji æe prorokovati uz gusle i psaltire i kimvale; i biše izmeðu njih izbrojeni ljudi za posao u svojoj službi: ²Od sinova Asafovijeh: Zahur i Josif i Netanija i Asarila, sinovi Asafovi, pod rukom Asafa, koji prorokovaše po naredbi carevoj; ³Od Jedutuna: šest sinova Jedutunovijeh: Gedalija i Sorije i Jesaija, Asavija i Matatija i Simej pod rukom oca svojega Jedutuna, koji prorokovaše uz gusle hvaleæi i slaveæi Gospoda; ⁴Od Emana: sinovi Emanovi: Vukija, Matanija, Ozilo, Sevuilo i Jerimot, Ananija i Ananije, Elijata, Gidaltija i Romamti-Ezer, Josvekasa, Malotije, Otir i Maziot. ⁵Ti svi bijahu sinovi Emana vidioca careva u rijeèima Božijim da se uzvišuje rog; jer Bog dade Emanu èetrnaest sinova i tri kæeri. ⁶Svi oni bijahu pod rukom oca svojega pjevajuæi u domu Gospodnjem uz kimvale i psaltire i gusle za službu u domu Božijem, kako car nareðivaše Asafu i Jedutunu i Emanu. ⁷I bješe ih na broj s braæom njihovom obuèenom pjesmama Gospodnjim, dvjesta i osamdeset i osam, samijeh vještaka. ⁸I baciše ždrijeb za službu svoju, mali kao veliki, uèitelj kao uèenik; ⁹I pade prvi ždrijeb za Asafa na Josifa, drugi na Gedaliju s braæom i sinovima njegovijem, njih dvanaest; ¹⁰Treæi na Zahura, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ¹¹Èetvrti na Iserija, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ¹²Peti na Netaniju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ¹³Šesti na Vukiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ¹⁴Sedmi na Jesarilu, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ¹⁵Osmi na Jesaiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ¹⁶Deveti na Mataniju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ¹⁷Deseti na Simeja, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ¹⁸Jedanaesti na Azareila, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ¹⁹Dvanaesti na Asaviju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²⁰Trinaesti na Savuila, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²¹Èetrnaesti na Matatiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²²Petnaesti na Jeremota, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²³Šesnaesti na Ananiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²⁴Sedamnaesti na Josvekasu, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²⁵Osamnaesti na Ananija, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²⁶Devetnaesti na Malotija, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²⁷Dvadeseti na Elijatu, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²⁸Dvadeset prvi na Otira, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ²⁹Dvadeset drugi na Gidaltiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ³⁰Dvadeset treæi na Maziota, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; ³¹Dvadeset èetvrti na Romamti-Ezera, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest.

¹A redovi vratarski bijahu: od sinova Korejevih bijaše Meselemija sin Korejev izmeðu sinova Asafovijeh; ²A sinovi Meselemijini: Zaharija prvenac, Jediailo drugi, Zevadija treæi, Jatnilo èetvrti, ³Elam peti, Joanan šesti, Elioinaj sedmi; ⁴I Ovid-Edomovi sinovi: Semaja prvenac, Jozavad drugi, Joah treæi i Sahar èetvrti i Natanailo peti, ⁵Amilo šesti, Isahar sedmi, Feultaj osmi; jer ga blagoslovi Bog. ⁶I Semaji sinu njegovu rodiše se sinovi, koji starješovahu u domu oca svojega, jer bijahu dobri junaci. ⁷Sinovi Semajini: Gotnije i Rafailo i Ovid i Elzavad braæa njegova, hrabri ljudi, Eliuj i Semahija. ⁸Svi ovi bijahu od sinova Ovid-Edomovijeh, i oni i sinovi njihovi i braæa njihova, svi hrabri ljudi, krjepki za službu, bijaše ih šezdeset i dva od Ovid-Edoma. ⁹A Meselemijinih sinova i braæe, hrabrijeh ljudi, bijaše osamnaest. ¹⁰A Osini sinovi, od sinova Merarijevih: Simrije poglavar, premda ne bješe prvenac, ali ga otac postavi poglavarem; ¹¹Helkija drugi, Tevalija treæi, Zaharija èetvrti; svijeh sinova i braæe Osine bijaše trinaest. ¹²Od njih bijahu redovi vratarski po poglavarima da èuvaju stražu naizmjence s braæom svojom služeæi u domu Gospodnjem. ¹³Jer metaše ždrijeb za maloga kao i za velikoga po domovima svojih otaca, za svaka vrata. ¹⁴I pade ždrijeb na istok Selimiji; a Zahariji sinu njegovu, mudromu savjetniku, kad baciše ždrijeb, pade mu ždrijeb na sjever; ¹⁵A Ovid-Edomu na jug, a sinovima njegovijem na riznicu; ¹⁶Sufimu i Osi na zapad s vratima Salehetskim na putu koji ide gore; straža bješe prema straži: ¹⁷S istoka šest Levita; sa sjevera èetiri na dan; s juga na dan èetiri; a kod riznice po dva; ¹⁸Na Parvaru sa zapada èetiri na putu, dva kod Parvara. ¹⁹To su redovi vratarski meðu sinovima Korejevim i sinovima Merarijevim. ²⁰I ovi još bijahu Leviti: Ahija nad blagom doma Božijega, nad blagom od posveæenijeh stvari. ²¹Od sinova Ladanovijeh izmeðu sinova Girsonovijeh od Ladana, izmeðu glavara domova otaèkih od Ladana sina Girsonova bijaše Jehilo, ²²Sinovi Jehilovi: Zetam i Joilo brat mu bijahu nad blagom doma Gospodnjega; ²³Od sinova Amramovijeh, Isarovijeh, Hevronovijeh, Ozilovijeh, ²⁴Bijaše Sevuilo sin Girsona sina Mojsijeva starješina nad blagom. ²⁵A braæa njegova od Elijezera: Reavija sin mu, a njegov sin Jesaija, a njegov sin Joram, a njegov sin Zihrije, a njegov sin Selomit; ²⁶Ovaj Selomit i braæa njegova bijahu nad svijem blagom od posveæenijeh stvari, koje posveti car David i poglavari domova otaèkih i tisuænici i stotinici i vojvode; ²⁷Od ratova i od plijena posvetiše da se opravi dom Gospodnji; ²⁸I što god bješe posvetio Samuilo vidjelac i Saul sin Kisov i Avenir sin Nirov i Joav sin Serujin; ko god posveæivaše, davaše u ruke Selomitu i braæi njegovoj. ²⁹Od sinova Isarovijeh: Henanija i sinovi njegovi bijahu nad spoljašnjim poslovima u Izrailju, upravitelji i sudije. ³⁰Od sinova Hevronovijeh Asavija i braæa njegova, tisuæa i sedam stotina hrabrijeh ljudi, bijahu nad Izrailjem s ovu stranu Jordana na istoku za svaki posao Gospodnji i za službu carsku. ³¹Izmeðu sinova Hevronovijeh bijaše Jerija poglavar sinovima Hevronovijem po porodicama njihovijem i domovima otaèkim. Èetrdesete godine carovanja Davidova potražiše ih i naðoše meðu njima hrabrijeh junaka u Jaziru Galadskom. ³²I braæe njegove, hrabrijeh ljudi, bijaše dvije tisuæe i sedam stotina glavara u domovima otaèkim; i postavi ih car David nad sinovima Ruvimovijem i Gadovijem i polovinom plemena Manasijina za sve poslove Božije i carske.

¹A sinovi Izrailjevi po svom broju, glavari domova otaèkih, tisuænici i stotinici i upravitelji njihovi, služahu caru u svakom poslu u redovima, koji dolažahu i odlažahu od mjeseca do mjeseca, svakoga mjeseca u godini; a u svakom redu bijaše ih dvadeset i èetiri tisuæe. ²Nad prvijem redom prvoga mjeseca bijaše Jasoveam sin Zavdilov, i u njegovu redu bijaše dvadeset i èetiri tisuæe. ³Od sinova Faresovijeh bijaše poglavar nad svijem starješinama u vojsci prvoga mjeseca. ⁴A nad redom drugoga mjeseca bijaše Dodaj Ahošanin, i vojvoda u njegovu redu bješe Miklot; i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ⁵Treæi vojvoda treæega mjeseca bješe Venaja sin Jodaja sveštenika, poglavar; i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ⁶Ovaj Venaja bješe junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom; i nad redom njegovijem bješe Amizavad sin mu. ⁷Èetvrti, èetvrtoga mjeseca Asailo brat Joavov, i za njim Zevadija sin mu; i u redu njegovu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ⁸Peti, petoga mjeseca, poglavar Samut Jezrajanin, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ⁹Šesti, šestoga mjeseca, Ira sin Ikisov Tekojanin, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁰Sedmi, sedmoga mjeseca, Helis Felonjanin od sinova Jefremovijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ¹¹Osmi, osmoga mjeseca, Sivehaj Husaæanin od sinova Zarinijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ¹²Deveti, devetoga mjeseca, Avijezer Anatoæanin od sinova Venijaminovih, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ¹³Deseti, desetoga mjeseca, Maraj Netofaæanin od sinova Zarinijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁴Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, Venaja Faratonjanin od sinova Jefremovijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁵Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, Heldaj Netofaæanin od Gotonila, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. ¹⁶A nad plemenima Izrailjevijem bijahu: nad plemenom Ruvimovijem knez Elijezer sin Zihrijev; nad Simeunovijem Sefatija sin Mašin; ¹⁷Nad Levijevim Asavija sin Kemuilov; nad Aronovijem Sadok; ¹⁸Nad Judinijem Eliuj od braæe Davidove; nad Isaharovijem Amrije sin Mihailov; ¹⁹Nad Zavulonovijem Ismaja sin Ovadijin; nad Neftalimovim Jerimot sin Azrilov; ²⁰Nad sinovima Jefremovijem Isus sin Azazijev; nad polovinom plemena Manasijina Joilo sin Fedajin; ²¹Nad drugom polovinom plemena Manasijina u Galadu Ido sin Zaharijin; nad Venijaminovim Jasilo sin Avenirov; ²²Nad Danovijem Azareilo sin Jeroamov. To bijahu knezovi plemena Izrailjevijeh. ²³A ne izbroji David onijeh koji imahu manje od dvadeset godina, jer Gospod bješe rekao da æe umnožiti sinove Izrailjeve kao zvijezde nebeske. ²⁴Joav sin Serujin poèe brojiti, ali ne dovrši; jer doðe gnjev Božji za to na Izrailja; zato taj broj ne doðe u knjigu o caru Davidu. ²⁵Nad blagom carevijem bijaše Azmavet sin Adilov, a nad blagom po zemlji, po gradovima i po selima i po kulama Jonatan sin Ozijin. ²⁶A nad ratarima, koji raðahu zemlju, bijaše Ezrije sin Heluvov; ²⁷A nad vinogradarima Simej Ramaæanin; a nad rodom vinogradskim i nad pivnicama Zavdije Sifmejin; ²⁸A nad maslinama i smokvama po poljima Val-Anan Gederanin; a nad uljem Joas; ²⁹Nad govedima što pasijahu u Saronu Sitraj Saronjanin, a nad govedima po dolinama Safat Adlajev; ³⁰Nad kamilama Ovil Ismailjac; nad magarcima Jedaja Meronoæanin; ³¹A nad ovcama Jaziz Agarejin. Svi ovi bijahu nastojnici nad blagom cara Davida. ³²A Jonatan stric Davidov bijaše savjetnik, mudar èovjek i književnik; on i Jehilo sin Ahmonijev bijahu sa sinovima carevijem. ³³I Ahitofel bijaše savjetnik carev, i Husaj Arhijanin prijatelj carev. ³⁴A poslije Ahitofela bijaše Jodaj sin Venajin i Avijatar, a vojvoda carev bješe Joav.

¹I David sabra u Jerusalim sve poglavare Izrailjeve, poglavare plemenske i poglavare od redova koji služahu caru, i tisuænike i stotinike, i koji bijahu nad svijem blagom i stokom carevom, i sinove svoje i dvorane i junake i sve ljude hrabre, ²I ustavši car David na noge reèe: èujte me, braæo moja i narode moj! ja bijah naumio da sazidam dom gdje bi poèivao kovèeg Gospodnji i da bude podnožje nogama Boga našega, i pripravih što treba za zidanje. ³Ali mi Bog reèe: neæeš sazidati doma imenu mojemu, jer si ratnik i krv si proljevao. ⁴Ali Gospod Bog Izrailjev izabra me iz svega doma oca mojega da budem car nad Izrailjem dovijeka; jer Judu izabra za voða, i iz doma Judina dom oca mojega; i izmeðu sinova oca mojega bi mu volja da mene postavi carem nad svijem Izrailjem. ⁵A tako izmeðu svijeh sinova mojih jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomuna sina mojega da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem. ⁶I reèe mi: Solomun sin tvoj sazidaæe moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja æu mu biti otac. ⁷I utvrdiæu carstvo njegovo dovijeka, ako bude postojan da izvršuje zapovijesti moje i zakone moje kao danas. ⁸Sada dakle pred svijem Izrailjem, zborom Gospodnjim, i da èuje Bog naš, kažem vam: držite i tražite sve zapovijesti Gospoda Boga svojega, da biste držali ovu dobru zemlju i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim nakon sebe dovijeka. ⁹A ti, Solomune sine, znaj Boga oca svojega, i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna; ako ga ustražiš, naæi æeš ga; ako li ga ostaviš, odbaciæe te zasvagda. ¹⁰Vidi sada da te je Gospod izabrao da sazidaš dom za svetinju; budi hrabar i radi. ¹¹Tada predade David Solomunu sinu svojemu sliku od trijema i od kuæa njegovijeh, i od riznica i od soba i od klijeti unutrašnjih, i od mjesta za zaklopac oèišæenja, ¹²I sliku od svega što bješe smislio za trijemove doma Gospodnjega i za sve klijeti unaokolo i za riznicu doma Božijega i za riznicu od svetijeh stvari, ¹³I za redove sveštenièke i Levitske i za svaki posao u službi u domu Gospodnjem i za sve posuðe u domu Gospodnjem; ¹⁴Zlato pod mjeru za sudove zlatne za svaku službu, i srebro za sve sudove srebrne pod mjeru, za sve sudove za svaku službu; ¹⁵Pod mjeru za svijetnjake zlatne i žiške zlatne, po težini svakoga svijetnjaka i žižaka njegovijeh, i za svijetnjake srebrne po težini svakoga svijetnjaka i žižaka njegovijeh, prema potrebi svakoga svijetnjaka; ¹⁶I zlata pod mjeru za stolove na kojima æe stajati hljebovi postavljeni, za svaki sto; i srebra za stolove srebrne; ¹⁷I za viljuške i za kotliæe i za zdjele zlata èistoga, i za zlatne èaše pod mjeru, za svaku èašu, i za srebrne èaše srebra pod mjeru za svaku; ¹⁸I za oltar kadioni èistoga zlata pod mjeru; i sliku od kola zlatnijeh heruvima, koji æe raširivši krila zaklanjati kovèeg zavjeta Gospodnjega. ¹⁹To mi je sve došlo pisano rukom Gospodnjom da bih znao sve kako što treba uraditi. ²⁰I tako reèe David Solomunu sinu svojemu: budi slobodan i hrabar, i radi, ne boj se i ne plaši se, jer æe Gospod Bog, Bog moj, biti s tobom, neæe te ostaviti niti æe otstupiti od tebe, dokle ne svršiš sav posao za službu u domu Gospodnjem. ²¹A evo redovi sveštenièki i Levitski za svaku službu u domu Božijem; i imaš uza se za svaki posao ljudi dragovoljnijeh i vještijeh svakom poslu, i poglavare i sav narod za svaku zapovijest svoju.

¹Potom reèe car David svemu zboru: jednoga Solomuna sina mojega izabrao je Gospod, mlado dijete, a ovo je velik posao; jer neæe biti èovjeku taj dvor nego Gospodu Bogu. ²Ja koliko mogoh pripravih za dom Boga svojega zlata za stvari zlatne, srebra za srebrne, mjedi za mjedene, gvožða za gvozdene, i drva za drvene, kamenja onihova, i kamenja za ukivanje, i kamenja za nakit i za vez, i svakojakoga dragoga kamenja, i kamena mramora izobila. ³I još iz ljubavi k domu Boga svojega, što imam svoga zlata i srebra, osim svega što sam pripravio za dom sveti, dajem i to na dom Boga svojega: ⁴Tri tisuæe talanata zlata Ofirskoga, i sedam tisuæa talanata èistoga srebra, da se oblože zidovi domovima. ⁵Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo ruku umjetnièkih. A bi li jošte ko htio dragovoljno što danas priložiti Gospodu? ⁶Tada dragovoljno priložiše knezovi domova otaèkih i knezovi plemena Izrailjevijeh i tisuænici i stotinici i knezovi nad poslovima carskim. ⁷I dadoše za službu u domu Božijem zlata pet tisuæa talanata i deset tisuæa zlatica, i srebra deset tisuæa talanata, i mjedi osamnaest tisuæa talanata, i gvožða sto tisuæa talanata. ⁸I kamenja u koga god bijaše svi dadoše u riznicu doma Gospodnjega u ruke Jehila od sinova Girsonovijeh. ⁹I radovaše se narod što dragovoljno prilagahu, jer prilagahu cijelijem srcem Gospodu; i car se David radovaše veoma. ¹⁰Potom David blagoslovi Gospoda pred svijem zborom, i reèe David: blagosloven si Gospode Bože Izrailja oca našega od vijeka do vijeka. ¹¹Tvoje je, Gospode, velièanstvo i sila i slava i vjeènost i èast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar; ¹²Bogatstvo i slava od tebe je, i ti vladaš svijem, i u tvojoj je ruci moæ i sila, i u tvojoj je ruci uzvisiti i ukrijepiti sve. ¹³Sada dakle, Bože naš, hvalimo te i slavimo ime tvoje slavno. ¹⁴Jer ko sam ja i šta je moj narod da bi smo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? jer je od tebe sve, i iz tvojih ruku primivši dasmo ti. ¹⁵Jer smo došljaci pred tobom i gosti kao svi oci naši; dani su naši na zemlji kao sjen i nema stajanja. ¹⁶Gospode Bože naš, sve ovo blago što ti pripravismo za graðenje doma imenu tvojemu svetome, iz tvoje je ruke, i sve je tvoje. ¹⁷Ali znam, Bože moj, da ti ispituješ srca i što je pravo hoæeš; ja pravijem srcem dragovoljno prinesoh sve ovo, i s radošæu vidjeh narod tvoj koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. ¹⁸Gospode Bože Avrama, Isaka i Izrailja, otaca naših, saèuvaj dovijeka ovu volju i pomisao srdaènu naroda svojega, i upravljaj srce njihovo k sebi. ¹⁹I Solomunu sinu mojemu podaj srce pravo da bi držao zapovijesti tvoje, svjedoèanstva tvoja i uredbe tvoje, i da bi otvorio sve i da bi sazidao dvor ovaj za koji sam pripravio. ²⁰Potom reèe David svemu zboru: blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se pokloniše se Gospodu i caru. ²¹I prinesoše Gospodu žrtve, i prinesoše Gospodu žrtve paljenice sjutradan: tisuæu volova, tisuæu ovnova, tisuæu jaganjaca s naljevima njihovijem, i drugih žrtava mnogo za sav narod. ²²I jedoše i piše pred Gospodom onaj dan veseleæi se veoma. I postaviše drugom Solomuna sina Davidova carem, i pomazaše ga Gospodu za voða a Sadoka za sveštenika. ²³I tako sjede Solomun na prijesto Gospodnji da caruje mjesto Davida oca svojega, i bijaše sreæan, i slušaše ga sav Izrailj. ²⁴I svi knezovi i junaci i svi sinovi cara Davida dadoše ruke da æe biti pokorni caru Solomunu. ²⁵I Gospod uzvisi veoma Solomuna pred svijem Izrailjem i dade mu slavu carsku kakve nijedan car prije njega nije imao u Izrailju. ²⁶Tako David sin Jesejev carova nad svijem Izrailjem. ²⁷A vremena za koje carova nad Izrailjem bijaše èetrdeset godina: a u Hevronu carova sedam godina, a u Jerusalimu carova trideset i tri godine. ²⁸I umrije u dobroj starosti, sit života, bogatstva i slave; i zacari se Solomun sin njegov na njegovo mjesto. ²⁹A djela cara Davida prva i pošljednja eno su zapisana u knjizi Samuila vidioca i u knjizi Natana proroka i u knjizi Gada vidioca, ³⁰Sa svijem carovanjem njegovijem i silom njegovom i s vremenima koja proðoše preko njega i Izrailja i svijeh carevina zemaljskih.